Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO PAVLOVIĆ, ADVOKAT, BIVŠI DIREKTOR AGENCIJE ZA PRIVATIZACIJU: Odlučno u provaliju

Objavljeno prije

9 godina

na

BRANKO-PAVLOVIC-33

Srpska Vlada i Predsjednik Srbije ovih dana vode užurbanu diplomatsku kampanju, u kojoj prednjači premijer Srbije Aleksandar Vučić. Poplave su još više pogoršale stanje srpskih finansija i život građana, a obećanja data stranim kreditorima i međunarodnim finansijskim institucijama, čekaju na ispunjenje. Tvrdi se da će predstojeća jesen biti vrijeme katalizacije Vučićeve politike, za kada se najavljuju nove mjere štednje. O Vladinim mjerama, među kojima je i brza prodaja uspješnijih javnih preduzeća, eventualnom ulasku stranog kapitala i budućnosti zemlje pod vlašću Aleksandra Vučića i SNS, razgovarali smo s političarem i advokatom Brankom Pavlovićem, koji je kratko, na početku Vlade Vojislava Koštunice, bio i direktor Agencije za privatizaciju, a kasnije je zastupao male akcionare u nekoliko značajnih privatizacija.

MONITOR: Nije još prošlo sto dana tolerancije na rad Vlade Srbije, ali ovo što su do sada pokazali, koliko ima veze s njihovim obećanjima?
PAVLOVIĆ: Kod ove, kao i kod prethodne Vlade, od 2012. nije suština u odnosu onoga što su obećali, prema tome šta su uradili, nego je najgore ako urade ono što su obećali.

Vučićeva politika sastoji se iz dva dela: na jednom kraju je obećao Rusima da će se Južni tok graditi, a istovremeno zna da je zato pod udarom Anglosaksonaca koji su ga i doveli na vlast i zbog toga, na drugom kraju, čini sve što može da ostvari sve druge interese SAD i Brisela. A to znači da proda sve što vredi, posao učini još nesigurnijim, smanji izdvajanja za prosvetu i zdravstvo i promeni Ustav, tako da odustajanje od Kosova i Metohije, koje je prihvatio Brisleskim sporazumom, postane legalno.

Sve drugo su velike reči kojima se želi prikriti ova poražavajuća politika Vlade, koju Vučić, a s njim horski i svi veliki mediji, od milja zovu „reforme”, a koje su po svojoj suštini zaokruživanje neokolonijalnog položaja Srbije i zadovoljenje, kako se od njega i očekuje, interesa stranaca.

MONITOR: Vlada je izradila nacrte tzv.reformskih zakona. Koliko su oni rezultat nužde stezanja kaiša i pritisaka međunarodnih finansijskih institucija od kojih se očekuju krediti, a koliko stvar koncepta razvoja o kojem govore svi koji pretenduju da upravljaju Srbijom?
PAVLOVIĆ: Ekonomska politika Srbije u kontinuitetu već 13 godina kreira se izvan Srbije. Na putu k EU to i ne može drugačije. Taj koncept nije ni predvideo da Srbiji i nama koji živimo u njoj bude bolje, nego da moderni kolonizatori ostvare svoje interese. Ovo što sada vidimo samo je brutalna verzija istog: sve se na sopstvenu štetu, a u korist kolonizatora, mora uraditi odmah i bez oklevanja. I nije dozvoljeno razgovarati o tome da su nas upravo te neoliberalne ekonomske mere i dovele do pozicije u kojoj se nalazimo u najvećoj meri, pa da je izvan razboritog rasuđivanja tvrditi da će biti bolje samo ako se doza otrova udvostruči i ispije na eks.

Ono što je neoprostivo jeste činjenica da se isti mehanizam već osvedočeno obio o glavu svim narodima koji su ga primenili. Možemo imati razumevanja za one koji su bili prevareni 1990, pa čak nekog razumevanja i za nas 2001, ali 2014. tako odlučno juriti u provaliju zaista je za svaku osudu.

MONITOR: Kritikovali ste nacrt zakona o privatizaciji, posebno dio koji se odnosi na postupak privatizacije direktnom pogodbom, kao način koji daje velike mogućnosti za korupciju. Da li je nekome posebno, namijenjena ova mogućnost?
PAVLOVIĆ: Ona je uvek u korist kolonizatora. Pošto je nižim ešalonima jasno da Vučić ne može trajati dugo, onda su oni očigledno zahtevali da im se obezbedi oslobađanje od buduće krivične odgovornosti, a to je moguće samo ako se zakonom predvidi da je krupna koripcija dozvoljena. To se upravo predlaže novim zakonom o privatizaciji.

Ovde valja primetiti da jedno društvo pada na najniže lestvice ne onda kada ima korupcije, nego onda kada se korupcija proglašava za pravilno postupanje i kada o tome nema i ne može biti ni reči na medijima s nacionalnom frekvencijom.

MONITOR: Premijer, Predsjednik Srbije, članovi Vlade, rastrčali su se po svijetu. Pretpostavlja se da je cilj posjeta dobijanje stranih investicija. S obzirom na najavu privatizacija preostalih velikih javnih preduzeća, šta Vlada nudi, a šta bi mogla očekivati?
PAVLOVIĆ: Vlada nudi sve. Budući da nema nikakav sopstveni koncept, da nema ni volje ni znanja da ga osmisli i da je već obećala da će slušati MMF (čitaj SAD), Brisel i Berlin, sve što znaju je da su spremni za sve što im stranci predlože. Mala pukotina nastaje zbog toga što su interesi kolonizatora neusaglašeni i čitava „dinamika” prodaje biće uslovnjena tom činjenicom, a ne bilo kakvom strategijom vlade.

MONITOR: Vučić je potpisao dokumenta za otpočinjanje radova na Južnom toku. Ipak, ukrajinska kriza i pogoršavanje odnosa Rusije i Zapada, su doveli u pitanje njegovu realizaciju. Ima li Srbija u svemu tome i neku političku ulogu?
PAVLOVIĆ: Ono što Rusija zahteva je da se ugovoreno sprovodi u svemu kako je predviđeno i na vreme. A dozvoljeno je da Srbija o Južnom toku ne govori mnogo u javnosti. Potpuna novina je postupanje Nemačke. Naime, Nemačka je na putu uspostavljanja samostalne spoljne politike u kojoj je njen interes na prvom mestu, a tek zatim interes SAD. To se vidi po tome što je Nemačka, preko posete Putina Austriji gde je gromoglasno podržan Južni tok, poslala poruku da ona stoji takođe iza tog projekta. Istog dana je ministar spoljnih poslova Nemačke izjavio da će njegova zemlja raditi na tome da u okviru OEBS-a Rusi budu razmešteni na istoku Ukraine, što je potpuno suprotno onome što žele SAD, da njihovi ljudi preko OEBS-a tamo budu razmešteni, a to je nastavljeno hapšenjem američkog špijuna u Njemačkoj, sporenjima oko novih snaga NATO u Poljskoj i nastavljanjem odbijanja Nemačke da učestvuje u primeni bilo kakvih stvarnih sankcija prema Rusiji. Mi prisustvujemo potpuno novim odnosima od Drugog svetskog rata i u tom kontekstu sigurno će Rusija znatno relaksirati sve komercijalne elemente za Srbiju oko izgradnje Južnog toka, da ničim ne bi dovela u pitanje ostvarenje mnogo većeg cilja, a to je strateška saradnja s Nemačkom, koja se i realno i simbolički opredmećuje i preko Južnog toka.

MONITOR: Pregovori s EU trebalo bi da vodei jačoj pravnoj državi, posebno gdje su se zapatili visoka korupcija i organizovani kriminal. Vučićeva Vlada privela je pravdi glavnog aktera međunarodne akcije Balkanski ratnik Darka Šarića. On s ponaša kao tužitelj a ne kao optuženi. Kako bi se mogla shvatiti strategija njegove odbrane?
PAVLOVIĆ: Prvo da činjenično razjasnimo da Srbija nije otvorila nijedno poglavlje u procesu pristupanju EU. Apsolutno nijedno. Ono što se „pregovara” razgovori su na temu šta Srbija mora prethodno da uradi da bi EU uopšte otvorila neko poglavlje. Ja sam inače siguran da je pridruživanje EU štetno za Srbiju, ali sada samo ukazujem da se predstavlja kao da su pregovori u punom jeku, a u pravom smislu reči oni nisu ni započeti. BIA je imala značajnog doprinosa u zapleni kokaina, a sve dalje je rad odgovarajućih službi SAD, pa tako i predaja Šarića. Kako SAD u Srbiji u potpunosti kontrolišu specijalno tužilaštvo i u velikoj meri vrh BIA i policije, mislim da je već pre izručenja Šarić postigao dogovor sa SAD kako će izgledati njegov položaj na kraju procesa. Sve što gledamo je samo ranije dogovorena predstava.

Neosnovano samohvalisanje

MONITOR: Premijer se hvali da je otkad je on na vlasti, tužilaštvo praktički riješilo pitanja vezana za okolnosti 24 privatizacije, po zahtjevu Evropske komisije. Šta vi mislite o dometima istraga tih privatizacija?
PAVLOVIĆ: To je samo jedno u nizu neosnovanih samohvalisanja Vučića. Istina je da su ti predmeti na počtku istrage, a ne da ih je tužilaštvo rešilo. Dakle, postupci su tek započeti. Naravno, nešto je rešeno tek kada bude okončano pravosnažnom sudskom odlukom, a mi smo veoma daleko od toga. Ključni problem je u tome što kada premijer govori na takav način, onda on urušava i samostalnost tužilaštva i nezavisnost sudstva, zato što šalje nesumnjivu poruku državnim organima, u čiji rad ne bi smeo da se meša ni u najmanjoj meri, da oni imaju da urade ono što je njemu radi sopstvenog političkog rejtinga potrebno. Ili će se obrušiti na njih. Vučić nesumnjivo ima velikih diktatorskih ambicija, samo je i u tome neuspešan, pa diktatura u Srbiji zaista nije na delu.

Rezervni igrači

MONITOR: Velike poplave u regionu i Srbiji ostavile su teške posljedice. Bilo je dosta pokušaja manipulacije javnošću, obnova sporo teče. Da li bi trebalo postaviti pitanje odgovornosti za veliku štetu i zašto sem Nove stranke, opozicija o tome gotovo da ćuti?
PAVLOVIĆ: Parlamentarna opozicija u Srbiji ne postoji. To su samo „rezervni igrači” evroatlantskih institucija i zato nema ozbiljne rasprave o bilo kom pitanju. Kolonizatori ne vole da se mnogo priča o poplavama, zato što je suština u budžetima u kojima se ne odvaja novac za prevenciju elementarnih nepogoda, a to je njihov zahtev. Pošto njima ta kritika ne odgovara, jer bi pokazala šta znači slediti monetarnu i fiskalnu politiku po diktatu MMF i Brisela i koliko to Srbiju više košta u poređenju s racionalno vođenom politkom u ovim oblastima, onda nema ni bilo kakve kritike. A kako isti centri moći u najvećoj meri kontrolišu i vlast i parlamentarnu opoziciju i velike medije, onda imate utisak da u Srbiji osim Vučića ništa i ne postoji. Ja mislim da i sam Vučić veruje u tu potpuno iskrivljenu sliku i to je najslabija tačka njegove političke pozicije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

1 dan

na

24 Marta, 2023

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Objavljeno prije

1 dan

na

24 Marta, 2023

Objavio:

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg

 

MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.

Rat će se okončati, lideri će se rukovati.

 Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;

 ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu

MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i   da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.

Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života,  teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

1 sedmica

na

17 Marta, 2023

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?

PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.

Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.

Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.

Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.

MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?

PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.

Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.

Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.

Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.

Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi.   Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.

Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.

 

Nismo čuli snažnu integrativnu ideju

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?

PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.

 

Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju

MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?

PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.

Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.

Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.

 

Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja

MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?

PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.

Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo