Povežite se sa nama

INTERVJU

Neću podržavati nerad

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada očekujete da dobijete oko 2,5 miliona eura koje je Vlada namijenila Narodnom muzeju u okviru obilježavanja i značajnih datuma narednih godina i za što će taj novac biti utrošen?
PEJOVIĆ
: Detalji vladinih planova su mi nepoznati, ali mi smo smo sačinili elaborat kojim su obuhvaćeni svi neophodni radovi u muzeju i oni su planirani na nivou od oko 2.080.000 hiljada eura. Napravljena je lista prioriteta, i prvo što bi trebalo realizovati će biti u Vladinom domu gdje su smješteni Istorijski i Umjetnički muzej i centralni depo Narodnog muzeja, zatim Reljef Crne Gore i Biljarda, a onda Dvor kralja Nikole i Etnografski muzej. Mnogo toga će zavisiti od stanja ekonomije u državi, ali ja sam lično optimista. MONITOR: Šta ste uradili otkako ste imenovani na funkciju direktora muzeja, kako je novac kojim ste raspolagali utrošen?
PEJOVIĆ: Ja sam u muzeju oko deset mjeseci i vjerujte mi da mi ovdje nije nimalo lako. Latio sam se posla, i uz dosta podozrenja i opstrukcije krenuo u sređivanje stanja u muzeju. Prosto je neshvatljivo što sam sve zatekao u pojedinim prostorima, posebno u Vladinom domu. Izbacivali smo godinama nataloženo smeće i čistili ono što godinama niko nije održavao. Krenuo sam od onoga što na prvi pogled daje sliku o muzeju, od infrastrukture koja treba da obezbijedi minimum komfora i za zaposlene i za posjetioce kojih na godišnjem nivou imamo između 100 i 150 hiljada. U Vladinom domu sam to priveo kraju, dođite i uvjerite se na licu mjesta što je sve urađeno. Sala Ivan Crnojević je sada reprezentativni prostor, generalno sređen i sa novim pravilnikom o načinu korišćenja. Ona je po mom mišljenju jedan od brendova Crne Gore i neće kao do sada biti korišćena za sve i svašta. Sređena je fasada Dvora i Arhivsko-bibliotečkog odjeljenja, sređujemo i privodimo kraju radove na ulaznom pultu u Biljardi, završićemo i kompletirati video nadzor i na taj način obezbijediti bolji uvid u rad zaposlenih i u održavanje i čuvanje objekata. Odštampane su nove turističke ulaznice, nabavljene su i registar kase, čime će se obezbijediti značajno bolja kontrola rada turističke službe.Kada su u pitanju projekti , izdvojio bih da su u produkciji Ateljea Dado urađene četiri velike studijske retrospektivne izložbe, produkcija Venecijanskog bijenala za Crnu Goru, izložbe u Austriji i Hrvatskoj…

MONITOR: Sa koliko eksponata raspolaže Narodni muzej? Da li ulažete u održavanje depoa, da li planirate da depo bude izmješten?
PEJOVIĆ: Pravi broj eksponata u Narodnom muzeju je nepoznat, a evidentiran je broj od 12463.
Ja sam inicirao unošenje novih podataka i rad revizorskih komisija. Revizorska komisija je završila svoj rad u Njegoševom muzeju, a sada planiramo revidiranje Umjetničkog muzeja. Moram reći da u Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju ima veliki broj neunesenih podataka o pojedinim dokumentima, kojih ima blizu 700 hiljada. To je ogromni posao i mi na njemu permanentno radimo. Što se tiče depoa, on je koncipiran u startu neuslovno, ali teško da se u dogledno vrijeme može izmiještati. Tamo treba obezbijediti adekvatnu klimatizaciju i u njemu će stanje biti podnošljivo. Na putu smo da i ovaj problem razriješimo. Činjenica je da u zadnjih 30 godina nije bilo valjanih primopredaja, a ja sam iskoristio priliku da se penzionisanjem nekih rukovodećih kadrova naprave valjane komisijske primopredaje u Istorijskom muzeju i Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju, gdje se pokazalo da je stanje u redu.

MONITOR: Ima li viška zaposlenih u Narodnom muzeju?
PEJOVIĆ: Narodni muzej je veoma kompleksna institucija sa puno izvanrednih mogućnosti, sjajnih pojedinaca, ali i sa veoma puno unutrašnjih problema. Muzej je dugo godina bio, zbog poznatih okolnosti u prošlosti, doveden do ivice opstanka. U Cetinju, gdje je privreda potpuno zamrla, muzej je bio zadnja šansa za zaposlenje, tako da se pretvorio u socijalnu ustanovu u kojoj je struktura zaposlenih veoma nepovoljna. Ljudi su dolazili sa navikama koje nijesu odgovarale instituciji kakva je NM. Značajan broj zaposlenih nema pravu predstavu o tome gdje radi i šta radi. Ovdje je bilo normalno da se godinama ne dolazi na posao, a ima više primjera da je to trajalo i po deset godina, pa i više. Uz to, ovdje je veoma izražen nepotizam, tako da imamo slučajeva da čitave familije ovdje imaju uhlebljenje. Pokrenuti ljude u takvoj atmosferi nije nimalo lako, ali uz pomoć onog dijela posvećenih profesionalaca, zamajac se ipak pokrenuo. Ono što je sigurno, ja neću biti onaj koji će podržavati nerad, tražim i tražiću red i disciplinu, a neradnici će morati naći drugo mjesto za nečinjenje. Nalazom Državne revizorske komisije evidentiran je broj ljudi koji su višak, i ja ću se kao rukovodilac ove kuće zalagati da se korektnim i kvalitetnim socijalnim programom oslobodimo ovih ljudi. Nama predstoji podmlađivanje mladim stručnim kadrom, jer se moramo pripremati za predstojeću smjenu generacija.

MONITOR: Koliko je eksponata dato Mitropoliji, koji su najznačajniji, da li ćete pokrenuti proceduru za povraćaj i kada?
PEJOVIĆ: Nedavno smo realizovali povodom 140 godina Bogoslovsko učiteljske škole i Djevojačkog instituta izložbu u Biljardi koja je na jedan studiozan način obilježila rad ove dvije izuzetno značajne škole. Desilo se da je zbog nesuglasica između Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske i Crnogorske pravoslavne crkve Mitropolija povukla 10 predmeta koji su bili posuđeni za ovu izložbu. To je bio povod da ja od saradnika potražim reverse za predmete koji su ustupljeni Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na čuvanje, ili pozajmljeni i vjerujte mi taj je broj veoma veliki. Među ovim predmetima posebno mjesto zauzima Povelja Ivana Crnojevića koja je pozajmljena i zašta imamo revers Mitropoliji za otvaranje postavke u Manastirskom muzeju 1987. godine, a koja do današnjeg dana nije vraćena. Na ovom spisku su i panagije za koje smo saznali prije 20 i više godina da su ukradene, a što najbolje govori o tome kako su čuvane. Ja sam sačinio precizan spisak ovih muzealija i poslaću ga na adekvatne adrese. Ovo je po mom ličnom sudu ozbiljno državno pitanje.

MONITOR: Gdje ste Vi stalno zaposleni a gdje radite honorarno?
PEJOVIĆ:
Ja sam umjetnik, vajar koji permanentno stvara, i to je moje primarno zanimanje. Uz to sam i redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti, na predmetu Vajanje, gdje od početka, već 21 godinu, vodim klasu, i sa ove institucije imam namjeru da kroz pet-šest godina idem u penziju. U muzeju sam, odlukom Vlade Crne Gore imenovan za direktora, i shodno zakonu ostvarujem pedeset odsto ličnog dohotka, ali sa punom odgovornošću. Pokušaću da nešto uradim da se ova značajna kuća bolje organizuje i da bolje funkcioniše. Sredstva koja zarađujem u muzeju, u iznosu od 436 eura, nijesu sigurno bila razlog mog dolaska u Narodni muzej, nego ono što muzej, kao kuća dugog pamćenja i duša naroda Crne Gore može da ponudi za njenu prezentaciju u svijetu, ali i u samoj Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi ?
PEJOVIĆ: Kultura dijeli sudbinu ostalih oblasti u državi, tako da ima mnogo razloga da se bude nezadovoljno ali isto tako moramo priznati da je urađeno puno na stvaranju infrastrukture koja obezbjeđuje bolju budućnost za ovaj veoma važan segment djelovanja. Bojim se da se još nedovoljno ozbiljno shvaća u pojedinim polugama vlasti, koje je doživljavaju kao elementarnu nepogodu, ne shvatajući da je kultura glavna poluga očuvanja identiteta i bitna platforma koja podrazumijeva profilisanje građanina koji će kao kulturan i obrazovan pojedinac biti spreman za normalnu komunikaciju sa svijetom, svjesnog i sebe i svoje države kao polazišta za uzajamni identitet. U tom kontekstu uloga Narodnog muzeja je veoma značajna, jer je baza koja itekako može pomoći na putu ovakvih spoznaja.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo