Povežite se sa nama

INTERVJU

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje: Đukanović je odavno prevaziđen političar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posljednjih godina sve su češće i organizovanije kampanje vlasti i vlastima bliskih medija protiv neistomišljenika i kritičara režima. Kako objašnjavate te kampanje koje se organizuju paralelno sa zaklinjanjem vlasti u evroatlantske integracije?
ULJAREVIĆ: Za mnoge jeste iznenađenje što koračanje ka EU nosi i sve jači pritisak na one koji ukazuju na devijacije sistema. Ali, to nije neočekivano imajući u vidu nedemokratski karakter vlasti koja jedino u takvom izrazu vidi način da pobjegne od suočavanja sa argumentima. Mi smo svi svjedoci, a neki i žrtve, intenziviranja organizovanih i brutalnih kampanja protiv kritičara režima, najčešće i najbezobzirnije kroz privatne medije bliske vlastima ili određenim strukturama u vlasti, ali nažalost i kroz one koje građani finansiraju a koji ne rade u javnom interesu. U osnovi tih prljavih kampanja nalazi se cio sistem lažnih konstrukcija koje bi trebalo da na ličnom i profesionalnom planu diskredituju sve koji jasno, javno i glasno otvaraju goruće probleme crnogorskog društva a u najvećem dijelu produkovane zloupotrebama javnih funkcija. Ipak, suština tih napada nije samo u funkciji odbrane višedecenijske vlasti i političke moći. Nažalost, ovdje se radi i o opasnim spregama politike, korupcije i organizovanog kriminala, uz zloupotrebu institucija koje bi trebalo da štite građane umjesto što su pesnica napada na njih.

MONITOR: Na koga treba adresirati odgovornost za to?
ULJAREVIĆ: Najveću odgovornost za ovakvo stanje i kontaminaciju crnogorske javnosti sa teškim posljedicama po ukupan proces demokratizacije ima predsjednik DPS-a i Vlade Crne Gore Milo Đukanović, čiji se bliski saradnici, prijatelji i saborci ističu u ovim poslovima, a nerijetko i hvale svojim “učincima”.

MONITOR: Kako komentarišete brutalni napad medija bliskih vlasti na Vanju Ćalović izvršnu direktorku MANS-a?
ULJAREVIĆ: Trenutno najteža posljedica krajnje neodgovornog i bahatog ponašanja vladajuće elite, koja ohrabruje brutalnost medijskog obračuna kroz formu njima bliskog tabloidnog novinarstva, je prljava, tendenciozna i vrlo opasna konstrukcija protiv izvršne direktorke MANS-a Vanje Ćalović. Ona je danas najeksponiranija kritičarka crnogorskog režima i Đukanovićevog načina vladanja, tako da nije teško odgonetnuti motive te neukusne i ogavne predstave.

Ali, napad na Vanju Ćalović se ne smije posmatrati kao obračun sa jednom osobom. To je poruka svima ostalima da se neće birati metode diskreditacije, i da takav pristup ima punu podršku onih koji još uvijek drže poluge moći u Crnoj Gori.

MONITOR: Kakve će posljedice imati Crna Gora zbog ove afere kad je riječ o odnosu Brisela, odnosno EU prema njoj?
ULJAREVIĆ: Osude ove kampanje su stigle sa brojnih relevantnih međunarodnih adresa, uključujući i EU. Dodatno, u izvještajima koji nam dolaze iz Brisela bilježi se sve veće nezadovoljstvo stanjem u crnogorskim medijima, kao i brojnim drugim parametrima koji nijesu povoljni kad je riječ o evropeizaciji crnogorskog društva. Vjerujem da će i ova kampanja, kao i drugi brojni pritisci na kritičare režima, samo pojačati fokus Brisela na ulogu nadležnih organa zaduženih za afirmaciju vladavine prava. To su i dalje politički obojeni organi, bez potrebnog profesionalnog integriteta, pa ne čudi što još uvijek nijesu riješeni brojni fizički napadi na novinare, napadi na redakciju i imovinu Vijesti, ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, ali i što mnogi od njih pristaju na zloupotrebu u procesu obračuna sa neistomišljenicima režima.

MONITOR: Kako će sve to uticati na političku moć Mila Đukanovića?
ULJAREVIĆ: Đukanović je odavno prevaziđen političar koji predstavlja teret za dalje reforme političko-pravnog, pa samim tim i ekonomskog sistema Crne Gore. Toliko skandala kojima je kumovao, afera i nezakonitog ili štetnog raspolaganja državnom imovinom, nepotizma, odavno su trebali od Đukanovića i njegove političke karijere da naprave prošlost. Što se više bude opirao promjenama zloupotrebljavajući čitav sistem kojim upravlja, a prvenstveno bezbjednosne i kriminalne strukture, to će pad biti teži i bolniji, ali ne samo za Đukanovića već za cijelo crnogorsko društvo i državu.

MONITOR: Kakvi su izgledi da se formira koalicija opozicionih stranaka koje bi mogle da promijene stanje na crnogorskoj političkoj sceni?
ULJAREVIĆ: Uprošćeno gledano opozicija bi, stavljena na jednu listu, najvjerovatnije pobjedila DPS koaliciju. Međutim, stvari u praksi nijesu tako jednostavne zbog čega je i tako mučna transformacija političkog sistema u Crnoj Gori. Treba istaći činjenicu da je DPS odavno u manjini i da bi, primjera radi, opozicione partije sa SDP-om mogle oboriti Vladu na čelu sa Đukanovićem. U tom slučaju bi došlo do krize vlasti, jer je teško očekivati da bi aktuelni predsjednik države ponudio mjesto mandatara kandidatu novoformirane većine. Vanredni izbori bi u psihološkoj ravni bili vrlo nepovoljni za DPS i mogla bi se u tom slučaju očekivati pobjeda opozicione većine.

Nažalost, opozicija nema dovoljnu koordinaciju djelovanja, vrlo malo ili nimalo radi na jačanju partijskih infrastruktura, kao i na izgradnji održivih odnosa sa relevantnim domaćim i međunarodnim faktorima.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti višegodišnju koaliciju sa DPS-om I, ako to učini, šta bi to značilo za SDP i Crnu Goru?
ULJAREVIĆ: SDP je predugo u vlasti, stvorene su brojne interesne mreže i SDP ne može raskinuti koaliciju sa DPS-om bez ozbiljnih posljedica. Naravno, ove posljedice bi bile trenutne, ali na duže staze SDP bi puno dobio u svom političkom izrazu i snazi. Istinski politički lideri, pa i političke strukture se prepoznaju po sposobnosti da donesu rizične, hrabre i jasne odluke koje cijelo društvo guraju naprijed ka prosperitetu.

MONITOR: Kako biste ocjenili trenutnu ulogu Državnog tužilaštva u crnogorskom društvu?
ULJAREVIĆ: Državno tužilaštvo je daleko od samostalnog, profesionalno prodornog, hrabrog i depolitizovanog organa. Umjesto da se bavi istragama i procesuiranjem korupcije i organizovanog kriminala na najvišem nivou, spregom politike i kriminala,Tužilaštvo je u značajnoj mjeri dio bezbjednosno-političkog aparata za progon neistomišljenika. Pokreću se (pred)istražne radnje na bazi paušalnih anonimnih prijava i vrši kontrolisan pritisak na pojedine kritičare režima, što je jedan od najopasnijih vidova zloupotrebe državnih organa. Ti njihovi nalazi se iščitavaju po tabloidnim medijiskim prostorima, ljudi se pokušavaju staviti na stub srama i proglasiti krivim, prije nego što su i dobili priliku da daju svoj odgovor. S druge strane, na utemeljene krivične prijave koje dolaze iz nevladinog sektora, traže se dodatna pojašnjenja, opstruiraju se traženi odgovori, a postupak se ne pokreće. Opravdanje nije i ne može biti u VD stanju, iako svakako i to ima uticaja.

MONITOR: Kako takvo Tužilaštvo učiniti djelotvornim?
ULJAREVIĆ: Trenutno stanje u Tužilaštvu jeste alarmantno, jer se praktično radi o anesteziranoj instituciji u kojoj je jedan dio direktno korumpiranih tužilaca, drugi dio su oni koji su paralisani strahom, treći potpuno nestručni i nesposobni da sprovode istrage, i mislim da je incidentan broj časnih, profesionalnih i hrabrih ljudi koje moramo lupom tražiti… Da bi moglo odgovoriti na potrebe crnogorskog društva, Tužilaštvo mora proći kroz radikalne reforme, počev od izbora novog VDT-a koji bi došao izvan tužilačke organizacije, pa do reizbora svih tužilaca. Tokom tog reizbora, svaku bi biografiju i učinak trebalo pojedinačno i temeljno cijeniti i odbaciti svaku za koju se vežu kontroverze, jer samo takvim pristupom možemo doći do kadrova sa potrebnim kapacitetom da obavljaju ovu izuzetno važnu javnu funkciju.

MONITOR: Kako treba da se organizuje civilni sektor da bi pružio adekvatan otpor nasilju i unaprijedio djelovanje i pritisak na institucije sistema da počnu da rade svoj posao?
ULJAREVIĆ: Crnogorski civilni sektor je trenutno najorganizovaniji i najprodorniji društveni akter u Crnoj Gori, ali i pozitivan primjer u regionu, zbog svoje kredbilnosti u društvu, jačine i organizovanosti. Zato su i napadi na istinski civilni sektor od strane vladajuće elite, i njenih saveznika u različitim strukturama, ovako intenzivni. Sektor ima ogromno povjerenje građana i ne mislim da ga mogu zaplašiti niti zaustaviti primitivne kampanje protiv njegovih lidera. Naprotiv, moj je utisak da te kampanje doprinose homogenizaciji upravo onih koji su najposvećeniji reformi crnogorskog društva, a koje su vlasti, preko svojih ubačenih činilaca u sektoru, do sad pokušavale podijeliti.

NVO sektor ruši predrasudu o ženama

MONITOR: Nedavno ste izjavili da se naš region još nalazi u fazi u kojoj se žene bore da imaju jednake šanse da postanu liderke kao muškarci i da učestvuju u svim aspektima javnog i političkog života. Kakva je u tom pogledu situacija u Crnoj Gori?
ULJAREVIĆ: U političkoj ravni žene su marginalizovane, loše motivisane i to stanje se neće brzo mijenjati. Partije su zatvoreni liderski sistemi, sa dominacijom muških grupa, koje žene dominantno doživljavaju kao manje “sposobne” za bavljenje politikom, nedovoljno čvrste za donošenje teških odluka, kao dekor. Ovu predrasudu, ipak, ruši stanje u NVO sektoru. U civilnom sektoru žene nijesu dekor, već sasvim ravnopravni donosioci odluka, liderke, pokretači brojnih inicijativa i beskompromisni borci za vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo