Povežite se sa nama

MONITORING

POŽARI U CRNOJ GORI: Vlast najveći piroman

Objavljeno prije

na

Ministarstvo unutrašnjih poslova je tek 12. jula okončalo proceduru izbora najpovoljnije ponude za popravku i održavanje protivpožarnog aviona dromader. Tender za popravku jednog od tri protivpožarna aviona kojim Crna Gora raspolaže, vrijednosti 34.000 eura raspisan je krajem aprila, a ministar Mevludin Nuhodžić ga je parafirao 7. jula, u sezoni požara. Kao da nema ama baš nikakvog razloga za žurbu, popravka aviona počela je u jeku požara koji gutaju crnogorsku obalu i kontinent. Što je skandalozno posebno ako se zna da tenderi koje raspisuje MUP za nabavku dosta skupljih vozila traju značajno kraće.

No, ministar u tome ne vidi ništa sporno. Iako je na Luštici vatreni front bio dug preko 15 kilometara ministar je kazao da nema razloga za proglašenje vanrednog stanja na teritoriji Tivta i Kotora. Ispada uobičajeno to što se stanovništvo i turisti evakuišu, a vatrogasci i dobrovoljci gase požar danima bez prestanka i spavaju na ulici. Nema razloga za dramatizaciju, naglasio je Nuhodžić.

On je prilikom obilaska požara na Luštici odbacio svaku odgovornost Direktorata za vanredne situacije, naglašavajući da su oni postupili potpuno profesionalno, ali da su situacija i splet okolnosti jednostavno bili takvi da su požari poprimili izuzetno velike dimenzije. Splet političkih interesa vlasti doveo je i do toga da je na čelu Direktorata, već godinama, Mirsad Mulić, profesor književnosti koji je cijeli radni vijek proveo u obrazovanju i institucijama kulture. Vandredne, ali političke situacije su ga očigledno preporučile za ovaj posao. Nuhodžić je našao za shodno i da objasni da Mulić nije obišao požarišta zbog učešća na donatorskoj konferenciji.

To je potvrdio i premijer Duško Marković. Više puta ove nedjelje izjavio je premijer da su svi nadležni državni subjekti profesionalno, odgovorno i uspješno odgovorili na seriju požara u Centralnom i Primorskom regionu.

To je naravno daleko od istine.

Svake godine u julu i avgustu požari haraju Crnom Gorom. I ponavljaju se iste slike borbe vatrogasaca koji uz velike napore, često samo sa naprtnjačama, uspijevaju da zaštite ljude i imovinu od vatrene stihije.

Vlada potom izda saopštenje, poput ovonedjeljnog, i obeća da će unaprijediti protipožarnu zaštitu i kupiti neophodnu opremu. A onda dođe jesen, počnu kiše i novac se ulaže u sprešnije stvari kao što je nabavka luksuznih automobila za ministre, pomoćnike, sekretare, savjetnike… S približavanjem sezone požara djeluje se flajerima i kampanjama. Poput one koja je trajala tokom maja pod nazivom Mjesec zaštite od požara. Tada je direktor Direktorata objasnio da ,,više od 95 odsto požara izaziva čovjek, a 75 odsto nehat” i obećao da je Direktorat spreman za požarnu sezonu.

,,Ove godine građani imaju razloga da vjeruju u kapacitete i resurse sistema zaštite i spašavanja, a konstataciju temeljim na činjenici da već sada imamo tri aviona za gašenje požara i namjeravamo da angažujemo i četvrti. Imamo blizu 600 vatrogasaca, spasilaca u Crnoj Gori i 280 vatrogasnih vozila koja će biti angažovana tokom gašenja požara u ovoj godini”, precizirao je Mulić. „Avio-helikopterska jedinica (AHJ) koja je, između ostalog, zadužena za gašenje požara iz vazduha raspolaže sa dva aviona tipa fire boss (AIR tractor) kapaciteta po 3.200 litara, jedan avion tipa dromader kapaciteta 2.000 litara i tri helikoptera tipa abell koji, između ostalog, služe za osmatranje terena u ovakvim situacijama”, naveo je Mulić.

A onda su se desili požari.

Već godinama stručnjaci se slažu da je Crnoj Gori neophodna nabavka višenamjenskih helikoptera tipa KA 32, koji nose 5.000 litara vode i imaju manevarske sposobnosti koje u potpunosti odgovaraju konfiguraciji Crne Gore.

Crnogorskoj vojci nakon osamostaljivanja pripalo je šest helikoptera, marke MI-8. Samo je jedan ostao u Crnoj Gori, a četiri su prodata, dok je jedan pošao na remont u Srbiju, gdje mu se gubi trag. Helikopteri su prodati po simboličnoj cijeni od svega 50 hiljada eura po jednoj letjelici. Prema tadašnjoj procjeni vojnog vrha na čelu sa admiralom Draganom Samardžićem – nije bilo isplativo da se remontuju.

Kada se prilika za kupovinu helikoptera ukazala u drugoj polovini 2008. godine, reagovao je Sektor za vanredne situacije, pa je Vlada umjesto helikoptera kupila avione za gašenje požara koji su se pokazali manje efikasnim od helikoptera. I tako u krug. Dosadašnja šteta od požara je umnogome veća od cijene letjelica za koje nikako da se izdvoji novac. Zvanični podaci govore da je samo do 2012. požarom bilo zahvaćeno 4.500 hektara šume, što je jednako površini od 5.300 fudbalskih igrališta. Posljednjih godina požari su češći i pogubniji, a neodgovornost nadležnih sve jače izražena.

O tome da su institucije zatajile javno govore i oni koji se sa najviše požrtvovanja bore sa vatrenom stihijom – vatrogasci. Od premijerovog dubokog naklona i priče o herojstvu i kažnjavanju piromana, po ustaljenoj političkoj matrici podjela, oni kao ni građani nemaju ništa.

Iz Vlade su ove nedjelje, dok veliki požari bukte, najavili da će na narednoj sjednici odlučiti o mjerama stimulisanja vatrogasaca. Kada nema požara, tapšanja po ramenu i priče o patriotizmu i herojstvu, osnovna plata im je 230 eura. U pojedinim opštinama njihova isplata kasni i po šest mjeseci.

Kada su prije par godina podgorički vatrogasci najavili štrajk, jer im je zdravstveno osiguranje kasnilo osam mjeseci i nisu imali osnovnih uslova ni opreme za rad, istakli su da ih je posebno zaboljelo to što je dok oni rade u neadekvatnim uslovima za njihove nadređene kupljen džip od gotovo 100.000 eura.

Početkom ove nedjelje u pomoć su stigle letilice iz Ukrajine, Švajcarske i Bugarske.

Pripadnici vatrogasnih službi javno upozoravaju da je sezona požara tek počela, a da oni u borbu sa stihijom i dalje idu u neadekvatnoj opremi, bez osnovnih stvari kao što su radio stanice. Iz Vatrogasne jedinice Cetinje kritikuju lokalnu upravu i Direktorat da nemaju ni najneophodniju opremu naprtnjače i crijeva. Zbog količine opreme koju Direktorat za vanredne situacije posjeduje, a od koje, kako kažu, vatrogacsi imaju malo koristi, odnos ove institucije prema cetinjskoj i ostalim službama ocjenjuju kao sraman.

Ista takva je i strategija i politika, i to ne samo protivpožarna, koja iza sebe i bukvalno ostavlja sprženu zemlju.

Kanaderi rasprodati

Bivša Jugoslavija je 1981. nabavila četiri protivpožarna aviona kanadera – bombardier CL 215. Bili su stacionirani na aerodromu Zemunik kod Zadra. Uoči raspada zemlje, 1991. eskadrila je premještena na podgorički aerodrom Golubovci. Četiri kanadera iz sastava protivpožarne eskadrile tadašnje Vojske Jugoslavije, sa 13 rezervnih motora i kompletnom pratećom opremom, sredinom 1995. tajno su poletjeli sa Golubovaca ka Atini. Protivpožarni avioni su jeftino prodati jednom grčkom biznismenu za 24,4 miliona dolara. U Grčkoj je izbila afera zbog kršenja sankcija prema SRJ. Nekadašnji jugoslovenski kanader još drži svjetski rekord u broju bacanja vodenih bombi u jednom danu. Posada na čelu sa Radovanom Katanićem je 1983. gaseći požar na Hvaru izvela 225 bacanja vode za 24 sata. Moderna verzija kanadera ima rezervoar od preko 5.000 litara vode, danas košta 26 miliona dolara. Stručnjaci objašnjavaju da tu količinu vode ova vrsta aviona pokupi za desetak sekundi i najbržim putem je dovede do požara, gdje ljudska noga ne može da kroči. Slažu se i da je kupovina, kao i održavanje kanadera skupo, ali da se ti avioni isplate već kod jednog većeg požara jer svojim dejstvom značajno smanje materijalnu i ekološku štetu od vatrene stihije. Premijer Marković je ove nedjelje izjavio da možda za ovu priliku Crnoj Gori nije ni bila potrebna međunarodna pomoć, ali da je bolje imati u rezervi jedan avion tipa kanader.

VATROGASCI
Ne živi se od pohvala

U okviru Sindikata uprave i pravosuđa početkom jula je konstituisan Strukovni odbor vatrogasaca i spasilaca Crne Gore, čiji je cilj, između ostalog, poboljšanje materijalnog i društvenog položaja pripadnika te službe. Na konferenciji je istaknuto da je osim niskih plata jedan od najvećih problema nedovoljan broj zaposlenih u pojedinim službama, s obzirom na to da ih je, na primjer, u Tivtu 16, u Danilovgradu 12, a u Plužinama svega jedan. U Crnoj Gori, osim u Perastu i Krtolima, nema dobrovoljnih vatrogasaca, niti postoje jedinice civilne zaštite. Podsjetili su vatrogasci i na to da pored poslova koji su im propisani zakonom, rade i sljedeće poslove: peru kolovoze poslije saobraćajnih udesa, zalivaju parkovsko cvijeće, obavljaju veterinarske poslove, odnosno pelcovanje životinja, hvataju gmizavce, probijaju, nasipaju i čiste puteve zimi. Na nedavna obećanja iz Vlade da će im omogućiti stimulans, pitaju se ,,da li je taj stimulans samo trenutnog karaktera, ili je trajno rješavanje ogromnog broja nagomilanih problema vatrogasaca koji ne rade samo ljeti, kada su aktuelni požari, već intervenišu u raznim situacijama tokom čitave godine?”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo