Povežite se sa nama

MONITORING

NOVI SKUPŠTINSKI POSLOVNIK: Zaboravni lordovi

Objavljeno prije

na

Skupština Crne Gore usvojila je izmjene Poslovnika. Ima da se zna red. O održavanju reda staraće se predsjednik Skupštine, u ovom trenutku, Ivan Brajović.

,,Poslanici i drugi učesnici u pretresu dužni su da poštuju dostojanstvo poslanika i Skupštine i da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem. Nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza ili iznošenje činjenica i ocjena koje se odnose na privatni život poslanika i drugih lica”, jedna je od novina u Poslovniku.

Odmah se vidi nevolja. Uzmimo riječ „satelit”. Niko sigurno ne bi djetetu rekao da je to „ružna riječ”. S druge strane, ne može se računati ni u činjenicu iz privatnog života poslanika. Ipak, ako se stvar posmatra iz ugla Socijaldemokrata uz prstohvat teorije relativiteta – i te kako može biti uvredljivo, a, možda sadrži kakav privatni aranžmančić.

Zbog povrede reda na sjednici, dakle, predsjednik Skupštine, po novome, može da izrekne opomenu, oduzme riječ ili udalji poslanika sa sjednice. Brajović je, koliko se dosad moglo vidjeti, dosta nervozan oko tih davanja i uzimanja riječi.

U Poslovniku je pobrojano u kojim sve slučajevima poslanik može zaraditi opomenu – od uzimanja riječi bez dozvole, preko ometanja drugih do korištenja psovki i uvredljivih riječi. Spisak se završava riječima „ako drugim postupcima narušava red na sjednici”. Drugi postupak mogao bi biti, recimo – poprijeko gleda Obrada Miša Stanišića.

Poslaniku se oduzima riječ ako prethodno dobije dvije opomene i nastavi da narušava red. Ako ne ućuti, isključuje mu se mikrofon. To dugme i dosad je predsjednik parlamenta Ivan Brajović obilato koristio.

Mjera udaljenja sa sjednice izriče se poslaniku koji i poslije oduzimanja riječi ometa ili sprječava rad na sjednici ili ,,u slučaju narušavanja reda ili fizičkog napada na drugo lice u zgradi Skupštine”. Važi 15 dana. Kad se glasa, poslanik može da se vrati.

Svaka opomena koštaće poslanika – deset odsto plate. Kome oduzmu riječ, oduzeće mu i 40 odsto od plate. Ko bude udaljen biće kažnjen oduzimanjem pola plate.

Ipak, da bi govorili u parlamentu, poslanici neće morati da podižu kredite. Propisano je da se, ako je poslaniku izrečeno više mjera za povredu reda na sjednici Skupštine, novčane kazne ne sabiraju, već se primjenjuje samo najviša novčana kazna.

Neće ih ni moriti glađu – poslanik koji je novčano kažnjen zbog opomene ili oduzimanja riječi ima pravo na naknadu troškova prevoza; za ishranu i hotelski smještaj, a poslanik koji je novčano kažnjen zbog udaljavanja sa sjednice ima pravo na naknadu troškova prevoza u skladu sa aktom Administrativnog odbora. Budući da dio opozicionih poslanika ima problema sa kilogramima, predsjednik Odbora Ljuiđ Škrelja mogao bi da predloži da dolaze biciklom.

Povodom izmjena Poslovnika paradržavni mediji su nas obavijestili kako parlament „vraća stari sjaj”. Mlađi posmatrači javne scene i, naravno, predstavnici vlasti u nebo dižu Skupštinu kakvu smo nekad imali. Bio je to, kažu ozbiljno, „dom lordova”. Ma hajde.

Predsjednik prvog parlametarnog saziva od uvođenja višestranačkog sistema Risto Vukčević, sa mjesta predsjedavajućeg je opoziciju nazvao „bandom izdajničkom”. A riječi su tada bile mnogo skuplje.

Rifat Vesković, bivši je poslanik SDA. U prvom sazivu crnogorskog parlamenta SDA je imala devet poslanika u Demokratskoj koaliciji koju su činili sa albanskim partijama. Zajedno su imali 13 poslaničkih mjesta.

,,Početkom devedesetih u Bijelom Polju je bilo 12 nerasvijetljenih ubistava muslimana. Kad smo u parlamentu tražili interpelacijom da se to rasvijetli – Skupština je prekunita. Vladajuća partija je pokrenula inicijativu da nam Administrativni odbor ukine imunitet. Doživjeli smo teške uvrede”, objašnjava Vesković za Monitor.

Uz napomenu da je SDA bila prava opoziciona stranka Vesković kaže kako su uvrede iz vladajuće partije u parlamentu bile sasvim uobičajene. ,,Najekstremniji je bio Miomir Mugoša koji nam je tada pokazivao put za Teheran”, kaže Vesković.

Poslanici, svjedoči on, nijesu ni formalno bili u istom položaju: ,,U prvom sazivu parlamenta poslanici opozicije nijesu bili profesionalci, to je važilo samo za poslanike vladajuće stranke. Tada sam radio u školi i direktor mi je odbijao dnevnice kad sam išao na kolegijum Skupštine. Predstavnici opozicije nijesu mogli da budu predsjednici skupštinskih odbora”.

Vesković kaže da je osim poznate etikete da je opozicija ,,banda izdajnička” tadašnji predsjednik parlamenta Risto Vukčević često koristio termin ,,nedržavna opozicija”, koji od tada do danas vlast redovno koristi.

,,Mi smo doživljavali napade na ulici jer se atmosfera iz Skupštine prenosila na građane. Poslije jedne sjednice Skupštine poslanici Rasim Šahman, Ćazim Lukač i ja pošli smo do robne kuće – napale su nas neke prodavačice, Lukač je jedva živu glavu izvukao”, kaže Vesković.

Prisjeća se još jedne mučne situacije: ,,Jednom prilikom, takođe poslije sjednice parlamenta, ručali smo nas nekoliko poslanika u restoranu nadomak Podgorice kad se pojavila grupa rezervista. Rekli su: ,Mi idemo po Bosni da ih tražimo, a oni ih evo ovdje. Htjeli su da nas linčuju, jedva nas je izveo gazda restorana'”.

Posebna priča je policijska akcija Lim u kojoj je policija 1994. uhapsila i zlostavljala rukovodsto i članove Stranke demokratske akcije. Tačno je da oni u tom trenutku nijesu bili poslanici, jer su, zbor rata u Bosni bojkotovali izbore 1992, ali mnogo govori o demokratiji u Crnoj Gori. ,,Kad sam uhapšen otežavajuća okolnost na sudu mi je bila to što su mi prilikom hapšenja na stolu našli Monitor”, podsjeća Vesković. On je za poslanika ponovo izabran 1996. i tada je, kako kaže, predsjednik parlamenta Svetozar Marović doprinio da Skupština postane profesionalnija.

,,Ovim Poslovnikom krug se zatvara, vraćaju se devedesete. Risto Vukčević se prema poslanicima ponašao kao prema djeci, ućutkujući predstavnike opozicije i slično. Ovim Poslovnikom Brajović dobija moć da uskrati pravo na riječ poslanicima”, kaže Vesković.

Zna se odavno – zaboravan narod živi ovdje. U ,,domu lordova”, ne tako davno ministar policije, današnji predsjednik države Filip Vujanović čitao je anonimne dojave o lideru Liberalnog saveza Slavku Peroviću. Miomir Mugoša jednoj od opozicionih poslanica prebrojavao je ljubavnike. Teško se sjetiti svih gadosti koje je kao predsjednica Skupštine preživjela Vesna Perović. Sve im je smetalo – kako govori, koliko ima prezimena, kakve sandale nosi, što je žensko.

Poslanica DPS-a Aleksandra Vuković objasnila je ovih dana da je dobri duh parlamentarizma u Crnoj Gori proćeran iz Skupštine horskim vrijeđanjem tadašnjeg premijera. To je bilo ono kad su poslanici Demokratskog fronta vikali ,,Milo lopove”, a premijer uzvratio sa ,,Bravo kreteni”. Nekoliko mjeseci ranije premijer je poslanika Dritana Abazovića nazvao „bitangom” i objasnio nam da živimo u „parlamentarnoj diktaturi”. Samo zato što nije kontrolisao dovoljan broj glasova.

,,Dobra praksa je bila da se izmjene Poslovnika donose konsenzusom vlasti i opozicije. Ali očigledno da Sinđin parlament ne vodi računa o dobroj praksi i pokušava dekretom većine disciplinovati poslanike. Najbolje bi bilo da nam napišu govore, a da mi to pročitamo. Izmjene su tragikomične, a ostavljaju isuviše veliki prostor za slobodno tumačenje, tako da će se Administrativni odbor po nalogu predsjednika Brajovića uskoro pretvoriti u prekršajni sud sa ‘sudijom’ Škreljom na čelu, ali bez mogućnosti žalbi okrivljenih”, kaže za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta.

Ona smatra da nije jasno mogu li se Poslovnikom određivati novčane kazne, jer su primanja poslanika definisana Zakonom o zaradama u javnom sektoru.

Niko ozbiljno ne očekuje da će se išta u ponašanju poslanika zbog izmjena u Poslovniku promijeniti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo