Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO PAVLOVIĆ, ADVOKAT, BIVŠI DIREKTOR AGENCIJE ZA PRIVATIZACIJU: Odlučno u provaliju

Objavljeno prije

na

BRANKO-PAVLOVIC-33

Srpska Vlada i Predsjednik Srbije ovih dana vode užurbanu diplomatsku kampanju, u kojoj prednjači premijer Srbije Aleksandar Vučić. Poplave su još više pogoršale stanje srpskih finansija i život građana, a obećanja data stranim kreditorima i međunarodnim finansijskim institucijama, čekaju na ispunjenje. Tvrdi se da će predstojeća jesen biti vrijeme katalizacije Vučićeve politike, za kada se najavljuju nove mjere štednje. O Vladinim mjerama, među kojima je i brza prodaja uspješnijih javnih preduzeća, eventualnom ulasku stranog kapitala i budućnosti zemlje pod vlašću Aleksandra Vučića i SNS, razgovarali smo s političarem i advokatom Brankom Pavlovićem, koji je kratko, na početku Vlade Vojislava Koštunice, bio i direktor Agencije za privatizaciju, a kasnije je zastupao male akcionare u nekoliko značajnih privatizacija.

MONITOR: Nije još prošlo sto dana tolerancije na rad Vlade Srbije, ali ovo što su do sada pokazali, koliko ima veze s njihovim obećanjima?
PAVLOVIĆ: Kod ove, kao i kod prethodne Vlade, od 2012. nije suština u odnosu onoga što su obećali, prema tome šta su uradili, nego je najgore ako urade ono što su obećali.

Vučićeva politika sastoji se iz dva dela: na jednom kraju je obećao Rusima da će se Južni tok graditi, a istovremeno zna da je zato pod udarom Anglosaksonaca koji su ga i doveli na vlast i zbog toga, na drugom kraju, čini sve što može da ostvari sve druge interese SAD i Brisela. A to znači da proda sve što vredi, posao učini još nesigurnijim, smanji izdvajanja za prosvetu i zdravstvo i promeni Ustav, tako da odustajanje od Kosova i Metohije, koje je prihvatio Brisleskim sporazumom, postane legalno.

Sve drugo su velike reči kojima se želi prikriti ova poražavajuća politika Vlade, koju Vučić, a s njim horski i svi veliki mediji, od milja zovu „reforme”, a koje su po svojoj suštini zaokruživanje neokolonijalnog položaja Srbije i zadovoljenje, kako se od njega i očekuje, interesa stranaca.

MONITOR: Vlada je izradila nacrte tzv.reformskih zakona. Koliko su oni rezultat nužde stezanja kaiša i pritisaka međunarodnih finansijskih institucija od kojih se očekuju krediti, a koliko stvar koncepta razvoja o kojem govore svi koji pretenduju da upravljaju Srbijom?
PAVLOVIĆ: Ekonomska politika Srbije u kontinuitetu već 13 godina kreira se izvan Srbije. Na putu k EU to i ne može drugačije. Taj koncept nije ni predvideo da Srbiji i nama koji živimo u njoj bude bolje, nego da moderni kolonizatori ostvare svoje interese. Ovo što sada vidimo samo je brutalna verzija istog: sve se na sopstvenu štetu, a u korist kolonizatora, mora uraditi odmah i bez oklevanja. I nije dozvoljeno razgovarati o tome da su nas upravo te neoliberalne ekonomske mere i dovele do pozicije u kojoj se nalazimo u najvećoj meri, pa da je izvan razboritog rasuđivanja tvrditi da će biti bolje samo ako se doza otrova udvostruči i ispije na eks.

Ono što je neoprostivo jeste činjenica da se isti mehanizam već osvedočeno obio o glavu svim narodima koji su ga primenili. Možemo imati razumevanja za one koji su bili prevareni 1990, pa čak nekog razumevanja i za nas 2001, ali 2014. tako odlučno juriti u provaliju zaista je za svaku osudu.

MONITOR: Kritikovali ste nacrt zakona o privatizaciji, posebno dio koji se odnosi na postupak privatizacije direktnom pogodbom, kao način koji daje velike mogućnosti za korupciju. Da li je nekome posebno, namijenjena ova mogućnost?
PAVLOVIĆ: Ona je uvek u korist kolonizatora. Pošto je nižim ešalonima jasno da Vučić ne može trajati dugo, onda su oni očigledno zahtevali da im se obezbedi oslobađanje od buduće krivične odgovornosti, a to je moguće samo ako se zakonom predvidi da je krupna koripcija dozvoljena. To se upravo predlaže novim zakonom o privatizaciji.

Ovde valja primetiti da jedno društvo pada na najniže lestvice ne onda kada ima korupcije, nego onda kada se korupcija proglašava za pravilno postupanje i kada o tome nema i ne može biti ni reči na medijima s nacionalnom frekvencijom.

MONITOR: Premijer, Predsjednik Srbije, članovi Vlade, rastrčali su se po svijetu. Pretpostavlja se da je cilj posjeta dobijanje stranih investicija. S obzirom na najavu privatizacija preostalih velikih javnih preduzeća, šta Vlada nudi, a šta bi mogla očekivati?
PAVLOVIĆ: Vlada nudi sve. Budući da nema nikakav sopstveni koncept, da nema ni volje ni znanja da ga osmisli i da je već obećala da će slušati MMF (čitaj SAD), Brisel i Berlin, sve što znaju je da su spremni za sve što im stranci predlože. Mala pukotina nastaje zbog toga što su interesi kolonizatora neusaglašeni i čitava „dinamika” prodaje biće uslovnjena tom činjenicom, a ne bilo kakvom strategijom vlade.

MONITOR: Vučić je potpisao dokumenta za otpočinjanje radova na Južnom toku. Ipak, ukrajinska kriza i pogoršavanje odnosa Rusije i Zapada, su doveli u pitanje njegovu realizaciju. Ima li Srbija u svemu tome i neku političku ulogu?
PAVLOVIĆ: Ono što Rusija zahteva je da se ugovoreno sprovodi u svemu kako je predviđeno i na vreme. A dozvoljeno je da Srbija o Južnom toku ne govori mnogo u javnosti. Potpuna novina je postupanje Nemačke. Naime, Nemačka je na putu uspostavljanja samostalne spoljne politike u kojoj je njen interes na prvom mestu, a tek zatim interes SAD. To se vidi po tome što je Nemačka, preko posete Putina Austriji gde je gromoglasno podržan Južni tok, poslala poruku da ona stoji takođe iza tog projekta. Istog dana je ministar spoljnih poslova Nemačke izjavio da će njegova zemlja raditi na tome da u okviru OEBS-a Rusi budu razmešteni na istoku Ukraine, što je potpuno suprotno onome što žele SAD, da njihovi ljudi preko OEBS-a tamo budu razmešteni, a to je nastavljeno hapšenjem američkog špijuna u Njemačkoj, sporenjima oko novih snaga NATO u Poljskoj i nastavljanjem odbijanja Nemačke da učestvuje u primeni bilo kakvih stvarnih sankcija prema Rusiji. Mi prisustvujemo potpuno novim odnosima od Drugog svetskog rata i u tom kontekstu sigurno će Rusija znatno relaksirati sve komercijalne elemente za Srbiju oko izgradnje Južnog toka, da ničim ne bi dovela u pitanje ostvarenje mnogo većeg cilja, a to je strateška saradnja s Nemačkom, koja se i realno i simbolički opredmećuje i preko Južnog toka.

MONITOR: Pregovori s EU trebalo bi da vodei jačoj pravnoj državi, posebno gdje su se zapatili visoka korupcija i organizovani kriminal. Vučićeva Vlada privela je pravdi glavnog aktera međunarodne akcije Balkanski ratnik Darka Šarića. On s ponaša kao tužitelj a ne kao optuženi. Kako bi se mogla shvatiti strategija njegove odbrane?
PAVLOVIĆ: Prvo da činjenično razjasnimo da Srbija nije otvorila nijedno poglavlje u procesu pristupanju EU. Apsolutno nijedno. Ono što se „pregovara” razgovori su na temu šta Srbija mora prethodno da uradi da bi EU uopšte otvorila neko poglavlje. Ja sam inače siguran da je pridruživanje EU štetno za Srbiju, ali sada samo ukazujem da se predstavlja kao da su pregovori u punom jeku, a u pravom smislu reči oni nisu ni započeti. BIA je imala značajnog doprinosa u zapleni kokaina, a sve dalje je rad odgovarajućih službi SAD, pa tako i predaja Šarića. Kako SAD u Srbiji u potpunosti kontrolišu specijalno tužilaštvo i u velikoj meri vrh BIA i policije, mislim da je već pre izručenja Šarić postigao dogovor sa SAD kako će izgledati njegov položaj na kraju procesa. Sve što gledamo je samo ranije dogovorena predstava.

Neosnovano samohvalisanje

MONITOR: Premijer se hvali da je otkad je on na vlasti, tužilaštvo praktički riješilo pitanja vezana za okolnosti 24 privatizacije, po zahtjevu Evropske komisije. Šta vi mislite o dometima istraga tih privatizacija?
PAVLOVIĆ: To je samo jedno u nizu neosnovanih samohvalisanja Vučića. Istina je da su ti predmeti na počtku istrage, a ne da ih je tužilaštvo rešilo. Dakle, postupci su tek započeti. Naravno, nešto je rešeno tek kada bude okončano pravosnažnom sudskom odlukom, a mi smo veoma daleko od toga. Ključni problem je u tome što kada premijer govori na takav način, onda on urušava i samostalnost tužilaštva i nezavisnost sudstva, zato što šalje nesumnjivu poruku državnim organima, u čiji rad ne bi smeo da se meša ni u najmanjoj meri, da oni imaju da urade ono što je njemu radi sopstvenog političkog rejtinga potrebno. Ili će se obrušiti na njih. Vučić nesumnjivo ima velikih diktatorskih ambicija, samo je i u tome neuspešan, pa diktatura u Srbiji zaista nije na delu.

Rezervni igrači

MONITOR: Velike poplave u regionu i Srbiji ostavile su teške posljedice. Bilo je dosta pokušaja manipulacije javnošću, obnova sporo teče. Da li bi trebalo postaviti pitanje odgovornosti za veliku štetu i zašto sem Nove stranke, opozicija o tome gotovo da ćuti?
PAVLOVIĆ: Parlamentarna opozicija u Srbiji ne postoji. To su samo „rezervni igrači” evroatlantskih institucija i zato nema ozbiljne rasprave o bilo kom pitanju. Kolonizatori ne vole da se mnogo priča o poplavama, zato što je suština u budžetima u kojima se ne odvaja novac za prevenciju elementarnih nepogoda, a to je njihov zahtev. Pošto njima ta kritika ne odgovara, jer bi pokazala šta znači slediti monetarnu i fiskalnu politiku po diktatu MMF i Brisela i koliko to Srbiju više košta u poređenju s racionalno vođenom politkom u ovim oblastima, onda nema ni bilo kakve kritike. A kako isti centri moći u najvećoj meri kontrolišu i vlast i parlamentarnu opoziciju i velike medije, onda imate utisak da u Srbiji osim Vučića ništa i ne postoji. Ja mislim da i sam Vučić veruje u tu potpuno iskrivljenu sliku i to je najslabija tačka njegove političke pozicije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo