Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Brane na – projekat

Objavljeno prije

na

Zemljotres u Japanu dao mi je novi povod za pisanje o branama na Morači. Japanci su dosad živjeli u uvjerenju da zemljotresi ne mogu ugroziti nuklearne centrale, zavarani uvjeravanjima koja se davana prilikom njihove gradnje. Problemi u Fukušimi su pokazali da takva uvjeravanja imaju limite. To loše iskustvo Japana treba da služi kao upozorenje. Iako bi brane mogle izdržati zemljotrese kad budu izgrađene, normalno je da bi za to bile manje sposobne pri kraju svog vijeka trajanja. Zemljotresi ne biraju vrijeme koje nekom odgovara, već se dešavaju kad se za to steknu seizmički uslovi. U Japanu se velika pažnja pridaje seizmičkim rizicima, pa se vodi računa da se elektrane grade na lokacijama gdje su rizici manji. Brane na Morači se planiraju u relativno seizmički aktivnom području, a najaktivniji dio je kod brane na Zlatici, praktično na samom ulazu u Podgoricu. Ne vjerujem da postoji gore mjesto za branu u čitavoj Crnoj Gori. Samo ta činjenica je dovoljan razlog da se preispita projekat brana na Morači, nezavisno od ekonomskih aspekata.

Projekat brana na Morači je udžbenički primjer bagatelisanja i uništavanja prirodnih resursa svoje zemlje, u situaciji kada postoje mnogo bolji načini za korišćenje hidroenergije. Zasnovan je na problematičnoj strategiji izbora modela i prioriteta, zamagljen obmanama i manipulacijama.

Ovakvim projektom ne rješava se deficit energije Crne Gore, već mu je cilj rješavanje problema obnovljive energije koji ima Italija. Projektom se ne rješava ni problem spoljnotrgovinskog deficita, jer bi se izvozom struje bavila kompanija u dominantnom vlasništvu italijanske kompanije. Uostalom, prihod koji bi ta kompanija ostvarila izvozom struje bio bi u periodu od dvadesetak godina korišćen za servisiranje kredita. Tako se ne rješava spoljnotrgovinski deficit.

Dodatan problem predstavlja nepoštovanje standarda koji važe za ovakve projekte. Krenuti u projekt bez valjane Cost&Benefit analize bilo bi krajnje neozbiljno i neodgovorno. To bi značilo da je Vlada spremna da uđe u projekt bez ključnih informacija o njegovoj društvenoj korisnosti. Obaveza pravljenja Cost & Benefit analize proizilazi iz EU direktive o vodama (Directive 2000/60/EC, 2000), koja nameće obavezu državama članicama da koriste ekonomske analize za ovakve projekte. Iako Crna Gora nije članica EU, kao kandidat za članstvo već mora da usklađuje svoje propise i praksu sa onim u EU.

Posebnu pažnju zavređuje finansiranje saniranja ekoloških posljedica koje bi izazvala gradnja brana. Sve analize ukazuju na visoki rizik po životnu sredinu, što iziskuje troškove za njenu zaštitu. Nijesam nigdje našao da je neko napravio procjenu tih troškova, te ko treba da ih snosi. Zakonska je obaveza koncesionara da sanira posljedice nastale realizacijom koncesije (član 55 Zakona o koncesijama), a to pitanje je trebalo detaljno definisati ugovorom o koncesiji. Poznato je da investitori često pokušavaju da ovu obavezu prebace na državu, a to je urađeno u tekstu koncesionog ugovora. Dio koji se tiče zaštite životne sredine (članovi 13.1 i 13.2) ne predviđa obavezu koncesionara da finansira saniranje ekoloških posljedica. Ta obaveza postoji jedino u slučaju nepoštovanja standarda životne sredine. Dakle, ako ti standardi budu poštovani, troškove neće snositi koncesionar, već Crna Gora. Pošto saniranje ekoloških posljedica može izazvati ogromne troškove, sve koristi koje bi Crna Gora imala po osnovu povećanja budžetskih prihoda mogli bi “pojesti” ti troškovi. Da li je Vlada zaista spremna da u ime građana/građanki Crne Gore podnese ovakvu žrtvu da bi se zadovoljili apetiti koncesionara?

Projekat treba zaustaviti, jer je štetan za Crnu Goru. Prvo bi trebalo napraviti novu analizu koja bi uzela u obzir alternativna rješenja, kako u odnosu na brane na Morači, tako i u odnosu na druge brane. Zatim, na osnovu rezultata te analize treba odabrati rješenje koje je najbolje za Crnu Goru. Princip bi trebalo da bude kako pronaći najbolji balans između ekonomske koristi i očuvanja životne sredine. Prednost bi trebalo dati projektima u kojima je stepen usklađenosti ta dva cilja najviši. Jasno je da to nije slučaj s ovakvim projektom brana na Morači, jer se njime ozbiljno ugrožava životna sredina, dok je ekonomski efekat upitan. Mislim da bi daleko bolji bili neki drugi projekti, recimo brana na Komarnici, jer su posljedice po životnu sredinu mnogo manje, a ekonomski efekat znatno bolji. Ako Vlada ipak odluči da s ovim projektom ide do kraja, trebalo bi prvo procijeniti posljedice koje bi izazvale brane na Morači, procijeniti investicije potrebne za saniranje tih posljedica i precizirati obavezu koncesionara da to finansira. Ako tako ne uradi, Vlada će na jasan način pokazati da su joj preči interesi koncesionara, nego interesi Crne Gore.

Ohrabrujuća je činjenica da su sve opozicione partije izrazile neslaganje sa postojećim projektom. Pročitao sam izjavu predsjednika Skupštine i čelnika SDP-a da je napravljena greška prilikom privatizacije KAP-a i Željezare. Šta građani imaju od takve izjave danas, kad je šteta već napravljena? Naravno, bolje je priznati grešku, nego je negirati. Za Crnu Goru bi daleko bolje bilo da te greške nijesu napravljene, nego da se danas priznaju. Kod projekta brana na Morači greška je očiglednija. Vidjećemo da li će SDP ostati principijelan i pokazati da drži do onog što njegovi lideri govore. Ljude prvenstveno treba cijeniti po onom što rade, a ne po onom što govore. SDP ima šansu da pokaze svojim stavom u „slučaju Morača” da mu lični interesi i vlast nijesu draži od Crne Gore. Od onih koji ustaju na himnu i mašu zastavama, veće patriote su oni koji rade za dobro svoje zemlje.

Naravno, najveća odgovornost leži na Vladi. Prethodna Vlada je više puta pokazala nedopustivi nivo lakomislenosti i nesposobnosti za pravilnu procjenu. Još gore, prethodna Vlada je nedovoljno vodila računa o onom što je njen glavni zadatak: javni interes. Umjesto toga, prema prirodnim resursima se odnosila kao da su Vladi dati na korišćenje, te da može s njima slobodno raspolagati. Obnovljiva energija ima veliku vrijednost danas, a imaće još veću u budućnosti. Da li je Vlada zaista spremna da u narednih 30 godina, a moguće i duže, prepusti nekom drugom sopstvene izvore obnovljive energije?

Prošla Vlada je urušila svoj kredibilitet baveći se manipulacijama i obmanama javnosti u kampanji za gradnju brana, pokušavajući da kao javni interes prikaze nešto što je očigledno nečiji lični interes. Time je napravljena dodatna šteta, jer se sada s nepovjerenjem prima sve što dolazi od Vlade. Kad se jednom izgubi, povjerenje je teško vratiti.

Premijer Lukšić je nedavno napisao kolumnu o povjerenju. Vlada može vratiti povjerenje javnosti odgovornim pristupom, prekidom prakse obmana i manipulacija, poštovanjem važećih standarda, striktnom primjenom propisa i uvažavanjem mišljenja javnosti. Ako Vlada tako ne postupi, nego prevagne kontinuitet s prethodnom Vladom, o kojem je premijer Lukšić takođe govorio (a ta priča o kotninuitetu se teško može složiti s pričom o povjerenju), ostaće mučan utisak da je Vlada ovaj projekt sprovela zbog nečijih ličnih interesa, a ne zbog dobra Crne Gore. Ili, da budem sasvim jasan – to bi značilo da je Vlada radila protiv interesa Crne Gore. A uvjeravanja premijera o povjerenju bila bi samo lijepa priča kojom je i on pokušao sakriti ružnu zbilju.

Časlav PEJOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je dugo žmurilo na slučaj Krimovice. Prenulo se tek u avgustu 2022. kada je Tužilaštvo u Kotoru pokrenulo postupak protiv Carevića zbog krivičnog djela uzurpacija državne imovine dok su se njegov sin Milan i porodična kompanija Carinvest teretili za uzurpaciju i gradnju bez dozvole

Osnovni sud u Kotoru oslobodio je nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva Marka Bata Carevića optužbi da je protivpravno uzurpirao preko pola miliona kvadrata državnog zemljišta, u selu Krimovica iznad Budve. Sudija kotorskog Osnovnog suda Veljko Bulatović osudio je za uzurpaciju Carevićevog sina Milana na pola godine kućnog zatvora, a njihovu kompaniju Carinvest kaznio sa 100.000 eura. Sudskom odlukom će tako Carevići otetu državnu zemlju platiti 16 centi, dok se u isto vrijeme na toj lokaciji kvadrat prodaje i do 140 eura.

U međuvremenu, za skoro deceniju otkako su uzurpirali 612.000 kvadratnih metara državnog zemljišta, Carevići su ga ,,priveli namjeni” pa su na njemu bespravno izgradili preko 6.000 kvadrata stambeno- poslovnih objekata. Na zvaničnom sajtu kompanije Carević reklamira se etno kompleks na Krimovici koji sadrži vile sa bazenima, restorane, farme, objekte za uzgoj domaćih životinja, zasade maslina, pogone za proizvodnju hrane.

Sumnje da je u Krimovici došlo do uzurpacije državnog zemljišta od strane Carevića prvi put je u februaru 2020. objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz MANS-a su i tada isticali da Careviću koji je bio funkcioner Demokrtskog fronta (DF) nije smetalo što je od početka uzurpacije pa i poslije toga na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS).  MANS je i tada tvrdio da Carević nije mogo uzurpirati zemljište bez znanja države, optužujući tadašnje Ministarstvo poljoprivrede da je ,,uradilo sve kako bi legalizovalo” Carevićev kompleks.

Iako su svi objekti na uzurpiranom zemljištu izgrađeni bez građevinske i upotrebne dozvole, to nije smetalo da država za vrijeme DPS vladavine pomogne ovaj projekat kroz subvencije i kredite koji su odobravani preko Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Iz MANS-a  su upozoravali i da su  državni organi imali punu informaciju o onome što se dešava na državnom zemljištu, jer je svaki od nelegalno podignutih objekata uredno registrovan u kotorskom katastru i upisan kao vlasništvo kompanije Carinvest.

Marko Carević je sve optužbe negirao uz tvrdnje da je u pitanju ,,stoprocentna neistina” i pokušaj da se on lično i politički diskredituje. Politički je Careviću dobro išlo jer je 2019. došao na čelo Opštine Budva. Na toj funkciji je sa prekidima ostao do početka 2022. u dva mandata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema ranije prikupljenim dokazima, Strahinja i njegov otac Duško bili su na spisku za likvidaciju kriminalnih grupa koje sarađuju sa škaljarskim kriminalnim klanom. Sada je mlađi Koprivica uhapšen pod sumnjom da je vodio kriminalnu grupu koja je poslovala sa visokopozicioniranim članom škaljarskog klana Igorom Krstovićem

 

Strahinja Koprivica iz Nikšića, sin dugogodišnjeg policijskog funkcionera u penziji Duška Koprivice, uhapšen je u akciji koju su po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva izveli pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja. Osim njega, uhapšeni još Blažo Đurković, Nikola Vukotić i Marinko Koprivica, a naredbom o sprovođenju istrage obuhvaćen je i visokorangirani pripadnik kriminalnog škaljarskog klana, Igor Krstović, koji je odranije u pritvoru.

Strahinju Koprivicu tužilaštvo tereti da je  organizovao kriminalnu grupu koja je u države Evropske unije švercovala veće količine droge i cigareta.

Koprivica je, prema dokazima istražitelja, od Krstovića navodno kupovao drogu koju je švercovao u zemlje Evropske unije. Iz skaj komunikacije koju su objavili mediji, a koje Specijalno državno tužilaštvo smatra dokazom, proizilazi da je kriminalna grupa Strahinje Koprivice jednom sedmično prebacivala cigarete preko granice.

Komunikaciju o švercu uhapšeni Koprivica, koji je na kriptovanoj aplikaciji koristio nadimak Princip, vodio je 23. juna 2020. godine. Tokom te prepiske on objašnjava uhapšenom pripadniku policijskog kartela Vladimiru Bajčeti od kada Koprivice “rade” cigarete, koliki procenat uzimaju, kome ih predaju preko granice sa Bosnom i Hercegovinom, ali i koga su izbacili iz posla.

Iz iste komunikacije proizilazi da su cigarete koje je Koprivica krijumčario preko crnogorske granice, osim u Italiji i Hrvatskoj, završavale u Trebinju, Sarajevu i Banjaluci.

Nikšićanin koji je na Skaj aplikaciji koristio  nadimak Zigi 29, objašnjavao je pripadniku takozvanog policijskog narko-kartela da Koprivica krijumčarene duvanske proizvode u Trebinju predaje Radomiru Ninkoviću, zvanom Rašo Letva, koji je na Skaju pisao sakriven iza nadimka Toti.

“Brate, sve sam do sad bio s njim, svašta mi je nešto pričao. Njegovo to ide za Banja Luku, za Sarajevo. Tamo je 30 eura veća cijena, razumiješ… Letvi daju Duško i Željko Lazović 200 kartona nedjeljno, daje mu on (Koprivica) 400 kartona…on ima svojih 100 kartona. Nedeljno mu to ide. Njemu šleper nedeljno ide, četiri šlepera mjesečno on uzima samo od ovih ođe”, stoji u prepisci.

Ime Strahinje Koprivice nije nepoznato crnogorskoj javnosti i istražiteljima. On je 2018. godine pred nadležnim organima saslušan u svojstvu svjedoka u postupku koji je tada pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo protiv tri kriminalne grupe koje su predvodili Nikšićanin Ranko Radulović, Kotoranin Igor Vukotić i albanski državljanin Erogen Brajović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PODIGNUTA OPTUŽNICA POTIV MILIVOJA KATNIĆA I ZORANA LAZOVIĆA: Iz vrha sistema na optuženičku klupu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi se da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe

 

 

Za nepunih 20 dana crnogorska javnost će imati priliku da čuje šta bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović imaju da kažu na optužbe koje je specijalni tužilac Miloš Šoškić napisao i opisao u svoj tužilačkom aktu. Naime, za 8.novembar je, u podgoričkom Višem sudu, zakazana kontrola optužnice protiv nekadašnjih čelnika tužilaštva i policije.

Tužilac Šoškić je, uz optužnicu, zatražio da se Katniću i Lazoviću produži pritvor, što je sud dan kasnije prihvatio, uz ocjenu da bi dvojica optuženika mogli pobjeći ukoliko im se ukine pritvor, ali i zbog navodne mogućnosti da Katnić ponovi krivično djelo koje mu se stavlja na teret – zloupotreba službenog položaja. Nijesu objasnili kako bi to uradio, budući da Katnić godinama nije tužilac već penzioner. Lazoviću, koji je označen kao organizator ove kriminalne grupe, pritvor je produžen i zbog „posebno teškog djela“ koje mu se stavlja na teret. Ni za ovakav stav javnost nije dobila detaljnije obrazloženje.

Nije se tužilac Šoškić samo potrudio da u zakonom predviđenom roku napiše svoj optužni akt, što je prilično neuobičajeno za ovdašnje prilike, već su se iz SDT-a potrudili i da detaljno opišu za šta se sve terete Lazović i Katnić. Tako se u saopštenju objavljenom na sajtu SDT-a navodi da je optužnica podignuta jer je iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je Lazović, u 2020. godini, u Crnoj Gori, organizovao kriminalnu organizaciju, čiji su pripadnici postali okrivljeni Milivoje Katnić, Petar Lazović i Saša Čađenović, kao i druge za sada nepoznate osobe.

Objašnjava se da je Lazovićeva kriminalna grupa, navodno, sarađivala sa kriminalnom organizacijom koju je predvodio Radoje Zvicer (kavački klan). „I imala za cilj vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža, i to nepreduzimanjem krivičnog gonjenja prema istaknutim članovima te i svoje kriminalne organizacije, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći, a postojao je uticaj dijela kriminalne organizacije na izvršnu vlast – Upravu policije Crne Gore i druge važne društvene činioce – Specijalno državno tužilaštvo“, piše u saopštenju. Prema ocjeni specijalnog tužioca Šoškića, iz dokaza prikupljenih u prethodnom postupku, postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, u decembru 2020.godine, kao pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja, pribavio korist srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, pripadnicima kriminalne organizacije Radoja Zvicera. „Na način što je, na zahtjev R.Z., koji mu je prenio njegov sin, optuženi P.L., obezbijedio da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost, a što su V.B. i M.M. iskoristili, jer su, tokom januara, boravili u Crnoj Gori, kod R.Z., organizatora svoje kriminalne organizacije“, piše u saopštenju.

Tvrdi se i da su Belivuk i Miljković ostvarivali i neposredan susret i ručak sa okrivljenim Lazovićem, koji je potom, zajedno sa Katnićem, a u cilju prikrivanja izvršenog krivičnog djela, u javnim nastupima, obmanjivao javnost da su ta lica u Crnu Goru ušla na zahtjev policije Republike Srbije i da su prema njima Uprava policije Crne Gore i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje, u skladu sa zakonom. U opširnom saopštenju navodi se i da postoji osnovana sumnja da su okrivljeni Zoran Lazović i Milivoje Katnić, u decembru 2020. godine, zajednički, protivpravnim iskorišćavanjem svojih službenih položaja i ovlašćenja i nevršenjem svojih službenih dužnosti, pribavili korist Dušku Roganoviću, istaknutom članu Zvicerove kriminalne organizacije.

„Jer okrivljeni Z.L. nije naredio da policija i kod D.R. inicira pretresanje i protiv njega podnese izvještaj kao dopunu krivične prijave, iako su prethodno prikupljeni dokazi i obavještenja iz kojih je proizilazio osnov sumnje da je učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i druga za koja se goni po službenoj dužnosti“, piše u saopštenju. Dodaje se da je Lazović nakon toga, navodno, kao organizator kriminalne organizacije, naredio Katniću da po službenoj dužnosti ne pokreće postupak protiv Roganovića, što je on i prihvatio. „Pa je naložio optuženom specijalnom tužiocu S. Č. da ne pokreće postupak protiv D. R., ne odobri policiji da podnese i sam da ne podnosi sudu zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje njegovog stana i drugih prostorija, što je S. Č. prihvatio, zbog čega su službenici policije inicirali pretresanje kod drugih lica i samo protiv njih, po nalogu S.Č. podnijeli izvještaj kao dopunu krivične prijave, ali ne i protiv D.R., pa su mu tako okrivljeni Z. L. i M. K. i optuženi S. Č. pribavili korist u vidu nepreduzimanja radnje dokazivanja i nepokretanja postupka protiv njega“, objašnjavaju iz SDT-a.

Za specijalnog tužioca Miloša Šoškića postoji osnovana sumnja da je Katnić, kao glavni specijalni tužilac, u januaru 2022. godine, u Podgorici, zajedno sa optuženim Čađenovićem, koji je bio obrađivač predmeta, nevršenjem svoje službene dužnosti pribavio korist optuženom Petru Lazoviću, ali i Ljubu Miloviću, Radoju Zviceru, Dušku Roganoviću, i još sedmorici pripadnika te kriminalne organizacije. „ Jer iako je znao da postoje osnovi sumnje da su učinili krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, (Katnić – prim. Monitora) se saglasio sa odlukom koju je donio optuženi S.Č., da se ne preduzima krivično gonjenje protiv njih, a potom je okrivljeni M.K. u javnim i medijskim nastupima obmanjivao javnost da optuženi P. L., sin okrivljenog Z.L., nije pripadnik kriminalne organizacije R. Z., već prikriveni policijski službenik na tajnom zadatku, dok je, nakon što je utvrđeno da je optuženi S.Č. donio očigledno nezakonitu odluku, Specijalno državno tužilaštvo, a nakon sprovedene istrage, podiglo optužnicu protiv 11 optuženih lica, zbog velikog broja teških krivičnih djela, a po kojoj je u toku krivični postupak pred sudom“, pojašnjava se u saopštenju.

U opširnoj objavi navodi se i da postoji osnovana sumnja da je Zoran Lazović, od marta 2021. do marta 2024. godine, lažno prikazivao činjenice o porijeklu novca za koji je znao da je pribavljen kriminalnom djelatnošću. „Kao javni i bivši javni funkcioner, Agenciji za sprječavanje korupcije je podnosio izvještaje u kojima je lažno prikazivao da je ostvarivao prihode od poljoprivrede u iznosima od po 2.500,00 € mjesečno, iako nije vršio promet poljoprivrednih proizvoda i hrane, niti je u registar ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede upisan kao proizvođač poljoprivrednih proizvoda namijenjenih tržištu, već je na taj način lažno prikazivao porijeklo novca pribavljenog kriminalnom djelatnošću – izvršenjem krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije za koje je protiv njega podignuta optužnica, i kriminalnom djelatnošću – neovlašćenom prodajom opojne droge i krijumčarenjem i prodajom cigareta svog sina – optuženog P.L., protiv kojeg je Specijalno državno tužilaštvo podiglo više optužnica#, objašnjavaju iz SDT-a. Specijalni tužilac Šoškić starijeg Lazovića i Katnića tereti i za nedozvoljeno držanje oružja, jer kako navodi postoji osnovana sumnja da su u aprilu ove godine, u kućama koje koriste, u Bijelom Polju i Danilovgradu držali vatreno oružje i municiju, za koje je im nije izdata odgovarajuća isprava o oružju, a da je Lazović držao i djelove oružja i municiju, čije držanje je građanima zabranjeno.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo