Povežite se sa nama

MONITORING

POSJETA POTPREDSJEDNIKA SAD MAJKA PENSA CRNOJ GORI: Poruke i podjele

Objavljeno prije

na

Istorijska posjeta, kako mediji i predstavnici Vlade nazivaju dolazak potpredsjednika SAD Majk Pensa Crnoj Gori – završena je. Pens se u Crnoj Gori sastao sa premijerom Duškom Markovićem, predstavnicima Vlade, te predsjednikom države Filipom Vujanovićem. Pred sam kraj posjete desio se i sastanak sa dijelom crnogorske opozicije, a nakon gostovanja na Samitu jadranske povelje čiji je domaćin bila Crna Gora, Pens je napustio zemlju. Tako je završena „turneja po Istočnoj Evropi i Kavkazu” potpredsjednika SAD.

I međunarodni mediji ističu kako je Pensova posjeta Podgorici istorijska, jer se radi o najvišem američkom zvaničniku koji je posjetio Crnu Goru još od 1905. godine, kada su dvije države zvanično uspostavile diplomatske veze.

I dok se u Crnoj Gori i dalje vodi rasprava o tome zašto se Pens nije sastao sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem i da li to znači njegov politički kraj, te zašto nije bilo sastanka sa predstavnicima opozicionog Demokratskog fronta, ostaje pitanje: Šta zaista znači posjeta potpredsjednika SAD Crnoj Gori, Estoniji i Gruziji?

Poruke koje je Pens poslao tokom boravka u Crnoj Gori, uglavnom se odnose na ruski uticaj na ove prostore. On je u Podgorici kazao da Rusija hoće na silu da crta nove granice, a na Samitu je govorio i o dešavanjima u noći 16. oktobra.

„Rusija nastavlja da iscrtava nove granice silom na Zapadnom Balkanu. Nastojala je da destabilizuje region i podijeli vas međusobno i ostatak Evrope. Namjere su bile jasne prošle godine kada su moskovski agenti pokušali da poremete izbore, napadnu parlament i čak ubiju premijera i tako razuvjere crnogorski narod da ne ulazi u NATO savez”, rekao je Pens dok se u Podgorici tek očekuje suđenje u tzv. slučaju državni udar. On je kazao da je predsjednik SAD Donald Tramp pozvao Rusiju da obustavi destabilizacione aktivnosti.

Turneja potpredsjednika SAD po Istočnoj Evropi i Kavkazu, smatraju analitičari. treba da uvjeri američke partnere kako je Trampova administracija posvećena kolektivnoj odbrani NATO. Istovremeno je to poruka Rusiji da je prostor za njeno ponašanje na međunarodnom planu ograničen.

Najava Pensove turneje iz Bijele kuće uslijedila je poslije Trampovih javnih nastupa u kojima je dovodio u pitanje koristi transatlantskog vojnog saveza, njegovog oklijevanja da potvrdi posvećenost kolektivnoj odbrani NATO, kao i želje za poboljšanje odnosa s Moskvom, koji su učinili američke evropske saveznike veoma nervoznim i nesigurnim.

U međuvremenu, Tramp je omekšao odnos prema Evropi, potvrdivši dugoočekivanu posvećenost članu 5. ugovora o NATO koji kaže da je napad na jednu članicu tog vojnog saveza napad na čitavu Alijansu i kritikovao Rusiju zbog njenih aktivnosti u Evropi. Razlog leži možda u tome što je Tramp trenutno pod pritiskom zbog nekoliko istražnih procesa u vezi navodne povezanosti njegove izborne kampanje s Rusijom.

Pens je već u Talinu, prvoj stanici putovanja, izjavio da Vašington stoji uz baltičke zemlje i druge saveznike u Istočnoj Evropi koji su izrazili zabrinutost zbog ruskih namjera u ovom dijelu starog kontinenta. ,,Moja poruka kada posjetim Gruziju i Crnu Goru – biće ista: našim saveznicima ovdje u Istočnoj Evropi, poručujemo – mi smo s vama, stojimo s vama u ime slobode”, rekao je Pens u intervju za Foks Njuz. „Amerika na prvom mjestu” ne znači „Amerika sama”, poručio je.

On je komentarisao i odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je 30. jula najavio protjerivanje 755 pripadnika američkog diplomatskog kora u Moskvi. ,,Nadali smo se boljim odnosima i vezama s Rusijom. No, posljednja akcija Moskve neće umanjiti odlučnost SAD u zaštiti naše bezbjednosti, kao i sigurnosti naših saveznika i drugih slobodarskih nacija diljem svijeta”.

Zvaničnici američke administracije saopšili su da se na ovo putovanje gleda kao nastavak posjete predsjednika Trampa Evropi početkom jula. Tramp se tada zaustavio u Poljskoj i Njemačkoj kako bi izrazio podršku NATO, ali se sastao i sa Putinom u nastojanju da poboljša veze s Moskvom. Ipak, jedno predsjednikovo uvjeravanje nije dovoljno da ubijedi evropske partnere da su im SAD u potpunosti posvećene. Tako se dolazi do potpredsjednika Pensa, koji je već i ranije pokušavao da ublaži evropsku strepnju za vrijeme minhenske Konferencije o bezbjednosti, nedugo nakon Trampove inauguracije.

Marija Omeličeva, ekspretkinja za bezbjednost evroazijskog prostora s Univerziteta Kanzas, ocjenjuje kako je Pens savršen čovjek da te tenzije i smiri, uzimajući u obzir njegovu političku prošlost, te uzdržan i miran stil.

Pensove destinacije povezuje jedna nit. To je postojanje zabrinutosti zbog mogućeg zbližavanja Bijele kuće i Kremlja. Estonija i Gruzija nekada su bile pod uticajem Moskve. Danas je Estonija članica NATO, dok je Gruzija u Partnerstvu za mir. Crna Gora je ušla u NATO, a njene vlasti sada govore o pritisku Rusije nakon više godina poslovanja sa ruskim oligarsima.

Tu je i namjera Rusije da organizuje veliku vojnu vježbu duž svojih zapadnih granica u Bjelorusiji u septembru. Te moskovske ratne igre, koje uključuju desetine hiljada vojnika, zabrinjavaju SAD, NATO i baltičke zemlje.

Posjeta Pensa Crnoj Gori višestruko je značajna i za čitav region, ocijenio je bivši šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac. On smatra da se u čitavom regionu Balkana odvija veliki rivalitet između, ne samo SAD i Rusije, već su tu i nove sile poput Kine i Turske koje imaju takođe interes i koje ulažu značajne napore u region Zapadnog Balkana.

,,Posjeta bi mogla da znači da su SAD spremne da pomognu zemljama Zapadnog Balkana da očuvaju svoj kurs prema EU i da im pomogne u suprotstavljanju negativnim aspektima prisustva i uticaja drugih sila”, saopštio je Lukovac.

U tom cilju je u Podgorici organizovan i Samit zemalja američko-jonske inicijative (A5). Na samitu su, na poziv predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića i Makedonije Zorana Zaeva, učestvovali i premijeri Hrvatske, Albanije, Slovenije i Srbije, Andrej Plenković, Edi Rama, Miroslav Cerar i Ana Brnabić, predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić i predsjednik Kosova Hašim Tači.

Hrvatska, BiH, Albanija, Makedonija i Crna Gora članice su A5, dok Srbija, Kosovo i Slovenija, imaju status posmatrača. Američko-jadranska povelja je osnovana 2003. pod pokroviteljstvom SAD sa ciljem da koordinira aktivnosti podrške zemljama aspirantima za članstvo u NATO.

U prvim danima administracije predsjednika Trampa bilo je očekivanja da će SAD poslije decenije postepenog prepuštanja vođstva na Balkanu evropskim partnerima sada dići ruke od regiona. No, i dalje politiku prema Zapadnom Balkanu tumači i koordinira zamjenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Brajan Ji.

Ji je, na neki način, i oličenje kontinuiteta te politike koja počiva na viziji ,,cjelovite, slobodne i mirne Evrope” koja to može postati samo onda kad u nju budu integrisane i zapadnobalkanske države. U međuvremenu, u Vašingonu, naročito u krugovima Kongresa, izražava se sve veća zabrinutost da bi odsustvo američkog liderstva moglo ostaviti region oslabljen u uočavanju sa dva bezbjednosna izazova: opasnostima od širenja nasilnog ekstremizma i povećanog ruskog uticaja u sprječavanju evroatlantskih integracija zapadnobalkanskih država.

Očekivanja proruskih balkanskih političara i propagandista kako će nova američka administracija ,,okrenuti list” i uspostaviti bolje odnose s Rusijom doživjela su otrežnjujuće sučeljavanje s realnošću u prošlonedeljnom glasanju u Kongresu kojim se predsjedniku Trampu uskraćuje mogućnost da ukine sankcije protiv Rusije. U Predstavničkom domu rezultat glasanja bio je 419 prema tri, a u Senatu 98 prema dva.

Na Kapitolu se širenje negativnog ruskog uticaja u regionu prati sa sve većom zabrinutošću. Riječ je, prije svega, o sve otvorenijem ruskom insistiranju kako evroatlantske integracije nisu jedina opcija za Balkan. U Vašingtonu se zapaža kako se taj štetan uticaj Rusije na Balkanu odvija ,,po sovjetskom scenariju” ali s osloncem na nove tehnologije i medije. Pri tome se koristi i potpuna energetska zavisnost balkanskih zemalja, poput Bosne i Hercegovine i Srbije, od ruskog prirodnog plina.

U tom smislu, već su aktuelne špekulacije da li Pensova posjeta znači i signal za ponovno aktiviranje ozbiljnijeg američkog prisustva u regionu, kao i da li se radi o koracima u pravcu daljeg „neutralisanja ruskog uticaja na Balkanu”. Ima dosta argumenata za takvo razmišljanje, s obzirom da je zvanični povod za posjetu potpredsednika SAD upravo samit A5.

Mišljenje je da SAD nastoje da utvrde i ojačaju prisustvo NATO u regionu. Otuda je interesantno što je ko-domaćin Makedonija, za koju se već neko vrijeme pominje da bi, po ubrzanoj procedure, mogla da postane punopravna članica Alijanse, već na proljeće 2018. U skladu s tim je i mišljenje američkog analitičara Danijela Servera kako Pensova posjeta Podgorici predstavlja odavanje priznanja Crnoj Gori za ulazak u NATO i slanje poruke da vrata Alijanse ostaju otvorena za države zainteresovane za ulazak u Sjevernoatlantski vojni savez.

Ukoliko se ubrzo ostvari američki naum za munjevito uvlačenje Makedonije u Savez, prisustvo NATO na Balkanu biće praktično zacementirano. S obzirom na to da su svi ostali učesnici samita već članice ili imaju otvorene aspiracije za članstvo u NATO, biće veoma interesantno kakva će očekivanja imati nova američka administracija u pogledu Srbije, koja je do danas vodila politiku balansiranja i neutralnosti na međunarodnoj sceni.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo