Povežite se sa nama

MONITORING

POSLOVI U MUGILENDU: Tatin grad, tatini sinovi

Objavljeno prije

na

Nedavno je i drugi sin gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Marko, stao rame uz rame sa ocem i bratom Miljanom: u bahatom ponašanju. Mlađi Mugoša, zabilježili su mediji, na jednoj podgoričkoj svadbi, sa bine rezervisane za pjevačicu, pred mnogobrojnim gostima pokušao je da isprovocira poslanika Pozitivne Crne Gore Mladena Bojanića, dobacujući mu, žargonski: ,,Viđi ovog tiganja.” Na uvredu su reagovali Bojanićevi rođaci. Završilo se koškanjem, na ivici ekscesa.

Za razliku od mlađeg Marka kojeg, vidimo, iritiraju opozicioni narodni predstavnici, Miljanu su antipatični oni koji se po opisu radnog mjesta bave njihovom porodicom – novinari. Sjetimo se: stariji gradonačelnikov nasljednik, u tom momentu zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, avgusta 2009. godine, udario je urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Potegao je i pištolj, ali je taj ,,detalj” zatašakan. Nekoliko godina kasnije Miljan je priznao da je udario Jovovića. Lagao je, kazao je na sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević to je demantovao.

Narečeno je samo djelić mozaika. Mugoše pioniri, godinama unazad, uvećavaju svoja bogatstva i privilegije: od biznisa do nekretnina. Tatini sinovi imaju prolaz.

Pomenuti Marko, rođen 1984. godine, rano je počeo. Prije četiri godine (20. maja 2010. godine) osnovao je preduzeće Monteverde. On je, ujedno, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor. Firma se bavi, notirano je u Privrednom registru, konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na oca: mlad, a već upravlja.

Na oca je i kada su nekretnine u pitanju. U Katastru piše da Marko posjeduje 196 m2 stambenog prostora na najluksuznijem dijelu obale: Svetom Stefanu, osnov sticanja – kupovina (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona, mansarda, 107 m2. Poklon je po svemu sudeći od majke Ljiljane (bivša supruga Miomira Mugoše), koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je, pisali smo o tome, pod sumnjivim okolnostima nikla šestospratnica. U tatinoj Podgorici Marko posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. U zgradi Vektra Montenegro. Komšija mu je još jedan tatin sin, Blažo Milov Đukanović.

Polovinom pretprošle godine Marko je bljesnuo u biznisu. Ambasadi Kine prodao je 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za više od 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Kazao je: riječ je o glupostima, te da otac Miomir nimalo nije uticao na njegov posao.

Marko se, u međuvremenu, zainteresovao za fudbal. Dok je očev zabran godinama FK Budućnost (predsjednik Skupštine), sin je zadužen za drugi najpoznatiji gradski fudbalski klub – Mladost. Iako na zvaničnim adresama, formalno, u upravljačkim strukturama ne stoji njegovo ime, izvori Monitora potvrdili su da je Marko itekako, presudno, involviran u rad kluba. Da se prikriva ko stoji iza Mladosti potvrđuje i sljedeći fakat: jula prošle godine odbornik SNP-a Aleksa Bečić postavio je odborničko pitanje gradonečelniku Mugoši – ,,S obzirom da je mjesto FK Budućnost usljed nedobijanja licence ustupljeno FK Mladost, kakva je vlasnička struktura FK Mladost i ko čini personalno rukovodstvo pomenutog kluba?” Do danas nije dobio odgovor.

Otac se svojski pobrinuo da sroza ugled Budućnosti. Tako taj klub, zbog finansijskih problema, prvi put u istoriji, nije učestvovao u takmičenjima pod okriljem UEFA-e. Ali jeste Mladost. ,,FK Mladost koja je zauzela mjesto FK Budućnosti u kvalifikacijama za Ligu Evrope po osnovu učešća prihodovala je oko pola miliona eura. Ko je podnio odgovornost zbog činjenice da je FK Budućnost izgubila tako značajna sredstva, plus činjenicu da bi učešćem u evropskim takmičenjima mlađi igrači doživjeli punu afirmaciju i podigli svoju cijenu na fudbalskom tržištu čime bi klub bio samo na dodatnom dobitku”, pita se za Monitor Bečić.

I starijem Mugošinom sinu Miljanu odlično ide. Kao mlad odmah se vinuo u visine, pa zasnovao radni odnos u Ministarstvu vanjskih poslova 28. novembra 2005. godine, na neodređeno vrijeme. Nakon Miljanovog zaposlenja u diplomatiji, ostaće upamćeno, bivši ministar inostranih poslova Milan Roćen pojasnio je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. I on se, izgleda, usrećio sa poslodavcima, tajovim partijskim drugovima. Nije dugo čekao da bude raspoređen: januara 2007. godine postavljen je za zamjenika ambasadora Crne Gore u Vašingtonu.

Nakon napada na ekipu Vijesti, zbog pritiska javnosti, Ministarstvo je izreklo mjeru prijevremenog povratka Miljana Mugoše iz ambasade u Vašingtonu u zemlju. Mugoša je presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci, minimalnu za to djelo. Potom ga je tadašnji Ministar inostranih poslova Roćen vratio u diplomatsku službu.

I on je, kao otac i brat, dobar sa nekretninama. U Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, ima poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2. Dodatno: garažu površine 15 m2. Osnov sticanja – kupovina. Vlasnik je, stoji u papirima Uprave za nekretnine, i dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2.

Šire se Mugoše juniori. Prema izvorima Monitora zgrada koja niče na poziciji nekadašnjeg Stambenog preduzeća, na rijeci Ribnici, direktno je povezana sa jednim od Mugošinih sinova. Naime, osoba, koja je insistirala na anonimnosti, a kojoj je za potrebe Mešihata u Staroj Varoši uzeto zemljište, dobila je stan u navedenoj zgradi, u izgradnji. Ugovor je potpisala sa Mugošinim sinom!

Ova garnitura je toliko dugo na vlasti da je i druga generacija sazrela, pa su sad njihova djeca počela da kroje našu sudbinu, kaže za Monitor poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak.

,,Uveliko plivaju u biznisu i žargonski rečeno odlično se ‘snalaze’. Tako mladi a za njihova imena se vezuju milioni eura. Svaki njihov biznis direktno ili indirektno je oslonjen na tatu i Glavni grad. Očigledno je da misle da su iznad zakona, a zarobljene institucije sistema u Crnoj Gori im daju to za pravo. Mnogi tvrde da su akteri i pomagači u zataškavanju slučaja napada Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti dobili stambene kredite. Izgleda da Mugoše Podgoricu u svakom smislu doživljavaju kao privatnu prćiju.”

Brojni primjeri pokazuju da je osnovno načelo funkcionisanja izvršne vlasti na čelu sa gradonačelnikom Mugošom dominacija ličnog interesa privilegovanih pojedinaca i povezanih lica u odnosu na opšti interes, kaže za naš list Bečić.

,,Oni su u svakom poslu prije svega gledali sebe, i djelovali na način da nađu najoptimalniju formu kako bi maksimalno zadovoljili lične apetite, što je analogno tome moralo ići na štetu javnog, odnosno interesa svih građana. Siguran sam da se bliži dan utvrđivanja odgovornosti u brojnim poslovima i po raznim osnovama jer sveobuhvatna revizija će za mnoge biti bolna”.

FILIP KOVAČEVIĆ
Izborna stihija nije daleko od Mugošinog feuda

Može li se nešto drugo uopšte očekivati u državi u kojoj ne postoje institucije i procedure koje su autonomne i slobodne od pritisaka jedne male, politički incestuozne grupe tajkuna u čvrstom zagrljaju kriminalnog podzemlja? Može li takav politički habitus izroditi išta drugo do bezdušno divljanje i finansijsko orgijanje koje profaniše sve čega se dotakne? Aristotel je još prije više od dvije hiljade godina definisao ovakav tip vlasti kao pretpolitički i smatrao ga nedostojnim za građane drevnih grčkih državica. To da se čitava država izopačila u privatni posjed nekolicine porodica, u koju svakako spada i porodica Mugoše seniora sa dva juniora, je civilizacijski degutantno i predstavlja političku aberaciju u Evropi 21. vijeka, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.

,,Arogantno i koruptivno, a u određenim segmentima i siledžijsko ponašanje članova ovih porodica i klanova je odraz njihovog uvjerenja da imaju apsolutnu moć i da nikada neće morati da odgovaraju za svoja nedjela pred nepristrasnim i pravednim sudom. Da nema hrabrih opozicionih partijskih aktivista, nezavisnih medija, autonomnog civilnog sektora i progresivnih intelektualaca, o svakodnevnim nasrtajima na javni interes objesnih režimskih bogataša ne bi se ništa znalo. Zbog toga se režim tako žestoko i okomio na njih, ne birajući sredstva, koristeći državne institucije i policijsko-obavještajni aparat kao sredstva odmazde, ne prezajući čak ni od najokrutnijih metoda.

Međutim, i pored svih nastojanja sila mraka, iskre pobune i neprihvatanja nikada nisu prestajale da gore. One su, od početka ove godine, već prerasle u demokratsku izbornu ,,stihiju” koja se širi Crnom Gorom, a nije daleko ni od Mugošinog decenijskog feuda. Od crnogorskih građana i građanki zavisi da li će godina 2014. biti godina temeljitih demokratskih promjena. Red bi bio da vrijeme režima i njegove djece bude jednom zasvagda odbrojano, a njihova kriminalno stečena imovima nacionalizovana i raspodijeljena onima koje su opljačkali.”

Maeko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TEHNIČKI REBALANS BUDŽETA KAO GENERALNA PROBA ZA 2024.: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će program Evropa sad 2 početi 1. januara, povećanjem minimalne penzije. Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti taj novac. A njih još nema

 

Vladin prijedlog budžeta za narednu, 2024. godinu, nije stigao u Skupštinu  u zakonom predviđenom roku, do 15. novembra. Vlada Milojka Spajića je, umjesto toga, parlamentu uputila prijedlog rebalansa aktuelnog budžeta, obavještavajući da se na budžetu za sledeću godinu još  radi.

Ukoliko parlamentarna većina prihvati ponuđeni rebalans (tepaju mu tehnički) država će do kraja godine normalno finansirati svoje izdatke (plate, penzije, ljekove, javne nabavke…), na osnovu novog Zakona o budžetu za 2023. Iako su ti troškovi značajno veći od onoga što je planirano krajem prošle godine, kada je usvajan “orginalni” budžet. Veći su i ostvareni budžetski prihodi.

Ponuđeni rebalans budžeta nije samo tehnički. Odnosno nije samo posljedica drugačije strukturirane vlade u odnosu na prethodnu, zbog čega novac planiran za potrošnju ministarstava u Abazovićevoj vladi sada treba podijeliti prema novoj organizacionoj šemi, na više djelova (19 ministarstava + pet potpredsjedničkih kabineta).

Morali su se, uz to, evidentirati veći prihodi i rashodi državne kase. Iz prijedloga rebalansa budžeta saznajemo da je u pitanju 275 miliona neplaniranih prihoda i preko 130 miliona eura dodatnih troškova. Na prvi pogled, imamo dosta razloga za zadovoljstvo., pošto su (140 miliona)  vanredni prihodi veći od rashoda.

Problem je, ne mali, što značajan dio neplaniranih prihoda u budžetu ostvarenih tokom ove godine nije trajnog karaktera. Na njih ne možemo, sa sigurnošću, računati u budućnosti. Troškovi su uglavnom dugoročni i mogu biti samo veći.

Evo šta o tome kažu iz Ministarstva finansija.

“Značajan dio povećanja budžetskih prihoda odnosi se na jednokratne prilive koji nijesu vezani za nove mjere fiskalne politike ili značajnije strukturne reforme kojima se unapređuje struktura privrede i stvara nova vrijednost”, navedeno je u saopštenju Ministarstva na čijem je čelu Novica Vuković. Uz računicu da će učešće “jednokratnih prihoda” u ovogodišnjem budžetu biti veće od 180 miliona eura.

Iz Ministarstva finansija nabrajaju: prihode po osnovu isteklog hedžing aranžmana kojim smo se štitili od valutnog rizika kineskog kredita za auto-put Smokovac – Mateševo (60 miliona eura); akumulirani (višegodišnji) prihodi po osnovu projekta ekonomskog državljanstva u iznosu od 75 miliona; dividenda iz preduzeća u državnom vlasništvu (40 miliona); te donacija EU za prevazilaženje posljedica energetske krize (27 miliona eura).

Dodatne rashode znamo: veće plate, penzije, socijalna davanja, subvencije, uvećani troškovi kupovine ljekova i javne nabavke. Tu je i ispražnjena budžetska rezerva koju valja popuniti.

Jednokratne prihode iz mandata prethodne vlade aktuelna izvršna vlast potencira i kao opravdanje za ljetošnje, neostvarene, prognoze čelnika PES da će država, najkasnije do prošlog septembra, ostati bez novca potrebnog za isplatu penzija i plata. I nakon primopredaje vlasti između 43. i 44. vlade, nastavljen je trend prebacivanja odgovornosti za sve probleme i prisvajanje zasluga. Koliko god to bilo nategnuto.

Tako se rast državnih prihoda po osnovu naplate poreza i doprinosa na zarade objašnjava “smanjenjem sive ekonomije na tržištu rada (prevashodno kao mjere smanjenja ukupnog poreskog opterećenja na zarade u sklopu paketa reformi Evropa sad 1) i povećanja zarada zaposlenih u javnom sektoru”, dok se stranci – Ukrajinci, Rusi, Turci – koji su svoje poslove preselili u Crnu Goru ne pominju. Osim usput. Baš kao i inflacija.

Bez želje da se arbitrira u sukobu Spajić Abazović, neophodno je primijetiti da bi (ne)svjesno previđanje realnosti crnogorske ekonomije, koja je izuzetno zavisna od novca koji u nju ulivaju stranci sa  privremenim/stalnim prebivalištem, mogla imati ozbiljne posljedice kada se steknu uslovi da se oni vrate kućama. Ili odu negdje drugdje.

Iako još niko nije vidio program Evropa sad 2, Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će on početi 1. januara naredne godine, povećanjem minimalne penzije sa nepunih 300 na 450 eura. Vanredna povišica obuhvatiće oko 70 hiljada penzionera a državu će koštati, godišnje 100 miliona eura. Najmanje.

Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti pare. I šta su sledeći koraci iz PES-ovog programa. Budžet, rekosmo, kasni.

“Ministarstvo finansija je već informisalo Vladu i Skupštinu da će priprema Nacrta zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu zahtijevati dodatno vrijeme, budući da je 44. Vlada 31. oktobra donijela Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave, koja podrazumijeva reorganizaciju Vlade kojom se utvrđuje uspostavljanje 19 ministarstava i 25 organa. Ministarstvo finansija preduzeće sve aktivnosti kako bi Nacrt zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu bio pripremljen i stavljen u proceduru, odnosno na razmatranje i usvajanje, u što kraćem roku”,  poručili su iz Ministarstva finansija. Pažljivijem čitaocu nije promaklo – datum kada će budžet biti spreman za skupštinsku raspravu, nije preciziran. “ U što kraćem roku” ne znači ništa. Posebno ne kada je već probijen zakonom propisani rok za njegovu pripremu.

Pošto Crna Gora nema zakon o vladi,  kao ni zakon o Skupštini, to nepoštovanje Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti proći će, najvjerovatnije, bez posljedica po novu vladu. Kao da ih je neko primorao da sastave vladu toliko obimnu da  ih je teško prebrojati a kamo li organizovati i finansirati.

Ako Vlada još zakasni sa pripremom budžeta za narednu godinu, pa Skupština ne usvoji njen prijedlog do 31. januara, u 2024. ćemo ući uz privremeno finansiranje.

Taj model isprobali smo u prvom kvartalu 2021, dok je ministar finansija bio aktuelni premijer, i gotovo nikome se nije svidio. Izuzev možda njemu. Najnezadovoljniji su bili oni kojima je država ostala dužna, pošto je Spajić račune države plaćao na osnovu lične procjene šta se mora odmah, a šta može da sačeka. Dio tada nagomilanih dugova izmirivala je i naredna vlada Dritana Abazovića.  

Spajić nas uvjerava da se to neće desiti. Budžet će, kaže, biti usvojen do kraja godine. “To je najpreciznije što mogu reći u ovom trenutku”, saopštio je premijer, ne otkrivajući ne jednu svojih “alhemičarskih” tajni koje se tiču načina na koji će vlada obezbijediti stotine miliona obećanog a nedostajućeg novca, neophodnog da bi se ispunila predizborna obećanja PES-a. “Evropa sad 1 je bila fiskalno neutralna, imamo plan da i sve ostale budu takve”.

Tišinu se trude da popune politički oponenti Spajića i njegove vlade. Za sada prednjači doskorašnji premijer i njegova GP URA. Abazovićeva priča o skorašnjem zajmu teškom milijardu eura nije se pretjerano dojmila javnosti. Izgleda da je većini svejedno odakle dolazi novac ako se povećava njihovo učešće (plata, penzija) u njegovoj raspodjeli. Zato je iz URA potegnut jači adut: tvrde da će nova vlada prodati Elektroprivredu kako bi obezbjedili novac za najavljene povišice.

“Gostujući na Bemaxovoj E televiziji novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović je poručio da ne vidi ništa problematično u tome da 44. Vlada proda 10, 20 odsto akcija Elektroprivrede Crne Gore, čime je jasno potvrdio navode Dritana Abazovića da je upravo to plan 44. Vlade Milojka Spajića”, saopšteno je iz GP URA.

Ministar Mujović je demantovao te tvrdnje. “Nije se raspravljalo o prodaji dijela EPCG, to je priča političkog karaktera”, kazao je, pa podsjetio kako je prethodna vlada iskoristila činjenicu da država među akcionarima EPCG nema doraslog (po broju akcija) partnera, za odluku o kupovini imovine i angažovanjju radnika nekadašnje Željezate Toščelik u Nikšiću. Finansirajući, kako reče ministar Mujović, “nešto što je neodrživo i neisplativo”.

Vidjećemo šta je od svega tačno. Jednom. Možda uskoro. Polovina novembra je prošla, sjednica Skupštine na kojoj će se raspravljati o rebalansu budžeta za 2023. još nije zakazana. Budžeta za narednu godinu još nema ni u nacrtu. Kada ga Ministarstvo finansija pripremi, slijedi procedura njegovog usaglašavanja u Vladi. Tek kada se to završi, prijedlog budžeta ide prema parlamentu. Poslanici tu čekaju priliku da amandmanima ispune neka od svojih predizbornih obećanja i obaveza.

Kada je prethodni, i za sada jedini, put pred parlamentom branio prijedlog budžeta (za 2021.) Spajić je osmislio operaciju “amandman od miliona po poslaniku većine”, prihvatajući nove izdatke iz državne kase  u ukupnoj vrijednosti od 41 milion eura, bez obzira na njihovu svrsishodnost ili besmislenost. Važno je bilo obezbijediti neophodnu podršku. Makar neskrivenom trgovinom.

Vidjećemo, valjda uskoro, koliko su on i aktuelni parlament odmakli od tadašnje prakse kupovine podške državnim novcem. To će dosta reći i o stvarnom naumu sadašnjih vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO ĆE VODITI UPRAVU POLICIJE: Direktora će izabrati Vlada ili sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upravni sud je već jednom odlukom naložio vraćanje Zorana Brđanina na čelo Uprave policije, a zbog odbijanja prethodne Vlada da nalog sprovede,  mogla bi se brzo ponoviti ista odluka. Brđanonov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima

 

Iako se činilo da su nakon smjene  Demokratske partije socijalista (DPS), nove vlasti uspjele policiji da izaberu rukovodstvo u punom mandatu – to nije dugo potrajalo. Manjinska Vlada Dritana Abazovića ubrzo je smijenila direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koji je na konkursu izabran na tu funkciju. Tako je novu Vladu, pored svih institucija, sačekalo i VD stanje u Upravi policije.

Trenutni vršilac dužnosti direktora policije Nikola Terzić, doveden je na to mjesto iz budvanskog Centra bezbjednosti na zahtjev bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića. Rresor bezbjednosti koji je ranijim koalicionim dogovorima pripao Građanskom pokretu URA, sada je pripao Demokratskoj Crnoj Gori. Novi ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović moraće da nađe rješenje za novog rukovodioca Uprave policije.

Tu se ponovo vraćamo na Brđanina i njegov slučaj. Prema rješenju Upravnog suda, Vlada je nezakonito smijenila starog šefa policije i morala je da ga vrati na posao. Vlada takvu odluku nije smjela donijeti bez skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Brđanin je nakon tadašnjih hapšenja u vrhu policije odbijao da podnese ostavku.

Abazović i Adžić su to odbili. Oni smatraju Brđanina odgovornim što su neki od njegovih kadrova, poput šefa Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala, uhapšeni zbog sumnje da su povezani sa organizovanim kriminalnim grupama. Takođe je u svom bliskom okruženju imao ljude poput policijskog službenika Ljuba Milovića, koji je, uz agenta Petra Lazovića, a prema komunikacijama Europola, bio u vrhu policijskog ogranka kavačkog klana.

Međutim, Brđanin je i dalje u trci, pogotovo ako Upravni sud ponovo presudi u njegovu korist. Njegov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima.

Njegovo ime pominje se i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u eurointegracijama. Navode da je u martu 2023. godine pomoćnik direktora policije zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala (Dejan Knežević) uhapšen  po nalogu specijalnog tužioca zbog sumnje da je sarađivao sa organizovanim kriminalnim grupama od 2018. do 2020. godine.

“To je dovelo do velike rekonstrukcije u policiji. Vlada je 30. marta 2023. godine razriješila direktora policije, koji je bio na funkciji od avgusta 2021. godine. Zamijenio ga je načelnik policijske područne uprave u Budvi. Odluka nije donijeta u skladu sa pravilom o razrješenju direktora policije, koje predviđa da razrješenje direktora policije pokreće skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, a ne Vlada”, piše u Izvještaju Evropske komisije.

Kako se navodi, bivši direktor policije uložio je žalbu na odluku Vlade Upravnom sudu Crne Gore. Vlada je odlučila da razriješi direktora policije na osnovu “funkcionalne odgovornosti“. “Sud je u julu 2023. poništio odluku vlade i utvrdio da je odluka o razrješenju prekršila postojeće propise. Ubrzo nakon toga, Vlada je donijela novu odluku kojom ponovo prestaje mandat direktora policije, nakon čega je direktor policije podnio novu tužbu. Sud tek treba da odluči, ali je odbio kao neosnovan zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o razrješenju do donošenja pravosnažne pravne odluke”, konstatovano je u izvještaju Evropske komisije.

Sve su prilike da će sud ponovo donijeti istovjetnu odluku, jer je Vlada ponovo samoinicijativno smijenila Brđanina, bez skupštinskog odbora.

Međutim, prošle sedmice su u medijima isplivali izvodi iz tajnih komunikacija, koji ukazuju da je Brđaninu nuđeno da izabere stranu između klanova. Odbjegli policajac Ljubo Milović svojevremeno je sugerisao Brđaninu koju stranu da zauzme u ratu narko klanova, tvrde specijalni državni tužioci. Tužioci su, piše u spisima, tokom saslušanja Brđanina u svojstvu svjedoka, pokazali fotografije poruka što je Milović slao Radoju Zviceru označenom vođi kavačkog klana,  oktobru 2020. godine. “Bio sam sa Brđaninom i sugerisao mu koju stranu da zauzme”, navodi se u jednoj od njih.

Brđanin je, međutim, to negirao . Rekao je  specijalnom tužiocu da nije znao da njegove kolege istražuju, prate i snimaju Milovića zbog veza sa kriminalnim klanovima. U tom dokumentu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) navodi se da je nekadašnji čelnik policije kazao i da nikada nije provjeravao operativnu evidenciju tog kolege, koji je “imao jako dobra operativna saznanja” o stanju kriminaliteta u Crnoj Gori. Piše i da je Brđanin kazao da mu ovaj “nikada u razgovorima nije sugerisao na kojoj je on strani, ili koju bi stranu trebalo da zauzme”,

Tužioci navode i da su bivšem šefu crnogorske policije pustili snimak razgovora koji je vodio sa Milovićem, a koji je taj bjegunac proslijedio Zviceru. Brđanin  je rekao da nikada nije imao zaštićenu Skaj aplikaciju, ali je potvrdio da je vrlo vjerovatno da mu je Milović slao fotografije prepiske između bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića i sada uhapšenog policajca Petra Lazovića.

Istražne radnje tužilaca pokazale su i da je Ljubo Milović, iako mu se ime pominjalo u gotovo svim prepiskama koje su stigle iz Europola, već u januaru 2022. dobio nazad policijsku značku i motorolu. Četiri dana kasnije službeno oružje vraćeno je i njegovom kolegi Milanu Popoviću, takođe jednom od osumnjičenih pripadnika policijskog narko-kartela.

Šaranović tvrdi da  traži vraćanje „punog ugleda“ u rad Ministarstva unutrašnjih poslova. On je prvog radnog dana saopštio deset ključnih tačaka na kojima će biti baziran budući rad tog resora.

„Uspostavljanje efikasnog sistema provjere životnog stila policijskih službenika i zaposlenih u MUP-u. Takođe jedna od tačaka se tiče i potrebe za modernizacijom i digitalizacijom samog sistema. Misli se takođe i na dalji nastavak harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Takođe jedna od tačaka odnosi se i na potrebu sprovođenja principa pune transparentnosti u radu policije sa ciljem vraćanja punog ugleda u rad MUP-a i svih njegovih organizacionih jedinica a takođe tu je i borba protiv dezinformacija kako bi se ograničili efekti govora mržnje“, naglasio je on.

Pitanje je da li će se Brđanin uklopiti u njegovu misiju. Direktor policije se bira na konkursu, osim ako na Šaranovićev sto opet ne stigne rješenje Upravnog suda da se Brđanin vrati na posao.

 

Brđaninu Milović bio najbolji operativac

Prema tužilačkim spisima, Brđanin je tužiocu iznio i svoje lično mišljenje o Miloviću – da je, dok je radio u kotorskoj policiji, “bio jedan od najsposobnijih operativaca i najhrabrijih službenika koji su donosili jako važne operativne podatke”.

Nabrojao je niz restorana i kafića širom Crne Gore u kojima se srijetao sa Milovićem nakon što je postavljen za šefa crnogorske policije.

“Naveo je da je sa Ljubom Milovićem, u periodu od kraja 2020. do marta 2021. godine, komentarisao kadrovska rješenja Vlade Crne Gore i Uprave policije…”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo