Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUKOVIĆ, ADVOKAT, BIVŠI POMOĆNIK NAČELNIKA UKP I UBPOK MUP SRBIJE: Policija u službi politike

Objavljeno prije

na

Da li je smjena svih naèelnika policijskih uprava MUP Srbije dio reforme policije radi efikasnije borbe protiv organizovanog kriminala ili neka vrsta politièkog obraèuna i stavljanja pod komandu novog predsjednika Vlade i, kako se vjeruje, najmoænijeg èovjeka u Srbiji Aleksandra Vuèiæa, te zašto se u tom kontekstu pominju izjave optuženog Darka Šarića, razgovarali smo s Miodragom Vukoviæem, danas beogradskim advokatom, a nekada pomoænikom naèelnika Uprave kriminalistièke policije i UBPOK MUP Srbije, iskusnim policajcem, koji je mogao da posmatra i analizira rad policije još od 1980, kad je u njoj poèeo da radi. Vukoviæ je bio i jedan od najviših policijskih starješina u vrijeme policijske akcije Sablja 2003, a s Vojislavom Tufegdžiæem napisao je i objavio knjigu Oni su jaèi od nas.

MONITOR: Kako se Darko Šariæ u martu predao, a ministar srpske policije ovih dana više puta ponavlja rijeè “uhapsen”, polagana su velika oèekivanja javnostii u ozbiljnost sudskog postupka protiv njega. Kako vama izgledaju spekulacije koje dovode u vezu izjave Šariæa na sudu i smjene naèelnika MUP?
VUKOVIĆ: Svaka vlada nastoji da „ponetira” tamo gde je to moguæe. Ako to nije moguæe u realnom sektoru, preko smanjenja broja nezaposlenih, davanja šanse mladim ljudima, poveæanja standarda graðana i slièno, onda æe se „poentirati” na hapšenjima. Borba protiv organizovanog kriminala je postala naša virtuelna stvarnost. Svi se hapse, svako hapsi, svako može biti uhapšen, a mi tonemo sve dublje i živimo u stvarnosti jeftinog akcionog filma od izbora do izbora. Javnost veoma budno prati svako suðenje jer drugih dešavanja nema.

Iako je stvar elementarne pravne kulture ne komentarisati krivièni postupak koji je u toku, postupak protiv Šariæa komentarišu svi. Ja ga neæu komentarisati, ali moram reæi da mi je pre svega kao pravniku, krajnje nejasno kako optuženi u kriviènom postupku može da govori nešto što nema veze sa njegovom odbranom i kriviènim postupkom koji se protiv njega vodi. Kada je veæ on dao „šlagvort”, u medijima je lako napraviti prièu, ali ostaje potpuno nejasno zašto bi takva prièa inicirala smenu u vrhu srpske policije. Pošto se to ipak dogodilo, moramo se vratiti na sam poèetak, kojim se ovaj krivièni postupak neæe baviti. Da li se Šariæ predao ili je uhapšen?

MONITOR: Zašto je to važno?
VUKOVIĆ: Ako se predao, kome se predao i pod kojim uslovima, ko je u toj predaji posredovao? Svaka predaja podrazumeva nekave uslove, kakvi god oni bili. I ono što je od suštinske važnosti, gde je bio svo ovo vreme? Ja mogu da prihvatrim objašnjenje da on nije bio u Crnoj Gori i veæ gde, ali jako je važno znati gde je bio i ko mu je pomogao da bude „tamo negde”. Bojim da æe se istorija ponoviti. Veoma je slièna bila i predaja Milorada Ulemeka, koji je nakon toga osuðen zbog uèešæa u atentatu na premijera Ðiniðiæa. Okolnosti njegove predaje i boravka tokom bekstva nikada nisu razjašnjene, jer se i on nije predao onima koji su ga tražili veæ onima u koje je imao poverenje.

MONITOR: Izgleda da svaki politički lider u Srbiji ima svog “omiljenog” i “najveæeg” dilera narkotika za kojim, dok je na vlasti, uzaludno traga?
VUKOVIĆ: Živimo u društvu gde je veoma lako optužiti èak i kada za to nemate nikakve dokaze. Kod nas je to postao manir. U najboljem sluèaju, onaj ko to èini pozove se na „krunski dokaz” i kaže to piše u „Beloj knjizi”. U javnosti se malo zna šta je ta famozna „Bela knjiga”, gde su navodno svi dokazi o svim kriminalcima iz regiona. „Bela knjiga” nastala je 2001, i saèinjena je za opereativne potrebe srpske policije. Ona sadrži neproverena obaveštajna saznanja policije o licima za koja postoji sumnja da pripadaju kriminalnom miljeu. Pri tom, to što je tu pisalo nije moralo biti taèno jer te sumnje nisu nièim dokazane, ali su to podaci koji su trebali da budu veoma strogo èuvana tajna, jer se radi o krugu ljudi koji su u buduæem periodu trebali biti predmet interesovanja policije. Meðutim, te iste godine, na zaprepašæenje policajaca koji su taj materijal saèinili, tadašnji srpski ministar policije, posle jedne konferencije za štampu u sedištu MUP Srbije tu je „Belu knjigu” podelio novinarima. Policiji je time naneta nemerljiva šteta koju i danas trpi, kao i društvo u kome se to dogodilo. Meðutim, politièari su za to imali neke svoje razloge koji meni nikada neæe biti jasni.

MONITOR: Uprave srpske policije sada su u vd stanju. Da li je loša poruka graðanima ako se usred sudskog postupka protiv Darka Šariæa smjenjuje policijski general koji je radio na prikupljanju dokaza protiv njega?
VUKOVIĆ: Niz godina graðanima stižu veoma loše poruke, te je utisak da je i ova jedna u nizu na koju niko neæe reagovati. Ta prièa o navodnoj nekontrolisanoj moæi policije prilièno je neuverljiva. Policija je onakva kakvu je želi politika u datom trenutku. I na ovom primeru smo videli da je problem te navodne moæi policije jednostavo rešiv. Svi oni za koje se verovalo da su navodno moæni, smenjeni su u jednom danu. Da nije bilo te nepotrebne drame koja je toj smeni prethodila, to ne bi bila ni vest u novinama. Problem je što nijedna politièka struktura koja je bila na vlasti u Srbiji od 2000. godine ne želi suštinsku reformu policije. Policija u Srbiji ustrojena je na jakom centralistièkom principu i to je model organizacije policije koji je ustrojen 1990. godine, ali je on u Evropi odavno napušten. Srbija je imala napredniju i moderniju organizaciju policije pre 1990. godine nego što je ima danas. Do te 1990. godine policija je bila decentralizovana i veoma prisutna i vezana za lokalnu zajednicu. Meðutim, veæ gotovo 25 godina celokupnom srpskom policijom upravlja se iz sedišta ministarstva u Beogradu i to je razlog što mnogo toga izmièe kontroli, bar kada je reè o suzbijanju kriminala. Meðutim, veæ 25 godina mesto ministra policije je najatraktivnije i najvažnije mesto u Vladi i ne postoji spremnost da se to promeni. Nekako svi vole da na jednostavan naèin „drže” stvari pod kontrolom, i da ne prepuste deo te odgovornosti lokalnoj zajednici što je danas nužnost.

MONITOR: Kao koautor knjige “Oni su jači od nas”, kako tumačite veliki broj nerasvijetljenih ubistava za koje se tvrdi da su “politička”?
VUKOVIĆ: To je upravo jedna od posledica prevaziðene organizacije policije i preteranog uplitanja politike u njen rad. Mi još imamo relalitvno dobru policiju koja ima potencijal da se „nosi” sa problemima, ali je pitanje da li æe tako i ostati, ako se ta ista policija još par puta „resetuje” kao što je to uèinjeno sada i šta æe nakon svega toga ostati.

MONITOR: Danima se vodi medijska polemika saopštenjima izmeðu bivšeg premijera i ministra policije i bivšeg predsjednika Srbije i DS, Ivice Daèiæa i Borisa Tadiæa. Sada izgleda da je izmeðu njih bilo više nepovjerenja nego što se moglo pretpostaviti?
VUKOVIĆ: To je potvrda one teze da svaka politika ima policiju kakvu želi. U tim željama, policija je često moneta za potkusurivanje, upravo iz razloga što je političari doživljavaju kao cenar moći a ne kao instituciju društva koja bi trebalo da bude u službi građana. Da i ne pominjem da bi ona u tom poslu morala da bude samostalna i da deluje samo u okvirima zakona. To je potpuno zaboravljeno. Političari su često fascinirani policijom ne zbog toga šta bi ona u osnovi trebalo da radi kao državni organ, već šta se sa njom može raditi.

MONITOR: Šariæ, Keljmendi, sada Kosmajac, godinama se bave ilegalnim poslovima, a njihova imovina je sve to vrijeme prevazilazila legalne prihode. Da li su oni stvarno pametniji od države?
VUKOVIĆ: Problem država u regionu je odsustvo kredibilnih i nezavisnih institucija, sudova, policije, regulatornih tela… Sve se te institucije formalno deklarišu kao nezavisne, ali je realno njihov rad pod budnim okom politike. U Srbiji je gotovo postala praksa da svaka vlada sprovodi reformu sudstva. Tako smo dolaskom nove Vlade Srbije 2012. godine imali „reformu reforme” sudstva koju je vlada DS sprovela 2009. godine. Nije najveći problem što je ta reforma 2009. godine bila trapava, već je suštinski problem što su tu reformu, direktno ili indirektno, sproveli političari koji su iz sudnica izbacili stotine sudija i tužilaca, bez valjanog objašnjenja. Odluka Ustavnog suda o vraćanju tih sudija doneta je tek dolaskom nove Vlade. To govori da ni najviša pravosudna istanca u zemlji nije imala dovoljno profesionalne hrabrosti da kaže Vladi koja je donela jednu takvu odluku da je ta odluka pogrešna, veæ je saèekla formiranje nove Vlade koja se opravdano zalagala za reviziju reforme, da takvu odluku donese. Koliko god da je takva odluka bila opravdana, u javnosti se stvara utisak da sudovi donose politièki poželjne odluke, pre svega osluškujuæi aktuelnu politiku, pa èak i u situacijama kada ta politika od tih istih sudova ne traži ništa. Uticaj politike je mnogo više izražen u radu policije i zato istinska reforma i decentralizacija policije još dugo neće biti tema. Onaj koji sprovede decentralizaciju policije i prepusti deo odgovornosti za stanje bezbednosti lokalnim zajednicama, pokazaće na delu iskrenu nameru da unapredi srpsko društvo i da zaista depolitizuje policiju i od nje napravi kredibilnu instituciju.

Nije bitno gdje je Kosmajac

MONITOR: Zna li se sada gdje se nalazi Dragoslav Kosmajac? Ministar Nebojša Stefanoviæ daje izjave da je sve pod kontrolom, što se može razumjeti da se zna kuda se on kreæe?
VUKOVIĆ: Ja pripadam onom delu javosti koji nije ubeðen da su problemi na koje ukazuju politièari i najvažniji problemi srpskog društva. Ne mislim da je za Srbiju u ovom trenutku najvažnije gde se nalazi izvesni Kosmajac, šta god da se sumnja da je radio. Isto kao što proteklih godina nije bilo najvažnije gde se nalazio Šariæ, iako nam je godinama predstvaljano da je to sudbinsko pitanje za ovu zemlju. Na kraju smo videli da ipak nije i da nikom od nas nije bolje nakon što je taj krivièni postupak napokon otpoèeo.

Korisna nejasnoća

MONITOR: U èemu je tajna sa dugovjeènosti Milorada Veljoviæa na mjestu direktora policije?
VUKOVIĆ: Istina je da važeći Zakon o policiji ima veoma nejasno rešenje razrešenja direktora policije, pre isteka mandata na koji je konkursom izabran. Tačnije, tih odredbi, namerno ili slučajno, nema. No bez obzira na konkretna zakonska rešenja, mislim da bi bilo izlišno govoriti o nekavoj bezuslovnoj autonomnosti direktora policije. I opet, bez obzira na zakonska rešenja, bilo je logično da direktor policije podnese ostavku ako su smenjeni svi oni za čiji je rad on bio odgovoran.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo