Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

MONITOR: Može li Kneževićevo izručenje otvoriti neke druge procese?

MILOVAC: Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta , i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“ i nalogodavac kada je u pitanju korišćenje takozvanih crnih fondova za finansiranje izbornih kampanja Demokratske partije socijalista.

Iako je to tek jedan od nekoliko postupaka koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, predmet Koverta ima posebnu težinu, imajući u vidu da se radi o političkoj korupciji sa mnogo dugoročnijim štetnim efektima po crnogorsko društvo. Svi smo svjedočili predaji novca i snimku koji je poslužio kao konačna potvrda da se DPS finansira iz nelegalnih izvora.

Druga potvrda je došla od samog tadašnjeg predsjednika te partije, Mila Đukanovića, koji je još početkom 2019. godine priznao da je predsjednik Atlas Grupe finansijski pomagao njegovu partiju: „Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti organi tražili.“

MANS je od tadašnjeg Glavnog specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića,  tražio da se ispitaju sumnjive donacije DPS-a, ali to nikada nije urađeno.

Sa druge strane, bilo bi naivno vjerovati da je sve ono što je do sada otkrio javnosti, Duško Knežević uradio kao izraz nekog patriotskog čina, uključujući i najavu dokaza vezanih za “plavu torbu”. Radi se prosto o pokušaju da se ojača pozicija u onome što je neminovan krivični postupak protiv njega pred crnogorskim institucijama. Tako treba gledati i najave mogućeg statusa svjedoka-saradnika. Biće zanimljivo vidjeti kako će tužilaštvo cijeniti ono što Knežević najavljuje kao dokaze protiv samog vrha prethodnog režima, u prvom redu bivšeg predsjednika, Mila Đukanovića.

MONITOR: Kritikovali ste neke od akata na kojima Vlada radi u susret eventualnom dobijanju IBAR-a, a koji se tiču aktikorupcijskih politika, te mehanizama borbe sa kriminalom. Radi li vlast suštinski na reformama koje se tiču poglavlja 23, 24 ?

MILOVAC: Za sada nemamo potvrdu političke volje da je vlada Milojka Spajića ozbiljna u namjeri da zakonski okvir upodobi onome što su ne samo međunarodni standardi, već prije svega realne potrebe Crne Gore kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. To je sasvim vidljivo iz onoga što predstavlja paket reformi koje je Ministarstvo pravde predstavilo pod nazivom Pravda Sad, ali i sasvim očigledno kada je u pitanju nova Strategija za borbu protiv korupcije koja već u formi ne ispunjava čak ni prilično niske standarde koje su postavile prethodne vlade pod vlašću DPS-a.

Ogromno neznanje i nerad su dominantna karakteristika onoga što se građanima nudi kroz izmjene ključnih zakona, u prvom redu Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom, te Zakona o tužilaštvu. Korak dalje je  Strategija za borbu protiv korupcije koja ne tretira ključne izazove sa kojima se nosi crnogorsko društvo. MANS  godinama ukazuje na probleme u ovoj oblasti i predlaže rješenja, dajući komentare i obezbjeđujući pomoć međunarodnih eksperata. Komunikacija sa nosiocima vlasti u posljednje četiri godine je dodatno intezivirana, nakon svih obećanja koja su, iz tada opozicionih klupa, data kada je u pitanju borba protiv korupcije.

Nakon četiri godine apsolutnog nerada kada je u pitanju antikorupcijska reforma, smatram da više ne možemo govoriti samo o neznanju koje jeste dominantna prepreka, već i o značajnom nedostatku političke volje da se u ovoj oblasti stvari pomjere sa mrtve tačke. Poseban izazov će predstavljati odbrojavanje dana do momenta odlučivanja o tome da li će Crna Gora dobiti pozitivan odgovor na IBAR, te količina prečica za koje postiji sumnja da će administracija Spajića napraviti kako bi ispunila formu, dok će suština kao mnogo puta do sada ostati u drugom planu.

U svakom slučaju, sve ono što sada budemo pogrešno postavili kada je u pitanju borba protiv korupcije, biće izuzetno teško kasnije ispraviti, a već smo izgubili previše vremena.

MONITOR: Kako vidite prošlonedeljnju Đukanovićevu izjavu, kojom je hapšenja Milivoja Katnića i Zorana Lazovića poistovijetio sa krvnom osvetom?

MILOVAC: Radi se o veoma nepromišljenim izjavama, koje nisu strane bivšem predsjedniku države Crne Gore, Milu Đukanoviću, naročito onda kada ocijeni da je potrebno “podići moral” u teškim trenucima za njegovu partiju. Nakon svega što smo mogli da pročitamo u Skaj prepiskama, ostaje malo prostora za sumnju da su Milivoje Katnić i Zoran Lazović bili čuvari jednog potpuno paralelnog sistema koji je Đukanovića održavao na vlasti i van domašaja bilo kakve političke ili krivične odgovornosti.

Znog toga ne iznenađuje potreba da se javno oglasi i sam Đukanović koji i nakon odlaska u takozvanu političku penziju, nastavlja da biva svojevrsni stožer DPS-a, sa očitim uticajem ne samo na političko tkivo te partije, već i na ono što se često u javnosti naziva kriminalnim. Izjava Đukanovića može se čitati i kao direktna poruka Katniću i Lazoviću, da kao vjerni vojnici pomenutog sistema nisu zaboravljeni ili otpisani.

Đukanović i njegova partija su već neko vrijeme bez tradicionalnih poluga moći zahvaljujući kojima su vladali prethodne tri decenije. Sa druge strane, ako je vjerovati onome što smo mogli da pročitamo u SKAJ prepisakama, a odnosi se na učešće kriminalnih struktura u izbornim procesima, to može biti posljednja poluga moći na koju Đukanović računa i zbog čega njegove poruke kakve smo imali prilike da čujemo mogu biti opasne.

MONITOR: Ko sve vrši pritisak na Specijalno državno tužilaštvo?

MILOVAC: Nakon trideset godina DPS režima, sasvim je realno očekivanje građana Crne Gore da konačno pravda bude zadovoljena, ali taj proces nikako ne bi trebao da bude u službi i pod uticajem bilo koje partije na vlasti. Nažalost, rezultati u borbi protiv korupcije su očigledno percipirani kao politički kapital koji pojedine političke partije žele da prigrabe za sebe i potpuno neosnovano sebi pripišu zasluge za rezultate kojima su malo ili nimalo doprinjele.

Sa druge strane, iako smo i ranije imali hapšenje javnih funkcionera koji su bili članovi DPS-a ili bili percipirani kako njihov poslušnici, do hapšenja Milivoja Katinića i Zorana Lazovića, nismo imali izražen otvoren pritisak na tužilaštvo od strane te partije. Ovakvo ponašanje predstavnika DPS-a u javnosti ne samo da ukazuje da od “reformisanog DPS-a” nema ništa, već daje za pravo i onima koji sumnjaju da su veze sa organizovanim kriminalom bile duboko utkane u sve ono što je ta partija radila, a da su Katnić i Lazović bili među glavnim kopčama sa tim strukturama.

Kada se stvari stave u tu perspektivu, nije iznenađenje što glavna poruka DPS-a više nije da “prepustimo institucijama da rade svoj posao”, već ona koja direktno crta metu na GST Vladimiru Novoviću, nazivajući ga “skaj tužiocem”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori

MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?

MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji pri­maju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovor­nosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna dis­kriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razlo­ga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dosto­janstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.

Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i  pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?

MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade,  već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.

MONITOR: Vlada je, opet bez konsulatacije sa sindikatima, najavila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini i djelimično ukidanje neradne nedjelje.

MIHAJLOVIĆ: I u ovom slučaju, iako se radilo o predlogu koji je godinu dana ranije usaglašen na nivou socijalnih partnera, reagovali smo promptno podsjećajući da takav čin nije u duhu dobrog socijalnog dijaloga i da je neprihvatljivo da se putem sredstava javnog informisanja upoznajemo sa aktivnostima resornih ministarstava. Razgovori na ovu temu na nivou socijalnih partnera trajali su nekoliko godina. Svi zajedno pokazali smo značajan stepen odgovornosti u odnosu na ovo pitanje. Stoga, svaka aktivnost donosioca odluka po ovom pitanju zahtijeva sazivanje sjednice Socijalnog savjeta i otvoren dijalog. Danas je, pak, tema neradne nedjelje u trgovini prešla u potpunosti na politički teren, zbog čega je USSCG zauzela stav da ovu temu do daljeg ne komentariše.

MONITOR: Ovog Prvog maja najavili ste borbu na implementaciji Rezolucije o nužnosti reforme stambene politike i Rezolucije o zaštiti privrednih subjekata od nacionalnog interesa. Šta ove dvije rezolucije predviđaju i koji su rokovi za njihovo sprovođenje?

MIHAJLOVIĆ: Ovogodišnji Međunarodni praznik rada posvetili smo promovisanju dvije od šest  rezolucija koje su usvojene na Četvrtom Kongresu USSCG od strane oko 400 delegata. Cijenimo da su u ovom trenutku pomenute rezolucije posebno važne kako za ekonomsko-socijalni položaj zaposlenih, tako i za društvo u cjelini.

Rezolucijom o nužnosti reforme stambene politike od Vlade zahtijevamo da otpočne vođenje odgovorne stambene politike i da tretira pravo na stan kao osnovno ljudsko pravo. Naš predlog je da država, po ugledu na razvijene države Evrope, otpočne sa izgradnjom državnog stambenog fonda i omogući srednjedohodovnom stanovništvu da po pristupačnim cijenama rentiraju stan i time riješe jedno od osnovnih egzistencijalnih pitanja. Na ovaj način bili bi korak bliže ostvarenju ustavnog ideala da smo država socijalne pravde, zaustavili odliv stanovništva iz Crne Gore, te omogućili mladim ljudima da se osamostale i planiraju porodice. Uoči Prvog maja, USSCG je uputila poziv premijeru da na jednoj od prvih narednih sjednica Vlade oformi međusektorsku radnu grupu u kojoj bi participirali socijalni partneri i koja bi bila zadužena za izradu modela izgradnje i upravljanja stanovima u državnom vlasništvu.

Rezolucija o zaštiti privrednih subjekata od nacionalnog interesa usmjerena je na očuvanje preostalog dijela crogorske privrede i ekonomske stabilnosti Crne Gore, kao i na očuvanje radnih mjesta. Predsjedniku Skupštine i svim poslaničkim klubovima smo uputili inicijativu za usvajanje posebne Rezolucije kojom bi se odlučno suprotstavili privatizaciji preduzeća od nacionalnog interesa i obavezali se da država zadrži većinsko vlasništvo u istim. Cijenimo da će na taj način biti potvrđena odlučnost Crne Gore da zaštiti svoj interes i interese njenih građana/ki ali i budućih pokoljenja, te da će ujedno država time preuzeti dodatnu odgovornost u upravljanju ovim preduzećima u cilju njivog budućeg strateškog razvoja zasnovanog na investicijama i vladavini prava. Usvajanje ove rezolucije bila bi, po našem mišljenju, prethodnica donošenju posebnog zakona o gazdovanju privrednim subjektima koji su u državnom vlasništvu.

Ukoliko u primjerenom roku donosioci odluka ne budu preduzeli konkrente korake u cilju realizacije ovih inicijativa, USSCG će otpočeti prikupljanje potpisa od strane biračkog tijela kako bi, u skladu sa mogućnošću koju nam garantuje Ustav, podnijeli predlog za raspisivanje referenduma.

MONITOR: Što bi Vlada, sindikat i ostali socijalni partneri trebali da urade da Prvi maj sledeće godine radnici dočekaju sa većim platama i boljim uslovima rada?

MIHAJLOVIĆ: Raskid sa praksom da lični i partijski interesi budu iznad kolektivnih i egzistencijalnih potreba preduslov je stvaranja demokratskog društva i ambijenta vladavine prava i pravne sigurnosti.

Da bi u boljim uslovima dočekali sledeći Prvi maj, odgovornost je prije svega na Vladi, ali i na socijalnim partnerima, te na svim građanima/kama. Obaveza je Vlade  da promoviše i afirmiše socijalni dijalog na svim nivoima i svojim primjerom doprinese promjeni odnosa značajnog broja poslodavaca prema sindikatima, socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju. Obaveza je Vlade da sve javne politike kreira stavljajući pojedinca, odnosno građanina u centar istih. Odgovornost i obaveza poslodavaca je da poštuju dostojanstvo i lični i profesionalni integritet zaposlenih, ispunjavajući sve svoje zakonske obaveze prema zaposlenima. Da zaposlenima omoguće efikasno ostvarivanje sindikalnih prava kao osnovih ljudskih prava. Obaveza zaposlenih je da unapređuju i promovišu vrijednosti poput solidarnosti i jedinstva, postanu svjesni svoje moći, ne dozvoljavajući svijetu kapitala da nastavi sa podrivanjem radničke klase.

U narednom periodu, pored zagovaranja pitanja vezanih za naprijed pomenute rezolucije, USSCG će nastaviti snažno da se zalaže za povećanje obračun­ske vrijednosti koeficijenta za zaposlene u privredi, odnosno u privatnom sektoru budući da u ovom sektoru imamo zane­marljiv broj zaključenih kolek­tivnih ugovora kod poslodavca. Nastavićemo da insistiramo na izmjeni Zakona o Fondu rada radi obeštećenja zaposlenih kojima poslodavci nijesu uplatili dopri­nose, a čije firme su prestale da postoje. Insistiraćemo na formi­ranju radnih sudova ili posebnih odjeljenja za radne sporove kao i za formiranje Zavoda za medici­nu rada kao referentne ustanove koja će utvrđivati i verifikovati profesionalna oboljenja. Nećemo odustati ni od naših inicijativa za izmjenu Zakona o svetkovanju vjerskih praznika i donošenju podzakonskih akta koji će dor­pinijeti punoj primjeni Zakona o državnim i drugim praznicima. I naravno nastaviti da vodimo odlucnu borbu na smanjenju broja nesigurnih oblika rada i transformaciju istih u ugovore na neodredjeno vrijeme tamo gdje su se stekli uslovi za to.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas

MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?

STOJILJKOVIĆ:   Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz  kontrolu  nad  svim  resursima  moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim  delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa  podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke  spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.

MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?

STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se  neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.

MONITOR: Više predstavnika opozicije je bilo u posjetama i razgovorima u Evropskom parlamentu, Bundestagu, francuskom Savjetu…Utisak je da je efekat njihovog lobiranja za skretanje pažnje EU na izbornu kradju, imao domet samo do Rezolucije EP. Stigao je izvještaj ODIHR i njegovih 25 preporuka i manje-više jasnog pritiska na vlast. Da li je moguće da je donijeta odluka da Brisel zaustavi dalje javne pritiske na Aleksandra Vučića?

STOJILJKOVIĆ: Brisel je već zabavljen sopstvenim izborima i već tradicionalno licemerno sklon da gleda da, u svom procenjenom geostrateškom interesu, oprosti nepodopštine svakom igraču stabilokrati koji je “mangup iz naših a ne njihovih redova“.  Konkurs za miljenika je, međutim, ipak otvoren i Vučić može biti zamenjen nekim lojalnijim – a ako se baš posreći i sklonijim demokratiji.

MONITOR: Savo Manojlović, predvodnik pokreta Kreni-Promeni, izaći će prvi put na izbore i to kao kandidat za gradonačelnika Beograda. Nije pokazao volju da bude dio opozicije „Biram borbu“. Da li bi Manojlović mogao da ispuni vakuum „perspektivne“ građanske desnice?

STOJILJKOVIĆ: Nadajmo se da je tačna procena da Manojlović siguno prelazi cenzus, da će Kreni-promeni izvesti na izbore i nešto apstinenata i da će biti u postizbornom savezu sa “Biram borbu” koalicijom. Naći će se tu i neki iz građanske desnice koja je već uspešno izmrvljena ili pak integrirana u poredak. Kad ćemo već postati politički punoletni ?

MONITOR: Ovog mjeseca se u GS UN glasa o predlogu Rezolucije o genocidu u Srebrenici- a u Komitetu ministara SE o prijemu Kosova u članstvo. Pokrenute su, u zadnji čas, i neke diplomatske aktivnosti. Koliko ovaj „prekretnički maj“ ide na ruku učvršćivanju pozicije Aleksandra Vučića u predizborno vrijeme?

STOJILJKOVIĆ: Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, doneta – naravno u poslednji čas. Igrač na više razboja istovremeno iz  nevolja izlazi tako što servilnost prema moćnicima  prepokriva verbalnim junačenjem za unutrašnju upotrebu. I prolaziće mu to sve dok polovina birača drži  da je narod bez vođe koga samo treba slediti, kao telo bez glave.

MONITOR: Aleksandar Vučić je nedavno neke predstavnike SAD i Švajcarske nazvao„odvratnim“.  Za slovenačke je rekao da su „najodvratniji“. Pravdao se a posle i izvinio „slovenačkom narodu“…Njegove inicijative u Njujorku i Strazburu nisu dobro primljene u regionu. Procjenjuje se da je i ono što govori Dodik, njihova zajednička odluka. Da li Vučić „zna“ da je još nezamjenjiv regionalni igrač i za Zapad i za Istok?

STOJILJKOVIĆ: Zna, naravno i to sve dok uspešno hoda po žici i čini se da, iako mu ni Istok ni Zapad ne veruju, ne vide mu još realnu zamenu nekim lojalnijim. Kao ni sopstveni uplašeni građani skloni, recimo, da poveruju da je odbrana Dodika, odbrana Srpske. Verbalni ispadi poput Vučićevih ili Dodikove rasistoidne priče da ne može da deli isti vazduh sa Bošnjacima – koja se posle pegla u izjavi koja cilja tek bošnjačku političku elitu nije, međutim,  tek lokalno izolovana pojava. Radi se o globalnom trendu histerizacije reakcija na neistomišljenike koja se širi medijima i društvenim mrežama, odnosno  kenselovanja neistomišljenika kao agresivnoj reakciji na negdašnja preterivanja  političke korektnosti.

MONITOR: Ministar spoljnih poslova BiH, Elmedin Konaković, „ocrnio“ je ambasadora Izraela u Srbiji, Jahela Vilana, zbog njegove izjave da je teško upoređivati holokaust i genocid u Srebrenici…Reagovanje Izraela na Hamasov napad, u Gazi je do sada životom platilo više od 35.000 ljudi, mahom civila. U kom „svijetlu“ biste posmatrali ovaj nediplomatični sukob?

STOJILJKOVIĆ: Očito da ni žrtve genocida nisu imune na neku vrstu „ ekskluzivnosti u patnji “ ali ni na spremnosti da, kao Izrael u Gazi, primeni genocidnu reakciju na teroristički napad. Na drugoj strani, u priči o rezoluciji Generalne skupštine o genocidu u Srebrenici, ima čini se bar jednako želje da se-unutar geostrateških igara i sponzorstava, ojača argumentacija da je  Republika Srpska  genocidna tvorevina, kao i   nastojanja  da  se zločini  nikada  ne zaborave i ne ponove.

MONITOR: Oba doma Kongresa su izglasala 95 milijardi pomoći saveznicima SAD. Predsjednik Džozef Bajden je zagovornik rješenja o „dvije države“ na Bliskom istoku, ali i insistiranja da Ukrajina „ide do kraja“ u ratu sa Rusijom. Tajvan je element glavnih neslaganja SAD i Kine…Kako  je predsjednička trka uveliko u toku, koliko će stavovi o spoljnoj politici i finansiranju saveznika uticati na njen ishod?

STOJILJKOVIĆ: Kako su samo stvari izgledale jednostavno pre samo tri decenije sa padom Berlinskog zida i Fukojaminim panliberalnim Eshatonom i proglašavanjem kraja   istorije. Kapitalizam je ostao bez konkurencije – no, sa decenijskim rastom Kine i agresijom Rusije na Ukrajinu kao imperijalnom reakcijom na prethodnu  tendenciju njenog okruživanja, kao da je Pax Americana dovedena u pitanje. Nadam se da smo tek u drugom hladnom ratu kome sledi, nakon burne decenije sleganja tla, stabilizovan multilateralan poredak a ne već na ivici novog svetskog rata sa samouništavajućim posledicama. Meni se, kao “čudaku“  koji – između plutokratskog kapitalizma sa već perverznim nejednakostima i distopijskom slikom sveta iz Davosa u kome „ nećemo imati ništa a bićemo sretni “ i novih despotija (u kojima spin diktatori sistemom socijalnog bodovanja i obećanim rastom kontrolišu   podanike), bira ono što Piketi   naziva decentralizovanim, participativnim i ekološkim socijalizmom. Izbor između Trampa i Bajdena je neprivlačan ali posledično važan. Trampov populizam je maligna,  “autoimuna bolest demokratije “ (Kin), ali on ne vodi ratove i lako se dogovara sa autokratama. No u svetu u kome vladaju oni koji uspešno upravljaju pažnjom, pobediće onaj ko u prinudnom izboru bolje pogađa moj interes. Ili ga manje iritira. Vreme političke infantilizacije je još u svome zenitu.

Nova vlada, stari obrazac

MONITOR: Među 31 ministrom i ministarkom nove Vlade Srbije je i Nenad Popović koji se sa potpredsjednikom Aleksandrom Vulinom nalazi na listi sankcionisanih od strane SAD. Ipak, najveća novost je da je ministarka i Milica Đurđević Stamenkovski, predsjednica desničarske stranke Zavetnici koja je na izborima u decembru bila dio desne opozicije i velika kritičarka vlasti. Kako ocjenjujete logiku kojom je sastavljena ova Vlada?

STOJILJKOVIĆ: I najnovija „prvomajska“ Vučić-Vučevićeva vlada sledi stari obrazac. Prekobrojna je da namiri sve apetite i sklopljena u poslednji čas-iako za to nije bilo nikakvog racionalnog političkog razloga, sem da se unize i disciplinuju njeni članovi. U njoj je jezgro proverenih – koji se rotiraju sa pozicije na poziciju, upotrebljivih na srednji rok i onih koji igraju samo jednu sezonu. U ravnoteži ili šaci se drže sopstveni kadrovi, apetiti partnera i tzv. eksperti koji, na kraju završe kao partijski uhljebi. Povratak Vulina je dokaz da najverniji ponovo izrone i kada to niko ne očekuje. To je i razlog što se vođa tako odano služi na dvoru. Zavetnica i Macura su stara priča o nagrađivanju prebega koji se onda usisaju i marginalizuju. Najzad, Vulin i Popović poruka su za spoljnu publiku upotrebu-što opet ne znači da će vlada voditi prorusku politiku. I da će baš potrajati. Jedan je samo veliki nabildovani Vođa koji nas vodi tamo gde opstaje na vlasti-bila to i nedođija.

Ne vjerujući u promjene, birači slijede svoj mali uhljebni interes

MONITOR:. Procjena je da 800.000 ljudi u Srbiji  živi u apsolutnom siromaštvu…Još jedan je Prvi  maj: ima li rješenja za   ovu našu „enigmu“?

STOJILJKOVIĆ: Beg iz siromaštva, kvalitetne  javne usluge i radna mesta su tri teme koje građani EU smatraju prioritetima u anketi Eurobarometra, tokom kampanje za izbore za Evropski parlament. Najvažnija su to pitanja i za građanke i građane Srbije u kojoj , recimo, do plate za pristojan život od hiljadu i stotinak evra ne dosegne bar njih  četiri petine. No ta pitanja nisu i  na vrhu izborne agende zato što svi učesnici  izbora jedno   obećavaju zavodeći siromašnu biračku većinu- a drugo rade kada dođu na vlast, stvarajući sopstvenu klijentelističku mrežu, odnosno servilno služeći korporativnom kapitalu. Posledično-ne verujući više da će se ovde ikada nešto suštinski promeniti, birači slede svoj mali kalkulantski uhlebni interes ili se “lože” na velike teme straha za sudbinu srpstva. Rešenje je u tome da, recimo, sindikati i profesionalna udruženja uspostave svoje zahteve i prinude (opozicione,   demokratske) političke aktere da ih oročeno i kontrolisano ispunjavaju. U prethodno izmenjenom sistemu izbora koji nam obezbeđuje makar približan uticaj onome koji na to ko će se naći na izbornim listama imaju partijske oligarhije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari