Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ PREDRAGA BOŠKOVIĆA: Ministar za sve

Objavljeno prije

na

Ministar odbrane Predrag Bošković ima, pored ministrice javne uprave Suzane Pribilović, najlošiji učinak među ministrima u ostvarivanju obaveza u drugom kvartalu ove godine. Bošković je uspio da u tom periodu uradi – nula zadatog posla. U Izvještaju o realizaciji programa rada Vlade piše da je procenat izvršenja aktivnosti Ministarstva odbrane u drugom kvartalu ove godine iznosio – nula procenata. Bošković je u istom periodu medijima dao tone ružičastih izjava o sjajnom stanju u resoru koji vidi. Kao niko se napričao i o bezbjednosti, ratu, istoriji, spomenicima i naravno Alijansi. Istina, kad se pažljivije izanalizira, govorio je uglavnom u futuru.

,,Na državnom nivou nastavićemo ažuriranje strateških bezbjednosnih i odbrambenih dokumenata, koji će izražavati novu realnost – članstvo Crne Gore u NATO i biti osnova za planiranje i razvoj sistema bezbjednosti i odbrane. Prvi korak predstavljaće izmjene Strategije nacionalne bezbjednosti i Strategije odbrane Crne Gore. Radićemo kontinuirano na usavršavanju našeg kadra u saradnji sa saveznicima, u cilju kontinuiranog usvajanja neophodnih vještina i znanja definisanih NATO standardima za postizanje najvišeg nivoa interoperabilnosti, odnosno sposobnosti da odgovorimo aktuelnim bezbjednosnim izazovima, rizicima i prijetnjama na nacionalnom nivou i u okviru kolektivnog sistema bezbjednosti”, informisao je Bošković nedavno princa Nikolu Petrovića o tome šta sve planira da uradi kao ministar odbrane. Samo da uhvati zalet, da se makne s nule, posle je lako.

Nego, važno da je o svojim aktivnostima ministar Bošković u kraljevini Crnoj Gori informisao princa. Za razliku, predsjedniku države Filipu Vujanoviću pismeno je poručio da ne mora da brine zbog apela iz Sindikata vojske da ih Bošković teroriše, da je otpustio trideset vojnika, da će novim izmjenama zakona dati sebi ogromne ingrencije i postati vrhovni komandant VCG, odnosno da će oduzeti posao Vujanoviću. Predsjedniku države je laknulo kad je čuo da se ministar kune da je sve u redu, i saopštio da sad eto nema nikakve potrebe da saziva sjednicu Savjeta za bezbjednost, što je od njega tražio Nenad Čobeljić, predsjednik Sindikata. A ko ne bi vjerovao na riječ čovjeku koji je kao ministar rada govorio da je ,,više puta razgovarao sa radnicima Željezare i da su, iskazivali zadovoljstvo trenutnim vlasnikom Željezare, kompanijom Toščelik”. Bošković je to kazao da kontrolonom saslušanju u parlamentu povodom učestalih povreda radnika u Željezari, u kojoj je samo u dvije i po godine povrijeđeno 40, a dva radnika izgubila život na radu. Istovremeno radnici su se gotovo svakodnevno u medijima žalili na loše uslove. Bošković je tada kazao i da je ,,Crna Gora prepoznata kao država koja u regionu najbolje štiti prava radnika i ima najbolje radno zakonodavstvo”. U istom periodu je, komentarišući nalaz Državne revizorske institucije (DRI) – da se više od pola novca koji roditelji plate za ishranu djeteta potroši na plate zaposlenih i održavanje vrtića – rekao da nijedan euro državnog, ili novca roditelja, u predškolskim ustanovama nije zloupotrijebljen. Zna Filip.

Načelnik hiruškog odjeljenja u cetinjskoj bolnici „Danilo I” Predrag Milošević tokom jedne od predizbornih posjeta depeesovaca Cetinju, kazao je da je ,,posao kojom se bavi predsjednički kandidat DPS-a Filip Vujanović mnogo teži posao od hirurgije”. Ima eto ko i da ga zamijeni. Bošković je sve resore prošao, mogao bi i u hirurge. Bio je ministar rada i socijalnog staranja, ministar ekonomije, prosvjete, vodio sport.

Bošković je inače, komentarišući svoj učinak od nula posto tokom proteklih mjeseci, kazao da će tek sad da se zalaufa, nakon izmjena zakona. Odnosno, kako su saopštili iz tog ministarstva, ,,obaveze nijesu ispunili jer je za određena rješenja bilo potrebno stvoriti pravni osnov kroz Zakon o vojsci”. Skupština je Zakon o vojsci usvojila prije odlaska na ljetnje ferije. Sad kad su stvoreni uslovi da Bošković radi, predsjednik Sindikata vojske tvrdi da građani treba da se plaše. Od novih ovlašćenja ministra. Ne daj Bože da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić znao za Boškovićeva ovlašćenja kad je ovaj vješto saopštio ,,da bi vojska Crne Gore ratovala protiv Srba na Kosovu ako bi to NATO tražio.” Sreća pa u svojoj dugogodišnjoj karijeri profesionalnog ministra Bošković nije vodio ministarstvo vanjskih poslova. Istina, bio je zamjenik u mnistarstvu vanjskih poslova SCG. Doduše, čovjek se u politici na Balkanu diplomatskom govoru uči dok je živ. Ko bi rekao devedesetih i da će Vučić pričati ove lijepe priče o demokratiji i toleranciji.

Bošković je naknadno saopštio da je ta izjava istrgnuta iz konteksta. ,,Mislim da je crnogorski zvaničnik Predrag Bošković pozvao Vulina da mu kaže da je ta izjava izvučena iz konteksta ili tako nešto. Svakako, to što se Srbima dogodilo devedesetih neće se ponoviti i to sam rekao i u Jasenovcu i svuda. To sada govorim i kao vrhovni komadant. Nikoga da napadamo nećemo, ali nećemo dozvoliti ni protjerivanje i ubijanje našeg naroda”, poručio je Vučić.

Kao ministar odbrane izdvojio se po još jednoj izjavi: ,,Naš interes je da se pridružimo tom krugu, neki bi rekli, najrazvijenijih država. Uvijek smo bili na pravoj strani istorije”, istakao je Bošković na konferenciji Može li Crna Gora dostići stabilnost i rast, u organizaciji magazina Ekonomist u Podgorici. Izgleda je smetnuo s uma Dubrovnik.

No, samo da sad ne traži da mu kupe tenk. Dok je bio predsjednik Odbor direktora Rudnika uglja, Boškoviću je ta komanija, u vrijeme kad je bila u višmilionskim gubicima, kupila džipa od 50 hljada eura. Znaju se prioriteti. A zna ih i ministar. Dok je bio čelnik Rudnika, član Glavnog odbora DPS-a, vodio Rukometni savez Crne Gore i predsjednik ŽRK Budućnost, Bošković je u Baru izgubio novčanik, u kojem je bilo 7.500 eura i zlatna bankovna kartica.

Zlatni dani. Kao ministar odbrane ne stoji loše, al od onog što je prijavio teško da u novčaniku sada može imati četvoromjesečnu platu. Osim mjesečne plate od 1.700 eura, Bošković prima i 5.000 eura od Evropske rukometne organizacije godišne. I gotovina mu se sa 75 hiljada eura istopila na 48.000. Tu je i 650 eura mjesečna rata za kredit.

Nije ni čudo što ne može da se skoncentriše na zadatke u Ministarstvu. Plus što non-stop briži oće li nas Rusi opet napasti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo