Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MARIJA OBRADOVIĆ, POLITIKOLOŠKINJA: Opet proizvode suvišne ljude

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Srbiji je u pripremi i novi zakon o privatizaciji. Šta se može očekivati, hoće li se nastaviti sa privatizacijom javnih preduzeća ili možda i djelova javnih sektora, na primjer zdravstva ili obrazovanja? OBRADOVIĆ: Radna verzija Nacrta novog zakona o privatizaciji koja je objavljena na sajtu Ministarstva privrede Republike Srbije, 27. oktobra 2013. godine, ali još nije došla u Skupštinu RS, u osnovi predviđa privatizaciju društvenog kapitala, akumuliranog radom mnogih generacija, kroz prodaju stečajnih dužnika. Ovim Nacrtom predviđa se da se privatizacija društvenog i državnog kapitala ima okončati do kraja 2014. Očito je da u tako kratkom roku nije moguće organizovati ozbiljno restrukturiranje društvenih preduzeća, pa čak ni dobro priprepremljene tendere ili aukcije. Zanimljivo je da se ovim Nacrtom faktički odustaje od tendera kao metoda privatizacije, putem koga su privatizovana najveća i najznačajnija preduzeća u Srbiji dosada, odnosno primenom važećeg, izmenjenog i dopunjenog Zakona o privatizaciji.

Nacrtom je predviđeno da se prodaja kapitala, odnosno imovine subjekta privatizacije sprovodi putem javnog nadmetanja (aukcije) uz prethodno javno prikupljanje ponuda. Najviša cena iz pisanih ponuda predstavlja početnu cenu za javno nadmetanje. Minimalna prihvatljiva cena iznosi 70% procenjene vrednosti kapitala. Tako aukcija postaje najznačajniji metod prodaje kapitala, a pored nje se, kao nove metode prodaje kapitala u odnosu na postojeći Zakon o privatizaciji, predviđaju: dokapitalizacija, zajedničko ulaganje, poveravanje upravljanja subjekta privatizacije i opcija kupovine kapitala.

MONITOR: Ima još novina?
OBRADOVIĆ: Najznačajnija novina odnosi se na uspostavljanje institucije zastupnika kapitala kojeg imenuje Agencija za privatizaciju. Zastupnik kapitala postoji i u važećem Zakonu o privatizaciji. Međutim, njegova funkcija svodi se na privremeno zastupanje interesa društvenog kapitala nakon raskida ugovora o prodaji a do naredne prodaje ili do pokretanja postupka stečaja. Nacrtom se uvodi nov način upravljanja društvenim kapitalom, bez obzira da li predstoji privatizacija ili je ugovor o prodaji raskinut. Ovim se faktički suspenduju dosadašnji organi upravljanja subjekata privatizacije… U osnovi radi se o jednom obliku podržavljenja društvenog kapitala u kome sadašnja garnitura tranzicione nomenklature u Srbiji vrši uzurpaciju društvenog kapitala i u potpunosti isključuje radničku klasu i iz upravljanja i iz procesa prodaje društvenog kapitala. Faktički Agencija za privatizaciju postaje opšti vlasnik društvene imovine u Srbiji. Ovim se način privatizacije društvenog kapitala u Srbiji približava načinu privatizacije u fašističkoj Nemačkoj 1933. godine i stvaraju preduslovi za fašizaciju društva u Srbiji. Pauperizovana, dezorganizovana i dezorijentisana radnička klasa u Srbiji koja se zadovoljava isplatama minimalne cene rada i povezivanjem radnog staža, ne može biti brana ovom društvenom procesu. S druge strane, fašističke parole postaju sve učestalije na beogradskim ulicama.

MONITOR: Kakva je investiciona politika vlade Dačić-Vučić i kolika je njena cijena?
OBRADOVIĆ: U osnovi tu se radi o procesu povezivanja međunarodnog finansijkog kapitala sa tranzicionim nomenklaturama perifernih ekonomija kao modela širenja svetskog kapitalističkog sistema. Takvo širenje uslovljeno je opadanjem prosečnih profitnih stopa u savremenoj globalnoj kapitalističkoj ekonomiji, pa finansijski kapital nastoji da plasiranjem kapitala u njenjim rubnim delovima ostvari veće profitne stope od prosečnih, enormnom eksploatacijom radničke klase i resursa ovih rubnih ekonomija. O tome najbolje svedoči tzv. „uspešna” skorašnja privatizacija JAT-a u kojoj je država preuzela na sebe sve dugove ovog preduzeća i socijalni program. Odnosno sve troškove ove privatizacije platiće pauperizovana radnička klasa Srbije kroz PDV i smanjenje zarada u javnom sektoru. U Srbiji monopolostičke firme, kakva je i JAT, ne plaćaju corporation tax, i time im se stvaraju mogućnosti za ostvarivanja enormnih profita na račun radničke klase. Ovakva ulaganja nemaju razvojnu funkciju za nacionalnu ekonomiju jer ona samo postavljaju izvozno orijentisane proizvodne platforme sa kojih se vrši repatrijacija profita u zemlju porekla kapitala. Praktično, motiv stranih ulaganja je iskorišćavanje jeftinih resursa i radne snage rubnih ekonomija i neplaćanje realnih poreza na profit kako je to regulisano u zemljama centra sa organizovanom i klasno svesnom radničkom klasom.

MONITOR: Dio javnosti u Srbiji koji sebe smatra lijevo orijentisanim prihvatio je privatizaciju koja je omogućila da radnici dobiju tzv. besplatne akcije.Vi smatrate da su radnici, u stvari, prevareni?
OBRADOVIĆ: Privatizacija u Srbiji odvijala se u uslovima surovog rata na prostoru bivše Jugoslavije koji je bio i preduslov privatizacije. Zbog razvijenosti sistema društvene svojine, samupravljanja i delegatskog sistema u Jugoslaviji, privatizacija u kojoj je država prodavac društvenog kapitala, a tranziciona nomenklatura njegov kupac, praktično bez rata nije bila moguća. Osamdesete godine 20. veka u Jugoslaviji su bile obeležene masovnim, učestalim i organizovanim štrajkovima. Stoga su kontrarevolucionarne društvene snage u Jugoslaviji, među kojima su se posebno isticale klijentelističke grupe komunističke nomenklature iz vojske, policije i tajnih službi, finansijski i politički podržavane od strane brojnih institucija međunarodnog finansijskog kapitala, organizovale agresivnu nacionalističku propagandu usmerenu ka dezorijentaciji klasne svesti radničke klase, a zatim i bratoubilački rat između naroda Jugoslavije. Radnička klasa Jugoslavije nije imala dovoljno snage da se organizovano suprotstavi kontrarevoluciji. Zbog toga je u godinama rata razbijena, ideološki dezorijentisana i pauperizovana radnička klasa pristala da se zadovolji tzv. otpremninama i rezignirano odustajući od odbrane društvene svojine potkopavajući na taj način vlastitu egzistenciju.

MONITOR: U akcionom planu Vlade Srbije predviđeno je nekoliko faza za postupanje sa tzv. preduzećima u restrukturiranju koje su u tom stanju već desetak godina i čijim radnicima država obezbjeđuje minimalne zarade iz budžeta. Očekuje se da će više od pedeset hiljada ljudi, samo u tom procesu, ostati bez posla. Gdje oni mogu da odu ?
OBRADOVIĆ: Oni nemaju gde da odu. Njih očekuje tragična sudbina suvišnih ljudi. Ukoliko radnička klasa Srbije ne uspe u doglednom periodu da se sindikalno i politički organizuje i suprotstavi eksploatatorskoj politici dominacije sadašnje tranzicione nomenklature, nju očekuje dalja pauperizacija, konstantan pad nadnica, nemogućnost lečenja, obrazovanja, zadovoljavanja kulturnih potreba i pogoršanje uslova stanovanja.

Iluzornost populizma

MONITOR: Neko je krajem 90-ih primijetio da se „samoupravljači” ne ponašaju kao radnici već kao „Srbi”, masovno organizovani u podršku Slobodanu Miloševiću. Da li je moguće da se ponovo stvori moćan populistički front u Srbiji, oko jedne stranke i jednog lidera – „izbavitelja”?
OBRADOVIĆ: Pauperizacija i slabljenje sindikalne i političke organizovanosti radničke klase dovodi do pada njene klasne svesti i otvaranja prostora za razne populističke političke projekte, pa i fašističke. Naime, slabi racionalna svest da se radnička klasa mora sama svojom organizacijom, sindikalnom i političkom, izboriti za svoj dostojanstven položaj u procesu proizvodnje, a jača iracionalno uverenje da će joj neki mesija doneti spas. Međutim, praksa je pokazala svu iluzornost populističkih projekata kao instrumenata društvenog razvoja. Oni mogu doneti samo opšte siromaštvo, propadanje nacionalne ekonomije i društva u celini, zdravstva, obrazovanja, nauke i kulture, uz bogaćenje kriminalnih društvenih grupa.

Mislim da je danas potpuno jasno da samo sindikalno i političko mobilizovanje i organizovanje radničke klase u Srbiji, odnosno jačanje radničkog pokreta može dovesti do formulisanja racionalne i održive strategije razvoja i uključivanja Srbije u moderne evropske tokove.

Zaustaviti privatizacije

MONITOR: Zagovornica ste zaustavljanja privatizacije?
OBRADOVIĆ: Stav o neophodnosti zaustavljanja privatizacije društvenog kapitala u Srbiji zasnivam na mojim naučnim istraživanjima procesa privatizacije. U ekonomsko-istorijskom smislu ovaj proces nije samo doveo do promene svojinske strukture društva, već je razorio tehnološko-produkcionu osnovu društva u Srbiji i doveo do sloma njene privrede, opadanja privrednog rasta, produktivnosti i zaposlenosti. Posledice ovog istorijskog procesa nisu se ogledale samo u deindustrijalizaciji privrede, već i u padu poljoprivredne proizvodnje, opadanju realnih nadnica, rastu nezaposlenosti, pauperizaciji radničke klase, te opštoj primitivizaciji društva, jačanju odnosa eksploatacije, dominacije i alijenacije u društvu što je svoj poseban izraz dobilo u atomizaciji i anomiji društva, potpunoj dezorganizaciji radničke klase i njenoj ideološkoj dezorijentaciji. Privatizaciju uvek prati inflacija da bi se smanjila prodajna cena društvenog kapitala, a troškovi prodaje (npr. tzv. socijalni program) prebacili na teret radničke klase, spoljno trgovinski i budžetski deficit i stalni porast zaduživanja u inostranstvu. Tokom skoro četvrtine veka sprovođenja privatizacije društvenog kapitala, Srbija ne samo da nikada nije uspela da dostigne nivo privrednog rasta, nacionalnog dohotka i zaposlenosti iz vremena socijalističke ekonomije zasnovane na društvenoj svojini i samoupravljanju (poslednja godina privrednog rasta od 1% u Srbiji bila je 1990), već ni tehnološki nivo proizvodnih snaga i sinergije proizvodnih sistema.

U sve većem broju evropskih zemalja centra sve su izraženije tendencije deprivatizacije, npr. električne energije u Nemačkoj. To je nesumnjivo rezultat nivoa organizovanosti i klasne svesti radničke klase tih zemalja, ali takođe i potpune ekonomske neefikasnosti velikih sistema u privatnoj svojini čije funkcionisanje zahteva velika ulaganja i od kojih zavisi nacionalna ekonomija u celini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo