Povežite se sa nama

INTERVJU

Ogoljeno beštijanje vlasti

Objavljeno prije

na

„Model privatizacije koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih uveo Ante Marković bio je zasnovan na nastojanju da se u prethodnom periodu uspostavljena netransparentna i netransferibilna prava vlasništva učine transparentnim i transferibilnim. Ne remeteći previše uspostavljene interese pojedinih društvenih slojeva i gotovo instantnim menjanjem upravljačke i motivacione strukture u privredi ovaj model je obećavao da na zaista uspešan način preoblikuje ne samo privredni sistem već i sve ostale sfere života i jugoslovensko društvo u celini. Nažalost, onaj drugi tok događanja koji je nastao kao rezultat ustavne krize ojačao je nacionalističke snage u manje više svim republikama bivše SFRJ. Ovako stečena moć nacionalističkih političkih elita i ratni metež koji je neminovno usledio poslužili su da se negde sredinom devedesetih godina gotovo u svim republikama, pa i kod nas u Crnoj Gori, gotovo neprimetno izvede prava „revolucija” svojinskih prava. Prebacivanjem odluka o privatizaciji sa nivoa preduzeća na nivo države uveden je pravno vlasnički režim koje je najbolje definisati kao državno preduzeće u fazi privatizacije. To je nešto najgore što možete imati. To je daleko gore ne samo od ranijeg samoupravnog režima vlasništva već i od državnog režima vlasništva sovjetskog tipa”, kaže dr Milenko Popović, profesor Univerziteta Mediteran, na početku razgovora za Monitor komentarišući dosadašnji tok privatizacije u Crnoj Gori.

MONITOR: Zašto je to gore i od našeg samoupravnog i od sovjetskog tipa?
POPOVIĆ
: Ovime je stvorena scena za pljačku neviđenih razmera. Mnoštvo je modela pljačke koji su se tu primenjivali kako u fazi „pripreme” preduzeća za privatizaciju, tako u samom momentu privatizacije. Priča o ovoj pljački zajedno sa pričom o švercu duvana i organizovanom kriminalu je, zapravo, genezis odnosno priča postanja sadašnje crnogorske poslovne, političke i kulturne elite. Očito, ovde nedostaje dobar pisac koji bi napisao dramu o crnogorskim Glembajevima. Umesto toga servira nam se priča o novom početku Njegoševe nagrade. Ma ‘ajte molim vas.

MONITOR: Kako ocjenjujete dokapitalizaciju Elektroprivrede Crne Gore? Posebno, šta mislite o tome da je ova transakcija obavljena preko jedne banke i jedne brokerske kuće u kojima značajan udio ima porodica premijera Đukanovića i on lično?
POPOVIĆ
: Privatizacija Elektroprivrede je samo jedna u nizu ovih „naših” privatizacija. Ono što je ovde novina je da je sada ceo sled operacija obavljen u nudističkom maniru. Više se ništa ne krije. Više se ne čine ni iole ozbiljni napori da se kakvim takvim saopštenjima parira optužbama za korupciju. Potpredsednik vlade daje nam objašnjenja koja su na granici komičnih. Iz Komisije za hartije od vrednosti kao da se utrkuju sa njim. I, nema sumnje, dobijaju trku. Državni tužilac mudro ćuti. Ignoriše situaciju. Ušli smo u novu fazu razvoja javnog diskursa koja belodano otkriva diktatorsku prirodu režima. Politički nudizam i bahatost, ilki jednom rečju beštijanje, su, dakle, glavno obeležje trenutne društvene i političke situacije u Crnoj Gori. Gradonačelnici idu okolo naoružani i prebijaju novinare koji rade svoj posao. Obezbeđenje predsednika parlamenta prebija dečake iz moje ulice zato što su mu se, očito, ironično obratili sa „poštovanje predsedniče”. (A kakvo drugačije poštovanje nego ironično, za ime boga.) S druge strane, predstavnici „međunarodne zajednice” još mahom ne reaguju iako su ranije znali, bogami, i avione da podignu ako se kakav diktator pojavi negde na Balkanu. Ili možda ovaj diktator treba upravo za tu „međunarodnu” zajednicu da obavi neke važne poslove u regionu. Neki članovi „međunarodne” zajednice su čak počeli i da brane vlast od nasrtaja NVO-a, medija i drugih neistomišljenika. Da se čovek prosto zapita ulazimo li mi to u fazu paraskevijanskih odnosa sa predstavnicima „međunarodne” zajednice. Obratimo pažnju na njih. Oni koji su olako podizali avione trebalo bi da nešto ozbiljno kažu o svemu što se ovde dešava. Treba ih prozvati i isterati na čistinu. Dosta je bilo domaćinske učtivosti.

MONITOR: Privatizacija Elektroprivrede je donijela više stotina miliona. Koliko to može ublažiti krizu? I šta bi trebalo uraditi sa tim novcem?
POPOVIĆ:
Nema sumnje da je glavni motiv da se Elektroprivreda baš u ovoj godini privatizuje bilo prikupljanje sredstava za upravljanje krizom. Nema, takođe, sumnje da je reč o značajnim sredstvima i da će država ceo iznos od prodaje potrošiti za pokrivanje budžetskog deficita. Ne mislim, međutim, da su ova sredstva dovoljna za pokrivanje budžetskog deficita posebno u svetlu najnovijih projekcija same Vlade da će negativna stopa rasta biti čitavih četiri odsto. Ovakva stopa rasta značiće novi rebalans budžeta i potrebu za dodatnim sredstvima za upravljanje budžetom i krizom.

Što se tiče drugog dela pitanja – šta uraditi sa novcem – moj je odgovor da ja, pre svega, ne bih privatizovao ovaj sistem, već bi se za menadžment krize oslonio na druge izvore. U najvećem broju slučajeva privatizacija ovih sistema u svetu se pokazala kao loša priča. Krajnji efekat bi mogao biti da, zahvaljujući elementima prirodnog monopola koje ovde imamo, za nekoliko godina dobijemo mnogo skuplju struju, odnosno da dođe do preraspodele društvenog viška Elektroprivrede na štetu potrošača koja bi bila takvih razmera da je ne bi mogla opravdati ni duplo veća svota novca od one koja je dobijena.

MONITOR: Prema nekim informacijama Crna Gora zbog krize i budžetskog deficita pregovara sa MMF-om oko aranžmana teškog pola milijarde dolara.
POPOVIĆ:
I pored toga što postoje očekivanja, a i izvesni znaci, da se MMF polako vraća svom prvobitnom bretonvudskom mandatu, ja još uvek imam teškoća da prihvatim uslovljavanja koja prate njihove finansijske podrške. Ipak, ako je dilema Elektroprivreda ili kredit MMF-a, ja sam za ovo potonje. Ovo tim pre što, ponavljam, izgleda da MMF nakon ove krize polako počinje da se transformiše. Primetite, međutim, da se radi o frapantno velikom iznosu novca. Dodajte tome ono što je do sada utrošeno za upravljanje krizom i videćete koliko je duboko kriza poremetila Crnu Goru. Podsećam da nije bilo dileme hoće li kriza pogoditi realni sektor ili ne, već hoće li taj udar slomiti bankarski sektor i koliko će upravljanje krizom koštati. Bankarski sektor je izgleda sačuvan i to je dobra stvar. Cijena upravljanja krizom je, nažalost, pogotovu ako se uđe u taj aranžman od pola milijarde, enormno velika.

MONITOR: Iz Vlade najavljuju da će u dogledno vrijeme strane investicije u Crnu Goru dostići tri milijarde eura. Je li to realno i da li je u ovom trenutku Crna Gora povoljna destinacija za velika ulaganja?
POPOVIĆ:
Pa, za one investitore koji vole da nose oružje okolo po Crnoj Gori i da po plažama bičuju ljude mi smo zaista izuzetna destinacija. Mi smo to njima, uostalom, jasno signalizirali ovih dana. Izgleda da nam takvi investitori i dolaze. Međutim, čak i ako se naviknemo na ovakve naoružane biznismene a oni zaista donesu tri milijarde u Crnu Goru, ja i dalje ne vidim neki napredak u tim stranim investicijama. To neće biti razvoj crnogorske ekonomije, već razvoj tuđih ekonomija na teritoriji Crne Gore. Naš udeo u tim ekonomijama bi se, uglavnom, svodio na konobarske plate koje bi mi zarađivali u njima. To zaista nije neka perspektiva, čak i ako prođemo bez batina kod tih stranih poslodavaca.

MONITOR: Na nedavnom forumu ekonomista u Miločeru čula se ideja da bi jedno od rješenja krize moglo biti radikalno kresanje administracije. Čini se da je model Veselina Vukotića o tzv. mikro državi i dalje u igri.
POPOVIĆ:
Crna Gora ima zaista neprimereno veliku javnu administraciju. Nema sumnje da bi je trebalo kresati i da bi to moglo značajno relaksirati naš budžet, smanjiti poreska opterećenja i time povećati pozitivne poticaje na strani privrede. Ne treba, međutim, smetnuti s uma da javna administracija u maloj državi poput naše mora biti relativno veća od one koju imaju veće zemlje. S jedne strane, to je zbog takozvane ekonomije obima: svaka funkcija javne administracije zahteva određenu kritičnu masu upošljenih koja se ne može smanjivati zato što je država manja. S druge strane, u maloj zemlji poput naše veći je broj imperfekcija tržišta, što neminovno čini tražnju za uslugama javnog sektora većom nego što je to slučaj sa velikim ekonomijama. Odgovor na ova dva pitanja nam ne daje profesor dr Veselin Napoleonov Vukotić. Naš makro ideje o mikro državi se, međutim, ne zadržava samo na kresanju administracije. Njegova mikro država je, navodno, prezidencijalnog tipa, a ovaj je, pokušava da nam podvali naš Korzikanac, upravo takav da ne zahteva ništa do Vladara i par njegovih savetnika. Priča o mikro državi je, dakle, groteskan pokušaj da se stabilizuje postojeći diktatorski režim u Crnoj Gori.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo