Povežite se sa nama

INTERVJU

Brisel se ne može prevariti

Objavljeno prije

na

Dr Maja Kostić-Mandić, profesorica je na Pravnom fakultetu u Podgorici. Na tom fakultetu je i diplomirala kao student generacije, a magistrirala je i doktorirala na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta. Bila je na specijalizacijama na Švajcarskom institutu za uporedno pravo u Lozani, na koledžu Londonskog univerziteta, na Međunarodnom univerzitetu Osaka i Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti. Govori, čita i piše: engleski jezik, francuski i italijanski, a služi se njemačkim i španskim. Na Pravnom fakultetu u Podgorici predaje Međunarodno privatno pravo i Osnove ekološkog prava, a na Institutu za strane jezike Osnove prava. Radila je na dvadesetak međunarodnih i više domaćih projekata iz oblasti zaštite životne sredine, međunarodnog privatnog prava i reforme visokog obrazovanja. MONITOR: Svojevremeno ste govoreći o Prostornom planu upozorili da strateški dokumenti poprimaju oblik spiska želja krupnih investitora, a svi koji dignu glas protiv etiketiraju se kao protivnici razvoja Crne Gore. Kakav je danas Vaš komentar?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Na žalost, svjedoci smo da se posljednjih decenija svi planski i razvojni dokumenti prave prema željama investitora, a da se nedovoljno računa vodi o javnom interesu. Da se ne zavaravamo – nije to problem samo Crne Gore, ali jedna smo od rijetkih država u Evropi gdje se na toliko otvoren način i u tolikoj mjeri pojedinci i povlašćene interesne grupe stavljaju iznad zakona i još se takvo postupanje naknadno legalizuje.
Lijepo je to što imamo o sebi visoko mišljenje, ali ne ide da sebe stalno proglašavate ekološkom državom, da se stalno govori o održivom razvoju, a da se u isto vrijeme vrši konstantna devastacija prostora, koji je naše osnovno bogatstvo. Meni su izvor inspiracije Norvežani, koji se pažljivo odnose prema svom ogromnom prirodnom bogatstvu da bi buduće generacije imale čime da raspolažu ili Švajcarci koji na referendumu glasaju da plaćaju skuplje gorivo, jer će se time povećati izdvajanje za održavanje puteva pa će svima biti bolje. Ipak, svjesna sam da su to razvijene države, da postoji razvijena građanska svijest i da postoje institucije sistema u koje građani imaju povjerenja.

MONITOR: U Crnoj Gori, kako to neki kažu, vodi se neravnopravna borba između interesa krupnog kapitala i pobornika zaštite životne sredine. Da li su pobornici zaštite životne sredine već izgubili bitku?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Moj utisak je da nijedna vlada u posljednjih dvadeset godina nije znala šta će sa životnom sredinom. Jer, nije dovoljno samo imati neku instituciju koja se bavi zaštitom životne sredine (a bilo je puno ministarstava različitih naziva), ako ona nema stvarnu moć da nametne određena rješenja. Evo jednog primjera: 1996. je tadašnjim Zakonom o životnoj sredini bila predviđena obaveza uspostavljanja katastra zagađivača, informacionog sistema i niz drugih obaveza, koje nisu ispunjene ni do donošenja novog zakona 2008. Takođe, osim prvog ministarstva, uvijek je sektor životne sredine pripadao različitom ministarstvu – zdravlja, prostornog planiranja, turizma, što jeste uobičajena praksa u drugim zemljama, ali nije logično da ukidate to ministarstvo, kao posebno i da osnivate Agenciju za zaštitu životne sredine ali ne kao nezavisno, profesionalno tijelo, već kao izvršni organ ministarstva, a ustavom postavljate visoke kriterijume da budete “ekološka država”. U pogledu donošenja propisa, situacija je mnogo bolja i tu je vidljiv značajan napredak, posebno posljednjih godina.

MONITOR: U postupku usaglašavanja našeg prava sa pravnim propisima EU trećina se odnosi na životnu sredinu. Da li Crna Gora ima administrativne kapacitete da odgovori tom zahtjevu i koliko su u taj proces uključeni kompetentni stručnjaci?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ta je materija vrlo zahtjevna i obimna, i uz to stalno se mijenja i uvećava. Postojeći broj i struktura zaposlenih u sektoru za zaštitu životne sredine koji rade na tim poslovima nisu dovoljni, posebno ako se uporedimo sa iskustvom drugih zemalja, gdje se tim poslovima bavi minimum duplo više ljudi. Srećom, to je i oblast gdje postoji značajna saradnja sa raznim međunarodnim organizacijama, kao i vladama zemalja članica EU, pa i sa samom Evropskom komisijom, koje pružaju različite vrste pomoći, pa i u vidu projekata gdje su uključeni i strani i domaći stručnjaci.

MONITOR: Sve što Vlada šalje Briselu je politički obojena statistika prepuna falsifikata, kazao je nedavno profesor Filip Kovačević. Kako vi ocjenjujete taj proces, da li je Vlada zaista potpuno zatvorena kada su u pitanju odgovori iz upitnika. Da li je monopolizovan proces evropskih integracija?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Nisam imala uvid u odgovore, kao ni u sam postupak odgovaranja, ali ono što mogu reći je da je jedini ispravan pristup davati što tačnije odgovore, jer pitanja su takve prirode da je jasno da Brisel odlično poznaje stanje u Crnoj Gori. Time bi se pokazala ozbiljnost i stekao kredibilitet. Pametno bi bilo čak posebno naglašavati one probleme koji mogu da se brzo riješe, ili se već rješavaju pa da se može ubrzo i pohvaliti nekim ostvarenim rezultatima. U mjeri u kojoj samo Vlada odgovara na pitanja, snosi i odgovornost za njihovu tačnost. A, treba imati na umu da se Brisel ne da prevariti, mada uvijek postoji i taj politički momenat zbog koga briselska administracija ponekad „previdi” neke opšte poznate stvari.
Što se tiče odgovora koji se odnose na politički sistem, imam utisak da se smišljeno išlo sa nerealno pozitivnom slikom da bi se manje „popustilo” opozicionim partijama i nevladinom sektoru.

MONITOR: Bili ste poslanik Pokreta za promjene. S obzirom na to da imate i političkog iskustva, kako bi opozicija mogla uspješnije uticati na zbivanja u Crnoj Gori?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Opozicija u Crnoj Gori vodi jednu neravnopravnu, donkihotovsku borbu, u neregularnim uslovima jer je kompletna državna, i ne samo državna, mašinerija u službi partija na vlasti.U takvim uslovima i sa vrlo ograničenim finansijskim sredstvima objektivna pozicija opozicionih partija je dosta teška. Smatram da, bez obzira ne sve, opozicione partije treba da pokažu da bi mogle više i bolje kada bi im se pružila prilika. To podrazumijeva građenje povjerenja kod birača u neposrednim kontaktima, konkretne inicijative koje se odnose na teme od značaja za građane, konstruktivnije kontakte sa predstavnicima međunarodne zajednice.
Izuzetno je značajno ukazivati na moguća rješenja problema, pokretati postupke pred državnim organima (bez obzira na očekivani ishod!) i ne upadati u zamku fiksacija određenim ličnostima koji su nosioci vlasti. Takođe, treba iskoristiti priliku da se pohvale dobri potezi vlasti, čime se stvara utisak kod javnosti da ste kompetentni i da cijenite rad drugih.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, promjena izbornog zakonodavstva i pronalaženje alternativnih izvora finansiranja za opozicione partije, odnosno kontrola finansiranja vladajućih partija, odigrale bi značajnu ulogu da se promijeni odnos snaga u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete odluku o bojkotu izbora u Kotoru?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Smatram da je u bližoj prošlosti bilo više slučajeva kada je postojao razlog za bojkot, a do njega nije došlo. Postavlja se pitanje zašto baš sada i zašto baš ovi izbori? Nadam se da je to samo jedan dio šireg plana i da već postoji plan za makar narednih pet poteza, kao i plan ,,b”.

MONITOR: Bojkot izbora jedna je od prvih akcija u kojoj se demonstrira jedinstvo opozicije. Da li to može dovesti do određenih promjena i jačanja fronta protiv aktuelne vlasti?
KOSTIĆ-MANDIĆ: S obzirom na to da ima puno neiskorišćenog opozicionog potencijala u Crnoj Gori, ako čelnici opozicionih partija pokažu spremnost da potisnu u drugi plan liderske ambicije i uspiju da ubijede dio građana da je to što rade u njihovom interesu, ako tom poslu pristupe ozbiljno i iskreno, ni rezultati neće izostati.

MONITOR: U utorak smo na zasjedanju parlamenta čuli od opozicije da u Crnoj Gori ne postoji politička volja vlasti za obračun sa organizovanim kriminalom. Šta Vi o tome mislite, posebno u kontekstu aktuelnih događaja?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ne mogu da se otmem utisku, kada vidim kako postupaju i sarađuju državni organi susjednih zemalja, koje i same imaju velike probleme, da je zvanična Crna Gora namjerno marginalizovana, baš zbog nedostatka političke volje da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Možda bi, kada bi bilo materijala za priče o gradnji škola, vrtića, bolnica, ostvarenom unaprjeđenju životnog standarda stanovništva, zapošljavanju na osnovu kvalifikacija a ne partijske knjižice – teme korupcije i kriminala manje bile prisutne u javnosti.

MONITOR: Vi radite na Univerzitetu Crne Gore, a Vaše rijetke kolege, koje se oglašavaju i imaju distancu prema vladajućim krugovima, kažu da na Univerzitetu vladaju klijentelizam i podaništvo. Kako komentarišete te ocjene?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ja bih prije rekla da je to „bolest” cijelog društva, koja je prisutna i u visokoškolskim ustanovama. Tačno je da je najisplativije biti ,,pametan”, što u Crnoj Gori znači gledati svoja posla, bez obzira na to šta se dešava, a naročito ako se to odnosi na struku; nikada ne dovoditi u sumnju očigledno pogrešne odluke pretpostavljenog ili političkog autoriteta (ovo je, na žalost, u Crnoj Gori i direktno povezano), i biti samozadovoljno „pametan”, jer se savršeno uklapaš u sistem. Ali, ja poznajem jako puno onih pametnih bez navodnika, kojih ima u svim institucijama, pa i na univerzitetima, koji profesionalno i sa ljubavlju obavljaju svoj posao i koji mi ulivaju nadu u jednu drugačiju Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo