Povežite se sa nama

MONITORING

BRIGA O PARTIZANSKIM SOPMENICIMA: Pomalo i ponekad

Objavljeno prije

na

Crna Gora je, sjetićete se, sačuvala mir i nije učestvovala u ratu tokom raspada Jugoslavije. Takva nam je svaka istina. Tačno je, partizanski spomenici nijesu u Crnoj Gori uništavani naveliko, prosto su – prepušteni vremenu. Koje nikoga ne štedi.

Kad je partizanski spomenik na Stražici kod Pljevalja počeo da popušta toliko da nije bila isključena ni mogućnost da se sruši, kad su se staze na kompleksu sa velikim spomenikom Savi Kovačeviću na Grahovu okrunile toliko da se njima gotovo nije moglo hodati, država je riješila da ponešto uradi. Nekoliko velikih spomenika je popravljeno, kroz projekte Ministarstva kulture uređen je i jedan dio manjih. Poneko od obilježja borbe protiv fašizma dođe do javnosti uz pomoć fotografija, o praznicima.

A trava raste svake godine. Više Monitorovih sagovornika saglasno je oko toga da partizanski spomenici i druga obilježja, najčešće, jednostavno – ne žive. Počiste ih uoči praznika, kad se očekuju kakvi važni gosti i onda ponovo ostanu pusti.

,,Antifašizam je stanje svijesti. To stanje svijesti kod nas nije povoljno što se najbolje vidi po odnosu prema javnom interesu i opštim dobrima. U prvom planu su privatni interesi, razne privilegije, i to se neminovno reflektuje na oblast kulture i u tom kontekstu na stanje spomenika kao objekata te kulture”, kaže za Monitor Slobodan Simović, potpredsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore, istovremeno predsjednik Komisije za zaštitu i obnovu spomenika NOB-a i drugih oslobodilačkih ratova Crne Gore.

SUBNOR, kao oblik društvenog organizovanja snažno je zainteresovan da u sprezi sa državom i civilnim sektorom radi na zaštiti očuvanju i podizanju spomen obilježja, objašnjava naš sagovornik. On ocjenjuje da „nesporno ima rezultata i pomaka na ovom značajnom duhovnom zadatku”.

,,Stanje spomenika najbolje govori o državi, njenom profilu i kvalitetu. Zato bi bilo dobro da se u ovom trenutku podjela i fragmentacija, drobljenja društvene snage, okupimo oko spomenika koji mogu i treba da nam pomognu da se međusobno povezujemo i više upoznajemo sebe”, objašnjava Simović.

Po Simovićevom mišljenju kulturne institucije, lokalne uprave i civilni sektor, to jest građani, treba da u sadejstvu obave važan društveni zadatak kakav je afirmacija antifašističke spomeničke kulturne baštine kao integralnog dijela crnogorske kulturne baštine, crnogorske kullture i duhovnog nasljeđa. ,,Naši građani treba da shvate da spomenik ne pripada ni jednoj partiji, da spomenik pripada čovjeku i njegovoj državi.”

U SUBNOR-u smatraju da je trenutno pitanje svih pitanja

stanje spomenika Partizanu borcu na Gorici. ,,Vrijeme je učinilo svoje i taj spomenik više ne odgovara zahtjevima vremena u kome se razvija Podgorica. On je izložen propadanju i treba mu ozbiljnija rekonstrukcija i ozbiljnije intervencije kako bismo dobili monumentalni spomenik sa stalnom stražom, pa vječnom vatrom, koji bi posjećivale strane delegacije i bolje se upoznale sa veličinom naše borbe za slobodu koju smo vjekovima vodili”, kaže Simović i naglašava da ,,treba učiniti da spomenik na Gorici bude sastavni dio grada”.

Predstavnici SUBNORA-a kažu nedavno razgovarali sa predsjednikom Vlade Duškom Markovićem o trenutnom stanju u vezi sa spomenicima i dobili podršku da se krene sa izradom planske dokumentacije za rekonstrukciju spomenika na Gorici.

Na pitanje – šta i kad se spomenici obnove – koliko ljudi u Crnoj Gori je vidjelo, na primjer spomenik na Grahovu – Simović kaže da planiraju da sa Ministarstvom prosvjete započnu razgovore o tome na koji način uključiti učenike, upoznati ih sa značajem antifašističkih spomenika. To bi, kaže, bilo važno za obrazovanje, vaspitanje i njegovanje patriotske svijesti.

Naš sagovornik ukazuje da je ozbiljno pitanje kako povezati čovjeka i spomenik. Kaže da je sam bio svjedok da đaci podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”, nijesu znali ko je čovjek po kojem je njihova škola dobila ime.

Prema nekim procjenama, različitih obilježja partizanskih vremena u Crnoj Gori ima oko 1200. Tu su spomenici, spomen ploče, spomen česme…

Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja u Beranama, objašnjava za Monitor da su neki od spomenika NOB-a zaštićeni pedesetih i šezdesetih godina, ali da oni koji su podignuti nakon tog vremena ne pripadaju toj kategoriji.

Na nivou ministarstva prije nekoliko godina bilo je formirano više komisija da bi se utvrdilo u kakvom su stanju spomenici na određenim teritorijama. ,,Taj posao je obuhvatao snimanje stanja, pravljenje dokumentacije, predlog intervenicija. Većina spomenika je bila u jako lošem stanju zato što se nije znalo ko njima gazduje. Spomen ploče su polomljene, česme rasukane… Upis novih kulturnih dobara je trebalo obaviti nakon tehničkog snimanja i prikupljanja ostale dokumentacije, ali se tu stalo”, kaže Lutovac.

Na osnovu javnih oglasa saniran je određen broj objekata. Ekipa koju je predvodio Lutovac radila je na spomenicima na teritoriji Berana Bijelog Polja, Andrijevice, Gusinja, Kolašina, Mojovca, Žabljaka i Pljevalja. ,,Naravno da nijesmo uspjeli da obilježja obnovimo u potpunosti. Pokušali smo da intervenišemo tamo gdje je bilo najhitnije i da saniramo stanje kako bi se sačuvao integritet i oblik kakav je zabilježen u literaturi i na fotografijama.”

Mirko Vuković, potpredsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore iz Plužina, tvrdi da je na teritoriji te opštine oskrnavljeno ili uništeno 80 odsto partizanskih spomenika. ,,To sam spreman svakom da pokažem. Sve što postoji iz tog vremena u opštini Plužine u žalosnom i tužnom je stanju, osim spomen kompleksa u Dolima”, kaže Vuković.

Po njegovim riječima, da je tako pokazuju primjeri: most preko velikog Pivskog jezera 1983. godine je odlukom SO dobio ime ,,Maršal Tito”. Ta ploča je 1992. odvaljena i bačena u jezero. Ploča na mostu ,,Obrad Cicmil”, koji je tako nazvan po čovjeku koji je bio ambasador SFRJ u Poljskoj, Kanadi – izrešetana je. Most na Komarnici ime je dobio po četvorici rođaka Gagovića, nosilaca partizanske spomenice – imali su medaljone sa njihovim likovima izlivenim u bronzi – svaki je odvaljen i bačen u jezero. Spomen dom igmanskih boraca, podignut 1983. na mjestu gdje su se liječili partizani iz Igmanskog marša, ni Turistička organizacija Plužine ne pominje pod tim imenom. Zovu ga Planinarski dom. Na Trsi je bio spomenik sa imenima 83 borca i žrtvava sa tog područja – petokraka je ‘92. odsječena brusilicom i bačena. Spomenici partizanima gađani su zoljama i na njih su bacali dinamit.

Vuković objašnjava da su njegova pisma vlastima ostala bez odgovora. Mještani ponekad sami popravljaju partizanske spomenike. ,,Ja sam kupovao farbu i na pojedinim spomenicima popravljao slova.”

Vuković objašnjava kako njegova partija svake godine u SO Plužine predlaže obnovu partizanskih spomenika, ali taj predlog ne prolazi. ,,Istovremeno, preko 400 hiljada eura je uloženo u sakralne objekte u Pivi”, tvrdi Vuković.

Stvar prioriteta, reklo bi se.

Bez dileme, prva asocijacija na spomenik ovih dana su u Crnoj Gori događaji oko spomenika Puniši Račiću, čovjeku koji je u Skupštini Kraljevine SHS ubio tri poslanika. Ploča je skinuta, ostao kamen na livadi. Povelik, ali daleko manji od kamena neozbiljnosti države Crne Gore. Istina je, oni sa kojim smo nekad živjeli u bratstvu i jedinstvu, veličaju i rehabilituju ratne zločince uspješnije od nas, ali to ne znači da ovdje postoji ozbiljan odnos prema prošlosti i time prema budućnosti.

Da o savremenim verzijama fašizma ne govorimo, ni onaj iz Drugog svjetskog rata u civilizovanom svijetu nije prevaziđena tema. Početkom ovog vijeka američki internet pretraživač Yahoo! odgovarao je pred francuskim sudom za ,,online rasizam”. Presuđeno je da Yahoo! mora da onemogući francuskim korisnicima Interneta da učestvuju na aukcijama gdje se prodaju, na primjer, nacistička odličja, borbene zastave sa svastikama, noževi i nacističke uniforme i ostala nacistička obilježja. Jedan od zaključaka suda bio je da je Yahoo! uvrijedio francusko ,,kolektivno sjećanje”. To je ono što mi nemamo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo