Povežite se sa nama

MONITORING

U SUSRET IZBORIMA: Neko radi, neko ratuje

Objavljeno prije

na

Zanimljivo je zamisliti scenu: sjutra zorom stiže saopštenje da je prihvaćen zahtjev opozicije i da se raspisuju vanredni parlamentarni izbori. Pola partija s prošlih izbora ne bi znalo kako se zove.

Ima ko zna. Demokratska partija socijalista uveliko gazi još jednu kampanju. Iako su kolale „provjerene informacije” da je Milo Đukanović u Dubajiu i da mu više nije do politike, predsjednik partije zablistao je najprije na Cetinju, nedugo potom i u Petnjici. Prošetao je i kroz parlament.

Scena sa početka teksta se neće desiti, ali izbori su, ipak, tu. Lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici održani su u novembru 2013, što znači da novi moraju biti ove jeseni. Tu i tamo se govori da će, možda istovremeno biti održani i izbori u Ulcinju, ali se to još ne zna.

U sve tri opštine prethodne četiri godine vladao je DPS. Lokalnu vlast u tim mjestima osvojili su lagano, uprkos nadama opozicije koja je u to vrijeme bila osokoljena rezultatima predsjedničkih izbora, održanih osam mjeseci ranije. Onih na kojima je Filip Vujanović pobijedio na guranje.

Na Cetinju i u Mojkovcu DPS je dobio apsolutnu vlast, u Petnjici im je falio jedan mandat.

DPS-u je na Cetinju pripalo 19 odborničkih mjesta, po pet su dobile SDP i Pozitivna, Građanski front je imao tri a SNP jedan mandat.

U Mojkovcu je DPS osvojio 17 mandata, koalicija Demokratski front – SNP i Demokratska srpska stranka – 11, nezavisna lista Ivan Ašanin – dva, SDP – jedan.

Na prvim izborima u novoformiranoj opštini Petnjica DPS-u je u lokalnom parlamentu pripalo 15, a SDP-u 11 mjesta. Bošnjačka stranka osvojila je četiri mandata, a SNP jedan.

U Petnjici je na lokalnim izborima glasalo oko polovine upisanih birača, na Cetinju oko 70, a u Mojkovcu 83 odsto.

Đukanović je, kako dolikuje, krenuo sa Cetinja. Tamo je obnarodovao da politički neprijatelji njegove partije izmišljaju priču o podjelama u DPS-u. ,,Nema nikakvih podjela, nema nikakvih novih centara moći, DPS je nikad jedinstveniji. Pred nama je čitav niz novih pobjeda, koji ćemo započeti upravo ovdje na Cetinju. Oni koji su na priči o svom antiratnom angažmanu zgrnuli milione, pa sad traže političkog favorita kojeg bi željeli da instaliraju na vlast, a koji bi ih zauzvrat zaštitio od odgovornosti, trebalo bi da se okrenu sebi i da vide koliko ih je ljudi napustilo. Kada bi se pozabavili sobom, dali bi veliki doprinos daljem napretku društva”. Time je ,,pokrio” Građanski pokret URA i SDP. Obradio je i ,,političku konkurenciju podržanu i plaćenu od stranih centara moći koji su željeli da onemoguće Crnoj Gori pravo da sama opredjeljuje svoju budućnost”. Dobro.

Nije bilo teško prepoznati Demokrate u Đukanovićevoj priči o mladoj ekipi koja ,,bljuje vatru na DPS” i nema nikakav problem osim da saopšti ko su i za što su. „Uzalud im je skrivanje, pošto mi znamo da su 2006. godine kada se odlučivalo o crnogorskoj nezavisnosti, oni bili u partiji koja je bila protiv referenduma i protiv obnove nezavisnosti Crne Gore.” Eto.

Taman smo sve shvatili, a onda je šef izgovorio: ,,Dok se naši politički konkureti utrkuju ko će oštrije kritikovati DPS, mi građanima moramo ponuditi rješenja za svakodnevne probleme”. A nemoj. Nemoj, da te zamole građani Cetinja koji još nijesu prihvatili da je normalno što noću ne koriste vodu. Jer je nema. A i po danu zna da utanji.

Upućeni u cetinjske prilike kažu da je ponešto u gradu u posljednje četiri godine urađeno. ,,Više našminkano”, priznaju na molbu da budu precizniji. Objašnjavaju da solarna rasvjeta izgleda baš lijepo. Vjerovatno ovih dana. Samo, Cetinje spada u najkišovitije gradove Evrope. URA je ranije ukazivala da je grad tokom kišovitih dana često u mraku.

Tamo gdje bi trebao da bude gradski stadion na Cetinju se nešto kopa. Biće, valjda, jednog dana. Čokolade nema. Ugovor o fabrici u kojoj je trebala da se pravi čokolada potpisan je pet-šest dana uoči prethodnih izbora. Ukrajinski investitor, postrojenje fabrika u ,,industrijskoj zoni” Obod, 53 radna mjesta. Ostale su samo dosjetke. Odeš žičarom iz Kotora na Cetinje i kupiš cetinjsku čokoladu.

Za razliku od čokolade sa Cetinja, peškiri sa Bora će, sva je prilika, postojati. Fabriku je napravio investitor iz Turske Arslan Mehmed Adrović obreo se i tamo predsjednik DPS-a glavom. Bor je selo podosta udaljeno od Petnjice, na oko 1.300 metara nadmorske visine.

,,Danas je Petnjica prijestonica još jedne Crne Gore, te Dani iseljenika nijesu mogli biti održani na boljem mjestu”, kazao je Đukanović tokom radnog ručka sa crnogorskim iseljenicima u selu Bor. O tome kako žive oni što se nijesu iselili i zašto žive tako da se i dalje iseljavaju, nije se govorilo. Prigoda je, uostalom, bila svečana.

U pohode seoskom DPS-u Đukanović je stigao baš na dan kad je u Petnjici održavana manifestascija Dani iseljenika. Protokolom, najavljivanom mjesecima unaprijed, bilo je predviđeno da nagrade istaknutim iseljenicima i iseljeničkim udruženjima dodijeli premijer Duško Marković. I tu su se isprele razne priče – te kako se Đukanović trkao sa Markovićem, te razno. Svakako je zanimljivo da se šef partije u Bor uputio baš toga dana. U tom selu na posljednim izborima glasalo je 120 ljudi – 87 za DPS, 21 za SD i pet za Bošnjačku stranku.

Kako god, na večernjoj proslavi premijer i bivši premijer bili su skupa. Ne zna se kako je bilo Markoviću kad su iseljenici, kojima je upravo uručio nagrade, zavapili da se za zajedničku fotografiju na binu popne i Đukanović. Ne lako, moglo bi se čeljade zakleti.

Uostalom, kako da mu bude lako. Cetinje je prijestonica jer je prijestonica, Petnjica je evo ,,prijestonica još jedne Crne Gore”, a Mojkovac – nikakva. Prijestonica cigareta, nekako ne bi dobro zvučalo.

Predsjednik pokreta URA u Mojkovcu tvrdi da su DPS-u u tom gradu ovih dana puna usta projekata i planova za Mojkovac. „Od mljekare, pivare, Bjelasice i parka prirode ‘Sinjajevina’, ne može biti ništa jer ste Mojkovac pretvorili u kazamat, u dom starih, jer mladost ide, a DPS interesna skupina dijeli između sebe po 5.000 eura kako bi ublažili požar u svojim redovima”, kazao je Ašanin.

Mojkovcu je, inače, zasad poklonjeno najmanje pažnje vlasti u okviru predizbornih karavana. Možda je samo takav raspored.

To, naravno, ne važi za Demokrate. Nebrojena su njihova saopštenja o obilasku domaćina po mojkovačkim i inim selima, na Cetinju su takođe imali kampanju od kuće do kuće.

Njihovu predanost obilascima građana nadmašuje jedino posvećenost pisanju saopštenja. O tome kako stižu do svakog praga, do toga da su oni jedina nada Crne Gore.

Rat saopštenjima koji danima bukti između Demokratskog fronta i Demokrata, niti je moguće pratiti ni prepričati. Objava Demokrata da više neće da pričaju sa Frontom trajala je skoro cio dan, sve dok Front nije miropomazao javnost i Demokrate da oni hoće da pričaju sa svima, ne bi li se srušio režim. Onda je krenulo iznova.

Saopštenja su još i obrazovno štivo u odnosu na čašćavanja pristalica, a bogme i vođa, Demokrata i DF-a po društvenim mrežama i novinskim portalima. Čak i ako se apstrahuje uticaj takvih poslova na smjenjivost vlasti, ostaje pitanje pogubnog raspirivanja primitivizma u ovako necivilizovanom društvu.

Čašćavanje prijestonice

Nedavno je u Skupštini usvojen zakon o prijestonici po kojem će ,,za potrebe razvoja Cetinja” godišnje biti opredjeljivan jedan odsto tekućeg budžeta Crne Gore. Taj zakon ranije nije mogao da dobije potreban broj glasova – sad može sve. Građani Cetinja zvanično su promovisani u građane prvog reda. Ostali su ispod. To se zove diskriminacija. Da. Gradiće se u prijestonici zgrada za penzionere i sindikalce policije i kulture. Trista eura kvadrat. Na Cetinju je oko prošlih izbora osnovana televizija. Sad radi kao čudesan projekat – ne emituje program, ali se poneki prilog koji naprave ljudi koji tamo rade može vidjeti na internetu ili ako ga preuzme neka druga televizija. Završna ruka tek slijedi. U prijestonici zapravo postoje dvije istorijske priče o čokoladi. Osim ,,one”, tu je i čokolada koju je partijska aktivistkinja Rajka Kasom nudila uoči prošlih izbora u zamjenu za glasove. Preciznije, nudila je sto eura – đeci za čokoladu.

Bolni razvodi

Socijalistička narodna partija biraće novog predsjednika između tri kandidata: Snežane Jonice, Vladimira Jokovića i Gorana Dašića. Joković je ovih dana za TV Vijesti kazao da osim otvorene podrške koju mu pruža predsjednik Opštine Berane Dragoslav Šćekić, računa i na veliki dio članstva, uz tvrdnju da je upravo iz baze krenula njegova kandidatura, nasuprot Jonici koju kako kaže forsira centala partije. Joković je iz Plužina koje su decenijama najjače uporište SNP-a. Šćekića koji javno govori da podržava Jokovića jer bi mogao da ujedini SNP, važi za osobu blisku Aleksandu Damjanoviću, koji je godinama pokušavao da smijeni bivšeg predsjednika Srđana Milića. Jonica važi za Milićev kadar. U Demosu traje sukob lidera Miodraga Lekića i njegovog donedavno najbližeg saradnika Gorana Danilovića.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo