Zanimljivo je zamisliti scenu: sjutra zorom stiže saopštenje da je prihvaćen zahtjev opozicije i da se raspisuju vanredni parlamentarni izbori. Pola partija s prošlih izbora ne bi znalo kako se zove.
Ima ko zna. Demokratska partija socijalista uveliko gazi još jednu kampanju. Iako su kolale „provjerene informacije” da je Milo Đukanović u Dubajiu i da mu više nije do politike, predsjednik partije zablistao je najprije na Cetinju, nedugo potom i u Petnjici. Prošetao je i kroz parlament.
Scena sa početka teksta se neće desiti, ali izbori su, ipak, tu. Lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici održani su u novembru 2013, što znači da novi moraju biti ove jeseni. Tu i tamo se govori da će, možda istovremeno biti održani i izbori u Ulcinju, ali se to još ne zna.
U sve tri opštine prethodne četiri godine vladao je DPS. Lokalnu vlast u tim mjestima osvojili su lagano, uprkos nadama opozicije koja je u to vrijeme bila osokoljena rezultatima predsjedničkih izbora, održanih osam mjeseci ranije. Onih na kojima je Filip Vujanović pobijedio na guranje.
Na Cetinju i u Mojkovcu DPS je dobio apsolutnu vlast, u Petnjici im je falio jedan mandat.
DPS-u je na Cetinju pripalo 19 odborničkih mjesta, po pet su dobile SDP i Pozitivna, Građanski front je imao tri a SNP jedan mandat.
U Mojkovcu je DPS osvojio 17 mandata, koalicija Demokratski front – SNP i Demokratska srpska stranka – 11, nezavisna lista Ivan Ašanin – dva, SDP – jedan.
Na prvim izborima u novoformiranoj opštini Petnjica DPS-u je u lokalnom parlamentu pripalo 15, a SDP-u 11 mjesta. Bošnjačka stranka osvojila je četiri mandata, a SNP jedan.
U Petnjici je na lokalnim izborima glasalo oko polovine upisanih birača, na Cetinju oko 70, a u Mojkovcu 83 odsto.
Đukanović je, kako dolikuje, krenuo sa Cetinja. Tamo je obnarodovao da politički neprijatelji njegove partije izmišljaju priču o podjelama u DPS-u. ,,Nema nikakvih podjela, nema nikakvih novih centara moći, DPS je nikad jedinstveniji. Pred nama je čitav niz novih pobjeda, koji ćemo započeti upravo ovdje na Cetinju. Oni koji su na priči o svom antiratnom angažmanu zgrnuli milione, pa sad traže političkog favorita kojeg bi željeli da instaliraju na vlast, a koji bi ih zauzvrat zaštitio od odgovornosti, trebalo bi da se okrenu sebi i da vide koliko ih je ljudi napustilo. Kada bi se pozabavili sobom, dali bi veliki doprinos daljem napretku društva”. Time je ,,pokrio” Građanski pokret URA i SDP. Obradio je i ,,političku konkurenciju podržanu i plaćenu od stranih centara moći koji su željeli da onemoguće Crnoj Gori pravo da sama opredjeljuje svoju budućnost”. Dobro.
Nije bilo teško prepoznati Demokrate u Đukanovićevoj priči o mladoj ekipi koja ,,bljuje vatru na DPS” i nema nikakav problem osim da saopšti ko su i za što su. „Uzalud im je skrivanje, pošto mi znamo da su 2006. godine kada se odlučivalo o crnogorskoj nezavisnosti, oni bili u partiji koja je bila protiv referenduma i protiv obnove nezavisnosti Crne Gore.” Eto.
Taman smo sve shvatili, a onda je šef izgovorio: ,,Dok se naši politički konkureti utrkuju ko će oštrije kritikovati DPS, mi građanima moramo ponuditi rješenja za svakodnevne probleme”. A nemoj. Nemoj, da te zamole građani Cetinja koji još nijesu prihvatili da je normalno što noću ne koriste vodu. Jer je nema. A i po danu zna da utanji.
Upućeni u cetinjske prilike kažu da je ponešto u gradu u posljednje četiri godine urađeno. ,,Više našminkano”, priznaju na molbu da budu precizniji. Objašnjavaju da solarna rasvjeta izgleda baš lijepo. Vjerovatno ovih dana. Samo, Cetinje spada u najkišovitije gradove Evrope. URA je ranije ukazivala da je grad tokom kišovitih dana često u mraku.
Tamo gdje bi trebao da bude gradski stadion na Cetinju se nešto kopa. Biće, valjda, jednog dana. Čokolade nema. Ugovor o fabrici u kojoj je trebala da se pravi čokolada potpisan je pet-šest dana uoči prethodnih izbora. Ukrajinski investitor, postrojenje fabrika u ,,industrijskoj zoni” Obod, 53 radna mjesta. Ostale su samo dosjetke. Odeš žičarom iz Kotora na Cetinje i kupiš cetinjsku čokoladu.
Za razliku od čokolade sa Cetinja, peškiri sa Bora će, sva je prilika, postojati. Fabriku je napravio investitor iz Turske Arslan Mehmed Adrović obreo se i tamo predsjednik DPS-a glavom. Bor je selo podosta udaljeno od Petnjice, na oko 1.300 metara nadmorske visine.
,,Danas je Petnjica prijestonica još jedne Crne Gore, te Dani iseljenika nijesu mogli biti održani na boljem mjestu”, kazao je Đukanović tokom radnog ručka sa crnogorskim iseljenicima u selu Bor. O tome kako žive oni što se nijesu iselili i zašto žive tako da se i dalje iseljavaju, nije se govorilo. Prigoda je, uostalom, bila svečana.
U pohode seoskom DPS-u Đukanović je stigao baš na dan kad je u Petnjici održavana manifestascija Dani iseljenika. Protokolom, najavljivanom mjesecima unaprijed, bilo je predviđeno da nagrade istaknutim iseljenicima i iseljeničkim udruženjima dodijeli premijer Duško Marković. I tu su se isprele razne priče – te kako se Đukanović trkao sa Markovićem, te razno. Svakako je zanimljivo da se šef partije u Bor uputio baš toga dana. U tom selu na posljednim izborima glasalo je 120 ljudi – 87 za DPS, 21 za SD i pet za Bošnjačku stranku.
Kako god, na večernjoj proslavi premijer i bivši premijer bili su skupa. Ne zna se kako je bilo Markoviću kad su iseljenici, kojima je upravo uručio nagrade, zavapili da se za zajedničku fotografiju na binu popne i Đukanović. Ne lako, moglo bi se čeljade zakleti.
Uostalom, kako da mu bude lako. Cetinje je prijestonica jer je prijestonica, Petnjica je evo ,,prijestonica još jedne Crne Gore”, a Mojkovac – nikakva. Prijestonica cigareta, nekako ne bi dobro zvučalo.
Predsjednik pokreta URA u Mojkovcu tvrdi da su DPS-u u tom gradu ovih dana puna usta projekata i planova za Mojkovac. „Od mljekare, pivare, Bjelasice i parka prirode ‘Sinjajevina’, ne može biti ništa jer ste Mojkovac pretvorili u kazamat, u dom starih, jer mladost ide, a DPS interesna skupina dijeli između sebe po 5.000 eura kako bi ublažili požar u svojim redovima”, kazao je Ašanin.
Mojkovcu je, inače, zasad poklonjeno najmanje pažnje vlasti u okviru predizbornih karavana. Možda je samo takav raspored.
To, naravno, ne važi za Demokrate. Nebrojena su njihova saopštenja o obilasku domaćina po mojkovačkim i inim selima, na Cetinju su takođe imali kampanju od kuće do kuće.
Njihovu predanost obilascima građana nadmašuje jedino posvećenost pisanju saopštenja. O tome kako stižu do svakog praga, do toga da su oni jedina nada Crne Gore.
Rat saopštenjima koji danima bukti između Demokratskog fronta i Demokrata, niti je moguće pratiti ni prepričati. Objava Demokrata da više neće da pričaju sa Frontom trajala je skoro cio dan, sve dok Front nije miropomazao javnost i Demokrate da oni hoće da pričaju sa svima, ne bi li se srušio režim. Onda je krenulo iznova.
Saopštenja su još i obrazovno štivo u odnosu na čašćavanja pristalica, a bogme i vođa, Demokrata i DF-a po društvenim mrežama i novinskim portalima. Čak i ako se apstrahuje uticaj takvih poslova na smjenjivost vlasti, ostaje pitanje pogubnog raspirivanja primitivizma u ovako necivilizovanom društvu.
Čašćavanje prijestonice
Nedavno je u Skupštini usvojen zakon o prijestonici po kojem će ,,za potrebe razvoja Cetinja” godišnje biti opredjeljivan jedan odsto tekućeg budžeta Crne Gore. Taj zakon ranije nije mogao da dobije potreban broj glasova – sad može sve. Građani Cetinja zvanično su promovisani u građane prvog reda. Ostali su ispod. To se zove diskriminacija. Da. Gradiće se u prijestonici zgrada za penzionere i sindikalce policije i kulture. Trista eura kvadrat. Na Cetinju je oko prošlih izbora osnovana televizija. Sad radi kao čudesan projekat – ne emituje program, ali se poneki prilog koji naprave ljudi koji tamo rade može vidjeti na internetu ili ako ga preuzme neka druga televizija. Završna ruka tek slijedi. U prijestonici zapravo postoje dvije istorijske priče o čokoladi. Osim ,,one”, tu je i čokolada koju je partijska aktivistkinja Rajka Kasom nudila uoči prošlih izbora u zamjenu za glasove. Preciznije, nudila je sto eura – đeci za čokoladu.
Bolni razvodi
Socijalistička narodna partija biraće novog predsjednika između tri kandidata: Snežane Jonice, Vladimira Jokovića i Gorana Dašića. Joković je ovih dana za TV Vijesti kazao da osim otvorene podrške koju mu pruža predsjednik Opštine Berane Dragoslav Šćekić, računa i na veliki dio članstva, uz tvrdnju da je upravo iz baze krenula njegova kandidatura, nasuprot Jonici koju kako kaže forsira centala partije. Joković je iz Plužina koje su decenijama najjače uporište SNP-a. Šćekića koji javno govori da podržava Jokovića jer bi mogao da ujedini SNP, važi za osobu blisku Aleksandu Damjanoviću, koji je godinama pokušavao da smijeni bivšeg predsjednika Srđana Milića. Jonica važi za Milićev kadar. U Demosu traje sukob lidera Miodraga Lekića i njegovog donedavno najbližeg saradnika Gorana Danilovića.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO2 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice