Povežite se sa nama

INTERVJU

Neću podržavati nerad

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada očekujete da dobijete oko 2,5 miliona eura koje je Vlada namijenila Narodnom muzeju u okviru obilježavanja i značajnih datuma narednih godina i za što će taj novac biti utrošen?
PEJOVIĆ
: Detalji vladinih planova su mi nepoznati, ali mi smo smo sačinili elaborat kojim su obuhvaćeni svi neophodni radovi u muzeju i oni su planirani na nivou od oko 2.080.000 hiljada eura. Napravljena je lista prioriteta, i prvo što bi trebalo realizovati će biti u Vladinom domu gdje su smješteni Istorijski i Umjetnički muzej i centralni depo Narodnog muzeja, zatim Reljef Crne Gore i Biljarda, a onda Dvor kralja Nikole i Etnografski muzej. Mnogo toga će zavisiti od stanja ekonomije u državi, ali ja sam lično optimista. MONITOR: Šta ste uradili otkako ste imenovani na funkciju direktora muzeja, kako je novac kojim ste raspolagali utrošen?
PEJOVIĆ: Ja sam u muzeju oko deset mjeseci i vjerujte mi da mi ovdje nije nimalo lako. Latio sam se posla, i uz dosta podozrenja i opstrukcije krenuo u sređivanje stanja u muzeju. Prosto je neshvatljivo što sam sve zatekao u pojedinim prostorima, posebno u Vladinom domu. Izbacivali smo godinama nataloženo smeće i čistili ono što godinama niko nije održavao. Krenuo sam od onoga što na prvi pogled daje sliku o muzeju, od infrastrukture koja treba da obezbijedi minimum komfora i za zaposlene i za posjetioce kojih na godišnjem nivou imamo između 100 i 150 hiljada. U Vladinom domu sam to priveo kraju, dođite i uvjerite se na licu mjesta što je sve urađeno. Sala Ivan Crnojević je sada reprezentativni prostor, generalno sređen i sa novim pravilnikom o načinu korišćenja. Ona je po mom mišljenju jedan od brendova Crne Gore i neće kao do sada biti korišćena za sve i svašta. Sređena je fasada Dvora i Arhivsko-bibliotečkog odjeljenja, sređujemo i privodimo kraju radove na ulaznom pultu u Biljardi, završićemo i kompletirati video nadzor i na taj način obezbijediti bolji uvid u rad zaposlenih i u održavanje i čuvanje objekata. Odštampane su nove turističke ulaznice, nabavljene su i registar kase, čime će se obezbijediti značajno bolja kontrola rada turističke službe.Kada su u pitanju projekti , izdvojio bih da su u produkciji Ateljea Dado urađene četiri velike studijske retrospektivne izložbe, produkcija Venecijanskog bijenala za Crnu Goru, izložbe u Austriji i Hrvatskoj…

MONITOR: Sa koliko eksponata raspolaže Narodni muzej? Da li ulažete u održavanje depoa, da li planirate da depo bude izmješten?
PEJOVIĆ: Pravi broj eksponata u Narodnom muzeju je nepoznat, a evidentiran je broj od 12463.
Ja sam inicirao unošenje novih podataka i rad revizorskih komisija. Revizorska komisija je završila svoj rad u Njegoševom muzeju, a sada planiramo revidiranje Umjetničkog muzeja. Moram reći da u Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju ima veliki broj neunesenih podataka o pojedinim dokumentima, kojih ima blizu 700 hiljada. To je ogromni posao i mi na njemu permanentno radimo. Što se tiče depoa, on je koncipiran u startu neuslovno, ali teško da se u dogledno vrijeme može izmiještati. Tamo treba obezbijediti adekvatnu klimatizaciju i u njemu će stanje biti podnošljivo. Na putu smo da i ovaj problem razriješimo. Činjenica je da u zadnjih 30 godina nije bilo valjanih primopredaja, a ja sam iskoristio priliku da se penzionisanjem nekih rukovodećih kadrova naprave valjane komisijske primopredaje u Istorijskom muzeju i Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju, gdje se pokazalo da je stanje u redu.

MONITOR: Ima li viška zaposlenih u Narodnom muzeju?
PEJOVIĆ: Narodni muzej je veoma kompleksna institucija sa puno izvanrednih mogućnosti, sjajnih pojedinaca, ali i sa veoma puno unutrašnjih problema. Muzej je dugo godina bio, zbog poznatih okolnosti u prošlosti, doveden do ivice opstanka. U Cetinju, gdje je privreda potpuno zamrla, muzej je bio zadnja šansa za zaposlenje, tako da se pretvorio u socijalnu ustanovu u kojoj je struktura zaposlenih veoma nepovoljna. Ljudi su dolazili sa navikama koje nijesu odgovarale instituciji kakva je NM. Značajan broj zaposlenih nema pravu predstavu o tome gdje radi i šta radi. Ovdje je bilo normalno da se godinama ne dolazi na posao, a ima više primjera da je to trajalo i po deset godina, pa i više. Uz to, ovdje je veoma izražen nepotizam, tako da imamo slučajeva da čitave familije ovdje imaju uhlebljenje. Pokrenuti ljude u takvoj atmosferi nije nimalo lako, ali uz pomoć onog dijela posvećenih profesionalaca, zamajac se ipak pokrenuo. Ono što je sigurno, ja neću biti onaj koji će podržavati nerad, tražim i tražiću red i disciplinu, a neradnici će morati naći drugo mjesto za nečinjenje. Nalazom Državne revizorske komisije evidentiran je broj ljudi koji su višak, i ja ću se kao rukovodilac ove kuće zalagati da se korektnim i kvalitetnim socijalnim programom oslobodimo ovih ljudi. Nama predstoji podmlađivanje mladim stručnim kadrom, jer se moramo pripremati za predstojeću smjenu generacija.

MONITOR: Koliko je eksponata dato Mitropoliji, koji su najznačajniji, da li ćete pokrenuti proceduru za povraćaj i kada?
PEJOVIĆ: Nedavno smo realizovali povodom 140 godina Bogoslovsko učiteljske škole i Djevojačkog instituta izložbu u Biljardi koja je na jedan studiozan način obilježila rad ove dvije izuzetno značajne škole. Desilo se da je zbog nesuglasica između Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske i Crnogorske pravoslavne crkve Mitropolija povukla 10 predmeta koji su bili posuđeni za ovu izložbu. To je bio povod da ja od saradnika potražim reverse za predmete koji su ustupljeni Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na čuvanje, ili pozajmljeni i vjerujte mi taj je broj veoma veliki. Među ovim predmetima posebno mjesto zauzima Povelja Ivana Crnojevića koja je pozajmljena i zašta imamo revers Mitropoliji za otvaranje postavke u Manastirskom muzeju 1987. godine, a koja do današnjeg dana nije vraćena. Na ovom spisku su i panagije za koje smo saznali prije 20 i više godina da su ukradene, a što najbolje govori o tome kako su čuvane. Ja sam sačinio precizan spisak ovih muzealija i poslaću ga na adekvatne adrese. Ovo je po mom ličnom sudu ozbiljno državno pitanje.

MONITOR: Gdje ste Vi stalno zaposleni a gdje radite honorarno?
PEJOVIĆ:
Ja sam umjetnik, vajar koji permanentno stvara, i to je moje primarno zanimanje. Uz to sam i redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti, na predmetu Vajanje, gdje od početka, već 21 godinu, vodim klasu, i sa ove institucije imam namjeru da kroz pet-šest godina idem u penziju. U muzeju sam, odlukom Vlade Crne Gore imenovan za direktora, i shodno zakonu ostvarujem pedeset odsto ličnog dohotka, ali sa punom odgovornošću. Pokušaću da nešto uradim da se ova značajna kuća bolje organizuje i da bolje funkcioniše. Sredstva koja zarađujem u muzeju, u iznosu od 436 eura, nijesu sigurno bila razlog mog dolaska u Narodni muzej, nego ono što muzej, kao kuća dugog pamćenja i duša naroda Crne Gore može da ponudi za njenu prezentaciju u svijetu, ali i u samoj Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi ?
PEJOVIĆ: Kultura dijeli sudbinu ostalih oblasti u državi, tako da ima mnogo razloga da se bude nezadovoljno ali isto tako moramo priznati da je urađeno puno na stvaranju infrastrukture koja obezbjeđuje bolju budućnost za ovaj veoma važan segment djelovanja. Bojim se da se još nedovoljno ozbiljno shvaća u pojedinim polugama vlasti, koje je doživljavaju kao elementarnu nepogodu, ne shvatajući da je kultura glavna poluga očuvanja identiteta i bitna platforma koja podrazumijeva profilisanje građanina koji će kao kulturan i obrazovan pojedinac biti spreman za normalnu komunikaciju sa svijetom, svjesnog i sebe i svoje države kao polazišta za uzajamni identitet. U tom kontekstu uloga Narodnog muzeja je veoma značajna, jer je baza koja itekako može pomoći na putu ovakvih spoznaja.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo