Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO PAVLOVIĆ, ADVOKAT, BIVŠI DIREKTOR AGENCIJE ZA PRIVATIZACIJU: Odlučno u provaliju

Objavljeno prije

na

Srpska Vlada i Predsjednik Srbije ovih dana vode užurbanu diplomatsku kampanju, u kojoj prednjači premijer Srbije Aleksandar Vučić. Poplave su još više pogoršale stanje srpskih finansija i život građana, a obećanja data stranim kreditorima i međunarodnim finansijskim institucijama, čekaju na ispunjenje. Tvrdi se da će predstojeća jesen biti vrijeme katalizacije Vučićeve politike, za kada se najavljuju nove mjere štednje. O Vladinim mjerama, među kojima je i brza prodaja uspješnijih javnih preduzeća, eventualnom ulasku stranog kapitala i budućnosti zemlje pod vlašću Aleksandra Vučića i SNS, razgovarali smo s političarem i advokatom Brankom Pavlovićem, koji je kratko, na početku Vlade Vojislava Koštunice, bio i direktor Agencije za privatizaciju, a kasnije je zastupao male akcionare u nekoliko značajnih privatizacija.

MONITOR: Nije još prošlo sto dana tolerancije na rad Vlade Srbije, ali ovo što su do sada pokazali, koliko ima veze s njihovim obećanjima?
PAVLOVIĆ: Kod ove, kao i kod prethodne Vlade, od 2012. nije suština u odnosu onoga što su obećali, prema tome šta su uradili, nego je najgore ako urade ono što su obećali.

Vučićeva politika sastoji se iz dva dela: na jednom kraju je obećao Rusima da će se Južni tok graditi, a istovremeno zna da je zato pod udarom Anglosaksonaca koji su ga i doveli na vlast i zbog toga, na drugom kraju, čini sve što može da ostvari sve druge interese SAD i Brisela. A to znači da proda sve što vredi, posao učini još nesigurnijim, smanji izdvajanja za prosvetu i zdravstvo i promeni Ustav, tako da odustajanje od Kosova i Metohije, koje je prihvatio Brisleskim sporazumom, postane legalno.

Sve drugo su velike reči kojima se želi prikriti ova poražavajuća politika Vlade, koju Vučić, a s njim horski i svi veliki mediji, od milja zovu „reforme”, a koje su po svojoj suštini zaokruživanje neokolonijalnog položaja Srbije i zadovoljenje, kako se od njega i očekuje, interesa stranaca.

MONITOR: Vlada je izradila nacrte tzv.reformskih zakona. Koliko su oni rezultat nužde stezanja kaiša i pritisaka međunarodnih finansijskih institucija od kojih se očekuju krediti, a koliko stvar koncepta razvoja o kojem govore svi koji pretenduju da upravljaju Srbijom?
PAVLOVIĆ: Ekonomska politika Srbije u kontinuitetu već 13 godina kreira se izvan Srbije. Na putu k EU to i ne može drugačije. Taj koncept nije ni predvideo da Srbiji i nama koji živimo u njoj bude bolje, nego da moderni kolonizatori ostvare svoje interese. Ovo što sada vidimo samo je brutalna verzija istog: sve se na sopstvenu štetu, a u korist kolonizatora, mora uraditi odmah i bez oklevanja. I nije dozvoljeno razgovarati o tome da su nas upravo te neoliberalne ekonomske mere i dovele do pozicije u kojoj se nalazimo u najvećoj meri, pa da je izvan razboritog rasuđivanja tvrditi da će biti bolje samo ako se doza otrova udvostruči i ispije na eks.

Ono što je neoprostivo jeste činjenica da se isti mehanizam već osvedočeno obio o glavu svim narodima koji su ga primenili. Možemo imati razumevanja za one koji su bili prevareni 1990, pa čak nekog razumevanja i za nas 2001, ali 2014. tako odlučno juriti u provaliju zaista je za svaku osudu.

MONITOR: Kritikovali ste nacrt zakona o privatizaciji, posebno dio koji se odnosi na postupak privatizacije direktnom pogodbom, kao način koji daje velike mogućnosti za korupciju. Da li je nekome posebno, namijenjena ova mogućnost?
PAVLOVIĆ: Ona je uvek u korist kolonizatora. Pošto je nižim ešalonima jasno da Vučić ne može trajati dugo, onda su oni očigledno zahtevali da im se obezbedi oslobađanje od buduće krivične odgovornosti, a to je moguće samo ako se zakonom predvidi da je krupna koripcija dozvoljena. To se upravo predlaže novim zakonom o privatizaciji.

Ovde valja primetiti da jedno društvo pada na najniže lestvice ne onda kada ima korupcije, nego onda kada se korupcija proglašava za pravilno postupanje i kada o tome nema i ne može biti ni reči na medijima s nacionalnom frekvencijom.

MONITOR: Premijer, Predsjednik Srbije, članovi Vlade, rastrčali su se po svijetu. Pretpostavlja se da je cilj posjeta dobijanje stranih investicija. S obzirom na najavu privatizacija preostalih velikih javnih preduzeća, šta Vlada nudi, a šta bi mogla očekivati?
PAVLOVIĆ: Vlada nudi sve. Budući da nema nikakav sopstveni koncept, da nema ni volje ni znanja da ga osmisli i da je već obećala da će slušati MMF (čitaj SAD), Brisel i Berlin, sve što znaju je da su spremni za sve što im stranci predlože. Mala pukotina nastaje zbog toga što su interesi kolonizatora neusaglašeni i čitava „dinamika” prodaje biće uslovnjena tom činjenicom, a ne bilo kakvom strategijom vlade.

MONITOR: Vučić je potpisao dokumenta za otpočinjanje radova na Južnom toku. Ipak, ukrajinska kriza i pogoršavanje odnosa Rusije i Zapada, su doveli u pitanje njegovu realizaciju. Ima li Srbija u svemu tome i neku političku ulogu?
PAVLOVIĆ: Ono što Rusija zahteva je da se ugovoreno sprovodi u svemu kako je predviđeno i na vreme. A dozvoljeno je da Srbija o Južnom toku ne govori mnogo u javnosti. Potpuna novina je postupanje Nemačke. Naime, Nemačka je na putu uspostavljanja samostalne spoljne politike u kojoj je njen interes na prvom mestu, a tek zatim interes SAD. To se vidi po tome što je Nemačka, preko posete Putina Austriji gde je gromoglasno podržan Južni tok, poslala poruku da ona stoji takođe iza tog projekta. Istog dana je ministar spoljnih poslova Nemačke izjavio da će njegova zemlja raditi na tome da u okviru OEBS-a Rusi budu razmešteni na istoku Ukraine, što je potpuno suprotno onome što žele SAD, da njihovi ljudi preko OEBS-a tamo budu razmešteni, a to je nastavljeno hapšenjem američkog špijuna u Njemačkoj, sporenjima oko novih snaga NATO u Poljskoj i nastavljanjem odbijanja Nemačke da učestvuje u primeni bilo kakvih stvarnih sankcija prema Rusiji. Mi prisustvujemo potpuno novim odnosima od Drugog svetskog rata i u tom kontekstu sigurno će Rusija znatno relaksirati sve komercijalne elemente za Srbiju oko izgradnje Južnog toka, da ničim ne bi dovela u pitanje ostvarenje mnogo većeg cilja, a to je strateška saradnja s Nemačkom, koja se i realno i simbolički opredmećuje i preko Južnog toka.

MONITOR: Pregovori s EU trebalo bi da vodei jačoj pravnoj državi, posebno gdje su se zapatili visoka korupcija i organizovani kriminal. Vučićeva Vlada privela je pravdi glavnog aktera međunarodne akcije Balkanski ratnik Darka Šarića. On s ponaša kao tužitelj a ne kao optuženi. Kako bi se mogla shvatiti strategija njegove odbrane?
PAVLOVIĆ: Prvo da činjenično razjasnimo da Srbija nije otvorila nijedno poglavlje u procesu pristupanju EU. Apsolutno nijedno. Ono što se „pregovara” razgovori su na temu šta Srbija mora prethodno da uradi da bi EU uopšte otvorila neko poglavlje. Ja sam inače siguran da je pridruživanje EU štetno za Srbiju, ali sada samo ukazujem da se predstavlja kao da su pregovori u punom jeku, a u pravom smislu reči oni nisu ni započeti. BIA je imala značajnog doprinosa u zapleni kokaina, a sve dalje je rad odgovarajućih službi SAD, pa tako i predaja Šarića. Kako SAD u Srbiji u potpunosti kontrolišu specijalno tužilaštvo i u velikoj meri vrh BIA i policije, mislim da je već pre izručenja Šarić postigao dogovor sa SAD kako će izgledati njegov položaj na kraju procesa. Sve što gledamo je samo ranije dogovorena predstava.

Neosnovano samohvalisanje

MONITOR: Premijer se hvali da je otkad je on na vlasti, tužilaštvo praktički riješilo pitanja vezana za okolnosti 24 privatizacije, po zahtjevu Evropske komisije. Šta vi mislite o dometima istraga tih privatizacija?
PAVLOVIĆ: To je samo jedno u nizu neosnovanih samohvalisanja Vučića. Istina je da su ti predmeti na počtku istrage, a ne da ih je tužilaštvo rešilo. Dakle, postupci su tek započeti. Naravno, nešto je rešeno tek kada bude okončano pravosnažnom sudskom odlukom, a mi smo veoma daleko od toga. Ključni problem je u tome što kada premijer govori na takav način, onda on urušava i samostalnost tužilaštva i nezavisnost sudstva, zato što šalje nesumnjivu poruku državnim organima, u čiji rad ne bi smeo da se meša ni u najmanjoj meri, da oni imaju da urade ono što je njemu radi sopstvenog političkog rejtinga potrebno. Ili će se obrušiti na njih. Vučić nesumnjivo ima velikih diktatorskih ambicija, samo je i u tome neuspešan, pa diktatura u Srbiji zaista nije na delu.

Rezervni igrači

MONITOR: Velike poplave u regionu i Srbiji ostavile su teške posljedice. Bilo je dosta pokušaja manipulacije javnošću, obnova sporo teče. Da li bi trebalo postaviti pitanje odgovornosti za veliku štetu i zašto sem Nove stranke, opozicija o tome gotovo da ćuti?
PAVLOVIĆ: Parlamentarna opozicija u Srbiji ne postoji. To su samo „rezervni igrači” evroatlantskih institucija i zato nema ozbiljne rasprave o bilo kom pitanju. Kolonizatori ne vole da se mnogo priča o poplavama, zato što je suština u budžetima u kojima se ne odvaja novac za prevenciju elementarnih nepogoda, a to je njihov zahtev. Pošto njima ta kritika ne odgovara, jer bi pokazala šta znači slediti monetarnu i fiskalnu politiku po diktatu MMF i Brisela i koliko to Srbiju više košta u poređenju s racionalno vođenom politkom u ovim oblastima, onda nema ni bilo kakve kritike. A kako isti centri moći u najvećoj meri kontrolišu i vlast i parlamentarnu opoziciju i velike medije, onda imate utisak da u Srbiji osim Vučića ništa i ne postoji. Ja mislim da i sam Vučić veruje u tu potpuno iskrivljenu sliku i to je najslabija tačka njegove političke pozicije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo