Povežite se sa nama

INTERVJU

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje: Đukanović je odavno prevaziđen političar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posljednjih godina sve su češće i organizovanije kampanje vlasti i vlastima bliskih medija protiv neistomišljenika i kritičara režima. Kako objašnjavate te kampanje koje se organizuju paralelno sa zaklinjanjem vlasti u evroatlantske integracije?
ULJAREVIĆ: Za mnoge jeste iznenađenje što koračanje ka EU nosi i sve jači pritisak na one koji ukazuju na devijacije sistema. Ali, to nije neočekivano imajući u vidu nedemokratski karakter vlasti koja jedino u takvom izrazu vidi način da pobjegne od suočavanja sa argumentima. Mi smo svi svjedoci, a neki i žrtve, intenziviranja organizovanih i brutalnih kampanja protiv kritičara režima, najčešće i najbezobzirnije kroz privatne medije bliske vlastima ili određenim strukturama u vlasti, ali nažalost i kroz one koje građani finansiraju a koji ne rade u javnom interesu. U osnovi tih prljavih kampanja nalazi se cio sistem lažnih konstrukcija koje bi trebalo da na ličnom i profesionalnom planu diskredituju sve koji jasno, javno i glasno otvaraju goruće probleme crnogorskog društva a u najvećem dijelu produkovane zloupotrebama javnih funkcija. Ipak, suština tih napada nije samo u funkciji odbrane višedecenijske vlasti i političke moći. Nažalost, ovdje se radi i o opasnim spregama politike, korupcije i organizovanog kriminala, uz zloupotrebu institucija koje bi trebalo da štite građane umjesto što su pesnica napada na njih.

MONITOR: Na koga treba adresirati odgovornost za to?
ULJAREVIĆ: Najveću odgovornost za ovakvo stanje i kontaminaciju crnogorske javnosti sa teškim posljedicama po ukupan proces demokratizacije ima predsjednik DPS-a i Vlade Crne Gore Milo Đukanović, čiji se bliski saradnici, prijatelji i saborci ističu u ovim poslovima, a nerijetko i hvale svojim “učincima”.

MONITOR: Kako komentarišete brutalni napad medija bliskih vlasti na Vanju Ćalović izvršnu direktorku MANS-a?
ULJAREVIĆ: Trenutno najteža posljedica krajnje neodgovornog i bahatog ponašanja vladajuće elite, koja ohrabruje brutalnost medijskog obračuna kroz formu njima bliskog tabloidnog novinarstva, je prljava, tendenciozna i vrlo opasna konstrukcija protiv izvršne direktorke MANS-a Vanje Ćalović. Ona je danas najeksponiranija kritičarka crnogorskog režima i Đukanovićevog načina vladanja, tako da nije teško odgonetnuti motive te neukusne i ogavne predstave.

Ali, napad na Vanju Ćalović se ne smije posmatrati kao obračun sa jednom osobom. To je poruka svima ostalima da se neće birati metode diskreditacije, i da takav pristup ima punu podršku onih koji još uvijek drže poluge moći u Crnoj Gori.

MONITOR: Kakve će posljedice imati Crna Gora zbog ove afere kad je riječ o odnosu Brisela, odnosno EU prema njoj?
ULJAREVIĆ: Osude ove kampanje su stigle sa brojnih relevantnih međunarodnih adresa, uključujući i EU. Dodatno, u izvještajima koji nam dolaze iz Brisela bilježi se sve veće nezadovoljstvo stanjem u crnogorskim medijima, kao i brojnim drugim parametrima koji nijesu povoljni kad je riječ o evropeizaciji crnogorskog društva. Vjerujem da će i ova kampanja, kao i drugi brojni pritisci na kritičare režima, samo pojačati fokus Brisela na ulogu nadležnih organa zaduženih za afirmaciju vladavine prava. To su i dalje politički obojeni organi, bez potrebnog profesionalnog integriteta, pa ne čudi što još uvijek nijesu riješeni brojni fizički napadi na novinare, napadi na redakciju i imovinu Vijesti, ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, ali i što mnogi od njih pristaju na zloupotrebu u procesu obračuna sa neistomišljenicima režima.

MONITOR: Kako će sve to uticati na političku moć Mila Đukanovića?
ULJAREVIĆ: Đukanović je odavno prevaziđen političar koji predstavlja teret za dalje reforme političko-pravnog, pa samim tim i ekonomskog sistema Crne Gore. Toliko skandala kojima je kumovao, afera i nezakonitog ili štetnog raspolaganja državnom imovinom, nepotizma, odavno su trebali od Đukanovića i njegove političke karijere da naprave prošlost. Što se više bude opirao promjenama zloupotrebljavajući čitav sistem kojim upravlja, a prvenstveno bezbjednosne i kriminalne strukture, to će pad biti teži i bolniji, ali ne samo za Đukanovića već za cijelo crnogorsko društvo i državu.

MONITOR: Kakvi su izgledi da se formira koalicija opozicionih stranaka koje bi mogle da promijene stanje na crnogorskoj političkoj sceni?
ULJAREVIĆ: Uprošćeno gledano opozicija bi, stavljena na jednu listu, najvjerovatnije pobjedila DPS koaliciju. Međutim, stvari u praksi nijesu tako jednostavne zbog čega je i tako mučna transformacija političkog sistema u Crnoj Gori. Treba istaći činjenicu da je DPS odavno u manjini i da bi, primjera radi, opozicione partije sa SDP-om mogle oboriti Vladu na čelu sa Đukanovićem. U tom slučaju bi došlo do krize vlasti, jer je teško očekivati da bi aktuelni predsjednik države ponudio mjesto mandatara kandidatu novoformirane većine. Vanredni izbori bi u psihološkoj ravni bili vrlo nepovoljni za DPS i mogla bi se u tom slučaju očekivati pobjeda opozicione većine.

Nažalost, opozicija nema dovoljnu koordinaciju djelovanja, vrlo malo ili nimalo radi na jačanju partijskih infrastruktura, kao i na izgradnji održivih odnosa sa relevantnim domaćim i međunarodnim faktorima.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti višegodišnju koaliciju sa DPS-om I, ako to učini, šta bi to značilo za SDP i Crnu Goru?
ULJAREVIĆ: SDP je predugo u vlasti, stvorene su brojne interesne mreže i SDP ne može raskinuti koaliciju sa DPS-om bez ozbiljnih posljedica. Naravno, ove posljedice bi bile trenutne, ali na duže staze SDP bi puno dobio u svom političkom izrazu i snazi. Istinski politički lideri, pa i političke strukture se prepoznaju po sposobnosti da donesu rizične, hrabre i jasne odluke koje cijelo društvo guraju naprijed ka prosperitetu.

MONITOR: Kako biste ocjenili trenutnu ulogu Državnog tužilaštva u crnogorskom društvu?
ULJAREVIĆ: Državno tužilaštvo je daleko od samostalnog, profesionalno prodornog, hrabrog i depolitizovanog organa. Umjesto da se bavi istragama i procesuiranjem korupcije i organizovanog kriminala na najvišem nivou, spregom politike i kriminala,Tužilaštvo je u značajnoj mjeri dio bezbjednosno-političkog aparata za progon neistomišljenika. Pokreću se (pred)istražne radnje na bazi paušalnih anonimnih prijava i vrši kontrolisan pritisak na pojedine kritičare režima, što je jedan od najopasnijih vidova zloupotrebe državnih organa. Ti njihovi nalazi se iščitavaju po tabloidnim medijiskim prostorima, ljudi se pokušavaju staviti na stub srama i proglasiti krivim, prije nego što su i dobili priliku da daju svoj odgovor. S druge strane, na utemeljene krivične prijave koje dolaze iz nevladinog sektora, traže se dodatna pojašnjenja, opstruiraju se traženi odgovori, a postupak se ne pokreće. Opravdanje nije i ne može biti u VD stanju, iako svakako i to ima uticaja.

MONITOR: Kako takvo Tužilaštvo učiniti djelotvornim?
ULJAREVIĆ: Trenutno stanje u Tužilaštvu jeste alarmantno, jer se praktično radi o anesteziranoj instituciji u kojoj je jedan dio direktno korumpiranih tužilaca, drugi dio su oni koji su paralisani strahom, treći potpuno nestručni i nesposobni da sprovode istrage, i mislim da je incidentan broj časnih, profesionalnih i hrabrih ljudi koje moramo lupom tražiti… Da bi moglo odgovoriti na potrebe crnogorskog društva, Tužilaštvo mora proći kroz radikalne reforme, počev od izbora novog VDT-a koji bi došao izvan tužilačke organizacije, pa do reizbora svih tužilaca. Tokom tog reizbora, svaku bi biografiju i učinak trebalo pojedinačno i temeljno cijeniti i odbaciti svaku za koju se vežu kontroverze, jer samo takvim pristupom možemo doći do kadrova sa potrebnim kapacitetom da obavljaju ovu izuzetno važnu javnu funkciju.

MONITOR: Kako treba da se organizuje civilni sektor da bi pružio adekvatan otpor nasilju i unaprijedio djelovanje i pritisak na institucije sistema da počnu da rade svoj posao?
ULJAREVIĆ: Crnogorski civilni sektor je trenutno najorganizovaniji i najprodorniji društveni akter u Crnoj Gori, ali i pozitivan primjer u regionu, zbog svoje kredbilnosti u društvu, jačine i organizovanosti. Zato su i napadi na istinski civilni sektor od strane vladajuće elite, i njenih saveznika u različitim strukturama, ovako intenzivni. Sektor ima ogromno povjerenje građana i ne mislim da ga mogu zaplašiti niti zaustaviti primitivne kampanje protiv njegovih lidera. Naprotiv, moj je utisak da te kampanje doprinose homogenizaciji upravo onih koji su najposvećeniji reformi crnogorskog društva, a koje su vlasti, preko svojih ubačenih činilaca u sektoru, do sad pokušavale podijeliti.

NVO sektor ruši predrasudu o ženama

MONITOR: Nedavno ste izjavili da se naš region još nalazi u fazi u kojoj se žene bore da imaju jednake šanse da postanu liderke kao muškarci i da učestvuju u svim aspektima javnog i političkog života. Kakva je u tom pogledu situacija u Crnoj Gori?
ULJAREVIĆ: U političkoj ravni žene su marginalizovane, loše motivisane i to stanje se neće brzo mijenjati. Partije su zatvoreni liderski sistemi, sa dominacijom muških grupa, koje žene dominantno doživljavaju kao manje “sposobne” za bavljenje politikom, nedovoljno čvrste za donošenje teških odluka, kao dekor. Ovu predrasudu, ipak, ruši stanje u NVO sektoru. U civilnom sektoru žene nijesu dekor, već sasvim ravnopravni donosioci odluka, liderke, pokretači brojnih inicijativa i beskompromisni borci za vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo