Povežite se sa nama

INTERVJU

Neću podržavati nerad

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada očekujete da dobijete oko 2,5 miliona eura koje je Vlada namijenila Narodnom muzeju u okviru obilježavanja i značajnih datuma narednih godina i za što će taj novac biti utrošen?
PEJOVIĆ
: Detalji vladinih planova su mi nepoznati, ali mi smo smo sačinili elaborat kojim su obuhvaćeni svi neophodni radovi u muzeju i oni su planirani na nivou od oko 2.080.000 hiljada eura. Napravljena je lista prioriteta, i prvo što bi trebalo realizovati će biti u Vladinom domu gdje su smješteni Istorijski i Umjetnički muzej i centralni depo Narodnog muzeja, zatim Reljef Crne Gore i Biljarda, a onda Dvor kralja Nikole i Etnografski muzej. Mnogo toga će zavisiti od stanja ekonomije u državi, ali ja sam lično optimista. MONITOR: Šta ste uradili otkako ste imenovani na funkciju direktora muzeja, kako je novac kojim ste raspolagali utrošen?
PEJOVIĆ: Ja sam u muzeju oko deset mjeseci i vjerujte mi da mi ovdje nije nimalo lako. Latio sam se posla, i uz dosta podozrenja i opstrukcije krenuo u sređivanje stanja u muzeju. Prosto je neshvatljivo što sam sve zatekao u pojedinim prostorima, posebno u Vladinom domu. Izbacivali smo godinama nataloženo smeće i čistili ono što godinama niko nije održavao. Krenuo sam od onoga što na prvi pogled daje sliku o muzeju, od infrastrukture koja treba da obezbijedi minimum komfora i za zaposlene i za posjetioce kojih na godišnjem nivou imamo između 100 i 150 hiljada. U Vladinom domu sam to priveo kraju, dođite i uvjerite se na licu mjesta što je sve urađeno. Sala Ivan Crnojević je sada reprezentativni prostor, generalno sređen i sa novim pravilnikom o načinu korišćenja. Ona je po mom mišljenju jedan od brendova Crne Gore i neće kao do sada biti korišćena za sve i svašta. Sređena je fasada Dvora i Arhivsko-bibliotečkog odjeljenja, sređujemo i privodimo kraju radove na ulaznom pultu u Biljardi, završićemo i kompletirati video nadzor i na taj način obezbijediti bolji uvid u rad zaposlenih i u održavanje i čuvanje objekata. Odštampane su nove turističke ulaznice, nabavljene su i registar kase, čime će se obezbijediti značajno bolja kontrola rada turističke službe.Kada su u pitanju projekti , izdvojio bih da su u produkciji Ateljea Dado urađene četiri velike studijske retrospektivne izložbe, produkcija Venecijanskog bijenala za Crnu Goru, izložbe u Austriji i Hrvatskoj…

MONITOR: Sa koliko eksponata raspolaže Narodni muzej? Da li ulažete u održavanje depoa, da li planirate da depo bude izmješten?
PEJOVIĆ: Pravi broj eksponata u Narodnom muzeju je nepoznat, a evidentiran je broj od 12463.
Ja sam inicirao unošenje novih podataka i rad revizorskih komisija. Revizorska komisija je završila svoj rad u Njegoševom muzeju, a sada planiramo revidiranje Umjetničkog muzeja. Moram reći da u Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju ima veliki broj neunesenih podataka o pojedinim dokumentima, kojih ima blizu 700 hiljada. To je ogromni posao i mi na njemu permanentno radimo. Što se tiče depoa, on je koncipiran u startu neuslovno, ali teško da se u dogledno vrijeme može izmiještati. Tamo treba obezbijediti adekvatnu klimatizaciju i u njemu će stanje biti podnošljivo. Na putu smo da i ovaj problem razriješimo. Činjenica je da u zadnjih 30 godina nije bilo valjanih primopredaja, a ja sam iskoristio priliku da se penzionisanjem nekih rukovodećih kadrova naprave valjane komisijske primopredaje u Istorijskom muzeju i Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju, gdje se pokazalo da je stanje u redu.

MONITOR: Ima li viška zaposlenih u Narodnom muzeju?
PEJOVIĆ: Narodni muzej je veoma kompleksna institucija sa puno izvanrednih mogućnosti, sjajnih pojedinaca, ali i sa veoma puno unutrašnjih problema. Muzej je dugo godina bio, zbog poznatih okolnosti u prošlosti, doveden do ivice opstanka. U Cetinju, gdje je privreda potpuno zamrla, muzej je bio zadnja šansa za zaposlenje, tako da se pretvorio u socijalnu ustanovu u kojoj je struktura zaposlenih veoma nepovoljna. Ljudi su dolazili sa navikama koje nijesu odgovarale instituciji kakva je NM. Značajan broj zaposlenih nema pravu predstavu o tome gdje radi i šta radi. Ovdje je bilo normalno da se godinama ne dolazi na posao, a ima više primjera da je to trajalo i po deset godina, pa i više. Uz to, ovdje je veoma izražen nepotizam, tako da imamo slučajeva da čitave familije ovdje imaju uhlebljenje. Pokrenuti ljude u takvoj atmosferi nije nimalo lako, ali uz pomoć onog dijela posvećenih profesionalaca, zamajac se ipak pokrenuo. Ono što je sigurno, ja neću biti onaj koji će podržavati nerad, tražim i tražiću red i disciplinu, a neradnici će morati naći drugo mjesto za nečinjenje. Nalazom Državne revizorske komisije evidentiran je broj ljudi koji su višak, i ja ću se kao rukovodilac ove kuće zalagati da se korektnim i kvalitetnim socijalnim programom oslobodimo ovih ljudi. Nama predstoji podmlađivanje mladim stručnim kadrom, jer se moramo pripremati za predstojeću smjenu generacija.

MONITOR: Koliko je eksponata dato Mitropoliji, koji su najznačajniji, da li ćete pokrenuti proceduru za povraćaj i kada?
PEJOVIĆ: Nedavno smo realizovali povodom 140 godina Bogoslovsko učiteljske škole i Djevojačkog instituta izložbu u Biljardi koja je na jedan studiozan način obilježila rad ove dvije izuzetno značajne škole. Desilo se da je zbog nesuglasica između Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske i Crnogorske pravoslavne crkve Mitropolija povukla 10 predmeta koji su bili posuđeni za ovu izložbu. To je bio povod da ja od saradnika potražim reverse za predmete koji su ustupljeni Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na čuvanje, ili pozajmljeni i vjerujte mi taj je broj veoma veliki. Među ovim predmetima posebno mjesto zauzima Povelja Ivana Crnojevića koja je pozajmljena i zašta imamo revers Mitropoliji za otvaranje postavke u Manastirskom muzeju 1987. godine, a koja do današnjeg dana nije vraćena. Na ovom spisku su i panagije za koje smo saznali prije 20 i više godina da su ukradene, a što najbolje govori o tome kako su čuvane. Ja sam sačinio precizan spisak ovih muzealija i poslaću ga na adekvatne adrese. Ovo je po mom ličnom sudu ozbiljno državno pitanje.

MONITOR: Gdje ste Vi stalno zaposleni a gdje radite honorarno?
PEJOVIĆ:
Ja sam umjetnik, vajar koji permanentno stvara, i to je moje primarno zanimanje. Uz to sam i redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti, na predmetu Vajanje, gdje od početka, već 21 godinu, vodim klasu, i sa ove institucije imam namjeru da kroz pet-šest godina idem u penziju. U muzeju sam, odlukom Vlade Crne Gore imenovan za direktora, i shodno zakonu ostvarujem pedeset odsto ličnog dohotka, ali sa punom odgovornošću. Pokušaću da nešto uradim da se ova značajna kuća bolje organizuje i da bolje funkcioniše. Sredstva koja zarađujem u muzeju, u iznosu od 436 eura, nijesu sigurno bila razlog mog dolaska u Narodni muzej, nego ono što muzej, kao kuća dugog pamćenja i duša naroda Crne Gore može da ponudi za njenu prezentaciju u svijetu, ali i u samoj Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi ?
PEJOVIĆ: Kultura dijeli sudbinu ostalih oblasti u državi, tako da ima mnogo razloga da se bude nezadovoljno ali isto tako moramo priznati da je urađeno puno na stvaranju infrastrukture koja obezbjeđuje bolju budućnost za ovaj veoma važan segment djelovanja. Bojim se da se još nedovoljno ozbiljno shvaća u pojedinim polugama vlasti, koje je doživljavaju kao elementarnu nepogodu, ne shvatajući da je kultura glavna poluga očuvanja identiteta i bitna platforma koja podrazumijeva profilisanje građanina koji će kao kulturan i obrazovan pojedinac biti spreman za normalnu komunikaciju sa svijetom, svjesnog i sebe i svoje države kao polazišta za uzajamni identitet. U tom kontekstu uloga Narodnog muzeja je veoma značajna, jer je baza koja itekako može pomoći na putu ovakvih spoznaja.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo