Povežite se sa nama

MONITORING

U SUSRET IZBORIMA: Neko radi, neko ratuje

Objavljeno prije

na

Zanimljivo je zamisliti scenu: sjutra zorom stiže saopštenje da je prihvaćen zahtjev opozicije i da se raspisuju vanredni parlamentarni izbori. Pola partija s prošlih izbora ne bi znalo kako se zove.

Ima ko zna. Demokratska partija socijalista uveliko gazi još jednu kampanju. Iako su kolale „provjerene informacije” da je Milo Đukanović u Dubajiu i da mu više nije do politike, predsjednik partije zablistao je najprije na Cetinju, nedugo potom i u Petnjici. Prošetao je i kroz parlament.

Scena sa početka teksta se neće desiti, ali izbori su, ipak, tu. Lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici održani su u novembru 2013, što znači da novi moraju biti ove jeseni. Tu i tamo se govori da će, možda istovremeno biti održani i izbori u Ulcinju, ali se to još ne zna.

U sve tri opštine prethodne četiri godine vladao je DPS. Lokalnu vlast u tim mjestima osvojili su lagano, uprkos nadama opozicije koja je u to vrijeme bila osokoljena rezultatima predsjedničkih izbora, održanih osam mjeseci ranije. Onih na kojima je Filip Vujanović pobijedio na guranje.

Na Cetinju i u Mojkovcu DPS je dobio apsolutnu vlast, u Petnjici im je falio jedan mandat.

DPS-u je na Cetinju pripalo 19 odborničkih mjesta, po pet su dobile SDP i Pozitivna, Građanski front je imao tri a SNP jedan mandat.

U Mojkovcu je DPS osvojio 17 mandata, koalicija Demokratski front – SNP i Demokratska srpska stranka – 11, nezavisna lista Ivan Ašanin – dva, SDP – jedan.

Na prvim izborima u novoformiranoj opštini Petnjica DPS-u je u lokalnom parlamentu pripalo 15, a SDP-u 11 mjesta. Bošnjačka stranka osvojila je četiri mandata, a SNP jedan.

U Petnjici je na lokalnim izborima glasalo oko polovine upisanih birača, na Cetinju oko 70, a u Mojkovcu 83 odsto.

Đukanović je, kako dolikuje, krenuo sa Cetinja. Tamo je obnarodovao da politički neprijatelji njegove partije izmišljaju priču o podjelama u DPS-u. ,,Nema nikakvih podjela, nema nikakvih novih centara moći, DPS je nikad jedinstveniji. Pred nama je čitav niz novih pobjeda, koji ćemo započeti upravo ovdje na Cetinju. Oni koji su na priči o svom antiratnom angažmanu zgrnuli milione, pa sad traže političkog favorita kojeg bi željeli da instaliraju na vlast, a koji bi ih zauzvrat zaštitio od odgovornosti, trebalo bi da se okrenu sebi i da vide koliko ih je ljudi napustilo. Kada bi se pozabavili sobom, dali bi veliki doprinos daljem napretku društva”. Time je ,,pokrio” Građanski pokret URA i SDP. Obradio je i ,,političku konkurenciju podržanu i plaćenu od stranih centara moći koji su željeli da onemoguće Crnoj Gori pravo da sama opredjeljuje svoju budućnost”. Dobro.

Nije bilo teško prepoznati Demokrate u Đukanovićevoj priči o mladoj ekipi koja ,,bljuje vatru na DPS” i nema nikakav problem osim da saopšti ko su i za što su. „Uzalud im je skrivanje, pošto mi znamo da su 2006. godine kada se odlučivalo o crnogorskoj nezavisnosti, oni bili u partiji koja je bila protiv referenduma i protiv obnove nezavisnosti Crne Gore.” Eto.

Taman smo sve shvatili, a onda je šef izgovorio: ,,Dok se naši politički konkureti utrkuju ko će oštrije kritikovati DPS, mi građanima moramo ponuditi rješenja za svakodnevne probleme”. A nemoj. Nemoj, da te zamole građani Cetinja koji još nijesu prihvatili da je normalno što noću ne koriste vodu. Jer je nema. A i po danu zna da utanji.

Upućeni u cetinjske prilike kažu da je ponešto u gradu u posljednje četiri godine urađeno. ,,Više našminkano”, priznaju na molbu da budu precizniji. Objašnjavaju da solarna rasvjeta izgleda baš lijepo. Vjerovatno ovih dana. Samo, Cetinje spada u najkišovitije gradove Evrope. URA je ranije ukazivala da je grad tokom kišovitih dana često u mraku.

Tamo gdje bi trebao da bude gradski stadion na Cetinju se nešto kopa. Biće, valjda, jednog dana. Čokolade nema. Ugovor o fabrici u kojoj je trebala da se pravi čokolada potpisan je pet-šest dana uoči prethodnih izbora. Ukrajinski investitor, postrojenje fabrika u ,,industrijskoj zoni” Obod, 53 radna mjesta. Ostale su samo dosjetke. Odeš žičarom iz Kotora na Cetinje i kupiš cetinjsku čokoladu.

Za razliku od čokolade sa Cetinja, peškiri sa Bora će, sva je prilika, postojati. Fabriku je napravio investitor iz Turske Arslan Mehmed Adrović obreo se i tamo predsjednik DPS-a glavom. Bor je selo podosta udaljeno od Petnjice, na oko 1.300 metara nadmorske visine.

,,Danas je Petnjica prijestonica još jedne Crne Gore, te Dani iseljenika nijesu mogli biti održani na boljem mjestu”, kazao je Đukanović tokom radnog ručka sa crnogorskim iseljenicima u selu Bor. O tome kako žive oni što se nijesu iselili i zašto žive tako da se i dalje iseljavaju, nije se govorilo. Prigoda je, uostalom, bila svečana.

U pohode seoskom DPS-u Đukanović je stigao baš na dan kad je u Petnjici održavana manifestascija Dani iseljenika. Protokolom, najavljivanom mjesecima unaprijed, bilo je predviđeno da nagrade istaknutim iseljenicima i iseljeničkim udruženjima dodijeli premijer Duško Marković. I tu su se isprele razne priče – te kako se Đukanović trkao sa Markovićem, te razno. Svakako je zanimljivo da se šef partije u Bor uputio baš toga dana. U tom selu na posljednim izborima glasalo je 120 ljudi – 87 za DPS, 21 za SD i pet za Bošnjačku stranku.

Kako god, na večernjoj proslavi premijer i bivši premijer bili su skupa. Ne zna se kako je bilo Markoviću kad su iseljenici, kojima je upravo uručio nagrade, zavapili da se za zajedničku fotografiju na binu popne i Đukanović. Ne lako, moglo bi se čeljade zakleti.

Uostalom, kako da mu bude lako. Cetinje je prijestonica jer je prijestonica, Petnjica je evo ,,prijestonica još jedne Crne Gore”, a Mojkovac – nikakva. Prijestonica cigareta, nekako ne bi dobro zvučalo.

Predsjednik pokreta URA u Mojkovcu tvrdi da su DPS-u u tom gradu ovih dana puna usta projekata i planova za Mojkovac. „Od mljekare, pivare, Bjelasice i parka prirode ‘Sinjajevina’, ne može biti ništa jer ste Mojkovac pretvorili u kazamat, u dom starih, jer mladost ide, a DPS interesna skupina dijeli između sebe po 5.000 eura kako bi ublažili požar u svojim redovima”, kazao je Ašanin.

Mojkovcu je, inače, zasad poklonjeno najmanje pažnje vlasti u okviru predizbornih karavana. Možda je samo takav raspored.

To, naravno, ne važi za Demokrate. Nebrojena su njihova saopštenja o obilasku domaćina po mojkovačkim i inim selima, na Cetinju su takođe imali kampanju od kuće do kuće.

Njihovu predanost obilascima građana nadmašuje jedino posvećenost pisanju saopštenja. O tome kako stižu do svakog praga, do toga da su oni jedina nada Crne Gore.

Rat saopštenjima koji danima bukti između Demokratskog fronta i Demokrata, niti je moguće pratiti ni prepričati. Objava Demokrata da više neće da pričaju sa Frontom trajala je skoro cio dan, sve dok Front nije miropomazao javnost i Demokrate da oni hoće da pričaju sa svima, ne bi li se srušio režim. Onda je krenulo iznova.

Saopštenja su još i obrazovno štivo u odnosu na čašćavanja pristalica, a bogme i vođa, Demokrata i DF-a po društvenim mrežama i novinskim portalima. Čak i ako se apstrahuje uticaj takvih poslova na smjenjivost vlasti, ostaje pitanje pogubnog raspirivanja primitivizma u ovako necivilizovanom društvu.

Čašćavanje prijestonice

Nedavno je u Skupštini usvojen zakon o prijestonici po kojem će ,,za potrebe razvoja Cetinja” godišnje biti opredjeljivan jedan odsto tekućeg budžeta Crne Gore. Taj zakon ranije nije mogao da dobije potreban broj glasova – sad može sve. Građani Cetinja zvanično su promovisani u građane prvog reda. Ostali su ispod. To se zove diskriminacija. Da. Gradiće se u prijestonici zgrada za penzionere i sindikalce policije i kulture. Trista eura kvadrat. Na Cetinju je oko prošlih izbora osnovana televizija. Sad radi kao čudesan projekat – ne emituje program, ali se poneki prilog koji naprave ljudi koji tamo rade može vidjeti na internetu ili ako ga preuzme neka druga televizija. Završna ruka tek slijedi. U prijestonici zapravo postoje dvije istorijske priče o čokoladi. Osim ,,one”, tu je i čokolada koju je partijska aktivistkinja Rajka Kasom nudila uoči prošlih izbora u zamjenu za glasove. Preciznije, nudila je sto eura – đeci za čokoladu.

Bolni razvodi

Socijalistička narodna partija biraće novog predsjednika između tri kandidata: Snežane Jonice, Vladimira Jokovića i Gorana Dašića. Joković je ovih dana za TV Vijesti kazao da osim otvorene podrške koju mu pruža predsjednik Opštine Berane Dragoslav Šćekić, računa i na veliki dio članstva, uz tvrdnju da je upravo iz baze krenula njegova kandidatura, nasuprot Jonici koju kako kaže forsira centala partije. Joković je iz Plužina koje su decenijama najjače uporište SNP-a. Šćekića koji javno govori da podržava Jokovića jer bi mogao da ujedini SNP, važi za osobu blisku Aleksandu Damjanoviću, koji je godinama pokušavao da smijeni bivšeg predsjednika Srđana Milića. Jonica važi za Milićev kadar. U Demosu traje sukob lidera Miodraga Lekića i njegovog donedavno najbližeg saradnika Gorana Danilovića.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo