Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN ŽIVKOVIĆ, PREDSJEDNIK NOVE STRANKE: Politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Da je u Srbiji stvorena politička klasa umjesto političkih partija, jasno je i ovih dana, nakon dogovora vlasti i opozicije o formiranju privremene uprave nad Beogradom, ali i izjave bivšeg predsjednika Srbije i sadašnjeg počasnog predsjednika DS Borisa Tadića, o potrebi da se u skorijoj budućnosti na vlasti ujedine SNS i DS. O ovom dostizanju „sabornosti” i poništavanju kakve-takve demokratije u Srbiji, razgovarali smo za Monitor sa Zoranom Živkovićem, nekadašnjim predsjednikom Vlade Srbije, a sada liderom opozicione Nove stranke.

MONITOR: Kako ocjenjujete najnoviju dinamiku na političkoj sceni Srbije? Hoće li se izgubiti i posljednje forme demokratije?
ŽIVKOVIĆ: Srbija je već jako dugo u stanju političke regresije i po mnogim parametrima klizi u atmosferu Miloševićevih devedesetih. I tada je politička retorika bila puna velikih reči o demokratiji, vladavani prava, uspešnoj ekonomiji, švedskom standardu, brzim prugama… Danas imamo skoro istovetnu retoriku koju obeležavaju licemerna obećanja o evropskoj budućnosti, reformi pravosuđa, borbi protiv kriminala, liderstvu u regionu, a neki dan je Dačić ponovo prozborio o brzim prugama. U stvarnosti Srbija se i dalje bori s većinom problema s kraja prošlog veka. Još uvek se ne znaju granice Srbije, i dalje smo u jednoj vrsti komandne ekonomije, sudovi sude po partijskoj pripadnosti, postoje „naši” i „njihovi” kriminalci, ekstremisti, tajkuni, ekonomija je u potpunom kolapsu, a vlast, i današnja i doskorašnja, nema nikakav plan, nikakvu strategiju kuda i kako dalje. Politička kasta živi odvojeno od građana, ne oseća njihove probleme i umesto izražene potrebe za rešavanjem nacionalnih problema, političari prikazuju najgoru vrstu političke prostitucije. Stvaraju se neprirodne koalicije koje imaju za cilj samo lične privilegije političkih lidera. U Srbiji je na delu „fasadna” demokratija, samo demokratska ljuštura bez ikakvog sadržaja.

MONITOR: Iznenađuje li vas najavljena i naširoko objašnjavana i opravdavana saradnja SNS i LDP od koje se za sada odustalo, navodno zbog loše atmosfere koju stvara DS?
ŽIVKOVIĆ: SNS, SPS, DSS, DS, LDP, SRS i stranke nacionalnih manjina u svim su mogućim oblicima neprirodnih koalicija. Postoje opštine u kojima vlast dele Jovanovićeva, Koštuničina i Šešeljeva partija. Postoje opštine gde sve partije učestvuju u vlasti, tako da ne postoji nijedna kombinacija koja bi mogla da me iznenadi. Iznenađenje bi bilo da se bilo ko drži svoje ideologije, svojih programskih ciljeva ili predizbornih obećanja. Vučićevo kanabe podseća na isti komad nameštaja u Miloševićevom kabinetu devedesetih godina prošlog veka. Na njemu se svakodnevno odigrava kasting za novu vladarevu političku sponzorušu ili kućnog ljubimca, a najčešće bude izabrana dvorska luda. Vlast se bori samo za očuvanje svojih pozicija, a opozicija se trudi da dobije mrvice sa gospodareve trpeze. U Srbiji, osim Nove stranke, ne postoji niko ko deluje kao prava opoziciona stranka.

MONITOR: Tadić gotovo da insistira na neophodnosti jedne koalicione vlasti naprednjaka i demokrata. Objašnjava to potrebom ustavne reforme, kao da je zajednička vlast za to neophodna?
ŽIVKOVIĆ: Zajednička vlast, odnosno vlast bez opozicije, smrt je demokratije u jednom društvu. Njoj pribegavaju oni koji su kroz vlast nelegalno prigrabili ogromnu materijalnu moć, pa sada žele da je osiguraju. Uz bogatstvo, žele da sačuvaju i svoju estradnu popularnost i da kupe svoje mesto u srpskoj istoriji. Promena Ustava Srbije je neophodna, ali ona ne sme da bude sprovedena ukidanjem svih principa demokratije. Naprotiv, novi Ustav će biti dobar samo ako bude posledica širokog društvenog, ne samo partijskog, konsenzusa odgovornih ljudi koji su duboko svesni šta je državni i nacionalni interes današnje Srbije.

MONITOR: Ukoliko početkom naredne godine budu jasne stvari oko datuma otpočinjanja pregovora s EU, a popularnost Aleksandra Vučića ostane na ovim olimpskim visinama, hoće li biti izbora prije ljeta?
ŽIVKOVIĆ: Nadam se da će, bez obzira na sve, započeti pregovori s EU. Popularnost političara u Srbiji po pravilu se stiče izraženom demagogijom, svakodnevnim emitovanjem neostvarivih projekata i ciljeva, nerealnim, bajkovitim vizijama naše budućnosti. Datum izbora će zavisiti od lične volje samozvanog novog srpskog vožda Aleksandra Vučića. Kad god budu raspisani, izbori će biti prilika da Nova stranka pokuša da vrati odgovornost, energiju i hrabrost na srpsku političku scenu. Učinićemo sve da građanima predstavimo svoja rešenja za najteže probleme našeg društva i države. Neophodna je reforma političkog sistema. Vlast mora da bude mudra, efikasna i odgovorna građanima. Broj poslanika u parlamentu trebalo bi smanjiti na 150, koji će biti birani kombinovanim izbornim sistemom. Dve trećine birati po većinskom principu čime će se utemeljiti direktna odgovornost poslanika prema svojim biračima i prekinuti njihovo dugogodišnje poltronstvo prema svojim stranačkim liderima, a jednu trećinu po proporcionalnom sistemu koji će obezbediti regionalnu, intelektualnu, polnu i nacionalnu ravnopravnost. Takav parlament treba da izabere vladu po kancelarskom principu koja će osigurati maksimalnu odgovornost predsednika vlade i sprečiti stvaranje besprizornih koalicija koje se sada stvaraju kroz trule kompromise. Odbornici i gradonačelnici u opštinama i gradovima moraju biti birani direktno jer samo tako mogu da rade na korist svojih sugrađana. Državni aparat treba osloboditi korumpirane birokratije koja je oličena u mnogobrojnim činovnicima koje je samo partijska knjižica dovela na važne funkcije. Trebalo bi okončati privatizaciju na netransparentan način. Ovo važi i za preduzeća u restrukturiranju i za javni sektor. Pravosuđe mora postati profesionalno, efikasno i nezavisno. Samo takva vlast može da sprovede dugo odlagane, neophodne reforme u oblasti privrede, obrazovanja, zdravstva i socijalne politike. Uređeno, ali i dalje slobodno tržište osnovni je uslov našeg privrednog oporavka. Zaštita ljudskih i manjinskih prava mora postati stvarna. Samo takva, duboko reformisana Srbija ima šansu u oštroj konkurenciji 21. veka.

MONITOR: Kada SNS objedini oko sebe sve nivoe izvršne i dostigne potpunu dominaciju u zakonodavnoj vlasti, hoće li to biti i dobra prilika za novu i uspješniju opoziciju? Šta će biti s ovom sadašnjom?
ŽIVKOVIĆ: Jednopartijska vlast nikada nije bila dobra. Građani Srbije to vrlo jasno osećaju već čitavu deceniju. Srbiji su potrebne nove, moderne i odgovorne političke stranke. Stranka koju predvodim primer je kako ih treba organizovati. Pored Nove stranke, koja je pozicionirana na centru srpskog političkog neba, potrebne su i moderne stranke levice i desnice. Nadam se da će se one uskoro pojaviti i da će Nova stranka sa njima ući u političko takmičenje ideologija, političkih ciljeva i strateških projekata. Bez toga nema bolje budućnosti za Srbiju. Sadašnje opozicione, ali i vladajuće partije, nemaju sposobnost da se reformišu i za građane Srbije je najbolje da one nestanu.

Sirova vlast

MONTOR: Šta je ostalo od opozicione agende iz devedesetih? Kao da je danas uspješnije ,,usavršavaju” oni koji su joj bili negativna inspiracija?
ŽIVKOVIĆ: Opoziciona, i što je još važnije petooktobarska agenda napuštena je početkom 2004. godine. Od tada do danas u Srbiji se smenjuju vlasti koje ne žele da menjaju, reformišu Srbiju, već žele samo sirovu vlast u svojim rukama. Neki su izmenili retoriku i od kvazinacionalista postali kvazievropejci. U Miloševićevim devedesetim njih nije interesovalo srpsko nacionalno pitanje, već šverc nafte, cigareta, oružja, a danas ih ne interesuju standardi EU, nego njihov procenat u netransparantnom pranju prljavog novca. Njihove poruke su upućene Briselu, ali njihovo srce je i dalje u Moskvi. Danas nose moderna odela evropskih japija, ali i dalje vladaju manirom otomanskih spahija.

Borba za privilegije

MONITOR: Boris Tadić i Dragan Đilas reagovali su potpuno različito na poteze Čedomira Jovanovića. Jesu li oni time otvoreno pokazali da najveća opoziciona partija radi na dva kolosjeka?
ŽIVKOVIĆ: Dvovlašće je aktuelno stanje u skoro svim srpskim strankama. U DS se za tron bore Tadić i Đilas, u SNS Vučić i Nikolić, a u SPS samozvani mladi lavovi nasrću na olinjale vukove. Dakle, dvovlašće je princip rada vodećih vladajućih i opozicionih stranaka. Na žalost, to dvovlašće nije posledica nadmetanja različitih ideologija ili političkih ciljeva, već je to bizarna borba za lične privilegije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo