INTERVJU
BOSILJKA PUŠIĆ, književnica: Istrajati u životnom ringu

Hercegnovska umjetnica Bosiljka Pušić oprobala se u raznim vidovima umjetničkog stvaralaštva – imala je preko 15 samostalnih izložbi, objavila je više knjiga za djecu, te zbirke poezije, kratkih priča i romana. Povod za razgovor je promocija njenog novog romana Tondo i premijera predstave Rade Tomov.
MONITOR: Vaš novi roman ,,Tondo” promovisan je nedavno u Beogradu. Prof. dr Ratko Božović piše u predgovoru da je i ovaj Vaš roman ,,rvanje sa mukotrpnom stvarnošću”. Na koji način ste se u novom romanu borili sa nevoljama današnjice?
PUŠIĆ: U romanu sam opisivala ono što se stvarno događa. Riječ je o mnogim nevoljama koje mogu snaći današnjeg čovjeka. Svi (sem rijetkih izuzetaka) istrajavamo na životnom ringu vodeći računa da se na vrijeme sklonimo od „nepogode” koja bi nas sasvim poništila. Svako to radi na svoj način. Oni koji ne rade ništa ostaju u zapećku i život im više ništa ne može udijeliti sem kuknjave. Borci, među koje spadam i ja, smišljaju način kako da plivaju uzvodno i da im u svakom trenutku, naročito kada su oluje, glava ostane iznad površine vode. Moj način da opstanem i fizički i psihički je da pišem i slikam. Tondo govori o tri žene koje nastoje da prodajom slika na šetalištu u Herceg-Novom pokažu sebi, a i drugima, da nijesu čunjevi u kuglani na koje se kugla ustremljuje svaki čas obarajući ih stalno iznova. Tu su i druge nevolje koje se ljudima događaju: borba sa opštinskom birokratijom koja je uvijek inertna i nemaštovita pa zbog svoje inertnosti uglavnom radi u korist svoje štete čime oštećuje i svakog pojedinca u gradu.
MONITOR: U beogradskoj Osnovnoj školi „Njegoš”, povodom 200 godina od rođenja crnogorskog vladike i pjesnika, odigrana je predstava „Rade Tomov”. Tekst za ovu predstavu napisali ste Vi i Marija Čolpa. Recite nam nešto o predstavi i premijeri?
PUŠIĆ: Učenici i kolektiv osnovne škole Petar Petrović Njegoš kao i učenici i nastavnici gimnazije Sveti Sava iz Beograda su, i Mariju Čolpu i mene, ganuli do suza ovom predstavom. Vidljivo je bilo da je u predstavu bio uložen ogroman trud i učenika-glumaca i nastavnika koji su radili na realizaciji predstave jer je predstava na nekim mjestima nadvisila nivo amaterizma. Direktorica i nastavnici škole P.P. Njegoš su tom predstavom proslavili Dan škole, ovoga puta ne samo rođendan velikog pisca, već i veliki jubilej-dvjestogodišnjicu njegovog rođenja. Za sledeći tako značajan jubilej treba čekati okruglih sto godina. Sinergiju dvije škole u našem dramskom predlošku Rade Tomov režirala je profesorka iz pomenute gimnazije Jelena Đorđević, i dokazala da je ukoliko nešto jako poželite, zaista sve moguće. Objediniti dva takoreći ansambla u jednu inscenaciju, sedamnaestoro djece držati „pod konac”, učiti ih dijaloškom konceptu na crnogorskom i bokeškom sintaksom pratiti pasaže iz Rada Tomova u sred Beograda, vjerujte je za svaku pohvalu i naklon.
MONITOR: Kako su učenici, koji su bili glumci u ovoj predstavi i publika prihvatili Vašu predstavu?
PUŠIĆ: Bilo je opšte oduševljenje. Aplauzi su često prekidali predstavu, kojoj su između ostalih zvanica, prisustvovali gospodin Mirko Zečević, zamjenik ambasadora Crne Gore u Beogradu i beogradski muftija, gospodin Muhamed Jusufspahić. Začudnost je bila očita, kako roditelja tako i ostale publike, kada su shvatili kakvu težinu je iznijela predstava Rade Tomov.
MONITOR: Kako je nastao dramski predložak ,,Rade Tomov”?
PUŠIĆ: Marija Čolpa je napisala sinopsis i scenaristički scenosljed za dramski predložak Mali Njegoš. Poželjela je napisati u formi dramlete uradak kojim će ispitati – domaštati dio Njegoševog djetinjstva i školovanja u Herceg Novom, na Toploj i u manastiru Savina. Tragala je po arhivi grada, raznim bibliografskim segmentima i naišla na mrvice koje se odnose na to vrijeme bez validne građe za ovako zamišljen projekat. U razgovoru smo bile saglasne da Malog Njegoša uradimo zajedno, i to da konceptulano složimo dramu u drami.
Ona je pisala u današnjem vremenu 2013. slažući dramsku igru kroz srednjoškolski sleng i njihove odnose (ljubavne intrige, sukobe mišljenja… rasprave, svađu… zaljubljivanje) dok uče Njegoša za školsku predstavu Malog Njegoša. Moje partije ove dramske igre odnose se na vrijeme kada je Njegoš zaista bio mali i ono vrijeme koje je boreveći u Novom preživljavao, dok se družio, učio, snijevao… kad se zaljubio…Vrijeme u kojem se događa ta dramska radnja je 1823. i sve dramatis persone govore u stihu. Tako da se prožimanje ovako koncipirane radnje naslanja jedna na drugu i sasvim prirodno i opravdano vuku dramsku nit do kraja gdje se djeca – protagonisti sjedinjuju u današnje vrijeme, gdje postajemo svjesni inscenacije i njihove želje da i danas „žive i uče Njegoša”.
Kad smo završile dramu pod naslovom Mali Njegoš, zapitale smo se da li je Njegoš mogao biti mali čak i onda kada jeste bio mali. Zbog toga smo naslov izmijenile u Rade Tomov, što smatramo primjerenijim. Od Matice crnogorske dobile smo pohvalne kritike i obećanje da će se knjižni blok libreta Rade Tomov štampati kao dio aktivnosti njenog Ogranka u Herceg Novom.
MONITOR: Kako to da se premijera predstave koja govori o Njegoševim školskim danima na Toploj i u Savini, odigrala u Beogradu, a ne u Herceg Novom?
PUŠIĆ: To pitanje smo bezbroj puta sa žalošću postavljale jedna drugoj Marija Čolpa i ja. Tekst Rade Tomov bio je poslat na vrijeme, još u septembru, na početku školske godine, svim školama u hercegnovskoj opštini a koje imaju dramske sekcije. Muzička škola i direktorica Nada Karadžić je preuzela na sebe zadatak da napravi operetu, ali za taj projekat potrebno je napisati partiture, što je izuzetno zahtjevno i za šta je potrebno više vremena. Od svih škola u opštini samo je Osnovna škola Orjenski bataljon u Bijeloj uvažila naš dopis i uzela jedan fragmenat iz teksta da bi ga priključila svom recitalu spremljenim za proslavu Dana škole i obilježavanje velikog Njegoševog jubileja. Ostale škole su prećutale našu ponudu vjerovatno držeći se životne devize „Pušti me staat” prisutne u mediteranskom podneblju indolentnom prema mnogim životnim izazovima.
MONITOR: Šta biste kao pisac sa toliko objavljenih knjiga mogli da kažete o izdavaštvu u Crnoj Gori?
PUŠIĆ: Ah, pa tu je nevolja svakom iole talentovan piscu. Zašto? Skribomana je svaki dan sve više i od gomile bezvrijednih knjiga ne mogu da se sagledaju one koje su vrijedne pažnje. Izdavači uglavnom jure za zaradom. Mnogi od njih, koji dobiju izvjesna sredstva od Ministarstva kulture, objave knjigu ali se objavljivanjem knjige okonča i njihova briga za tu knjigu. Šta rade sa tiražom koji su objavili ne mogu da doslutim, ali autor ostaje bez one pažnje koja je neophodna pri pojavi novog književnog djela. Izdavač mu ne obezbjeđuje promocije a bez njih knjigu pojede medijski mrak. Sada je Pobjeda načinila pravi korak raspisujući anonimni konkurs za novu ediciju Savremeni crnogorski roman. Anonimni konkursi su najobjektivniji način odabira tekstova vrijednih pažnje a prodaja knjige uz štampu je danas jedini i najbolji način da čitaoci brzo i lako dođu do knjige a autor do zadovoljstva što se njegova knjiga čita i komentariše. Predlažem, evo, i Monitoru da za svaku Novu godinu pokloni po jednu knjigu čitaocima koje bi bi bile odabrane takođe na anonimnom konkursu.
MONITOR: Koje su Vaše preporuke i sugestije poslenicima kulture i medija u Crnoj Gori?
PUŠIĆ: Moja osobita sugestija je da neki od dnevnih listova započne objavljivanje knjiga za djecu takođe raspisujući anonimne konkurse. Tako bi škole lako dolazile do novih naslova a priređivači školskih lektira imali priliku da lako osavremene ono što treba biti obavezna lektira. A o poeziji i da ne govorimo. Crna Gora, zemlja pjesništva i poezije okrenula je leđa pjesnicima. Danas se može objaviti zbirka pjesama samo o sopstvenom trošku. Doduše, Bijelo Polje na Ratkovićevim večerima poezije objavljuje najbolju knjigu napisanu od smotre do smotre ali pravo na konkurs imaju samo mladi pjesnici. Kome su prepušteni stariji pjesnici? Zaboravu?!! Zašto ne bi i Crnogorsko narodno pozorište raspisivalo anonimne konkurse za novu dramu? Zar je to toliko skupo?
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično