Povežite se sa nama

MONITORING

POSJETA POTPREDSJEDNIKA SAD MAJKA PENSA CRNOJ GORI: Poruke i podjele

Objavljeno prije

na

Istorijska posjeta, kako mediji i predstavnici Vlade nazivaju dolazak potpredsjednika SAD Majk Pensa Crnoj Gori – završena je. Pens se u Crnoj Gori sastao sa premijerom Duškom Markovićem, predstavnicima Vlade, te predsjednikom države Filipom Vujanovićem. Pred sam kraj posjete desio se i sastanak sa dijelom crnogorske opozicije, a nakon gostovanja na Samitu jadranske povelje čiji je domaćin bila Crna Gora, Pens je napustio zemlju. Tako je završena „turneja po Istočnoj Evropi i Kavkazu” potpredsjednika SAD.

I međunarodni mediji ističu kako je Pensova posjeta Podgorici istorijska, jer se radi o najvišem američkom zvaničniku koji je posjetio Crnu Goru još od 1905. godine, kada su dvije države zvanično uspostavile diplomatske veze.

I dok se u Crnoj Gori i dalje vodi rasprava o tome zašto se Pens nije sastao sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem i da li to znači njegov politički kraj, te zašto nije bilo sastanka sa predstavnicima opozicionog Demokratskog fronta, ostaje pitanje: Šta zaista znači posjeta potpredsjednika SAD Crnoj Gori, Estoniji i Gruziji?

Poruke koje je Pens poslao tokom boravka u Crnoj Gori, uglavnom se odnose na ruski uticaj na ove prostore. On je u Podgorici kazao da Rusija hoće na silu da crta nove granice, a na Samitu je govorio i o dešavanjima u noći 16. oktobra.

„Rusija nastavlja da iscrtava nove granice silom na Zapadnom Balkanu. Nastojala je da destabilizuje region i podijeli vas međusobno i ostatak Evrope. Namjere su bile jasne prošle godine kada su moskovski agenti pokušali da poremete izbore, napadnu parlament i čak ubiju premijera i tako razuvjere crnogorski narod da ne ulazi u NATO savez”, rekao je Pens dok se u Podgorici tek očekuje suđenje u tzv. slučaju državni udar. On je kazao da je predsjednik SAD Donald Tramp pozvao Rusiju da obustavi destabilizacione aktivnosti.

Turneja potpredsjednika SAD po Istočnoj Evropi i Kavkazu, smatraju analitičari. treba da uvjeri američke partnere kako je Trampova administracija posvećena kolektivnoj odbrani NATO. Istovremeno je to poruka Rusiji da je prostor za njeno ponašanje na međunarodnom planu ograničen.

Najava Pensove turneje iz Bijele kuće uslijedila je poslije Trampovih javnih nastupa u kojima je dovodio u pitanje koristi transatlantskog vojnog saveza, njegovog oklijevanja da potvrdi posvećenost kolektivnoj odbrani NATO, kao i želje za poboljšanje odnosa s Moskvom, koji su učinili američke evropske saveznike veoma nervoznim i nesigurnim.

U međuvremenu, Tramp je omekšao odnos prema Evropi, potvrdivši dugoočekivanu posvećenost članu 5. ugovora o NATO koji kaže da je napad na jednu članicu tog vojnog saveza napad na čitavu Alijansu i kritikovao Rusiju zbog njenih aktivnosti u Evropi. Razlog leži možda u tome što je Tramp trenutno pod pritiskom zbog nekoliko istražnih procesa u vezi navodne povezanosti njegove izborne kampanje s Rusijom.

Pens je već u Talinu, prvoj stanici putovanja, izjavio da Vašington stoji uz baltičke zemlje i druge saveznike u Istočnoj Evropi koji su izrazili zabrinutost zbog ruskih namjera u ovom dijelu starog kontinenta. ,,Moja poruka kada posjetim Gruziju i Crnu Goru – biće ista: našim saveznicima ovdje u Istočnoj Evropi, poručujemo – mi smo s vama, stojimo s vama u ime slobode”, rekao je Pens u intervju za Foks Njuz. „Amerika na prvom mjestu” ne znači „Amerika sama”, poručio je.

On je komentarisao i odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je 30. jula najavio protjerivanje 755 pripadnika američkog diplomatskog kora u Moskvi. ,,Nadali smo se boljim odnosima i vezama s Rusijom. No, posljednja akcija Moskve neće umanjiti odlučnost SAD u zaštiti naše bezbjednosti, kao i sigurnosti naših saveznika i drugih slobodarskih nacija diljem svijeta”.

Zvaničnici američke administracije saopšili su da se na ovo putovanje gleda kao nastavak posjete predsjednika Trampa Evropi početkom jula. Tramp se tada zaustavio u Poljskoj i Njemačkoj kako bi izrazio podršku NATO, ali se sastao i sa Putinom u nastojanju da poboljša veze s Moskvom. Ipak, jedno predsjednikovo uvjeravanje nije dovoljno da ubijedi evropske partnere da su im SAD u potpunosti posvećene. Tako se dolazi do potpredsjednika Pensa, koji je već i ranije pokušavao da ublaži evropsku strepnju za vrijeme minhenske Konferencije o bezbjednosti, nedugo nakon Trampove inauguracije.

Marija Omeličeva, ekspretkinja za bezbjednost evroazijskog prostora s Univerziteta Kanzas, ocjenjuje kako je Pens savršen čovjek da te tenzije i smiri, uzimajući u obzir njegovu političku prošlost, te uzdržan i miran stil.

Pensove destinacije povezuje jedna nit. To je postojanje zabrinutosti zbog mogućeg zbližavanja Bijele kuće i Kremlja. Estonija i Gruzija nekada su bile pod uticajem Moskve. Danas je Estonija članica NATO, dok je Gruzija u Partnerstvu za mir. Crna Gora je ušla u NATO, a njene vlasti sada govore o pritisku Rusije nakon više godina poslovanja sa ruskim oligarsima.

Tu je i namjera Rusije da organizuje veliku vojnu vježbu duž svojih zapadnih granica u Bjelorusiji u septembru. Te moskovske ratne igre, koje uključuju desetine hiljada vojnika, zabrinjavaju SAD, NATO i baltičke zemlje.

Posjeta Pensa Crnoj Gori višestruko je značajna i za čitav region, ocijenio je bivši šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac. On smatra da se u čitavom regionu Balkana odvija veliki rivalitet između, ne samo SAD i Rusije, već su tu i nove sile poput Kine i Turske koje imaju takođe interes i koje ulažu značajne napore u region Zapadnog Balkana.

,,Posjeta bi mogla da znači da su SAD spremne da pomognu zemljama Zapadnog Balkana da očuvaju svoj kurs prema EU i da im pomogne u suprotstavljanju negativnim aspektima prisustva i uticaja drugih sila”, saopštio je Lukovac.

U tom cilju je u Podgorici organizovan i Samit zemalja američko-jonske inicijative (A5). Na samitu su, na poziv predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića i Makedonije Zorana Zaeva, učestvovali i premijeri Hrvatske, Albanije, Slovenije i Srbije, Andrej Plenković, Edi Rama, Miroslav Cerar i Ana Brnabić, predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić i predsjednik Kosova Hašim Tači.

Hrvatska, BiH, Albanija, Makedonija i Crna Gora članice su A5, dok Srbija, Kosovo i Slovenija, imaju status posmatrača. Američko-jadranska povelja je osnovana 2003. pod pokroviteljstvom SAD sa ciljem da koordinira aktivnosti podrške zemljama aspirantima za članstvo u NATO.

U prvim danima administracije predsjednika Trampa bilo je očekivanja da će SAD poslije decenije postepenog prepuštanja vođstva na Balkanu evropskim partnerima sada dići ruke od regiona. No, i dalje politiku prema Zapadnom Balkanu tumači i koordinira zamjenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Brajan Ji.

Ji je, na neki način, i oličenje kontinuiteta te politike koja počiva na viziji ,,cjelovite, slobodne i mirne Evrope” koja to može postati samo onda kad u nju budu integrisane i zapadnobalkanske države. U međuvremenu, u Vašingonu, naročito u krugovima Kongresa, izražava se sve veća zabrinutost da bi odsustvo američkog liderstva moglo ostaviti region oslabljen u uočavanju sa dva bezbjednosna izazova: opasnostima od širenja nasilnog ekstremizma i povećanog ruskog uticaja u sprječavanju evroatlantskih integracija zapadnobalkanskih država.

Očekivanja proruskih balkanskih političara i propagandista kako će nova američka administracija ,,okrenuti list” i uspostaviti bolje odnose s Rusijom doživjela su otrežnjujuće sučeljavanje s realnošću u prošlonedeljnom glasanju u Kongresu kojim se predsjedniku Trampu uskraćuje mogućnost da ukine sankcije protiv Rusije. U Predstavničkom domu rezultat glasanja bio je 419 prema tri, a u Senatu 98 prema dva.

Na Kapitolu se širenje negativnog ruskog uticaja u regionu prati sa sve većom zabrinutošću. Riječ je, prije svega, o sve otvorenijem ruskom insistiranju kako evroatlantske integracije nisu jedina opcija za Balkan. U Vašingtonu se zapaža kako se taj štetan uticaj Rusije na Balkanu odvija ,,po sovjetskom scenariju” ali s osloncem na nove tehnologije i medije. Pri tome se koristi i potpuna energetska zavisnost balkanskih zemalja, poput Bosne i Hercegovine i Srbije, od ruskog prirodnog plina.

U tom smislu, već su aktuelne špekulacije da li Pensova posjeta znači i signal za ponovno aktiviranje ozbiljnijeg američkog prisustva u regionu, kao i da li se radi o koracima u pravcu daljeg „neutralisanja ruskog uticaja na Balkanu”. Ima dosta argumenata za takvo razmišljanje, s obzirom da je zvanični povod za posjetu potpredsednika SAD upravo samit A5.

Mišljenje je da SAD nastoje da utvrde i ojačaju prisustvo NATO u regionu. Otuda je interesantno što je ko-domaćin Makedonija, za koju se već neko vrijeme pominje da bi, po ubrzanoj procedure, mogla da postane punopravna članica Alijanse, već na proljeće 2018. U skladu s tim je i mišljenje američkog analitičara Danijela Servera kako Pensova posjeta Podgorici predstavlja odavanje priznanja Crnoj Gori za ulazak u NATO i slanje poruke da vrata Alijanse ostaju otvorena za države zainteresovane za ulazak u Sjevernoatlantski vojni savez.

Ukoliko se ubrzo ostvari američki naum za munjevito uvlačenje Makedonije u Savez, prisustvo NATO na Balkanu biće praktično zacementirano. S obzirom na to da su svi ostali učesnici samita već članice ili imaju otvorene aspiracije za članstvo u NATO, biće veoma interesantno kakva će očekivanja imati nova američka administracija u pogledu Srbije, koja je do danas vodila politiku balansiranja i neutralnosti na međunarodnoj sceni.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo