Povežite se sa nama

PERISKOP

Bosanskoherecegovački montenegrini

Objavljeno prije

na

U ovom Periskopu nemam namjeru govoriti o svim stvaraocima iz Crne Gore koji su doprinijeli usponima bosanskohercegovačke umjetnosti i kulture uopće. A bilo ih je dosta. Govoriću o onima koje sam osobno upoznao kao i onim rijetkima koji su bili stvarne karijatide u svom vremenu.

Prije svih tu je Vaso Kosić, karizmatični glumac i redatelj, jedan od onih koji su praktično udarili temelje suvremenoj teatarskoj umjetnosti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Vaso Kosić je pripadao socrealističkom shvatanju teatra i umjetnosti uopće. I kao glumac i kao redatelj ispoljavao je snažan pozornički evokativ kojim je uspjevao inficirati sve oko sebe. Analitičan u procjenama i razradi dramske partiture, dosljedan, u svim fazama rada na komadu, u svojim temeljnim nakanama i redateljskoj ideji, sistematičan i strpljiv u radu sa glumačkim ansamblom…

Mišo Mrvaljević, koga je kao talentiranog mladića upravo Kosić doveo sa Cetinja u kuću na Obali napravio je blistavu umjetničku karijeru. Bio je glumac sa zavidnim rasponima moći od tragedijskog i dramskog do komedijskog participiranja u repertoaru sarajevske Drame. Proslavila ga je uloga Pabla u komadu Za kim zvono zvoni, kojeg je kritika proglasila događajem godine… Ništa slabiju i manje značajnu ulogu Mrvaljević pravi u postavci redatelja Branka Pleše, suvremenog dramskog teksta U korovu Uroša Kovačevića, kojom je ovaj dramski prvak obilježio trideset godina umjetničkog rada. Briljantno je u javnosti odjeknula i Mrvaljevićeva monodramska kreacija Vuka Karadžića ostvarena na tekstu Miroslava Jančića Vuk…

Rad i djelo Zdravka Martinovića-Bajice (nadimak, naravno, dobio po rodnim Bajicama) malo je poznat široj javnosti. Tih i samozatajan Martinović je rijetko uspješno u isto doba obavljao dužnost i potpredsjednika Skupštine Opštine Zenica i direktora Narodnog pozorišta Zenica (danas Bosansko narodno pozorište Zenica!). Dovoljno je valjda kazati da je u periodu Martinovićeva direktorovaja zenički teatar dobio najvelelepniju kazališnu zgradu u Bosni i Hercegovini, da se okitio nizom festivalskih priznanja i da mnogi teatrolozi smatraju taj period zlatnim godinama zeničkog Talijinog hrama…

Umjetnički i bračni par Dragica i Petar Tomas zaslužni su za čitav niz uspjeha mostarskog Narodnog pozorišta. Tomasova je bila prvakinja i zvijezda zbog čijih dramskih kreacija, ali i zamamne ženstvenosti i osobene scenske pojave blagajnik mostarskog teatra nije morao brinuti za broj prodatih ulaznica. Kad je Tomasova igrala uvijek ih je nedostajalo. Bila je predestinirana za uloge heroina i strasnih ljubavnica.

Petar Tomas bio je odličan nositelj repertoara koji se naziva karakternim, ubjedljiv u svim kreacijama.

Ovom skupu uspješnih Montenegrina kao naturaliziranih Bosanaca i Hercegovaca valja dometnuti i Srbislava Slijepčevića, nekadašnjeg direktora sarajevske Drame, koji je, mada rođen u Avtovcu, stalno

isticao da je Crnogorac, a svoju fascinaciju Njegošem pokazivao upornim nastojanjem da se na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo nađe dramatizirana Luča mikrokozma…

Uticaj i umjetnička ostvarenja Montenegrina u teatru bila su itekako prepoznatljiva, pa uz umjetnike iz drugih oblasti stvaralaštva treba kazati da su u riznicu bh. umjetnosti unijeli i gorštačku, ali ne manje i mediteransku notu Montenegra…

Gradiir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo