Tihana Ćulafić je diplomirana glumica Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, direktorka Festivala Teuta-novi antički teatar i umjetnička direktorka Kulturnog centra grada Kotora. Stvara svoj glumački opus, uglavnom, na crnogorskim scenama s rediteljima: Borom Draškovićem, Egonom Savinom, Radmilom Vojvodić, Milanom Karadžićem, Ivicom Kunčević, Slobodanom Milatovićem, dok je u performans uvodi Ilija Šoškić. Igra na većini scena bivše SFRJ.
MONITOR: Od prije dvije godine ste direktorka ,,Festivala Teuta-novi antički teatar”. Kakav je to festival?
ĆULAFIĆ: Festival Teuta – novi antički teatar, kao što sam naziv govori, bavi se aktuelizacijom antičkih tekstova i tema čije ishodište jeste u antici kao preteči modernog teatra. Teme koje temelji na antici do te mjere su prisutne u savremenom teatru i kod najznačajnijih autora, da se zapitate da li je u pitanju pozorišni trend ili neka vrsta čistilišta za sva važna individualna i društvena preispitivanja.
Festival Teuta je značajan i zbog mjesta na kom je, kao ideja, nastao i čije ime nosi, kao i zbog ljudi koji ga vode i brinu o njemu, koji dijele stav da pozorište mora biti svježe i stvar sadašnjeg trenutka. Djeluje gotovo kao fenomen da je Festival Teuta za tek dvije godine postojanja dobio nagrade i priznanja, proglašavan crnogorskim događajem godine, realizovao četiri produkcije i koprodukcije, ostvario značajne evropske kontakte, skrenuo veliku pažnju u okruženju, obezbijedio učešće za 2010. godinu u mreži NETA (Nova evropska teatarska akcija) zajedno sa 14 zemalja i 30 značajnih festivala i teatara iz istočnoevropskih država, Slovenije i Italije.
MONITOR: Festival ,,Teuta” je inkorporiran u državni teatarski festival ,,Kotor Art”. Objasnite nam koncept održivosti ,,dva u jedan” i šta su prednosti, a šta rizici ovakve manifestacije?
ĆULAFIĆ: Namjera osnivača Kotor Arta je da se tokom ljeta i turističke sezone u Kotoru objedine i nadziru kulturna događanja koja organizuju: Festival pozorišta za djecu, Smotra mode u Kotoru, Muzički festival- Don Brankovi dani, Festival Teuta- novi antički teatar i Kotor Art Teatar. Najavljene prednosti ovakvog koncepta su racionalizacija poslova (propaganda, tehnička podrška), kao i troškovi. Prednost se, svakako, odnosi i na udruženu podršku države i opštine pri realizaciji, a rizici bi se jedino mogli ticati ugrožavanja autentičnosti bilo kojeg festivala ili segmenta Kotor Arta.
MONITOR: Smijenjeni ste iznenadno i bez obrazloženja sa pozicije direktorke Centra za kulturu grada Kotora.
ĆULAFIĆ: U Kotor sam se vratila jula 2006. godine baš zbog posla u Kulturnom centru da svoju ambiciju i osjećanje podijelim sa svojim rodnim gradom koji ima sve predispozicije za najkvalitetniju kulturu i umjetnost. Obavljala sam funkciju vd direktorke do početka 2007. godine, nakon čega je počeo moj četvorogodišnji mandat koji je trajao dvije i po godine, do prije mjesec, kada sam raspoređena na mjesto vd umjetničke direktorke Kulturnog centra Kotor.
U tom trogodišnjem periodu mog rukovođenja Kulturnim centrom, u programskom smislu najviše novih međunarodnih projekata napravljeno je u pozorišnom dijelu: saradnja sa festivalom FIAT 2006, koprodukcija pozorišnog spektakla Teuta koji je otvorio festival FIAT 2007. godine, samostalna produkcija Medeja 2008, prvi Festival Teuta-novi antički teatar 2008, prva međunarodna koprodukcija Medejin krik 2008, specijalna nagrada za produkciju Medeja na Festivalu crnogorskog teatra 2008, Trg od pozorišta-kotorska pozorišna akcija 2008, drugi Festival Teuta-novi antički teatar 2009, druga međunarodna koprodukcija Kasandra 2009, još jedna međunarodna koprodukcija Okovani Galilej 2009. i koprodukcija sa Kotor Art-om pozorišnog spektakla 15 04 79.
U drugim jedinicama – Gradska galerija, Gradska biblioteka i čitaonica i Kino Boka, akcenat je bio na širenju okvira postojećih projekata (Ex Yu Fest, Sajam knjiga- kotorski dani knjige…) te započeli nove, lokalne, projekte (godišnja Izložba kotorskih likovnih umjetnika, Vajarska kolonija Grbalj 2008…). Te programe su vodile kolege u tim organizacionim jedinicama, sa mojom apsolutnom podrškom i inicijativom vezano za investicije. Tako je, na primjer, Kino Boka postao jedini državni-opštinski bioskop sa savremenim bioskopskim foteljama, audio i video opremom.
Kulturni centar Kotor je dugo godina bio nosilac organizacije tradicionalne manifestacije Bokeljska noć, za čiju je organizaciju dobijena nagrada Nacionalne turističke organizacije za najbolju manifestaciju u 2008. godini.
Do mog dolaska Kulturni centar Kotor finansiran je sredstvima koja su obezbjeđivala samo lična primanja zaposlenih. I, nakon svih dobijenih sredstava za realizacije programa i investicije, najlogičnije objašnjenje mog preraspoređenja sa mjesta direktorke na mjesto umjetničke direktorke jeste da je to potvrda mog rada i djelovanja u Kulturnom centru. Međutim, zbog višedecenijskog nerješavanja problema kadrova i sistematizacije KC- a, pribojavam se da nisam upala upravo u pogrešan ili zastareo proces podjele radnih mjesta, koji teško može biti koristan za razvoj i trenutne rezultate Centra, u što sam uložila ogromnu energiju. Ipak, pošto je to tako zahtjevan proces, vjerujem da će se i na taj način uloge, zadaci, kompetentnost odgovornih osoba uskoro postaviti tako kao što to zahtijeva prirodan proces razvoja i trenutna pozicija Centra i njegovih projekata u domaćem i međunarodnom prostoru. Nadam se da će i moja dosadašnja uloga, trud i rezultati biti pravilno smješteni i u taj prostor. Neko treće objašnjenje mog preraspoređenja ne bi bilo u skladu sa osnovnim poslovnim, profesionalnim i etičkim mjerilima unutar lokalne ili državne politike. Uostalom, svi programi i projekti u KC-u, finansirani su većinom opštinskim i državnim sredstvima.
MONITOR: Da li je taj otkaz bio ,,vjetar u leđa” ili Vam je ipak narušio status i ugled?
ĆULAFIĆ: Kao što postoji mistifikacija oko mog preraspoređenja, tako se, naravno, to događa i sa mojim statusom, projektima i cjelokupnim radom u KC- u. Ali, kao što sam pomenula, nadam se da je to samo trenutno stanje nekog procesa. Činjenice – da sam na finansijskom planu uštedjela upravo na najuspješnijem području – pozorišnoj djelatnosti, da sam već samim idejama i projektima i radom samo ubrzala stare boljke sistematizacije i da sam pripadnik ambiciozne mlađe generacije, teško mi može nekakva moguća potencijalna greška narušiti status i ugled u domaćem i međunarodnom prostoru. Apsurdno bi bilo uzeti to kao otkaz, čekam u tom procesu na definisanje i pravilne podjele u odnosu na kompetentnost oko finansijskog i umjetničkog vođenja i Festivala Teuta i Kotor Arta i, naravno, cjelokupnog djelovanja Kulturnog centra.
MONITOR: Kao profesionalna glumica igrate lik Edipe u predstavi ,,Kasandra” u režiji Slobodana Milatovića, po tekstu Ljuba Đurkovića. Kakav je to komad i koje je sve ovogodišnje festivale otvorio?
ĆULAFIĆ: Međunarodna koprodukcija Kasandra je, od juna do septembra, otvorila sva četiri festivala koproducenta: Festival Teuta, INFANT- Novi Sad, Ex Ponto- Ljubljana i MOT- Skoplje . Tako umjetnički i producentski uspješna predstava je jedinstven primjer međunarodne pozorišne saradnje, ali i promocije crnogorskog pozorišnog stvaralaštva na prostoru bivše zajedničke države, kao i Festivala Teuta, Kotora i njegovog Kulturnog centra. Projekat Kasandra, zbog svog originalnog koncepta, može biti zanimljiv za mnoge zapadnoevropske festivale.
MONITOR: Recite nam nešto o Vašim profesionalnim planovima na polju glume, ali i na polju teatarske produkcije?
ĆULAFIĆ: Radoznalost, česte komunikacije i susreti sa zanimljivim i vrijednim ljudima iz pozorišne i drugih umjetnosti, svakako, donose ideje, poznanstva i saradnje. Potrudiću se da glumački angažman uskladim sa angažovanjem na dosadašnjim, ali i novim autorskim projektima, za što sam, pored glume, posebno zainteresovana.
MONITOR: Kako doživljavate nepotizam u pozorišnoj umjetnosti?
ĆULAFIĆ: Realnost naše mlade i male države ne može u svom razvoju izbjeći anomalije kao što su nepotizam i zatvorenost, ali toga ima i u većim društvima od našeg. Znamo svi da takve pojave nisu prisutne samo u pozorištu već i na svim područjima. Uvjerena sam u stalni razvoj svijesti, rast etičkih vrijednosti, i to posebno kod ljudi koji su najodgovorniji i odlučuju o razvoju društva, a posebno njegove kulture. Ipak je, za malu državu kao što je naša, daleko najvrjedniji kulturni identitet i visoki moral. Trenutno smo i po tom pitanju u jednom procesu kao što je slučaj i sa mojim preraspoređenjem i vjerujem da je pitanje trenutka kad će stvari naći pravo mjesto.
Marija ČOLPA