MONITORING
PORUKE SAMITA U TRSTU: Balkan je, ipak, dio Evrope
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Najviše optimizma nakon samita u Trstu iskazao je komesar EU za proširenje Johanes Han. „Potpisan je ugovor o Transportnoj zajednici. Zemlje regiona, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine, time su povezane sa transportnim zakonodavstvom EU. To će dati ekstremne ekonomske impulse regionu”, rekao je on navodeći i da je dogovoren i čitav niz drugih projekata na planu energije.
„Želimo takođe da ubrzamo međuregionalnu trgovinu. Smatramo da ćemo u narednim godinama moći da stvorimo do 80.000 radnih mjesta u regionu”, kazao je Han. Do 2020. godine EU hoće da potroši ukupno milijardu eura “kako bi ovdje, u regionu, nešto bilo stvoreno”.
I visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini smatra da je iz Trsta poslana ,,jasna poruka” da su vrata EU otvorena za Balkan i da se nastavlja put ka ujedinjenoj Evropi.
U Briselu su, kao i u Berlinu, uvjereni da će zajedničko tržište doprinjeti jačanju regionalne saradnje, odnosno povezivanju na zapadnom Balkanu. Cilj je uspostaviti privrednu i prihvatljivu socijalnu perspektivu za te zemlje kao pripremu za jedinstveno evropsko tržište. U tom slučaju prijem oko 20 miliona stanovnika ne bi bio problem za EU, jer je to, kako se navodi, sve zajedno kao jedna manja i srednja nova članica Unije.
Han tvrdi da je prepreka za razvoj – fragmentacija regiona. „Trgovina između regiona i EU u posljednjih deset godina se udvostručila i iznosi 44 milijarde eura godišnje. Trgovina između država Zapadnog Balkana, međutim, stagnira. Očigledno je da tu ima mnogo potencijala i da postoje brojne mogućnosti. Saradnja, ostaje neophodna kako bi se uklonile napetosti iz prošlosti, pa čak i iz sadašnjosti”, uvjeren je komesar EU.
Njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je u Trstu da je dužnost EU da približi regiju “sporo, ali sigurno” u pravcu članstva u Uniji. “Politička stabilnost u regiji znači političku stabilnost i za nas. Mi to znamo iz iskustva”, kazala je ona.
Prisustvo Merkelove i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, te premijera Italije Paola Đentilonija, sa šefovima država i vlada regiona, signal je spremnosti EU da se sarađuje. I mjesto održavanja samita izabrano je kao simbolični most između EU i Balkana.
„Mi pokušavamo da pokrenemo ono što je posljednjih godina ostalo po strani, u vrijeme kada je EU i sama bila u krizi. To znači: idemo preko čisto ugovornih stvari, preko ugovora o trgovini, sporazuma o pridruživanju, preko političke stabilnosti – u područje gdje mi sada to priključenje EU moramo da ubrzamo”, rekao je njemački ekspert za region Tobijas Flesenkemper.
Jedan od najvažnijih konkretnih rezultata je 220 miliona eura, koji su namijenjeni za oko 6.000 kompanija u regionu. Italijani su, kao domaćini, organizovali ekonomski forum s malim i srednjim preduzećima sa Balkana. Njemci su već pokrenuli inicijativu da njemačka industrija kupuje proizvode iz jugoistočne Evrope.
Pozdravljajući ove napore, predstavnici civilnog društva koji su se sastali u Trstu od EU su zahtijevali jasnije riječi i veće uključivanje drugih društvenih faktora, a ne samo političke i ekonomske donosioce odluka. Upozorili su na opasnost da za proklamovanu i obećanu stabilnost EU uzima garancije vladajućih elita i time žrtvuje raznolikost civilnog društva i medija, koja se proteklih godina mukotrpno stvarala.
Visoki funkcioner njemačke Socijaldemokratske partije Nils Anen ističe takođe da EU ne bi smjela da ublaži uslove za pristup, jer bi time ispustila sredstva pritiska na vlade na Zapadnom Balkanu, koje moraju da prihvate kanon vrijednosti EU. „Poštovanje demokratskih institucija, prava opozicije i sloboda štampe nijesu stvari koje mogu da se dovode u pitanje i EU mora da izvrši nedvosmislen pritisak na te zemlje da sprovedu reforme”, rekao je on.
Posebno je to značajno u situaciji kada je na sceni neobjavljeni moratorijum na proširenje EU, što za posljedicu ima pad evroentuzijazma u regiji. To je širom otvorilo prostor drugim silama (Rusiji, Kini, Turskoj), ali i korumpiranim elitama da još više ostavljaju EU po strani. „Unija mora da drži otvorena vrata članstvu država Zapadnog Balkana ili rizikuje da Rusiji i drugim svjetskim silama dozvoli povećanje uticaja na tom prostoru”, kazao je predsjednik vlade Italije. Makron je poručio: „Moramo da ponovo utemeljimo Evropu”.
Ovako nešto nije se čulo od Samita u Solunu, održanog prije 14 godina, od kada Balkan praktično nije u fokusu ni javnosti, niti većine političara u državama EU.
Ljudima na Balkanu je kao vazduh potrebna vizija budućnosti. Tamo gdje EU gubi svoj sjaj nastaje opasna praznina. „Zato napretka u regionu teško da ima. Naprotiv: ako se na Balkanu danas uopšte može govoriti o političkim promjenama, onda se one ne kreću ka demokratiji i pravnoj državi, već ka autoritarizmu i nepotizmu. Krajnje je vrijeme da se EU prihvati tog regiona. U suprotnom, postoji opasnost da će morati mnogo više da se bavi Balkanom nego što bi joj bilo drago”, piše Frankfurter algemajne cajtung (FAZ), dok je državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Nemačke Mihael Rot kazao: „Ako EU ne bude došla na Zapadni Balkan, mladi ljudi će doći u EU”.
I jedan od najboljih poznavalaca Balkana, austrijski profesor Florijan Biber, kaže da je potrebna neka nova dinamika u ovom regionu. „Berlinski proces ne može da bude zamjena za EU integracije. On može samo da pomogne i da neku drugu dimenziju – a ta dimenzija je regionalna saradnja”, rekao je on.
Želja nekih krugova u sjedištu EU da se formira carinska unija na Balkanu, pod izgovorom da je tako krenuo i projekat EU, je u Trstu praktično odbačena. Uz ostalo, zbog protivljenja Crne Gore i Kosova. Te dvije države strahuju da bi izgubile značajne sume koje naplaćuju kroz carinske namete, a i da bi eventualna carinska unija mogla biti zamjena za proces priključenja.
“Ne vidimo ništa loše u tome da mi koordiniramo i da tražimo zajedničke interese, ali da to sigurno ne bude zamjena za EU. U Uniju ne treba da se ulazi grupno, nego da se ulazi kao u regati. Ko ima najviše uspjeha – taj će prvi ući. Mislim da smo Crna Gora i mi daleko odmakli”, rekao je i ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić.
Inače, činjenica da su Srbija i Kosovo prvi put stavili potpise na jedan zajednički sporazum značajan je uspjeh samita u Trstu.
Da bi se sa većom izvjesnošću moglo govoriti o napretku Berlinskog procesa treba sačekati rezultate parlamentarnih izbora u Njemačkoj, a potom i u Italiji. Tek tada će se moći zaključiti da li je „zajedničko tržište” utješna nagrada ili stvarna čekaonica za prijem u zajednicu evropskih naroda i država.
„Mi već vodimo konkretne pregovore sa Crnom Gorom i Srbijom, sa drugima smo još daleko od toga”, priznaje komesar Han.
Mustafa CANKA
Komentari
Izdvojeno
NACRT STRATEGIJE VANJSKE POLITIKE CRNE GORE 2026 – 2029: Ni nakon 20 godina bez ozbiljne diplomatije
Objavljeno prije
4 danana
30 Maja, 2026
Prije objave dokumenta iz MVP-a, kojim rukovodi Ervin Ibrahimović, poručeno je da se MVP „rukovodio principom transparentnosti i obuhvata opsežne analize trenutnog stanja”. Ozbiljne države kada objave strategiju vanjske politike fokusiraju se na esencijalna pitanja – u kakvom svijetu žive i kako u tom svijetu štititi vlastite interese. Nacrt naše Vlade ne daje odgovor na osnovna pitanja. Tekst je toliko uopšten da bi se mogao odnositi na bilo koju malu zemlju koja teži EU
Nakon što je početkom aprila Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) objavilo Nacrt strategije vanjske politike 2026–2029, zavladala je tišina kao da je dokument odmah postao istorijski artefakt. Prije objave dokumenta iz MVP-a, kojim rukovodi Ervin Ibrahimović iz Bošnjačke stranke (BS), poručeno je da je „prepoznata potreba za donošenjem jedinstvenog planskog dokumenta“. MVP se navodno „rukovodio principom transparentnosti i obuhvata opsežne analize trenutnog stanja”.
Ozbiljne države, kada objave strategiju vanjske politike, fokusiraju se na esencijalna pitanja – u kakvom svijetu žive i kako u tom svijetu štititi vlastite interese. Nacrt, koji je Vlada Crne Gore objavila, ne daje odgovor na osnovna pitanja. Tekst je toliko uopšten da bi se jednako dobro mogao odnositi i na Sjevernu Makedoniju, Albaniju ili bilo koju drugu malu zemlju koja teži EU članstvu.
„Opsežne analize trenutnog stanja“ MVP-a i Vlade ne identificiraju entitete koji imaju interes da utiču na našu unutrašnju i vanjsku politiku niti objašnjavaju uticaj uopšte.
Litvanija je 2021. degradirala diplomatske odnose sa Kinom, strateški identificirajući kineske ekonomske pritiske na društvo i institucije i u skladu sa tim odredila crvenu liniju. Slovačka je u svojoj Bezbjednosnoj strategiji iz 2021. godine (prije dolaska nacional-populističke vlade Roberta Fica) opisala temelje nacionalnog interesa, bezbjednosti i vanjskopolitičkog usmjerenja i uvela formulaciju Problematickí priatelia (prevedeno – problematični prijatelji). Takvi „problematični prijatelji“ sprovode aktivnosti suprotne slovačkim državnim interesima. Estonija je, zahvaljujući gorkom istorijskom iskustvu, označila Rusiju kao glavnog aktera koji „aktivno i nasilno” pokušava srušiti evropsku bezbjednosnu strukturu. Latvija, Poljska, Finska i Češka su takođe jasno označile maligne uticaje s istoka imajući u vidu gorku prošlost u „bratskom zagrljaju“.
Crnogorska strategija na 48 stranica ne sadrži ništa što bi bilo usporedivo s ovim pristupima i kao da se boji bilo kome zamjerati. Nigdje nema ni pomena strukturnog uticaja Rusije koja je i najviše kumovala, od vanjskih faktora, nedavno proslavljenoj nezavisnosti. Režim Mila Đukanovića je ostvario san mnogih koji su iskreno željeli obnovu državnosti. Međutim, iako formalno proevropski, temelji „nezavisne“ Crne Gore su u praksi bili refleksija Putinove Rusije kao privatne države gospodara i njegovih oligarha/tajkuna. I pet i po godina nakon promjene vlasti Crna Gora se i dalje mora rvati s nasljeđem miloističkog režima i njegovim vezama s ruskim službama i prljavim novcem. Sadašnji ciljevi Kremlja ni „proruska” Crna Gora, nego nestabilna Crna Gora koja ne može biti kohezivan član NATO-a i koja će ostati van EU.
Nacrt vanjskopolitičke strategije ne pominje Kinu ni jednom riječju. Originalni ugovor sa Exim bankom Kine oko izgradnje auto-puta (i ugradnje režimu bliskih struktura) bio je potpisan pod uslovima koji su bili nepovoljni po državu. Srećom, mogući problemi su otklonjeni refinansiranjem duga uz pomoć evropskih partnera.
Sekcija o regionalnoj politici ne imenuje nijednu susjednu državu. Autori se ponašaju kao da je Crna Gora na drugom kontinentu i gledaju da se nikome ne zamjere. Nepominjanje javno proklamiranih ciljeva režima braće Vučić u njihovim žutim i otvoreno šovinističkim medijima i zvanične državne doktrine „srpski svet” koja briše crnogorski identitet i državu, ih svakako neće učiniti nevidljivim. Nedavno reagovanje MVP-a na sve učestalije napade i izlive patetike srbijanskog predsjednika povodom proslave nezavisnosti je više izuzetak nego pravilo.
Otvorena pitanja sa Hrvatskom, koja su evidentna i prisutna, strategija nijednom rečenicom ne pominje a kamoli nudi rješenje. Teško je vjerovati da se radi o diplomatskoj diskretnosti, jer izbjegavanje tih problema direktno blokira put u EU.
Za suzbijanje hibridnih prijetnji u nacrtu se pominje indikator novih aktivnosti u saradnji sa međunarodnim tijelima. Za jačanje ugleda diplomatske službe jedan od indikatora je rast broja digitalnih kanala sa tri na 51 kanal do 2029. Teško da to može biti zamjena za posrnulu diplomatiju.
Stanje, odnosno odsustvo crnogorske diplomatije upada još više u oči nego u doba Đukanovićeve vladavine. To se može vidjeti iz službenih posjeta najviših državnika kojima crnogorske diplomate ne uspijevaju ugovoriti sastanke na adekvatnom nivou. U tome prednjače diplomatska predstavništa na najvažnijim adresama – Vašington, London i Berlin. U Americi su najviši crnogorski zvaničnici nebrojeno puta pokušavali dobiti sastanke na visokom nivou. Posljednji sastanak na ministarskom nivou se desio 2023. godine, kada se predsjednik Jakov Milatović sastao sa državnim sekretarom Antoni Blinkenom u Njujorku na Generalnoj skupštini UN-a. Tada Crna Gora nije imala ambasadora u Vašingtonu već samo otpravnika poslova. Od tada, iako je stigao ambasador u punom mandate, najviši crnogorski dužnosnici nisu imali nijedan sastanak s američkim zvaničnicima ministarskog nivoa.
Posjeta premijera Vašingtonu 2025. je završena fijaskom. Slučajni susret, tj. rukovanje i slikanje premijera Milojka Spajića u hodnicima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajcarska, sa američkim sekretarom (ministrom) finansija Skotom Besentom se ne može smatrati bilateralnim sastankom. Po informacijama iz Vašingtona aktivnosti ambasade nisu dinamizirane ni kada je SAD stavila zabranu izdavanja useljeničkih viza za naše i državljane još 74 zemlje. Vrijedi napomenuti da se Srbija nije našla na listi proskribovanih zemalja. Stavljanje Crne Gore u istu ravan sa Somalijom i Avganistanom ne doprinosi njenom ugledu.
O nevidljivosti Crne Gore na najvažnijim svjetskim adresama govorio je i bivši ambasador pri UN-u Željko Perović u intervjuu za Pobjedu početkom januara ove godine. „Crna Gora je danas gotovo nevidljiva u Vašingtonu. Odnosi sa Londonom, Berlinom, Parizom, a naročito sa SAD, ozbiljno su zapostavljeni”, kaže Perović. U Berlinu i dalje nema ambasadora iako je Njemačka glavna ekonomija EU i politički faktor presudan na putu za EU.
Početkom aprila predsjednik Milatović je imao blamantno loše organizovanu posjetu Berlinu ispod nivoa šefa suverene države. Dobio je 20 minuta u Odboru za EU poslove Bundestaga. Održao je i predavanje na radikalno lijevom Humbolt Univerzitetu. Njemački kancelar Fridrih Merc (koji ima negativan odnos prema Humboltu) nije našao termin za Milatovića, dok je predsjednik Frank Valter Štajnmajer bio van Berlina, neki diplomatski izvori kažu namjerno odsutan. Milatović nije dobio ni termin kod Johana Vadefula, njemačkog ministra vanjskih poslova. Jedini sastanak na višem nivou je bio sa Gunterom Krihbaumom, koji je u crnogorskim medijima predstavljen kao njemački ministar za Evropu. Međutim, informacija nije tačna jer se ne radi o ministru u kabinetu kancelara već o tituli ministra koju Krihbaum ima u okviru Vadefulovog ministarstva za vanjske poslove. Ispada da se predsjednik Crne Gore sastao s pomoćnikom ministra.
Posljednja u nizu sličnih blamaža je prijem ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića u Njujorku sa zamjenicom komesara za obavještajne poslove i borbu protiv terorizma NYPD-a (njujorške policije). Prvi čovjek unutrašnjih poslova Crne Gore izgleda ni u daljini nije vidio sjedište Federalnog istražnog biroa (FBI) ili Ministarstvo domovinske sigurnosti (Department of Homeland Security), koje je nivo njega kao ministra suverene države.
Potpredsjednik Vlade za ekonomski razvoj Nik Gjeloshaj je ranije imao brzinsko slikanje sa šefom FBI-ja koje je u javnosti predstavljeno kao bilateralni razgovor oko ingerencija koje nema ni FBI ni Gjeloshajev resor. Ni Vlada CG, a još manje ambasada su bili upoznati s njegovim aktivnostima.
Ministar Ervin Ibrahimović kao da vodi politiku partijskog i prijateljskog postavljanja u diplomatsko-konzularnoj mreži mimo principa rada u diplomatiji. Ustanovljena je naopaka matrica u kojoj se ambasadorske pozicije dijele po nacionalnom ključu – Srbin u Beogradu, Albanac u Prištini, Bošnjak u Sarajevu. Diplomatska praksa zemalja koje vode računa o svojim interesima i kojim se Crna Gora želi pridružiti u EU je potpuno suprotna.
Nameće se pitanje ko je zapravo odgovoran za ‘nevidljivost’ Crne Gore u Vašingtonu, Berlinu i Londonu: diplomate koje ne umiju otvarati vrata, ili državnici zbog kojih se ta vrata drže zatvorenim?
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
REVIZIJA NOVIJE ISTORIJE, SNS FILM O REFERENDUMU: Ćaci pamflet
Objavljeno prije
4 danana
30 Maja, 2026
Uradak „dokumentarista“ novosadskog Centra za društvenu stabilnost , emitovan na TV Prva i TV Adria na Dan nezavisnosti, svodi se na priču o tome da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. Kao da ga je pisao Aleksandar Vučić
Estetika, patetika i logika vladajuće ćaci Srbije zapljusnula je Crnu Goru na dan proslave 20 godina nezavisnosti u vidu dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi, u produkciju Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, bliskog Srpskoj naprednoj stranci (SNS) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Izdaja izmišljene nacije – mogao je i tako da se zove ovaj uradak, s obzirom na glavne teze koje su istaknute na samom početku – da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. ,,Stariji brat je godinama pomagao mlađem da stasa i opstane”, opisuje se odnos Srbije i Crne Gore u dokumentarcu, a priča se dalje nastavlja u istom maniru – mlađi (crnogorski) brat se vremenom pretvorio u biblijskog Kaina, koji je inače ubio mlađeg Avelja, pa se u prologu potencira da je vječna samo – izdaja.
Glavna poruka je da i za izdaju ima lijeka. Na kraju oba nastavka sa puno uskličnika poentira se: ,,Nastaviće se…, jer tek smo počeli”, uz prijetnju „Vraćamo se po naše!“.
Onima sa slabijim živcima, dovoljno je bilo da pogledaju početak filma, da znaju o čemu se radi. Izdržljiviji su dalje mogli da čuju i ovo: ,,Dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici. Te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabeležena na Cetinju”, Onda poenta: ,,Cinici bi to nazvali lepota poroka”. Pa insert iz originalne Ljepote poroka, Živka Nikolića, valjda da potkrijepi bolesnu i lažnu tezu.
Centar za ženska prava reagovao je posebno na ovaj dio filma: “Najoštrije protestujemo protiv ovakvog pokušaja da se istorijska neistina upakuje u mizoginu i diskriminatornu insinuaciju na račun žena Cetinja i Crne Gore. Ističemo da su ovi navodi u potpunosti neistiniti i duboko uvredljivi, jer se kroz konstrukciju o navodnoj ‘demografskoj eksploziji’ sugeriše da su žene Cetinja tokom okupacije bile povezane sa okupatorom ili na drugi način saučesnice okupacionog režima. Takva konstrukcija ne vrijeđa samo žene Cetinja, već i porodice žrtava i antifašističku tradiciju Cetinja“, naveli su.
U filmu se moglo ,,saznati” i da su za ,,otcjepljenje” krivi i Slobodan Milošević, Boris Tadić, pa i Milorad Dodik. Dio krivice nose i intelektualci iz SANU, a napominje se i da je stranka Andrije Mandića dala saglasnost na neku odluku koja je završila bratoizdajom. Od spoljnih sila razbraćenje je pored Zapada, najviše pomogla Rusija, a i Kinezi su umiješali svoje prste.
Autori filma, međutim, navode da je i u tom vremenu, kao i sada, postojao jedan političar koji je rekao istinu i najavio buduće događaje koji se u filmu potenciraju. Gle čuda, to je srpski predsjednik Aleksandar Vučić. ,,Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu državu zato što je naš cilj da živimo zajedno a ne odvojeno!”, navodi se u filmu izjava, od 29. maja 2006, tadašnjeg radikalskog opozicionara, Vučića.
U istom stilu i maniru, uz priču o sramoti, slijedi zaključak – ,,danas, dve decenije kasnije Crna Gora uživa u svojoj lažnoj slobodi”. Pa prepoznatljiva patetika – ,,isti se danas krišom, pred spavanje, dok ih niko ne vidi prekrste sa tri prsta… i čekaju dan kada će ponovo biti ono što više nisu hteli da budu”. Da se bolje dočara o kakvom ,,sunovratu” Crne Gore se zapravo radi u drugom djelu je namontiran čak i pjevač Riki Martin.
Na ovu ćaći režimsku papazijaniju po službenoj dužnosti reagovala je Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU). Savjet Agencije donio je odluku o privremenom ograničavanju prijema i reemitovanja cjelokupnog programa udarne medijske pesnice Vučićevog režima Informer TV. Uz obrazloženje da ovaj dokumentarni film predstavlja samo jedan od sadržaja identifikovanih u okviru šireg korpusa spornih materijala emitovanih na Informer TV i ne predstavlja izolovan slučaj u odnosu na utvrđene povrede profesionalnih i regulatornih standarda, saopštili su iz AMU.
Istovremeno, shodno Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama i u okviru svojih nadležnosti, Agencija je po službenoj dužnosti pokrenula postupke protiv emitera registrovanih u Crnoj Gori – TV Adria i TV Prva – zbog emitovanja spornog dokumentarnog filma, usljed postojanja elemenata govora mržnje, podsticanja nacionalne netrpeljivosti i diskriminacije, kao i sadržaja kojima se vrijeđa dostojanstvo i osporava legitimnost nacionalnog identiteta Crnogoraca i ustavnog uređenja države.
Oglasili su se ,,branitelji” slobode medija. Vučić je sankcije medijima zbog prikazivanja dokumentarnog filma označio cenzurom, dodajući da istina ne bi trebalo nikome da smeta. Rekao je da je odgledao manji deo dokumentarca i da nije vidio ništa sporno.
Na domaćem terenu, javio se Vučićev apologeta Milan Knežević. Pored Predraga Bulatovića i Nebojše Medojevića, on je jedan od sagovornika u filmu. ,,Ovo se dešava zbog mene. Samo u prošloj nedjelji, gostujući u nekoliko emisija u Srbiji, bilo je preko milion i dvjesta pregleda na mojim društvenim stranicama. Sad oni žele da ugase Adriju, Prvu, Informer i sve one koji drugačije misle o tome. DPS, kakav god da je, a nijesu neki, nikad nam nijesu branili da kažemo da smo za zajedničku državu”, ocijenio je Knežević.
Odluka Agencije izazvala je i ,,stručnu” kritike i zabrinutosti da je na djelu ugrožavanje slobode govora i cenzura. Međutim, kada prekogranični program postane alat za šovinizam, nacionalnu mržnju ili podrivanje stabilnosti druge države, država žrtva ima pravo da povuče kočnicu i ugasi signal. Nije teško naći primjere u Njemačkoj, baltičkim zemljama, Hrvatskoj kada su nacionalni regulatori zabranili emitovanje ovakvih sadržaja. Praksa Evropskog suda za ljudska prava Strazburu jasno definiše da govor mržnje, šovinizam i ratna propaganda ne uživaju zaštitu prava na slobodu izražavanja.
,,Reakcije iz Beograda bile su poražavajuće, ne samo zbog tona i sadržaja, već i zbog gotovo potpunog odsustva kritičke reakcije domaće javnosti na uvredljive i rasističke napade na susjednu državu”,upozoraili su javnost u Srbiji iz srpskog Helsinškog odbora za ljudska prava.
Potpredsjednik srpske opozicione Stranke slobode i pravde Borko Stefanović konstatovao da se filmom „na monstruzan način vrijeđa bratski crnogorski narod i država Crna Gora, prijeti cepanjem teritorije ove bliske države, vrijeđaju ponosne žene slobodarskog Cetinja koje režimski mračnjaci iz Centra za društvenu stabilnost optužuju za prostituisanje sa italijanskim okupatorima tokom Drugog svetskog rata“.
Istakao je da je film emitovan na medijima koji su u službi Vučića i SNS-a i da on „pokazuje pravo lice Šešeljevih i Vučićevih radikala i njihove politike krvi i tla, dovodeći Srbiju u otvoreni sukob sa Crnom Gorom“.
Tvorci filma, novosadski Centar za društvenu stabilnost, najveća je srpska think-tank organizacija, osnovana 2004. godine. Pod plaštom tolerancije i demokratije, ta organizacija okuplja ljude povezane sa vladajućim Vučićevim SNS-om. Rad organizacije je intenziviran nakon masovnih protesta u Srbiji, a glavni cilj dokumentarnih filmova je delegitimizacija studentskih protesta, slobodnih medija i opozicije.
Krajem prošle godine, stručna služba Regulatornog tela za elektronske medije Srbije, pandan našem AMU, nakon emitovanja jednog od filmova Centra, predložila je pokretanje postupka protiv Pinka i B92. Razlog – emitovali su uradak Centra u kom se ciljaju novinari N1 i Nove S, Uz diskreditovanje, omalovažavanje bez vjerodostojnih informacija, na granici političke propagande, zaključila je služba REM-a.
Centar je, očigledno proširio djelatnost i na region.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
STAPANJE VLASTI I PODZEMLJA POD VUČIĆEM: Hobotnica jede svoju djecu
Objavljeno prije
2 sedmicena
22 Maja, 2026
Bogatsvo i luksuzni život uhapšenog načelnika Policijske uprave (PU) Beograda Veselina Milića su u velikom nesrazmjeru s primanjima. Poznat je po neizvođenju policije tokom rušilačkog pohoda kriminalaca na Savamalu, zataškavanja političkih ubistava i prikrivanje režimskih prljavih poslova. Zbog slučaja Senjak Vučićev režim odjednom je ostao bez tri važna operativca
U noći kada je Aleksandar Nešović Baja pao mrtav u restoranu “27” na Senjaku, elitnoj beogradskoj četvrti, javnost nije prvo čula ni policiju, a još manje tužilaštvo. Prve detalje zločina objavio je preko društvenih mreža odbjegli i prvostepeno osuđeni Miloš Medenica,sin bivše šefice pravosuđa Vesne Medenice koja je u zatvoru.
U objavi od 14. maja Medenica (ili vještačka inteligencija kako su ranije tvrdili čelnici crnogorske policije i MUP-a) je saopštio da je 12. maja došlo do problema “u raju braće Vučić” i da on želi to saopštiti “braći Srbima kad nema ko drugi”. Tvrdi da je kasno uveče toga dana, iza 23h došlo je do obračuna naočigled gostiju i osoblja restorana “27”na Senjaku čiji pravi vlasnik je, po riječima Medenice, Andrej Vučić, brat predsjednika Aleksandra Vučića. Te večeri je načelnik Policijske uprave (PU) Beograda Veselin Milić, pojašnjava dalje Medenica, pozvao u restoran “Ćaci kriminalca Aleksandra Nešovića zvanog Baja” do dođe u restoran na piće. Po dolasku Baja zatiče sa Milićem “SNS tajkuna Sašu Vukovića poznatijeg kao Boske”. Nakon kraće rasprave između Baje i Bosketa, Boske vadi pištolj i ispaljuje dva metka u Baju u predjelu stomaka. Boske s pripadnikom Milićevog obezbjeđenja iznosi mrtvog Baju i počinju uklanjati tragove (krvi i pucnjave) na očigled brojnih prisutnih te noći. Nešović je utovaren u auto i kasnije je njegov leš izbačen pored auto puta. Braća Vučić i njihovi podanici, tvrdi Medenica, “već dva dana fingiraju tragove i prave dogovor kako da riješe problem i smanje štetu”. Medenica onda navodi da je uviđaj izvršen tek na dan njegove objave (14.maj). Isti dan, po narativu, pada dogovor i Milić zove Bosketa i člana njegovog obezbjeđenja da se predaju, što oni i čine. Očekuje se i hapšenje Milića u narednim satima “kako bi se zadovoljila javnost” završava Medenica.
Idući dan ujutro zaista je uslijedilo hapšenje Milića i postepeno potvrđivanje navoda Miloša Medenice. Mediji braće Vučić u 11:11 javljaju da je Milić saslušan “u svojstvu građanina” i onda uhapšen. Isti dan se objavljuje i da je smijenjen sa čela beogradske policije. Kasnije u 15: 37 nezavisni portal Danas objavljuje da je tijelo Baje Nešovića“pronađeno pored auto-puta kod Šimanovaca” . Poziva se na više izvora iz policije. Informaciju prenose i srbijanski i crnogorski mediji, ali i ekstremno žuti Informer, glavna Vučićeva medijska uzdanica. Slijede ostali režimski mediji. Poznavaoci prilika tvrde da takva vijest ne bi mogla biti objavljena bez miga iz ureda predsjednika Republike.
Idućeg dana – 16.maja dolazi do preokreta. Na konferenciji za novinare, kojoj je prisustvovao i direktor srpske policije Dragan Vasiljević, predsjednik Srbije poručuje: “Telo i dalje nismo pronašli, intenzivna je potraga, čitave jedinice traže.”. Vučić je “zamolio” da se ne objavljuje da je tijelo nađeno kad već nije. Dodao je da je slučaj “težak”, ali da se država “ponašala odgovorno”. Vasiljević je rekao da je privedeno deset lica i predati tužilaštvu. Kasnije će se dodati i da vojska traga za mrtvim Nešovićem.
Nezavisni mediji su potvdili i navode Medenice da je uviđaj u restoranu na Senjaku izvršen tek 14. maja uveče. Čak dva dana poslije ubistva. U saopštenju Višeg javnog tužilaštva (VJT) u Beogradu navedeno je da je “javni tužilac… po prijavi nestanka u 21:30 časova započeo sa vršenjem uviđaja na navedenoj lokaciji“. Tom prilikom su“pronađene dve čaure HP 9 mm, kao i više tragova krvi u lokalu, za koje se sumnja da pripadaju oštećenom, koji je nestao”.
“Nestali” Baja Nešović je široko percipiran kao vojnik braće Vučić koji je skupljao grupe kriminalaca da napadaju i prebijaju studente tokom protesta. Bio je član kriminalne grupe Dejana Stanojevića Keke koja je harala 90-tih i ranih 2000-tih. Boske Vuković se pominje kao neformalni direktor Ćacilenda koji je plaćao ljude da izigravaju Vučićeve “studente koji žele da uče”. Boske i Nešovićev sin Stefan vlasnicisu firme Masad Propertis koja u svom vlasništvu ima dva placa na Novom Beogradu, prema dostupnim podacima, plaćena tri miliona eura. Navodno je sukob između njih izbio oko građevinskih planova pa je Milić organizovao sastanak u restoranu da bi izgladio sukob, bilo radi privatnih poslova ili po nalogu odozgo.
Bogatsvo i luksuzni život Milića su u velikom nesrazmjeru s primanjima. Poznat je po neizvođenju policije tokom rušilačkog pohoda kriminalaca na Savamalu, zataškavanja političkih ubistava i prikrivanje režimskih prljavih poslova. Tako je zbog slučaja Senjak režim odjednom ostao bez tri važna operativca.
Ostalo je nejasno i u kom trenutku je policija otišla u restoran i kojim povodom.Bivši inspektor Uprave kriminalističke policije (UKP) Milan Dumanović rekao je Beti da je Nešović bio pod pratnjom pripadnika Odeljenja za tajna praćenja koji su obavijestili MUP da Nešović nije izašao iz restorana. MUP Srbije kojim rukovodi lider socijalista i Vučićev koalicioni partner Ivica Dačić nije se zvanično oglasio o slučaju, iako je to ustaljena praksa MUP-a u slučajevima pucnjava i nestanaka.
Tek tri dana nakon pucnjave uslijedilo je šturo saopštenje da je Milić uhapšen i smijenjen. Detalji o pucnjavi, prisustvu policajaca i navodnom prikrivanju zločina su prećutani. Dačić i njegov kabinet su ostali nijemi na uporne upite medija po kom osnovu se načelnik BG policije Milić sastao s kriminalcima, da li je bio na službenom zadatku ili privatno, da li prijavio svom pretpostavljenom itd. Odgovora nije bilo ni od direktora policije Vasiljevića zašto nije odmah osigurano i zapečaćeno mjesto zločina i zašto je uviđaj urađen tek 14. maja uveče ako se pucnjava desila 12. maja.
Da stvar bude još bizarnija, pojavilo se nekoliko tvrdnji korisnika društvenih mreža da je formalni premijer Srbije Đuro Macut 13. maja ručao u istom restoranu i da ga izgleda niko nije obavijestio, kao ni njegovo obezbjeđenje, šta se dogodilo noć prije. Ured premijera nije negirao da je taj dan jeo u restoranu prije obavljenog uviđaja forenzičara. Po Ustavu Srbije najmoćnija osoba u zemlji je predsjednik Vlade koja vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje.
Obznane narodu su nakon prvog press-a 16. maja nastavljene od Vučića koji, po Ustavu Srbije, nema nikakve ingerencije u rukovođenju policijom i krivičnim istragama i kome Ustav daje samo ceremonijalne ovlasti. Osim tvrdnje da “telo nismo pronašli”, Vučić je nervozno i udaljeno pričao o vezama policije i kriminala i najavio obračun sa policajcima koji “čuvaju tajkune i kriminalce”.
Narednog dana – 17. maja, nakon što se konsolidirao, tokom zvanične posjete Azerbejdžanu, srbijanski predsjednik je počeo mijenjati ton i braniti policiju. Država je pokazala “apsolutni profesionalizam”, te nije mogla ranije reagovati jer je zvanična prijava stigla tek kada je Nešovićeva supruga prijavila nestanak. Pucnjava, krv i iznošenje tijela u punom restoranu Vučiću nisu predstavljali problem. Naglasio je da Milić nije osumnjičen za ubistvo nego za prikrivanje i da se treba poštovati svačija pretpostavka nevinosti. Na novinarski upit o objavama Medenice, srbijanski vladar je poručio da neće odgovarati odbjeglom kriminalcu koji napada njegovu porodicu. Dodao je i da Medenica “ne sarađuje jedino sa nama”, vjerovatno aludirajući na službe pod njegovom i bratovljevom kontrolom.
Da Medenica, ili radije oni koji upravljaju njime, raspolažu vjerodostojnim podacima se ispostavilo tačnim u slučaju Senjak. Ostale objave sadrže miks istinitih, poluistinitih ili namještenih priča. Kako se nižu objave Medenice, po riječima jednog zapadnog diplomate koji je želio ostati anoniman, sve se više uočava DPS-kavački narativ dotičnog s mogućim ukjučivanjem ruskih službi preko najužeg kruga ljudi Mila Đukanovića bliskih Kremlju. Medenica šalje poruku tobože njegovom “bratu Milanu Kneževiću” ali ciljanu ka srbijanskom Voždu. U objavi od 18. maja Medenica poziva Kneževića da ukapira da “Rusija nikako ne voli Vučka i da Vučko prodaje oružje Ukrajini i Izraelu”. Indirektno se poziva i Knežević da se opredijeli između Majke Rusije i braće Vućić ogrezlih u korupciji znajući da je Knežević u “igri ne zbog para već zbog ideala”.
Dosadašnji potezi ukazuju da će se raditi na relativizaciji zločina i amneziranju svih nezgodnih svjedoka.
Crna Gora kao izgovor da se ne priča o zarobljenim institucijama Srbije
Txt: Istovremeno sa prvim press-om o pucnjavu na Senjaku počela je akcija skretanja pažnje javnosti s obračuna kriminalaca u službi režima na patetičnu tiradu protiv Crne Gore. Na crnogorskom portalu Borba, poznatom po veličanju režima braće Vučić, je istog tog 16. maja objavljen predsjednikov autorski tekst s naslovom “Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas” kao ukor što se Crna Gora “otcepila”. Tekst je opisan kao Istorijsko obraćanje građanima Crne Gore Aleksandra Vučića. Obiluje neistinitim tvrdnjama o“najprljavijoj kampanji” protiv njega, njegove porodici, te kako ga crnogorski mediji “razapinju na krst”. Navodno se svakodnevno napada Srbija od strane crnogorskog rukovodstva i pruža podrška za sprovođenje obojene revolucije u Srbiji. Jednostavnim pregledom crnogorske štampe može se vidjeti da u medijima i izjavama crnogorskih zvaničnika nema maltene nikakvih vijesti iz Srbije, a kamoli napada na Srbiju.
Crnogorski javni servis, zajedno s miloističkim i pogotovo vučićevskim medijima, nisu ni riječ prenijeli o zabrinjavajućim dešavanjima u Srbiji. Mrdićevi zakoni, davljenje ostataka srpskog pravosuđa i nezakonito privođenje srpskih tužilaca od strane BIA-e kako bi ih zastrašivali da rade u privatnom interesu braće Vučić nisu dobili niti pomen u dotičnim medijima. Da se tako nešto desilo u Crnoj Gori nesumnjivo bi došlo do velikih potresa. Crnogorska vlast, ali i bivši režim Mila Đukanovića koji s Vučićem dijeli iste vrijednosti, ciljano šuti na sva događanja u Srbiji.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera
NACRT STRATEGIJE VANJSKE POLITIKE CRNE GORE 2026 – 2029: Ni nakon 20 godina bez ozbiljne diplomatije
REVIZIJA NOVIJE ISTORIJE, SNS FILM O REFERENDUMU: Ćaci pamflet
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
INTERVJU4 sedmiceDR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD
