Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA OPET BEZ GRADONAČELNIKA: Fatalna fotelja

Objavljeno prije

na

Predsjednička fotelja u metropoli crnogorskog turizma kao da posjeduje neku negativnu energiju, jer ima fatalan uticaj na političku karijeru istaknutih članova Demokratske partije socijalista koji u nju zasjednu. Gradonačelnici Budve u posljednje vrijeme ne odlaze sa te visoke funkcije redovnim putem, u izbornom procesu ili napredovanjem u službi. Fotelju napuštaju nevoljno, u spetakularnim akcijama hapšenja i privođenja pred pravosudne organe pod sumnjom da su je nesavjesno koristili.

Nedavno je po zahtjevu specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal, zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vrijeme dok je obavljao funkciju potpredsjednika Opštine zaduženog za finansije i člana Komisije za javno nadmetanje tokom 2007. godine, uhapšen aktuelni gradonačelnik Budve Lazar Rađenović.

Rađenović je funkciju gradonačelnika naslijedio od Rajka Kuljače, koji je tri godine ranije uhapšen u aferi Zavala, zajedno sa tadašnjim potpredsjednikom Draganom Marovićem i još devet istaknutih funkcionera DPS-a.

Slobode je lišen i Aleksandar Tičić, savjetnik u Vladi Crne Gore, bivši gradski menadžer i direktor Agencije za planiranje, u to vrijeme i predsjednik Komisije za javno nadmetanje. Uhapšena je i Jelica Petričević, direktorica diskoteke Top Hill i bivša direktorica Prve banke.

Specijalni tužilac Đurđina Ivanović pokrenula je istragu o poslovanju Opštine 2007. godine, u kojoj je opštinska kasa oštećena za dva miliona eura u koruptivnoj i unaprijed dogovorenoj kupoprodaji opštinskog zemljišta na brdu Košljun površine 2,7 hektara, u kojoj su brojni akteri – visoki opštinski i partijski funkcioneri u Budvi, navodno imali udjela i protivpravno pribavili znatnu imovinsku korist.

Šokantan preokret u obećavajućoj političkoj karijeri Lazara Rađenovića došao je posve nenadano, u trenutku kada je budvanski DPS konsolidovao svoje redove i čak osvojio većinu glasova na proteklim lokalnim izborima, uprkos brojnim aferama koje potresaju grad i zatvorskim kaznama za 18 njegovih istaknutih članova u aferama Zavala i Auto moto.

U središte afere Košljun obreo se Budvanin Vido Rađenović, aktivista DPS-a, koji je optužio gradonačelnika Rađenovića i savjetnika Tičića, da je slijedeći njihova uputstva preko svoje firme SP Luna kupio navedenu parcelu u fingiranom javnom nadmetanju, za 1.419.500 eura, da bi je kasnije prodao inostranom kupcu po znatno višoj cijeni, od čak 11 miliona eura.

Ne samo što je Vidu Rađenoviću zemlja jeftino prodata nego je Opština obezbijedila i garancije na osnovu svog novčanog zaloga u Prvoj banci da on podigne kredit od dva miliona eura kojim će parcelu platiti.

Zemljište je ubrzo preprodano odbjeglom palestinskom biznismenu Mohamedu Borhan Rašidu. Njegova frima Peeonir Investment dogovorenu cijenu nije isplatila u cjelosti, već samo 3,3 miliona eura u dvije rate, tako da se nikada nije ni uknjižio na kupljenu parcelu. Mohameda Rašida, koji u Crnoj Gori 2007. kupuje i druge nekretnine, bivšeg saradnika Jasera Arafata, vlasti u Palestini osudile su na 15 godina zatvora zbog milionskih pronevjera.

Gradonačelniku Budve određen je pritvor od 30 dana, kao i Tičiću i Jelici Petričević. Osumnjičeni Vido Rađenović braniće se poput svjedoka saradnika sa slobode, tokom istrage koju je otvorilo specijalno tužilaštvo.

Da li je otvaranje te afere u nevrijeme, uoči lokalnih izbora u nekoliko gradova i u susret turističkoj sezoni, dio političkog obračuna unutar stranke na vlasti, teško je procijeniti. Ozbiljna sumnja o umiješanosti visokorangiranih funkcionera DPS-a u nezakonite radnje, koje se u Budvi ponavljaju, sigurno ne odgovara toj partiji. Sa druge strane još je teže povjerovati da je specijalna tužiteljica Ivanović samostalno, bez političkog signala sa strane, odlučila da hapsi budvanske čelnike.

Bilo kako bilo, tek aferom Košljun otvara se Pandorina kutija kriminalnih radnji i špekulacija sa vrijednim i atraktivnim zemljištem u državnoj svojini koje su se odvijale u Budvi u posljednjih desetak godina. Teško je zamisliti razmjere rasprodaje i preprodaje zemljišta u državnom vlasništvu na obalama budvanske rivijere od Jaza do Buljarice.

U pitanju su milioni eura, koji su umjesto u siromašnu opštinsku i državnu kasu, završili u džepovima uskog kruga ljudi, interesno povezanih političara i biznismena.

Za svaku prodaju zemljišta saglasnost je stigla od nadležnog Ministarstva finansija, odnosno Savjeta za privatizaciju.

Iskaz Vida Rađenovića, objavljen u medijima, pokazao je obrazac po kome se zemlja prodavala. U pitanju je razrađena šema nosilaca vlasti na državnom i lokalnom nivou, sa ekipom saradnika među kojima glavnu ulogu obično ima lik koji pozajmljuje ime za obavljanje transakcija. Sporednu, ali značajnu ulogu igraju privatne kompanije koje imaju zadatak da glume zainteresovane kupce na javnim nadmetanjima.

Dio tima su posebno angažovane firme za procjenu državne imovine, čiji su ekspertski nalazi obično u koliziji sa stanjem na slobodnom tržištu nekretnina.

Državni i opštinski službenici uglavnom imaju svoje „prestanome”, kako se zovu ljudi koji pozajmljuju ime i pristaju da formalno predstavljaju one iz sjenke u nezakonitim poslovima. U ovoj turističkoj opštini partijskim moćnicima i njihovim tajkunima sve je bilo dozvoljeno. Dok su se budvanskim prirodnim bogatstvom bogatili, dugovi opštine narasli su na destine miliona eura, a njen atraktivan prostor betoniran je i zauvijek uništen.

U Budvi je u posljednjih nekoliko godina obavljeno preko trideset prodaja zemljišnih parcela u vlasništvu Opštine. Zemlja je većinom prodavana po cijenama daleko ispod tržišnih.

U slučaju Košljun na listi pozvanih svjedoka nalaze se Rajko Kuljača, Mihailo Kapisoda, bivši glavni administrator, Miško Vučinić, te Stevan Đukić, jedan od osnivača firme Luzitanos Invest Co iz Budve. Firma Luzitanos je pod sumnjom da je učestvovala u režiranom javnom nadmetanju prilikom prodaje zemlje firmi SP Luna.

Ista firma bila je „igrač” i prilikom prodaje oko 6.000 kvadrata crnogorsko-kiparskoj kompaniji Capital estate, koju predstavlja Dragan Lučić. Atraktivna parcela uz plažu Bečiće na potezu između crkve Sv.Tome i hotela Naftagas prodata je 2006. godine po cijeni 220 eura po metru kvadratnom. Budvanska SNP oštro se usprotivila toj prodaji i od osnovnog tužioca Borisa Savića zahtijevala pokretanje istrage.

Na sličan način firma je došla i do 15.000 m2 na lokaciji Pasja jama na Crvenoj glavici, pored Svetog Stefana. Zemlju je od Opštine kupila po cijeni 290 eura po kvadratu, dok su tržišne cijene dostizale od 700 do 1000 eura.

Uz burno protivljenje opozicije Capital estate je 2011. na javnoj licitaciji kupila i oko 3,5 hektara zemlje u selu Kuljače po cijeni od 35 eura. Konkurent na tom javnom nadmetanju bila je kompanija Monterra, koju je vlasnik Šćepan Lučić godinu ranije prodao investitorima naselja na Zavali. I sve tako ukrug.

Inače, kompanije Luzitanos invest i Nivel iz Podgorice dobile su građevinsku dozvolu za gradnju solitera od 13 spratova u Rafailovićima.

SDP protiv izbora

Odbornici opozicije traže prijevremene lokalne izbore radi rješavanja krize u funkcionisanju Opštine. Od ukupno 32 odbornika opozicija ima 15, a vladajuća koalicija 17 predstavnika: DPS 14, SDP dva i LP jednog. Šef budvanskih socijaldemokrata, aktuelni sekretar za finansije Mihailo Đurović, zalaže se za uzdržavanje od izbora na pragu turističke sezone. Sekretaru za finansije nisu u interesu promjene. Budva je faktički u njegovim rukama i mnoge odluke o davanju garancija privatnim firmama i pojedincima za podizanje bankarskih kredita nisu mogle proći bez njegovog znanja.

Skočiđevojka kao Košljun

Lokalna vlast imala je od koga da nauči posao. Vojni kompleks Skočiđevojka u Reževićima 2005. godine prodat je istom kupcu po istoj šemi kao i zemlja na Košljunu. Parcelu od 6,6 hektara prodalo je Ministarstvo odbrane Državne zajednice SCG, preko Fonda za reformu sistema odbrane, uz saglasnost Vlade Crne Gore, za 2,35 miliona eura. Kupac su bile ruske kompanije Opora i Spartak iz Kotora iza kojih su stajali ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljanski. Ruski vlasnici 2007. godine prodaju firmu Spartak kiparskoj firmi Caldero trade Ltd, čiji su vlasnici braća Zoran i sada pokojni Dragan Bećirović za navodnih14,2 miliona eura. Samo sedam dana kasnije Bećirović preprodaje zemlju Mohamedu Rašidu za nevjerovatnih 41,7 miliona eura. Rašid je ostao dužan oko 8,6 miliona, pa je na ovu parcelu upisana zabrana otuđivanja. Od najavljene izgradnje luksuznog turističkog kompleksa na jednoj od najljepših lokacija između Svetog Stefana i Petrovca nema ni traga.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo