Povežite se sa nama

FOKUS

Bracovi zidari

Objavljeno prije

na

Nakon što je Mirjana Kuljak , profesorica Ekonomskog fakulteta , uz obrazloženje da „javnost treba da zna” na svom Fejsbuk profilu objavila fotografiju dijela pripadnika tzv. Velike regularne masonske lože Crne Gore , na kojoj se jasno vidi nekoliko ljudi iz političkog i javnog života Crne Gore, opet se pokrenula priča o masoneriji u Crnoj Gori. Na slici su prepoznati: Miodrag Vuković, poslanik DPS-a, Zoran Jelić direktor Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, takođe član DPS-a. Tu su i drugi iz javnog života Crne Gore: glumac Slobodan Marunović, Đuro Vučinić, direktor NTV Montena, Predrag Drecun, nekadašnji političar i direktor Prve banke, direktor NVO Zeleni Crne Gore Aleksandar Drljević.

Osim masonske lože čiji je dio članova na objavljenoj fotografiji, u Crnoj Gori postoji još jedna – Velika loža Crne Gore. Priča se dalje pretvorila u raspravu o tome ko su „pravi” a ko „lažni” masoni. Iz Velike lože Crne Gore su saopštili da su oni prava „regularna masonska loža”, nastala iz nekadašnje lože Srbije i Crne Gore, te da su pripadnici Velike regularne lože tek samozvanci. Iz Velike regularne lože su to demantovali.

No, ono o čemu se skoro ne govori, a upadljiva je specifičnost domaće masonerije je činjenica da su javni funkcioneri prisutni samo u jednoj od te dvije masonske lože – Velikoj regularnoj loži Crne Gore. Novica Jovović, veliki majstor Velike lože Crne Gore optužio je tu ložu, za koju tvrdi da su neregularni, „da svoje članove bira po pravilima političke pripadnosti, što je suprotno pravilima masonerije”. Konkurencija je uzvratila da nijesu dovoljno patriote.

Vuković i Jelić nijesu jedini javni funkcioneri i pripadnici vlasti u Velikoj regularnoj loži Crne Gore. Više pouzdanih izvora tvrdi da su slobodni zidari Velike regularne lože i četiri ministra crnogorske Vlade : ministar policije Ivan Brajović, ministar kulture Branislav Mićunović, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović i ministar saobraćaja Andrija Lompar… Monitor je kontaktirao većinu ministara pokušavajući da otvori razgovor o tome pod kojim je uslovima spojivo pripadanje masonskim ložama i obavljanje javnih funkcija. U nekim demokratskim zemljama od određenih profila javnih funkcionera, čije se pravo da budu masoni ne spori, traži da to članstvo učine javnim, poput podataka o imovini ili članstvu u upravnim odborima… Naši ministri nijesu odgovarali. Nije bilo odgovora ni iz njihovih PR službi.

Zanimljivo je da je u loži u kojoj su svi crnogorski funkcioneri, a za koje konkurencija tvrdi da se biraju po političkoj pripadnosti, i brat bivšeg premijera Mila Đukanovića, Aco Đukanović. U drugoj konkurentskoj loži navodno nema nijednog ministra.

Mason u loži kojoj pripadaju Aco Đukanović i četvorica ministara je i direktor Uprave policije Veselin Veljović. Šef policije je izgleda ozbiljno prišao nadogradnji i duhovnom uzdizanju. Poznato je da je nedavno magistrirao sa desetkom. Na ozbiljne javne optužbe da je njegov magistarski rad plagijat nije odgovarao.

Na sajtu Velike lože Velike Britanije navodi se da su masoni: „ljudi otvorenog duha, koji sumnjaju, traže znanje, koji propituju sami sebe”. Veljović, bar u javnom životu, sem sumnje u novinare, nije mnoge od tih osobina pokazivao.

Zanimljivo je da u Velikoj Britaniji, kolijevci masonerije, od 1998. policijski službenici moraju učiniti javnim svoje članstvo u masonskoj loži. Kod nas su i šef policije i ministar policije masoni, a o pripadnosti takvom bratstvu nijesu nikada javno govorili. Posebno bi bilo zanimljivo čuti zašto su se opredijelili za Veliku regularnu ložu. Prema podacima sa sajta britanske Wikipedije, 2008. godine je ukinuto pravilo da članstvo u masonskim ložama moraju objaviti i oni u pravosuđu.

BBC je prije par godina objavio članak o nekim zdravstvenim ustanovama u Engleskoj čija je uprava tražila da se zaposleni javno izjasne o pripadnosti masonskom bratstvu zbog sumnji da su pripadnost masonskoj loži neki od ljekara koristili kako bi zaustavili sudske slučajeve pokrenute protiv njih.

Specifičnost Velike regularne loža Crne Gore nije samo to što njihovi članovi mogu biti žene. Pojam ugleda očigledno je rastegljiv pojam u ovoj loži.

Veliki majstor te lože Milovan Drašković, kako su i mediji podsjetili nakon objavljivanja fotografije, je crnogorskoj javnosti poznat po aferi iz 2004. godine kada je za zloupotrebu službenog položaja osumnjičen tadašnji ministar zdravlja Miodrag Pavličić. Pavličić je osumnjičen da je tokom 2002. godine bez sprovedenog tendera sa Draškovićem koji je arhitekta, sklopio dva ugovora o savjetodavnim uslugama, vrijedne oko 100 hiljada eura.

Prema zvaničnim sajtovima većine svjetskih loža takođe se mogu naći objašnjenja da se radi o „bratstvima” čiji je prevashodni cilj duhovno i moralno uzdizanje članova, ali i rad na dobrobiti društva i unapređenju zajednice. Upućeni objašnjavaju da se u masonske lože primaju oni sa statusom uglednih građana. Da nijesu u sukobu sa zakonom podrazumijeva se.

Poznato je da se ime Aca Đukanovića, uz brata Mila i Budvanina Brana Mićunovića, zbog sumnji za šverc cigareta našlo na takozvanoj švajcarskoj optužnici. O sumnjivim poslovima i navodnim malverzacijama mlađeg Đukanovića ispisane su stranice i stranice novinskih tekstova. U Velikoj regularnoj loži možda posebno drže do one masonske – da su masoni ljudi koji su svjesni da nijesu savršeni i da na tome rade.

U ranijim istraživanjima o masonskim ložama u Crnoj Gori navodi se i podatak da su prilikom posjete francuskog diplomate Velikoj regularnoj loži, na prigodi bili prisutni i novinari Darko Šuković i Draško Đuranović. Iz istraživanja međutim nije jasno da li su i oni članovi lože ili tek dragi gosti.

O novinarima u masonskim ložama, priču je, na svom blogu, otvorio Dragoljub Duško Vuković, novinar koji je još ranije obznanio da je član Velike lože Crne Gore. „Kako to da jedan profesionalni novinar kome je u opisu posla da otkriva tajne bude član jedne organizacije koju većina ljudi smata tajnom”, pita se Vuković. On smatra da se novinarska profesija ne kosi sa članstvom u masonskim organizacijama,jer masoni nemaju tajnih ciljeva. Vuković ipak smatra da ,,gledano iz perspektive javnog interesa, pitanje članstva u masonskom bratstvu može da bude jedino važno u slučajevima kada se to tiče nekoga ko obavlja javnu funkciju”.

No, čak i da se uvede obaveza da članstvo u masonskim ložama javnih djelatnika mora biti javni podatak, neće se mnogo toga promijeniti. Ministri, poslanici, novinari, policajci u Velikoj regularnoj loži očigledno su svoju lojalnost i pripadnost morali da dokažu prije ulaska u masonsko bratstvo. Bratstvo po partiji i vlasti na prvom je mjestu. Veljović ne može da zamisli da uhapsi bivšeg premijera ne zbog toga što mu je s bratom u masone, već zbog toga što je premijer vlast.

Masoni su da se Braco igra.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo