Povežite se sa nama

INTERVJU

Stvari će doći na svoje mjesto

Objavljeno prije

na

Tihana Ćulafić je diplomirana glumica Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, direktorka Festivala Teuta-novi antički teatar i umjetnička direktorka Kulturnog centra grada Kotora. Stvara svoj glumački opus, uglavnom, na crnogorskim scenama s rediteljima: Borom Draškovićem, Egonom Savinom, Radmilom Vojvodić, Milanom Karadžićem, Ivicom Kunčević, Slobodanom Milatovićem, dok je u performans uvodi Ilija Šoškić. Igra na većini scena bivše SFRJ.
MONITOR: Od prije dvije godine ste direktorka ,,Festivala Teuta-novi antički teatar”. Kakav je to festival?
ĆULAFIĆ: Festival Teuta – novi antički teatar, kao što sam naziv govori, bavi se aktuelizacijom antičkih tekstova i tema čije ishodište jeste u antici kao preteči modernog teatra. Teme koje temelji na antici do te mjere su prisutne u savremenom teatru i kod najznačajnijih autora, da se zapitate da li je u pitanju pozorišni trend ili neka vrsta čistilišta za sva važna individualna i društvena preispitivanja.
Festival Teuta je značajan i zbog mjesta na kom je, kao ideja, nastao i čije ime nosi, kao i zbog ljudi koji ga vode i brinu o njemu, koji dijele stav da pozorište mora biti svježe i stvar sadašnjeg trenutka. Djeluje gotovo kao fenomen da je Festival Teuta za tek dvije godine postojanja dobio nagrade i priznanja, proglašavan crnogorskim događajem godine, realizovao četiri produkcije i koprodukcije, ostvario značajne evropske kontakte, skrenuo veliku pažnju u okruženju, obezbijedio učešće za 2010. godinu u mreži NETA (Nova evropska teatarska akcija) zajedno sa 14 zemalja i 30 značajnih festivala i teatara iz istočnoevropskih država, Slovenije i Italije.

MONITOR: Festival ,,Teuta” je inkorporiran u državni teatarski festival ,,Kotor Art”. Objasnite nam koncept održivosti ,,dva u jedan” i šta su prednosti, a šta rizici ovakve manifestacije?
ĆULAFIĆ: Namjera osnivača Kotor Arta je da se tokom ljeta i turističke sezone u Kotoru objedine i nadziru kulturna događanja koja organizuju: Festival pozorišta za djecu, Smotra mode u Kotoru, Muzički festival- Don Brankovi dani, Festival Teuta- novi antički teatar i Kotor Art Teatar. Najavljene prednosti ovakvog koncepta su racionalizacija poslova (propaganda, tehnička podrška), kao i troškovi. Prednost se, svakako, odnosi i na udruženu podršku države i opštine pri realizaciji, a rizici bi se jedino mogli ticati ugrožavanja autentičnosti bilo kojeg festivala ili segmenta Kotor Arta.

MONITOR: Smijenjeni ste iznenadno i bez obrazloženja sa pozicije direktorke Centra za kulturu grada Kotora.
ĆULAFIĆ: U Kotor sam se vratila jula 2006. godine baš zbog posla u Kulturnom centru da svoju ambiciju i osjećanje podijelim sa svojim rodnim gradom koji ima sve predispozicije za najkvalitetniju kulturu i umjetnost. Obavljala sam funkciju vd direktorke do početka 2007. godine, nakon čega je počeo moj četvorogodišnji mandat koji je trajao dvije i po godine, do prije mjesec, kada sam raspoređena na mjesto vd umjetničke direktorke Kulturnog centra Kotor.
U tom trogodišnjem periodu mog rukovođenja Kulturnim centrom, u programskom smislu najviše novih međunarodnih projekata napravljeno je u pozorišnom dijelu: saradnja sa festivalom FIAT 2006, koprodukcija pozorišnog spektakla Teuta koji je otvorio festival FIAT 2007. godine, samostalna produkcija Medeja 2008, prvi Festival Teuta-novi antički teatar 2008, prva međunarodna koprodukcija Medejin krik 2008, specijalna nagrada za produkciju Medeja na Festivalu crnogorskog teatra 2008, Trg od pozorišta-kotorska pozorišna akcija 2008, drugi Festival Teuta-novi antički teatar 2009, druga međunarodna koprodukcija Kasandra 2009, još jedna međunarodna koprodukcija Okovani Galilej 2009. i koprodukcija sa Kotor Art-om pozorišnog spektakla 15 04 79.
U drugim jedinicama – Gradska galerija, Gradska biblioteka i čitaonica i Kino Boka, akcenat je bio na širenju okvira postojećih projekata (Ex Yu Fest, Sajam knjiga- kotorski dani knjige…) te započeli nove, lokalne, projekte (godišnja Izložba kotorskih likovnih umjetnika, Vajarska kolonija Grbalj 2008…). Te programe su vodile kolege u tim organizacionim jedinicama, sa mojom apsolutnom podrškom i inicijativom vezano za investicije. Tako je, na primjer, Kino Boka postao jedini državni-opštinski bioskop sa savremenim bioskopskim foteljama, audio i video opremom.
Kulturni centar Kotor je dugo godina bio nosilac organizacije tradicionalne manifestacije Bokeljska noć, za čiju je organizaciju dobijena nagrada Nacionalne turističke organizacije za najbolju manifestaciju u 2008. godini.
Do mog dolaska Kulturni centar Kotor finansiran je sredstvima koja su obezbjeđivala samo lična primanja zaposlenih. I, nakon svih dobijenih sredstava za realizacije programa i investicije, najlogičnije objašnjenje mog preraspoređenja sa mjesta direktorke na mjesto umjetničke direktorke jeste da je to potvrda mog rada i djelovanja u Kulturnom centru. Međutim, zbog višedecenijskog nerješavanja problema kadrova i sistematizacije KC- a, pribojavam se da nisam upala upravo u pogrešan ili zastareo proces podjele radnih mjesta, koji teško može biti koristan za razvoj i trenutne rezultate Centra, u što sam uložila ogromnu energiju. Ipak, pošto je to tako zahtjevan proces, vjerujem da će se i na taj način uloge, zadaci, kompetentnost odgovornih osoba uskoro postaviti tako kao što to zahtijeva prirodan proces razvoja i trenutna pozicija Centra i njegovih projekata u domaćem i međunarodnom prostoru. Nadam se da će i moja dosadašnja uloga, trud i rezultati biti pravilno smješteni i u taj prostor. Neko treće objašnjenje mog preraspoređenja ne bi bilo u skladu sa osnovnim poslovnim, profesionalnim i etičkim mjerilima unutar lokalne ili državne politike. Uostalom, svi programi i projekti u KC-u, finansirani su većinom opštinskim i državnim sredstvima.

MONITOR: Da li je taj otkaz bio ,,vjetar u leđa” ili Vam je ipak narušio status i ugled?
ĆULAFIĆ: Kao što postoji mistifikacija oko mog preraspoređenja, tako se, naravno, to događa i sa mojim statusom, projektima i cjelokupnim radom u KC- u. Ali, kao što sam pomenula, nadam se da je to samo trenutno stanje nekog procesa. Činjenice – da sam na finansijskom planu uštedjela upravo na najuspješnijem području – pozorišnoj djelatnosti, da sam već samim idejama i projektima i radom samo ubrzala stare boljke sistematizacije i da sam pripadnik ambiciozne mlađe generacije, teško mi može nekakva moguća potencijalna greška narušiti status i ugled u domaćem i međunarodnom prostoru. Apsurdno bi bilo uzeti to kao otkaz, čekam u tom procesu na definisanje i pravilne podjele u odnosu na kompetentnost oko finansijskog i umjetničkog vođenja i Festivala Teuta i Kotor Arta i, naravno, cjelokupnog djelovanja Kulturnog centra.

MONITOR: Kao profesionalna glumica igrate lik Edipe u predstavi ,,Kasandra” u režiji Slobodana Milatovića, po tekstu Ljuba Đurkovića. Kakav je to komad i koje je sve ovogodišnje festivale otvorio?
ĆULAFIĆ: Međunarodna koprodukcija Kasandra je, od juna do septembra, otvorila sva četiri festivala koproducenta: Festival Teuta, INFANT- Novi Sad, Ex Ponto- Ljubljana i MOT- Skoplje . Tako umjetnički i producentski uspješna predstava je jedinstven primjer međunarodne pozorišne saradnje, ali i promocije crnogorskog pozorišnog stvaralaštva na prostoru bivše zajedničke države, kao i Festivala Teuta, Kotora i njegovog Kulturnog centra. Projekat Kasandra, zbog svog originalnog koncepta, može biti zanimljiv za mnoge zapadnoevropske festivale.

MONITOR: Recite nam nešto o Vašim profesionalnim planovima na polju glume, ali i na polju teatarske produkcije?
ĆULAFIĆ: Radoznalost, česte komunikacije i susreti sa zanimljivim i vrijednim ljudima iz pozorišne i drugih umjetnosti, svakako, donose ideje, poznanstva i saradnje. Potrudiću se da glumački angažman uskladim sa angažovanjem na dosadašnjim, ali i novim autorskim projektima, za što sam, pored glume, posebno zainteresovana.

MONITOR: Kako doživljavate nepotizam u pozorišnoj umjetnosti?
ĆULAFIĆ: Realnost naše mlade i male države ne može u svom razvoju izbjeći anomalije kao što su nepotizam i zatvorenost, ali toga ima i u većim društvima od našeg. Znamo svi da takve pojave nisu prisutne samo u pozorištu već i na svim područjima. Uvjerena sam u stalni razvoj svijesti, rast etičkih vrijednosti, i to posebno kod ljudi koji su najodgovorniji i odlučuju o razvoju društva, a posebno njegove kulture. Ipak je, za malu državu kao što je naša, daleko najvrjedniji kulturni identitet i visoki moral. Trenutno smo i po tom pitanju u jednom procesu kao što je slučaj i sa mojim preraspoređenjem i vjerujem da je pitanje trenutka kad će stvari naći pravo mjesto.

Marija ČOLPA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo