Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, koordinatorka zenkog programa u ANIMI: Proizvodnja neprijatelja ide dalje

Objavljeno prije

10 godina

na

ljupka-kovacevic

Aktivistkinje Anime obilježile su 9. novembar – Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemizma performansom u Kotoru, noseći parole protiv – nacionalizma, totalitarizma, fašizma, seksizma i siromaštva. Odgovarajući na pitanje gdje je Crn Gora danas u odnosu na te pojave, naša sagovornica ističe: „Anima nastoji da doprinosi kulturi sjećanja i trudimo se da obilježimo datume koji su značajni za naše vrijednosti.

Performansima želimo da skrenemo pažnju na aktuelna dešavanja u društvu i izrazimo naš politički stav. Uradile smo to i povodom ovog praznika zato što fašizaciju prepoznajemo u crnogorskoj svakodnevici. Mi vičemo – ‘Upomoć, naša kuća gori’ i ohrabrujemo da i drugi to rade! Činjenica je da su ljudi u svakodnevnom životu diskriminisani prvenstveno siromaštvom, klasnom pripadnošću, pa rodnom, rasnom, nacionalnom i najnovije medijskom pripadnošću. Kako to drugačije nazvati? Na sceni je proizvodnja neprijatelja, upiranje prstom na sve one koji su drugačiji, posebno na one koji drugačije misle i nude alternativna rješenja. Onemogućen im je miran život.

 

MONITOR: Kažete da fašizam u modernom vremenu samo mijenja svoj oblik?
KOVAČEVIĆ: Sve više je glasova u svijetu koji upozoravaju na jačanje desnice i neofašističkih organizacija. Militarizacija i disciplinovanje ,,neposlušnih” vidljivi su na svjetskoj sceni. Ksenofobija je sve izraženija u Evropi, nema novih ideja i optimizma, osim nekih svijetlih ali neuspješnih primjera masovnog otpora. Neoliberalizam je doveo do uništenja bazičnih resursa zemalja, kriminal je u sprezi s institucijama, korupcija je postala ideologija i način življenja, uništena je radnička klasa i sindikalni i lijevi pokreti, a militarizacija postaje jedini način da se zadrži moć i kontrola. Zaboravljena je socijalna pravda, a na pozicijama su nedodirljivi koji vladaju organizovanim haosom koji stalno prijeti da izmakne kontroli.

Preispitivanje istorije se nije desilo, nije došlo do pomirenja u zajednicama već su stari i novi zločini relatizovani, politika nekažnjivosti zločina moćnih je na snazi tako da je očekivano ono što se dešava – da se standardi EU u praksi siromašnih zemalja pretvore u sredstvo manipulacije u rukama autokratskih vladajućih elita.

U Crnoj Gori još nisu izjednačeni fašisti i antifašisti iz prošlih ratova ali su iz nejasnih razloga tokom prošle godine crnogorski antifašisti umjesto da ukazuju na znake fašizacije društva podijelili ordenje ljudima iz vlasti i njima bliskim koji su zdušno pomagali zločine na prostoru exYu. To je način na koji se urušavaju tekovine antifašizma i stvara pogodni teren za političku konfuziju.

MONITOR: Šta je sa ratnom prošlošću Crne Gore i zločinima, gdje smo na putu suočavanja sa devedesetim?
KOVAČEVIĆ: Ratna prošlost je uglavnom prekrečena. Institucije, prije svega tužiteljstvo i sudstvo, nemaju interesa da sprovode pravdu tako da ni do danas nisu donesene pravosnažne osude, a o nalogodavnoj i komandnoj odgovornosti ni pomena. Ni prvi korak u zadovoljenju pravde, određivanje krivične odgovornosti nije urađen. Zakon o lustraciji nije razmatran uz prećutan konsenzus i pozicije i dobrog dijela opozicije zato što obije strane snose dio političke odgovornosti. Od onih koji nemaju političkog morala ne treba očekivati da mogu da rade na pomirenju i preuzmu odgovornost za učinjeno u naše ime.

Zakazalo je i civilno društvo, mali broj organizacija se bavi ovom temom, progutala nas je NVOizacija i borba za opstanak a ni donatori nisu posebno motivisani da podrže projekte suočavanja. Za njih je Crna Gora završena priča a naš je problem kada će se otvoriti Pandorina kutija. Stvorena je politička klima da se oni koji pamte i koji upozoravaju na opasnost od nepostojanja tranzicione pravde proglase mrziteljima napretka i neprijateljima države. Zarobljene institucije, naročito institucije obrazovanja su se potrudile da Crnu Goru isključe iz rata u Hrvatskoj i BiH, tako da mlade generacije misle da Crna Gora i nije učestvovala u ratu, da nije činila zločine.

Dvadeset godina mi imamo permanentno predratno stanje i zaplašivanje nacionalnim sukobom, duple poruke iz vladajuće koalicije, razjedinjenu opoziciju, diskreditaciju civilnih inicijativa, uvoz tuđih stručnjaka koji ne znaju naš kontekst, napade na medije, potenciranje vjerskih i nacionalnih sporova, minimiziranje krađe državnih resursa, nekažnjivost zločina. Često sumnjam koliko je proces u koji smo ušli za pristup EU obećavajući, jer za sada vidim uglavnom manipulaciju vladajuće elite tim procesom. Konkretnih rezultata još nema.

MONITOR: Zbivanja tokom Parade ponosa u Budvi i Podgorici, upozoravaju da u Crnoj Gori i dalje vlada duh nasilja protiv manjina i drugačijih?
KOVAČEVIĆ: Parade ponosa u Budvi i Podgorici su rezultat dva oprečna zahtjeva koja postoje u crnogorskoj zbilji – sa jedne strane je istinska potreba ljudi neheteroseksualne orijentacije da prestanu da budu diskriminisani, a na drugoj potreba državnih institucija da dobiju poene od evropskih zvaničnika za pretpristupne pregovore, a bez istinske posvećenosti radu na promjeni veoma izraženih homofobnih stavova.

Niko iz državnih struktura nije imao odgovor na jasno iskazane poruke mržnje pravoslavnih vjerskih poglavara. Ćutali su o tome kao što ćute o visokom stepenu nasilja koje proizvode u školama i na ulici. Destrukcija i mržnja mladih ljudi po ulicama je pokazala pravo lice sistema i uticaja. U Crnoj Gori još ne postoje organizovane ekstremne grupe, ali izgleda da obrazovni sistem svojim nečinjenjem a policija svojim činjenjem podržava njihovo stvaranje. Prije mjesec dana smo na pet adresa poslale inicijativu o uvođenju obaveznog seksualnog obrazovanja u obrazovni sistem, što je veoma važno za borbu protiv homofobije i za politike ravnopravnosti. Nijedna institucija se nije udostojila odgovora.

Pretpostavljam da se osjećaju uspješnima u sprovođenju tihe klerikalizacije i VIP ideologije gdje je svako pravo na slobodno mišljenje i afirmaciju isključeno a svaka drugačijost dijagnostikovana i etiketirana.

MONITOR: Na performansu ste se pobunili i protiv klerikalizma. Koliki je danas u Crnoj Gori uticaj crkve na ovdašnji politički i društveni život?
KOVAČEVIĆ: Tamo gdje institucije ne funkcionišu i gdje nije jasna odvojenost države i crkve, crkva ima dominaciju. Mi jesmo formalno sekularna džava, ali se to u praksi ne prepoznaje. Uticaj crkve je prećutno podržan od vladajućih struktura. Međutim, dominantno pravoslavno stanovništvo je podijeljeno između dvije crkve pa se umjesto uvođenja vjeronauke na ovoj podjeli gradi političko ,,mirotvorstvo” i ravnoteža straha. Najluđe je to što su naše lijevo orijentisane partije, vladajuća koalicija, predlagači i navodnog pomirenja crkava i na drugoj strani zastupnici interesa crnogorske crkve. Očito je da se u jednoj sekularnoj državi pravi konfuzija. Ni pozicija, ni opozicija (veliki dio) ne bi htjeli da religiju eliminišu iz svojih političkih programa i smjeste je tamo gdje pripada, u sferu intimnosti. Odnos prema vjerskim poglavarima je moćna poluga u rukama ovdašnje vlasti od koje do sada vjerske vođe imaju najviše koristi. Za dvadeset godina su oni koji vode ovu državu od države u kojoj se preko 65 odsto ljudi izjašnjavalo kao ateisti doveli do toga da je ateizam potpuno marginalizovan. Zar to nije klerikalizacija? Ko je odgovoran što se višemetrovskim krstovima obilježavaju brda, teritorije u Crnoj Gori, da se novac iz budžeta rađe daje za vjerske objekte nego vrtiće. Zašto se u sekularnoj državi o tom ćuti? Ovo ćutanje ukazuje na instrumentalizaciju vjerskih osjećanja od strane političkih a i religijskih moćnika u cilju podgrijavanja različitosti i potencijalnog sukoba. Perfidno se stvara ambijent u kojemu mržnja prema različitom dominira, dok pljačkaju privredne, ekonomske i ljudske resurse zemlje.

MONITOR: Prije ravno 68 godina žene u bivšoj SFRJ su prvi put iskoristile biračko pravo. Gdje su žene danas u politici u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Mnogo toga se od tada promijenilo za žene, u uslovima života, u obrazovanju, u odnosu prema njima, ali je matrica ostala ista – patrijarhalna i mačistička, zasnovana na dubokoj mržnji prema ženama. Ženska prava su u Crnoj Gori, po parametrima kojima se određuje stanje ženskih prava u jednoj državi, na začelju su na Balkanu. Nakon posljednjih ratova i kraha socijalističkih ideja žene su se ponovo našle na početku, da brane svoja elementarna, osvojena prava, pa i biračko pravo. U Crnoj Gori se stvara klima da žena treba da glasa kao njen suprug i da je lojalnost mužu iznad svih lojalnosti a aktivno pravo „da bude birana” joj se sa svih pozicija uskraćuje. Sramni su argumenti koje političari koji „rade na povjerenju” koriste da bi eliminisali minimalnu zastupljenost žena (30 odsto) u političkim tijelima. Ovo jasnio govori o svrsi tog parlamentarnog tijela, a svrha je „borba među muškarcima” nikako opšte dobro, povjerenje i demokratija.

Partitokratski sistem koji inklinira diktaturi muškaraca nastoji da maksimalno isključi žene. To im uglavnom uspijeva zahvaljujući tome što sa pozicija moći vlastite predrasude o crnogorskoj ženi predstavljaju kao realnost. Situacija na terenu je značajno drugačija, žene su svjesne svoje pozicije i realnosti ali institucije sistema i mediji dobro kontrolišu i isključuju sve tonove koji su disonantni od njihovih predrasuda.

Zakon o rodnoj ravnopravnosti se ne sprovodi, nacionalni plan je smijurija, mehanizmi su stalno na nivou formiranja, o participaciji žena na mjestima odlučivanja je ponižavajuće i pričati. To je jasan znak da se fingira demokratija i da ćemo do evropskih standarda teško doći jer će se postojeće nasilje stalno perfidno uvijati u formu mentaliteta.

Ono što me veseli su žene koje su potpuno svjesne svoje pozicije i hrabro nastoje da je promijene nešto u svojim sredinama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo