Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, koordinatorka zenkog programa u ANIMI: Proizvodnja neprijatelja ide dalje

Objavljeno prije

na

Aktivistkinje Anime obilježile su 9. novembar – Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemizma performansom u Kotoru, noseći parole protiv – nacionalizma, totalitarizma, fašizma, seksizma i siromaštva. Odgovarajući na pitanje gdje je Crn Gora danas u odnosu na te pojave, naša sagovornica ističe: „Anima nastoji da doprinosi kulturi sjećanja i trudimo se da obilježimo datume koji su značajni za naše vrijednosti.

Performansima želimo da skrenemo pažnju na aktuelna dešavanja u društvu i izrazimo naš politički stav. Uradile smo to i povodom ovog praznika zato što fašizaciju prepoznajemo u crnogorskoj svakodnevici. Mi vičemo – ‘Upomoć, naša kuća gori’ i ohrabrujemo da i drugi to rade! Činjenica je da su ljudi u svakodnevnom životu diskriminisani prvenstveno siromaštvom, klasnom pripadnošću, pa rodnom, rasnom, nacionalnom i najnovije medijskom pripadnošću. Kako to drugačije nazvati? Na sceni je proizvodnja neprijatelja, upiranje prstom na sve one koji su drugačiji, posebno na one koji drugačije misle i nude alternativna rješenja. Onemogućen im je miran život.

 

MONITOR: Kažete da fašizam u modernom vremenu samo mijenja svoj oblik?
KOVAČEVIĆ: Sve više je glasova u svijetu koji upozoravaju na jačanje desnice i neofašističkih organizacija. Militarizacija i disciplinovanje ,,neposlušnih” vidljivi su na svjetskoj sceni. Ksenofobija je sve izraženija u Evropi, nema novih ideja i optimizma, osim nekih svijetlih ali neuspješnih primjera masovnog otpora. Neoliberalizam je doveo do uništenja bazičnih resursa zemalja, kriminal je u sprezi s institucijama, korupcija je postala ideologija i način življenja, uništena je radnička klasa i sindikalni i lijevi pokreti, a militarizacija postaje jedini način da se zadrži moć i kontrola. Zaboravljena je socijalna pravda, a na pozicijama su nedodirljivi koji vladaju organizovanim haosom koji stalno prijeti da izmakne kontroli.

Preispitivanje istorije se nije desilo, nije došlo do pomirenja u zajednicama već su stari i novi zločini relatizovani, politika nekažnjivosti zločina moćnih je na snazi tako da je očekivano ono što se dešava – da se standardi EU u praksi siromašnih zemalja pretvore u sredstvo manipulacije u rukama autokratskih vladajućih elita.

U Crnoj Gori još nisu izjednačeni fašisti i antifašisti iz prošlih ratova ali su iz nejasnih razloga tokom prošle godine crnogorski antifašisti umjesto da ukazuju na znake fašizacije društva podijelili ordenje ljudima iz vlasti i njima bliskim koji su zdušno pomagali zločine na prostoru exYu. To je način na koji se urušavaju tekovine antifašizma i stvara pogodni teren za političku konfuziju.

MONITOR: Šta je sa ratnom prošlošću Crne Gore i zločinima, gdje smo na putu suočavanja sa devedesetim?
KOVAČEVIĆ: Ratna prošlost je uglavnom prekrečena. Institucije, prije svega tužiteljstvo i sudstvo, nemaju interesa da sprovode pravdu tako da ni do danas nisu donesene pravosnažne osude, a o nalogodavnoj i komandnoj odgovornosti ni pomena. Ni prvi korak u zadovoljenju pravde, određivanje krivične odgovornosti nije urađen. Zakon o lustraciji nije razmatran uz prećutan konsenzus i pozicije i dobrog dijela opozicije zato što obije strane snose dio političke odgovornosti. Od onih koji nemaju političkog morala ne treba očekivati da mogu da rade na pomirenju i preuzmu odgovornost za učinjeno u naše ime.

Zakazalo je i civilno društvo, mali broj organizacija se bavi ovom temom, progutala nas je NVOizacija i borba za opstanak a ni donatori nisu posebno motivisani da podrže projekte suočavanja. Za njih je Crna Gora završena priča a naš je problem kada će se otvoriti Pandorina kutija. Stvorena je politička klima da se oni koji pamte i koji upozoravaju na opasnost od nepostojanja tranzicione pravde proglase mrziteljima napretka i neprijateljima države. Zarobljene institucije, naročito institucije obrazovanja su se potrudile da Crnu Goru isključe iz rata u Hrvatskoj i BiH, tako da mlade generacije misle da Crna Gora i nije učestvovala u ratu, da nije činila zločine.

Dvadeset godina mi imamo permanentno predratno stanje i zaplašivanje nacionalnim sukobom, duple poruke iz vladajuće koalicije, razjedinjenu opoziciju, diskreditaciju civilnih inicijativa, uvoz tuđih stručnjaka koji ne znaju naš kontekst, napade na medije, potenciranje vjerskih i nacionalnih sporova, minimiziranje krađe državnih resursa, nekažnjivost zločina. Često sumnjam koliko je proces u koji smo ušli za pristup EU obećavajući, jer za sada vidim uglavnom manipulaciju vladajuće elite tim procesom. Konkretnih rezultata još nema.

MONITOR: Zbivanja tokom Parade ponosa u Budvi i Podgorici, upozoravaju da u Crnoj Gori i dalje vlada duh nasilja protiv manjina i drugačijih?
KOVAČEVIĆ: Parade ponosa u Budvi i Podgorici su rezultat dva oprečna zahtjeva koja postoje u crnogorskoj zbilji – sa jedne strane je istinska potreba ljudi neheteroseksualne orijentacije da prestanu da budu diskriminisani, a na drugoj potreba državnih institucija da dobiju poene od evropskih zvaničnika za pretpristupne pregovore, a bez istinske posvećenosti radu na promjeni veoma izraženih homofobnih stavova.

Niko iz državnih struktura nije imao odgovor na jasno iskazane poruke mržnje pravoslavnih vjerskih poglavara. Ćutali su o tome kao što ćute o visokom stepenu nasilja koje proizvode u školama i na ulici. Destrukcija i mržnja mladih ljudi po ulicama je pokazala pravo lice sistema i uticaja. U Crnoj Gori još ne postoje organizovane ekstremne grupe, ali izgleda da obrazovni sistem svojim nečinjenjem a policija svojim činjenjem podržava njihovo stvaranje. Prije mjesec dana smo na pet adresa poslale inicijativu o uvođenju obaveznog seksualnog obrazovanja u obrazovni sistem, što je veoma važno za borbu protiv homofobije i za politike ravnopravnosti. Nijedna institucija se nije udostojila odgovora.

Pretpostavljam da se osjećaju uspješnima u sprovođenju tihe klerikalizacije i VIP ideologije gdje je svako pravo na slobodno mišljenje i afirmaciju isključeno a svaka drugačijost dijagnostikovana i etiketirana.

MONITOR: Na performansu ste se pobunili i protiv klerikalizma. Koliki je danas u Crnoj Gori uticaj crkve na ovdašnji politički i društveni život?
KOVAČEVIĆ: Tamo gdje institucije ne funkcionišu i gdje nije jasna odvojenost države i crkve, crkva ima dominaciju. Mi jesmo formalno sekularna džava, ali se to u praksi ne prepoznaje. Uticaj crkve je prećutno podržan od vladajućih struktura. Međutim, dominantno pravoslavno stanovništvo je podijeljeno između dvije crkve pa se umjesto uvođenja vjeronauke na ovoj podjeli gradi političko ,,mirotvorstvo” i ravnoteža straha. Najluđe je to što su naše lijevo orijentisane partije, vladajuća koalicija, predlagači i navodnog pomirenja crkava i na drugoj strani zastupnici interesa crnogorske crkve. Očito je da se u jednoj sekularnoj državi pravi konfuzija. Ni pozicija, ni opozicija (veliki dio) ne bi htjeli da religiju eliminišu iz svojih političkih programa i smjeste je tamo gdje pripada, u sferu intimnosti. Odnos prema vjerskim poglavarima je moćna poluga u rukama ovdašnje vlasti od koje do sada vjerske vođe imaju najviše koristi. Za dvadeset godina su oni koji vode ovu državu od države u kojoj se preko 65 odsto ljudi izjašnjavalo kao ateisti doveli do toga da je ateizam potpuno marginalizovan. Zar to nije klerikalizacija? Ko je odgovoran što se višemetrovskim krstovima obilježavaju brda, teritorije u Crnoj Gori, da se novac iz budžeta rađe daje za vjerske objekte nego vrtiće. Zašto se u sekularnoj državi o tom ćuti? Ovo ćutanje ukazuje na instrumentalizaciju vjerskih osjećanja od strane političkih a i religijskih moćnika u cilju podgrijavanja različitosti i potencijalnog sukoba. Perfidno se stvara ambijent u kojemu mržnja prema različitom dominira, dok pljačkaju privredne, ekonomske i ljudske resurse zemlje.

MONITOR: Prije ravno 68 godina žene u bivšoj SFRJ su prvi put iskoristile biračko pravo. Gdje su žene danas u politici u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Mnogo toga se od tada promijenilo za žene, u uslovima života, u obrazovanju, u odnosu prema njima, ali je matrica ostala ista – patrijarhalna i mačistička, zasnovana na dubokoj mržnji prema ženama. Ženska prava su u Crnoj Gori, po parametrima kojima se određuje stanje ženskih prava u jednoj državi, na začelju su na Balkanu. Nakon posljednjih ratova i kraha socijalističkih ideja žene su se ponovo našle na početku, da brane svoja elementarna, osvojena prava, pa i biračko pravo. U Crnoj Gori se stvara klima da žena treba da glasa kao njen suprug i da je lojalnost mužu iznad svih lojalnosti a aktivno pravo „da bude birana” joj se sa svih pozicija uskraćuje. Sramni su argumenti koje političari koji „rade na povjerenju” koriste da bi eliminisali minimalnu zastupljenost žena (30 odsto) u političkim tijelima. Ovo jasnio govori o svrsi tog parlamentarnog tijela, a svrha je „borba među muškarcima” nikako opšte dobro, povjerenje i demokratija.

Partitokratski sistem koji inklinira diktaturi muškaraca nastoji da maksimalno isključi žene. To im uglavnom uspijeva zahvaljujući tome što sa pozicija moći vlastite predrasude o crnogorskoj ženi predstavljaju kao realnost. Situacija na terenu je značajno drugačija, žene su svjesne svoje pozicije i realnosti ali institucije sistema i mediji dobro kontrolišu i isključuju sve tonove koji su disonantni od njihovih predrasuda.

Zakon o rodnoj ravnopravnosti se ne sprovodi, nacionalni plan je smijurija, mehanizmi su stalno na nivou formiranja, o participaciji žena na mjestima odlučivanja je ponižavajuće i pričati. To je jasan znak da se fingira demokratija i da ćemo do evropskih standarda teško doći jer će se postojeće nasilje stalno perfidno uvijati u formu mentaliteta.

Ono što me veseli su žene koje su potpuno svjesne svoje pozicije i hrabro nastoje da je promijene nešto u svojim sredinama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo