Povežite se sa nama

INTERVJU

Neću podržavati nerad

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada očekujete da dobijete oko 2,5 miliona eura koje je Vlada namijenila Narodnom muzeju u okviru obilježavanja i značajnih datuma narednih godina i za što će taj novac biti utrošen?
PEJOVIĆ
: Detalji vladinih planova su mi nepoznati, ali mi smo smo sačinili elaborat kojim su obuhvaćeni svi neophodni radovi u muzeju i oni su planirani na nivou od oko 2.080.000 hiljada eura. Napravljena je lista prioriteta, i prvo što bi trebalo realizovati će biti u Vladinom domu gdje su smješteni Istorijski i Umjetnički muzej i centralni depo Narodnog muzeja, zatim Reljef Crne Gore i Biljarda, a onda Dvor kralja Nikole i Etnografski muzej. Mnogo toga će zavisiti od stanja ekonomije u državi, ali ja sam lično optimista. MONITOR: Šta ste uradili otkako ste imenovani na funkciju direktora muzeja, kako je novac kojim ste raspolagali utrošen?
PEJOVIĆ: Ja sam u muzeju oko deset mjeseci i vjerujte mi da mi ovdje nije nimalo lako. Latio sam se posla, i uz dosta podozrenja i opstrukcije krenuo u sređivanje stanja u muzeju. Prosto je neshvatljivo što sam sve zatekao u pojedinim prostorima, posebno u Vladinom domu. Izbacivali smo godinama nataloženo smeće i čistili ono što godinama niko nije održavao. Krenuo sam od onoga što na prvi pogled daje sliku o muzeju, od infrastrukture koja treba da obezbijedi minimum komfora i za zaposlene i za posjetioce kojih na godišnjem nivou imamo između 100 i 150 hiljada. U Vladinom domu sam to priveo kraju, dođite i uvjerite se na licu mjesta što je sve urađeno. Sala Ivan Crnojević je sada reprezentativni prostor, generalno sređen i sa novim pravilnikom o načinu korišćenja. Ona je po mom mišljenju jedan od brendova Crne Gore i neće kao do sada biti korišćena za sve i svašta. Sređena je fasada Dvora i Arhivsko-bibliotečkog odjeljenja, sređujemo i privodimo kraju radove na ulaznom pultu u Biljardi, završićemo i kompletirati video nadzor i na taj način obezbijediti bolji uvid u rad zaposlenih i u održavanje i čuvanje objekata. Odštampane su nove turističke ulaznice, nabavljene su i registar kase, čime će se obezbijediti značajno bolja kontrola rada turističke službe.Kada su u pitanju projekti , izdvojio bih da su u produkciji Ateljea Dado urađene četiri velike studijske retrospektivne izložbe, produkcija Venecijanskog bijenala za Crnu Goru, izložbe u Austriji i Hrvatskoj…

MONITOR: Sa koliko eksponata raspolaže Narodni muzej? Da li ulažete u održavanje depoa, da li planirate da depo bude izmješten?
PEJOVIĆ: Pravi broj eksponata u Narodnom muzeju je nepoznat, a evidentiran je broj od 12463.
Ja sam inicirao unošenje novih podataka i rad revizorskih komisija. Revizorska komisija je završila svoj rad u Njegoševom muzeju, a sada planiramo revidiranje Umjetničkog muzeja. Moram reći da u Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju ima veliki broj neunesenih podataka o pojedinim dokumentima, kojih ima blizu 700 hiljada. To je ogromni posao i mi na njemu permanentno radimo. Što se tiče depoa, on je koncipiran u startu neuslovno, ali teško da se u dogledno vrijeme može izmiještati. Tamo treba obezbijediti adekvatnu klimatizaciju i u njemu će stanje biti podnošljivo. Na putu smo da i ovaj problem razriješimo. Činjenica je da u zadnjih 30 godina nije bilo valjanih primopredaja, a ja sam iskoristio priliku da se penzionisanjem nekih rukovodećih kadrova naprave valjane komisijske primopredaje u Istorijskom muzeju i Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju, gdje se pokazalo da je stanje u redu.

MONITOR: Ima li viška zaposlenih u Narodnom muzeju?
PEJOVIĆ: Narodni muzej je veoma kompleksna institucija sa puno izvanrednih mogućnosti, sjajnih pojedinaca, ali i sa veoma puno unutrašnjih problema. Muzej je dugo godina bio, zbog poznatih okolnosti u prošlosti, doveden do ivice opstanka. U Cetinju, gdje je privreda potpuno zamrla, muzej je bio zadnja šansa za zaposlenje, tako da se pretvorio u socijalnu ustanovu u kojoj je struktura zaposlenih veoma nepovoljna. Ljudi su dolazili sa navikama koje nijesu odgovarale instituciji kakva je NM. Značajan broj zaposlenih nema pravu predstavu o tome gdje radi i šta radi. Ovdje je bilo normalno da se godinama ne dolazi na posao, a ima više primjera da je to trajalo i po deset godina, pa i više. Uz to, ovdje je veoma izražen nepotizam, tako da imamo slučajeva da čitave familije ovdje imaju uhlebljenje. Pokrenuti ljude u takvoj atmosferi nije nimalo lako, ali uz pomoć onog dijela posvećenih profesionalaca, zamajac se ipak pokrenuo. Ono što je sigurno, ja neću biti onaj koji će podržavati nerad, tražim i tražiću red i disciplinu, a neradnici će morati naći drugo mjesto za nečinjenje. Nalazom Državne revizorske komisije evidentiran je broj ljudi koji su višak, i ja ću se kao rukovodilac ove kuće zalagati da se korektnim i kvalitetnim socijalnim programom oslobodimo ovih ljudi. Nama predstoji podmlađivanje mladim stručnim kadrom, jer se moramo pripremati za predstojeću smjenu generacija.

MONITOR: Koliko je eksponata dato Mitropoliji, koji su najznačajniji, da li ćete pokrenuti proceduru za povraćaj i kada?
PEJOVIĆ: Nedavno smo realizovali povodom 140 godina Bogoslovsko učiteljske škole i Djevojačkog instituta izložbu u Biljardi koja je na jedan studiozan način obilježila rad ove dvije izuzetno značajne škole. Desilo se da je zbog nesuglasica između Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske i Crnogorske pravoslavne crkve Mitropolija povukla 10 predmeta koji su bili posuđeni za ovu izložbu. To je bio povod da ja od saradnika potražim reverse za predmete koji su ustupljeni Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na čuvanje, ili pozajmljeni i vjerujte mi taj je broj veoma veliki. Među ovim predmetima posebno mjesto zauzima Povelja Ivana Crnojevića koja je pozajmljena i zašta imamo revers Mitropoliji za otvaranje postavke u Manastirskom muzeju 1987. godine, a koja do današnjeg dana nije vraćena. Na ovom spisku su i panagije za koje smo saznali prije 20 i više godina da su ukradene, a što najbolje govori o tome kako su čuvane. Ja sam sačinio precizan spisak ovih muzealija i poslaću ga na adekvatne adrese. Ovo je po mom ličnom sudu ozbiljno državno pitanje.

MONITOR: Gdje ste Vi stalno zaposleni a gdje radite honorarno?
PEJOVIĆ:
Ja sam umjetnik, vajar koji permanentno stvara, i to je moje primarno zanimanje. Uz to sam i redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti, na predmetu Vajanje, gdje od početka, već 21 godinu, vodim klasu, i sa ove institucije imam namjeru da kroz pet-šest godina idem u penziju. U muzeju sam, odlukom Vlade Crne Gore imenovan za direktora, i shodno zakonu ostvarujem pedeset odsto ličnog dohotka, ali sa punom odgovornošću. Pokušaću da nešto uradim da se ova značajna kuća bolje organizuje i da bolje funkcioniše. Sredstva koja zarađujem u muzeju, u iznosu od 436 eura, nijesu sigurno bila razlog mog dolaska u Narodni muzej, nego ono što muzej, kao kuća dugog pamćenja i duša naroda Crne Gore može da ponudi za njenu prezentaciju u svijetu, ali i u samoj Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi ?
PEJOVIĆ: Kultura dijeli sudbinu ostalih oblasti u državi, tako da ima mnogo razloga da se bude nezadovoljno ali isto tako moramo priznati da je urađeno puno na stvaranju infrastrukture koja obezbjeđuje bolju budućnost za ovaj veoma važan segment djelovanja. Bojim se da se još nedovoljno ozbiljno shvaća u pojedinim polugama vlasti, koje je doživljavaju kao elementarnu nepogodu, ne shvatajući da je kultura glavna poluga očuvanja identiteta i bitna platforma koja podrazumijeva profilisanje građanina koji će kao kulturan i obrazovan pojedinac biti spreman za normalnu komunikaciju sa svijetom, svjesnog i sebe i svoje države kao polazišta za uzajamni identitet. U tom kontekstu uloga Narodnog muzeja je veoma značajna, jer je baza koja itekako može pomoći na putu ovakvih spoznaja.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo