MONITORING
BRIGA O PARTIZANSKIM SOPMENICIMA: Pomalo i ponekad

Crna Gora je, sjetićete se, sačuvala mir i nije učestvovala u ratu tokom raspada Jugoslavije. Takva nam je svaka istina. Tačno je, partizanski spomenici nijesu u Crnoj Gori uništavani naveliko, prosto su – prepušteni vremenu. Koje nikoga ne štedi.
Kad je partizanski spomenik na Stražici kod Pljevalja počeo da popušta toliko da nije bila isključena ni mogućnost da se sruši, kad su se staze na kompleksu sa velikim spomenikom Savi Kovačeviću na Grahovu okrunile toliko da se njima gotovo nije moglo hodati, država je riješila da ponešto uradi. Nekoliko velikih spomenika je popravljeno, kroz projekte Ministarstva kulture uređen je i jedan dio manjih. Poneko od obilježja borbe protiv fašizma dođe do javnosti uz pomoć fotografija, o praznicima.
A trava raste svake godine. Više Monitorovih sagovornika saglasno je oko toga da partizanski spomenici i druga obilježja, najčešće, jednostavno – ne žive. Počiste ih uoči praznika, kad se očekuju kakvi važni gosti i onda ponovo ostanu pusti.
,,Antifašizam je stanje svijesti. To stanje svijesti kod nas nije povoljno što se najbolje vidi po odnosu prema javnom interesu i opštim dobrima. U prvom planu su privatni interesi, razne privilegije, i to se neminovno reflektuje na oblast kulture i u tom kontekstu na stanje spomenika kao objekata te kulture”, kaže za Monitor Slobodan Simović, potpredsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore, istovremeno predsjednik Komisije za zaštitu i obnovu spomenika NOB-a i drugih oslobodilačkih ratova Crne Gore.
SUBNOR, kao oblik društvenog organizovanja snažno je zainteresovan da u sprezi sa državom i civilnim sektorom radi na zaštiti očuvanju i podizanju spomen obilježja, objašnjava naš sagovornik. On ocjenjuje da „nesporno ima rezultata i pomaka na ovom značajnom duhovnom zadatku”.
,,Stanje spomenika najbolje govori o državi, njenom profilu i kvalitetu. Zato bi bilo dobro da se u ovom trenutku podjela i fragmentacija, drobljenja društvene snage, okupimo oko spomenika koji mogu i treba da nam pomognu da se međusobno povezujemo i više upoznajemo sebe”, objašnjava Simović.
Po Simovićevom mišljenju kulturne institucije, lokalne uprave i civilni sektor, to jest građani, treba da u sadejstvu obave važan društveni zadatak kakav je afirmacija antifašističke spomeničke kulturne baštine kao integralnog dijela crnogorske kulturne baštine, crnogorske kullture i duhovnog nasljeđa. ,,Naši građani treba da shvate da spomenik ne pripada ni jednoj partiji, da spomenik pripada čovjeku i njegovoj državi.”
U SUBNOR-u smatraju da je trenutno pitanje svih pitanja
stanje spomenika Partizanu borcu na Gorici. ,,Vrijeme je učinilo svoje i taj spomenik više ne odgovara zahtjevima vremena u kome se razvija Podgorica. On je izložen propadanju i treba mu ozbiljnija rekonstrukcija i ozbiljnije intervencije kako bismo dobili monumentalni spomenik sa stalnom stražom, pa vječnom vatrom, koji bi posjećivale strane delegacije i bolje se upoznale sa veličinom naše borbe za slobodu koju smo vjekovima vodili”, kaže Simović i naglašava da ,,treba učiniti da spomenik na Gorici bude sastavni dio grada”.
Predstavnici SUBNORA-a kažu nedavno razgovarali sa predsjednikom Vlade Duškom Markovićem o trenutnom stanju u vezi sa spomenicima i dobili podršku da se krene sa izradom planske dokumentacije za rekonstrukciju spomenika na Gorici.
Na pitanje – šta i kad se spomenici obnove – koliko ljudi u Crnoj Gori je vidjelo, na primjer spomenik na Grahovu – Simović kaže da planiraju da sa Ministarstvom prosvjete započnu razgovore o tome na koji način uključiti učenike, upoznati ih sa značajem antifašističkih spomenika. To bi, kaže, bilo važno za obrazovanje, vaspitanje i njegovanje patriotske svijesti.
Naš sagovornik ukazuje da je ozbiljno pitanje kako povezati čovjeka i spomenik. Kaže da je sam bio svjedok da đaci podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”, nijesu znali ko je čovjek po kojem je njihova škola dobila ime.
Prema nekim procjenama, različitih obilježja partizanskih vremena u Crnoj Gori ima oko 1200. Tu su spomenici, spomen ploče, spomen česme…
Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja u Beranama, objašnjava za Monitor da su neki od spomenika NOB-a zaštićeni pedesetih i šezdesetih godina, ali da oni koji su podignuti nakon tog vremena ne pripadaju toj kategoriji.
Na nivou ministarstva prije nekoliko godina bilo je formirano više komisija da bi se utvrdilo u kakvom su stanju spomenici na određenim teritorijama. ,,Taj posao je obuhvatao snimanje stanja, pravljenje dokumentacije, predlog intervenicija. Većina spomenika je bila u jako lošem stanju zato što se nije znalo ko njima gazduje. Spomen ploče su polomljene, česme rasukane… Upis novih kulturnih dobara je trebalo obaviti nakon tehničkog snimanja i prikupljanja ostale dokumentacije, ali se tu stalo”, kaže Lutovac.
Na osnovu javnih oglasa saniran je određen broj objekata. Ekipa koju je predvodio Lutovac radila je na spomenicima na teritoriji Berana Bijelog Polja, Andrijevice, Gusinja, Kolašina, Mojovca, Žabljaka i Pljevalja. ,,Naravno da nijesmo uspjeli da obilježja obnovimo u potpunosti. Pokušali smo da intervenišemo tamo gdje je bilo najhitnije i da saniramo stanje kako bi se sačuvao integritet i oblik kakav je zabilježen u literaturi i na fotografijama.”
Mirko Vuković, potpredsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore iz Plužina, tvrdi da je na teritoriji te opštine oskrnavljeno ili uništeno 80 odsto partizanskih spomenika. ,,To sam spreman svakom da pokažem. Sve što postoji iz tog vremena u opštini Plužine u žalosnom i tužnom je stanju, osim spomen kompleksa u Dolima”, kaže Vuković.
Po njegovim riječima, da je tako pokazuju primjeri: most preko velikog Pivskog jezera 1983. godine je odlukom SO dobio ime ,,Maršal Tito”. Ta ploča je 1992. odvaljena i bačena u jezero. Ploča na mostu ,,Obrad Cicmil”, koji je tako nazvan po čovjeku koji je bio ambasador SFRJ u Poljskoj, Kanadi – izrešetana je. Most na Komarnici ime je dobio po četvorici rođaka Gagovića, nosilaca partizanske spomenice – imali su medaljone sa njihovim likovima izlivenim u bronzi – svaki je odvaljen i bačen u jezero. Spomen dom igmanskih boraca, podignut 1983. na mjestu gdje su se liječili partizani iz Igmanskog marša, ni Turistička organizacija Plužine ne pominje pod tim imenom. Zovu ga Planinarski dom. Na Trsi je bio spomenik sa imenima 83 borca i žrtvava sa tog područja – petokraka je ‘92. odsječena brusilicom i bačena. Spomenici partizanima gađani su zoljama i na njih su bacali dinamit.
Vuković objašnjava da su njegova pisma vlastima ostala bez odgovora. Mještani ponekad sami popravljaju partizanske spomenike. ,,Ja sam kupovao farbu i na pojedinim spomenicima popravljao slova.”
Vuković objašnjava kako njegova partija svake godine u SO Plužine predlaže obnovu partizanskih spomenika, ali taj predlog ne prolazi. ,,Istovremeno, preko 400 hiljada eura je uloženo u sakralne objekte u Pivi”, tvrdi Vuković.
Stvar prioriteta, reklo bi se.
Bez dileme, prva asocijacija na spomenik ovih dana su u Crnoj Gori događaji oko spomenika Puniši Račiću, čovjeku koji je u Skupštini Kraljevine SHS ubio tri poslanika. Ploča je skinuta, ostao kamen na livadi. Povelik, ali daleko manji od kamena neozbiljnosti države Crne Gore. Istina je, oni sa kojim smo nekad živjeli u bratstvu i jedinstvu, veličaju i rehabilituju ratne zločince uspješnije od nas, ali to ne znači da ovdje postoji ozbiljan odnos prema prošlosti i time prema budućnosti.
Da o savremenim verzijama fašizma ne govorimo, ni onaj iz Drugog svjetskog rata u civilizovanom svijetu nije prevaziđena tema. Početkom ovog vijeka američki internet pretraživač Yahoo! odgovarao je pred francuskim sudom za ,,online rasizam”. Presuđeno je da Yahoo! mora da onemogući francuskim korisnicima Interneta da učestvuju na aukcijama gdje se prodaju, na primjer, nacistička odličja, borbene zastave sa svastikama, noževi i nacističke uniforme i ostala nacistička obilježja. Jedan od zaključaka suda bio je da je Yahoo! uvrijedio francusko ,,kolektivno sjećanje”. To je ono što mi nemamo.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda