Povežite se sa nama

MONITORING

BRIGA O PARTIZANSKIM SOPMENICIMA: Pomalo i ponekad

Objavljeno prije

na

Crna Gora je, sjetićete se, sačuvala mir i nije učestvovala u ratu tokom raspada Jugoslavije. Takva nam je svaka istina. Tačno je, partizanski spomenici nijesu u Crnoj Gori uništavani naveliko, prosto su – prepušteni vremenu. Koje nikoga ne štedi.

Kad je partizanski spomenik na Stražici kod Pljevalja počeo da popušta toliko da nije bila isključena ni mogućnost da se sruši, kad su se staze na kompleksu sa velikim spomenikom Savi Kovačeviću na Grahovu okrunile toliko da se njima gotovo nije moglo hodati, država je riješila da ponešto uradi. Nekoliko velikih spomenika je popravljeno, kroz projekte Ministarstva kulture uređen je i jedan dio manjih. Poneko od obilježja borbe protiv fašizma dođe do javnosti uz pomoć fotografija, o praznicima.

A trava raste svake godine. Više Monitorovih sagovornika saglasno je oko toga da partizanski spomenici i druga obilježja, najčešće, jednostavno – ne žive. Počiste ih uoči praznika, kad se očekuju kakvi važni gosti i onda ponovo ostanu pusti.

,,Antifašizam je stanje svijesti. To stanje svijesti kod nas nije povoljno što se najbolje vidi po odnosu prema javnom interesu i opštim dobrima. U prvom planu su privatni interesi, razne privilegije, i to se neminovno reflektuje na oblast kulture i u tom kontekstu na stanje spomenika kao objekata te kulture”, kaže za Monitor Slobodan Simović, potpredsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore, istovremeno predsjednik Komisije za zaštitu i obnovu spomenika NOB-a i drugih oslobodilačkih ratova Crne Gore.

SUBNOR, kao oblik društvenog organizovanja snažno je zainteresovan da u sprezi sa državom i civilnim sektorom radi na zaštiti očuvanju i podizanju spomen obilježja, objašnjava naš sagovornik. On ocjenjuje da „nesporno ima rezultata i pomaka na ovom značajnom duhovnom zadatku”.

,,Stanje spomenika najbolje govori o državi, njenom profilu i kvalitetu. Zato bi bilo dobro da se u ovom trenutku podjela i fragmentacija, drobljenja društvene snage, okupimo oko spomenika koji mogu i treba da nam pomognu da se međusobno povezujemo i više upoznajemo sebe”, objašnjava Simović.

Po Simovićevom mišljenju kulturne institucije, lokalne uprave i civilni sektor, to jest građani, treba da u sadejstvu obave važan društveni zadatak kakav je afirmacija antifašističke spomeničke kulturne baštine kao integralnog dijela crnogorske kulturne baštine, crnogorske kullture i duhovnog nasljeđa. ,,Naši građani treba da shvate da spomenik ne pripada ni jednoj partiji, da spomenik pripada čovjeku i njegovoj državi.”

U SUBNOR-u smatraju da je trenutno pitanje svih pitanja

stanje spomenika Partizanu borcu na Gorici. ,,Vrijeme je učinilo svoje i taj spomenik više ne odgovara zahtjevima vremena u kome se razvija Podgorica. On je izložen propadanju i treba mu ozbiljnija rekonstrukcija i ozbiljnije intervencije kako bismo dobili monumentalni spomenik sa stalnom stražom, pa vječnom vatrom, koji bi posjećivale strane delegacije i bolje se upoznale sa veličinom naše borbe za slobodu koju smo vjekovima vodili”, kaže Simović i naglašava da ,,treba učiniti da spomenik na Gorici bude sastavni dio grada”.

Predstavnici SUBNORA-a kažu nedavno razgovarali sa predsjednikom Vlade Duškom Markovićem o trenutnom stanju u vezi sa spomenicima i dobili podršku da se krene sa izradom planske dokumentacije za rekonstrukciju spomenika na Gorici.

Na pitanje – šta i kad se spomenici obnove – koliko ljudi u Crnoj Gori je vidjelo, na primjer spomenik na Grahovu – Simović kaže da planiraju da sa Ministarstvom prosvjete započnu razgovore o tome na koji način uključiti učenike, upoznati ih sa značajem antifašističkih spomenika. To bi, kaže, bilo važno za obrazovanje, vaspitanje i njegovanje patriotske svijesti.

Naš sagovornik ukazuje da je ozbiljno pitanje kako povezati čovjeka i spomenik. Kaže da je sam bio svjedok da đaci podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”, nijesu znali ko je čovjek po kojem je njihova škola dobila ime.

Prema nekim procjenama, različitih obilježja partizanskih vremena u Crnoj Gori ima oko 1200. Tu su spomenici, spomen ploče, spomen česme…

Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja u Beranama, objašnjava za Monitor da su neki od spomenika NOB-a zaštićeni pedesetih i šezdesetih godina, ali da oni koji su podignuti nakon tog vremena ne pripadaju toj kategoriji.

Na nivou ministarstva prije nekoliko godina bilo je formirano više komisija da bi se utvrdilo u kakvom su stanju spomenici na određenim teritorijama. ,,Taj posao je obuhvatao snimanje stanja, pravljenje dokumentacije, predlog intervenicija. Većina spomenika je bila u jako lošem stanju zato što se nije znalo ko njima gazduje. Spomen ploče su polomljene, česme rasukane… Upis novih kulturnih dobara je trebalo obaviti nakon tehničkog snimanja i prikupljanja ostale dokumentacije, ali se tu stalo”, kaže Lutovac.

Na osnovu javnih oglasa saniran je određen broj objekata. Ekipa koju je predvodio Lutovac radila je na spomenicima na teritoriji Berana Bijelog Polja, Andrijevice, Gusinja, Kolašina, Mojovca, Žabljaka i Pljevalja. ,,Naravno da nijesmo uspjeli da obilježja obnovimo u potpunosti. Pokušali smo da intervenišemo tamo gdje je bilo najhitnije i da saniramo stanje kako bi se sačuvao integritet i oblik kakav je zabilježen u literaturi i na fotografijama.”

Mirko Vuković, potpredsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore iz Plužina, tvrdi da je na teritoriji te opštine oskrnavljeno ili uništeno 80 odsto partizanskih spomenika. ,,To sam spreman svakom da pokažem. Sve što postoji iz tog vremena u opštini Plužine u žalosnom i tužnom je stanju, osim spomen kompleksa u Dolima”, kaže Vuković.

Po njegovim riječima, da je tako pokazuju primjeri: most preko velikog Pivskog jezera 1983. godine je odlukom SO dobio ime ,,Maršal Tito”. Ta ploča je 1992. odvaljena i bačena u jezero. Ploča na mostu ,,Obrad Cicmil”, koji je tako nazvan po čovjeku koji je bio ambasador SFRJ u Poljskoj, Kanadi – izrešetana je. Most na Komarnici ime je dobio po četvorici rođaka Gagovića, nosilaca partizanske spomenice – imali su medaljone sa njihovim likovima izlivenim u bronzi – svaki je odvaljen i bačen u jezero. Spomen dom igmanskih boraca, podignut 1983. na mjestu gdje su se liječili partizani iz Igmanskog marša, ni Turistička organizacija Plužine ne pominje pod tim imenom. Zovu ga Planinarski dom. Na Trsi je bio spomenik sa imenima 83 borca i žrtvava sa tog područja – petokraka je ‘92. odsječena brusilicom i bačena. Spomenici partizanima gađani su zoljama i na njih su bacali dinamit.

Vuković objašnjava da su njegova pisma vlastima ostala bez odgovora. Mještani ponekad sami popravljaju partizanske spomenike. ,,Ja sam kupovao farbu i na pojedinim spomenicima popravljao slova.”

Vuković objašnjava kako njegova partija svake godine u SO Plužine predlaže obnovu partizanskih spomenika, ali taj predlog ne prolazi. ,,Istovremeno, preko 400 hiljada eura je uloženo u sakralne objekte u Pivi”, tvrdi Vuković.

Stvar prioriteta, reklo bi se.

Bez dileme, prva asocijacija na spomenik ovih dana su u Crnoj Gori događaji oko spomenika Puniši Račiću, čovjeku koji je u Skupštini Kraljevine SHS ubio tri poslanika. Ploča je skinuta, ostao kamen na livadi. Povelik, ali daleko manji od kamena neozbiljnosti države Crne Gore. Istina je, oni sa kojim smo nekad živjeli u bratstvu i jedinstvu, veličaju i rehabilituju ratne zločince uspješnije od nas, ali to ne znači da ovdje postoji ozbiljan odnos prema prošlosti i time prema budućnosti.

Da o savremenim verzijama fašizma ne govorimo, ni onaj iz Drugog svjetskog rata u civilizovanom svijetu nije prevaziđena tema. Početkom ovog vijeka američki internet pretraživač Yahoo! odgovarao je pred francuskim sudom za ,,online rasizam”. Presuđeno je da Yahoo! mora da onemogući francuskim korisnicima Interneta da učestvuju na aukcijama gdje se prodaju, na primjer, nacistička odličja, borbene zastave sa svastikama, noževi i nacističke uniforme i ostala nacistička obilježja. Jedan od zaključaka suda bio je da je Yahoo! uvrijedio francusko ,,kolektivno sjećanje”. To je ono što mi nemamo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo