Povežite se sa nama

INTERVJU

Sudstvo pod okriljem izvršne vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana, nakon objavljivanja izvještaja Evropske komisije, čak se i između opozicionih lidera otvorila polemika da li su tužilaštvo i pravosuđe zarobljeni. Da li Vi prepoznajete uticaj politike na tažilaštvo i sudove?

MARIĆ: Zbog ograničenog prostora ukazaću na par bitnih stvari. S tim u vezi da podsjetim da je još prije tri vijeka Džon Lok ustvrdio da ,,treba napraviti takvu suštinsku podjelu i međusobnu racionalnu i efikasnu kontrolu vlasti koja će garantovati vladavinu prava”. Polazeći od te premise koja odražava suštinu demokratskog ustavno-pravnog ustrojstva odgovorne i kontrolisane vlasti moramo konstatovati da Ustav Crne Gore samo formalno uspostavlja podjelu vlasti, ali ne obezbjeđuje i suštinsku podjelu, kao ni instrumente racionalne i efikasne kontrole izvršne vlasti. Kada je u pitanju organizacija sudske vlasti podsjećam da u pripremi Ustava vladajuća struktura nije prihvatila stavove Venecijanske komisije, kao i Udruženja pravnika CG koji su u suštini bili identični, a koji su garantovali nezavisno i depolitizovano sudstvo. Umjesto toga, obezbijeđena su ustavno-pravna rješenja koja garantuju apsolutnu podređenost izvršnoj vlasti, odnosno vladajućoj većini. Prije svega načinom predlaganja i ,,izbora” predsjednika Vrhovnog suda, kojega bez ikakve procedure predlažu tri čelnika izvršne i parlamentarne vlasti , a ,,bira”, bolje reći potvrđuje, volju čelnika, parlamentarna većina, što je jedinstven primjer u državama parlamentarne demokratije.

MONITOR: Ista većina imenuje i državnog tužioca…
MARIĆ: Tačno. Ili, treba li podsjećati da su najveći broj poslanika parlamentarne većine činovnici vlade koja ih imenuje i postavlja na razne upravne funkcije i na funkcije u državnim preduzećima i javnim službama.
Međutim, ni to ne bi bila dovoljna garancija zaštite monopola izvršne vlasti i suočavanja sa zakonom, pa se otišlo korak dalje kroz način obrazovanja i strukturu Sudskog i Tužilačkog savjeta, kojima predsjedavaju predsjednik Vrhovnog suda, odnosno Vrhovni državni tužilac, a koji treba da obezbijede nezavisnost sudova, odnosno samostalnost tužilaštva. U prilog zarobljenosti ovih organa države, čija je funkcija obezbjeđenje vladavine prava, jednakosti svih pred zakonom i zaštita ljudskih prava i sloboda, govori i ustavno rješenje da Sudski savjet, pored ostalog , razmatra izvještaje o radu suda , predstavke i pritužbe na rad suda. Ista situacija je i kod tužilaštva. Znači predsjednik Vrhovnog suda, odnosno Vrhovni državni tužilac, koji načinom izbora i ovlašćenjima stiču neograničenu političku moć, sami sebe izvještavaju o svom radu, odnosno radu organa kojima rukovode i o sopstvenom postupanju po predstavkama i pritužbama na rad tih organa.

Ovakvo ustavno-pravno ustrojstvo suda i tužilaštva je nasušna potreba vlasti koja je dvadeset godina vršila ,,tranziciju”, tako što je , kako kaže gospodin Žarko Rakčević: ,,Došlo do drastičnog usisavanja imovine , ne samo KAP-a, nego kompletnog metalurško- energetskog kompleksa i prelivanja društvenog bogatstva ka privilegovanim firmama”, da bi za šest godina na osnovu prijava Uprave za pranje novca bile osuđene samo dvije Kineskinje, iako je , kako tvrdi gospodin Milenko Popović: ,,Stvorena scena za pljačku neviđenih razmjera”.
Brojni su primjeri u dužem periodu od (ne)postupanja po prijavama i optuženjima za krivična djela pljačke državne imovine, ubistava i organizovanog kriminala, preko izbornih sporova do presuđenja za klevetu, da je pravosuđe prije svega , što je i najopasnije za jedan sistem, pod uticajem vaninstitucionalnih centara moći i interesnih grupa.

MONITOR: Koji je ključni razlog zbog kojeg su zavisne pojedine sudije? Oni se više kao nekad ne mogu požaliti na svoje plate.
MARIĆ: Sama organizacija, a posebno način rada sudova ne garantuje nezavisnost sudija – naprotiv. Sasvim je prirodno da se ako pitanje izbora, napredovanja i opstanka na funkciji, te rješavanje egzistencijalnih pitanja zavise u bitnom od volje jednog čovjeka, koji ima apsolutnu moć, ne može govoriti o nezavisnom i nepristrasnom sudiji. Prema tome, sve dok je to tako, najveći broj sudija će biti okrenut centrima moći.

MONITOR: Vrhovni sud se u posljednje vrijeme često hvali statistikom koja ukazuje na smanjenje neažurnosti crnogorskih sudova.
MARIĆ: Ako hoćete da napravite iskrivljenu sliku stvarnosti onda to lijepo upakujete u statističku obradu kako se od šume ne bi vidjelo drveće . Kada su u pitanju tužilaštvo i sudovi možete lako obezbijediti procentualni napredak procesuiranih i presuđenih predmeta, a da ni jedna prijava ili optužnica za najteža krivična djela ne budu procesuirani, odnosno pravosnažno presuđeni. To što se predmeti distribuiraju na rješavanje, primjera radi, iz Podgorice u Kolašin je neprihvatljivo zato što se stranke u postupku dovode u nepovoljniji položaj i što takav načina rada ne garantuje kvalitet, što je opet na štetu učesnika u postupku, odnosno javnog interesa.

MONITOR: Nedavno je državna revizorska institucija revizijom finansijskih izvještaja državnog tužilaštva ukazala na napravilnosti kao što je rješenje zakona o javnim nabavkama, neplaćanje poreza i doprinosa, dijeljenje nagrada i stimulansa bez pravilnika. Je li vas to iznenadilo?
MARIĆ: Te nepravilnosti urađene po nalogu Vrhovnog državnog tužioca govore o profesionalnoj etici i kredibilitetu nekoga ko ima ustavnu obavezu da goni učinioce krivičnih i drugih kažnjivih djela. Državni tužilac dobro zna kvalifikaciju ovog krivičnog djela, samo javnost ne zna koliko ih je procesuirao.

MONITOR: Kakvo je stanje u tom smislu u sudskom sektoru?
MARIĆ: O stanju u sudstvu javnost je dijelom upoznata kroz aferu pljačke državnog novca u Vrhovnom sudu. Slučaj je krcat kontraverzama – gubljenje predmeta, izuzimanje sudskog vještaka i slično. U ovom slučaju ovlašćena lica i nalogodavci pojavljuju se u ulozi svjedoka. Još nije poznat ishod u tom predmetu, tako da taj slučaj kao i niz drugih dovoljno govori o stanju u sudstvu i tužilaštvu. Predsjednik Vrhovnog suda godinama raspolaže sudskim budžetom suprotno Zakonu o sudovima i Zakonu o budžetu. On tako, i pored enormne ustavne moći, obezbjeđuje sebi protivzakonito moć da utiče na rad sudova i sudija.

Statističko uljepšavanje

MONITOR: Kako ste doživjeli izjavu predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice kada je na pitanje zašto Vrhovni sud ne utiče na izjednačavanje prakse domaćih sudova sa evropskom praksom kazala da se ne može miješati u nezavisan rad sudova?
MARIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, najblaže rečeno, daje zabrinjavajuće izjave, pa i takve koje su u direktnoj suprotnosti sa Ustavom, kojim je utvrđena osnovna funkcija Vrhovnog suda da ,,Obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova”, pa i primjenu evropskih standarda kod presuđenja jer ,,opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju”. Za predsjednicu Vrhovnog suda poštovanje i izvršavanje datih ustavnih obaveza je miješanje u rad sudova i sudija . Očigledno se radi o dobro upakovanom statističkom i retoričkom uljepšavanju ,,nezavisnih i nepristrasnih sudova i sudija, ” i pored toga što iole upućenom građaninu nije teško uočiti u kojoj mjeri se sprovode ne samo zakonske već i ustavne obaveze.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo