Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

MONITOR: Koliko su poljoprivrednici zadovoljni ovogodišnjim Agrobudžetom?

MUGOŠA: Kada ta 44 miliona podijelimo na mjere dobijemo  – ništa. Kada gledamo po hektarima poljoprivrednog zemljišta – još manje. Po gazdinstvima, da ne govorimo. Suštinski, to je nedopustivo malo.  Zato se poljoprivreda gasi ili „pali“.

Crnogorska poljoprivreda učestvuje u BDP-u sa nekih 9 odsto a učešće direktnih plaćanja, što smatram jedino pravim budžetom i ulaganjem u poljoprivredu, je 0,33 odsto. Onda vam je sve jasno.

Na prvo čitanje vidi se da tu nema ništa novo u odnosu na onaj prvi iz 2008. godine, ni u terminološkom ni u suštinskom smislu. Jedina razlika su nešto izmijenjene brojke i dio koji se tiče kaznenih odredbi, kao da je Agrobudžet neki krivični zakon gdje se prijeti poljoprivrednicima kako će biti kažnjeni u slučaju da pogriješe prilikom podnošenja zahtjeva.

MONITOR: Nijeste zadovoljni?

MUGOŠA: Nijesmo zadovoljni kao ni prethodnih godina, ni u jednom smislu. Agrobudžet mora da kreira pravce razvoja ovog sektora a ne samo da podstiče stihijski razvoj. Posebno je ove godine problematično vrijeme donošenja budžeta.

Teško je analizirati sve mjere ali bih istakao dvije, jednu lošu i jednu dobru. Loša je davanje tri uslovna grla socijalno ugroženim porodicama. Ta mjera na prvi pogled izgleda dobro ali iskustvo govori da to nikada nije dalo rezultate. Stado je samo manji dio ulaganja i oni nemaju sredstava da obezbijede taj dio investicije. Dobra mjera je podsticanje  prerade na gazdinstvu, međutim, nivo opredijeljenih sredstava je mali. Ne može se obezbijediti prerada za 10 000 eura ali ideja je dobra.

Kozmetičko i populističko povećanje pojedinih subvencija za 5 do 10 eura po grlu i hektaru ne želim komentarisati.

MONITOR: Agrobudžet je manji od prošlogodišnjeg a iz Vlade tvrde da za poljoprivredu izdvajaju više novca. Možete li nam, kao biviši ministar poljoprivrede, objasniti taj fenomen?

MUGOŠA: To što neko tvrdi da je 44 veće od 60 govori koliko cijene nas, na koje se taj budžet konkretno odnosi, ali i cjelokupnu javnost. Agrobudžet su direktna plaćanja u poljoprivredi, sektor ribarstva i ruralni razvoj, podrška nekim mjerama… Ali to je sve manje od 20 miliona. Sve ostalo je šminkanje. Da li neko smatra da su plate ministra i saradnika pare uložene u razvoj poljoprivrede?

Niti je prošle godine ministar Simović uložio 60 miliona niti će ministar Stijović uložiti ove godine 44 miliona. To je predstava za javnost. Od kada imamo sredstva iz IPA fondova mi ne koristimo skoro ništa od tih bespovratnih sredstav. To je posljedica loše procjene stanja crnogorske poljoprivrede u periodu prije potpisivanja Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju i loše vođenih pregovora. Ni danas ta sredstva, zbog institucionalnih problema, ne možemo povući. Sredstva IPARDA će svake godine biti smanjivana zbog nepovučenih sredstava iz prethodne tranše i to je veća šteta nego sve sumnjive radnje prethodnih ministara.

Često u javnosti i na društvenim mrežama čujemo kako živimo na račun građana. Tih dvadesetak miliona je sve što dobijamo od ove države. Ne dobijamo stanove, socijalne programe, otpremnine, niske ili nikakve penzije ne opterećujemo ni fond bolovanjima…

MONITOR: Pa gdje ide novac iz Agrobudžeta?

MUGOŠA: EU u  periodu predpristupnih pregovora odobrava određena sredstva zemljama kandidatima koja su proporcionalna sredstvima koja se za ovaj sektor izdvajaju iz nacionalnih budžeta. Kako bi se ta sredstva napumpala, u Agrobudžet su smještene stavke koje ne pripadaju ovom resoru. Tu prije svega mislim na staračke naknade koje, iako su dobra socijalna mjera, ne pripadaju agrobudžetu. Druga velika stavka je Uprava za bezbjednost hrane koja u mnogim zemljama pripada Ministarstvu zdravlja a ovdje povlači velika sredstva. Sredstva uložena u ruralni razvoj takođe nijesu samo poljoprivredna već ih koriste i ostale djelatnosti.

Iako je kritikovao prethodnike i ovaj ministar odvaja velika sredstva za konsultantske usluge pa tako za sektor za koji je ekspert ide skoro 200.000 eura a za ostale sektore još toliko. Tu su i naknade za odvojeni život, transferi trećim licima i organizacijama i još sijaset drugih stavki koje je teško iskontrolisati. Kada svaka transakcija bude javno dostupna onda smo na pravom putu.

Koliko se budžeti prave paušalno, da bi se pokazalo navodno domaćinsko poslovanje, najbolje govore podaci o predviđenim troškovima za gorivo. Tako je Upravi za vode predviđeno 100 eura goriva godišnje za službena vozila. To je osam litara goriva mjesečno!? Nije samo štednja obilježje domaćinskog poslovanja. Domaćini rade i troše a ne samo štede.

MONITOR: Da li je moguće praviti paralelu između subvencija za poljoprivrednike u Crnoj Gori sa zemljama iz okruženja ili EU?

MUGOŠA: Paralelu je teško povući ali ću saopštiti nekoliko podataka. Subvencije po hektaru u Evropi kreću se do 700 eura, cijena tzv. plavog dizela je do 56 euro centi, krediti za poljoprivredu daju se bez kamate, otkupna cijena mlijeka u EU je skoro 0,35 eura a koncentrovana hrana ne prelazi 25 centi. U Srbiji za umatičena grla daju 250 eura a za ovce i koze po 70. Na Kipru je otkupna cijena mlijeka preko 60 centi. Slično je i na Malti. U evropskim zemljama u ukupnom prihodu gazdinstva različiti oblici subvencija učestvuju do 50 odsto.

MONITOR: Kakva je, onda, budućnost crnogorske poljoprivrede?

MUGOŠA: Imamo potencijal. Svaki region ima svoje komparativne prednosti. Da li ćemo to iskoristiti? Mislim da nećemo. Stvorena je klima nepovjerenja. To su poslovi koji nigdje u svijetu nijesu atraktivni ali su vrlo značajni za svaku državu. Zato uređene države pomažu svoju poljoprivredu velikim budžetskim sredstvima. Afirmiše se posao poljoprivrednika, marketinški smišljeno se nastupa na tržištu, suptilno štiti domaća proizvodnja.

Kod nas nije tako i to što imamo brzo će nestati. Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a da gospodin Stijović formirao je streljački vod.

 

Igra brojevima

MONITOR: Zašto su proizvođači mlijeka najnezadovoljniji potezima Ministarstva?

MUGOŠA: Priča o 11 centi subvencije nije tačna. Mali je procenat farmera koji predaju preko 5.000 litara mlijeka i koji dobijaju taj jedan cent bonusa. Deset centi mogu dobiti samo farmeri koji daju preko 400 litara mlijeka mjesečno, tako da je veliki broj i onih koji ne dobijaju premiju jer nemaju količinu. Oni koji imaju pravo na premiju od 5 centi za prvu klasu i bonus od 5 centi za ekstra klasu to nemaju svaki mjesec jer kvalitet mlijeka varira i često je situacija takva da farmer zbog neke sitne greške ostane bez premije koja može biti i nekoliko hiljada eura.

U Evropi se radi tromjesečni prosjek a ovdje to neće ili ne umiju, sve na štetu farmera.

Ni planovi nijesu bolji. Nigdje nije najavljeno ukidanje mjera koje EU ne poznaje. To su, prije svih, plaćanja u mljekarskom sektoru.Tamo nema plaćanja po jedinici proizvoda već po hektaru obrađene površine. Taj prelazak je neminovan i treba ga na vrijeme najaviti i isplanirati. Ali za to treba znanje i volja. Takođe, kriterijumi za kvalitet mlijeka koji ima pravo na subvencije i kategorisanje mlijeka po klasama nema stručno niti tehnološko utemeljenje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo