Nedavno je i drugi sin gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Marko, stao rame uz rame sa ocem i bratom Miljanom: u bahatom ponašanju. Mlađi Mugoša, zabilježili su mediji, na jednoj podgoričkoj svadbi, sa bine rezervisane za pjevačicu, pred mnogobrojnim gostima pokušao je da isprovocira poslanika Pozitivne Crne Gore Mladena Bojanića, dobacujući mu, žargonski: ,,Viđi ovog tiganja.” Na uvredu su reagovali Bojanićevi rođaci. Završilo se koškanjem, na ivici ekscesa.
Za razliku od mlađeg Marka kojeg, vidimo, iritiraju opozicioni narodni predstavnici, Miljanu su antipatični oni koji se po opisu radnog mjesta bave njihovom porodicom – novinari. Sjetimo se: stariji gradonačelnikov nasljednik, u tom momentu zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, avgusta 2009. godine, udario je urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Potegao je i pištolj, ali je taj ,,detalj” zatašakan. Nekoliko godina kasnije Miljan je priznao da je udario Jovovića. Lagao je, kazao je na sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević to je demantovao.
Narečeno je samo djelić mozaika. Mugoše pioniri, godinama unazad, uvećavaju svoja bogatstva i privilegije: od biznisa do nekretnina. Tatini sinovi imaju prolaz.
Pomenuti Marko, rođen 1984. godine, rano je počeo. Prije četiri godine (20. maja 2010. godine) osnovao je preduzeće Monteverde. On je, ujedno, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor. Firma se bavi, notirano je u Privrednom registru, konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na oca: mlad, a već upravlja.
Na oca je i kada su nekretnine u pitanju. U Katastru piše da Marko posjeduje 196 m2 stambenog prostora na najluksuznijem dijelu obale: Svetom Stefanu, osnov sticanja – kupovina (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona, mansarda, 107 m2. Poklon je po svemu sudeći od majke Ljiljane (bivša supruga Miomira Mugoše), koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je, pisali smo o tome, pod sumnjivim okolnostima nikla šestospratnica. U tatinoj Podgorici Marko posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. U zgradi Vektra Montenegro. Komšija mu je još jedan tatin sin, Blažo Milov Đukanović.
Polovinom pretprošle godine Marko je bljesnuo u biznisu. Ambasadi Kine prodao je 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za više od 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Kazao je: riječ je o glupostima, te da otac Miomir nimalo nije uticao na njegov posao.
Marko se, u međuvremenu, zainteresovao za fudbal. Dok je očev zabran godinama FK Budućnost (predsjednik Skupštine), sin je zadužen za drugi najpoznatiji gradski fudbalski klub – Mladost. Iako na zvaničnim adresama, formalno, u upravljačkim strukturama ne stoji njegovo ime, izvori Monitora potvrdili su da je Marko itekako, presudno, involviran u rad kluba. Da se prikriva ko stoji iza Mladosti potvrđuje i sljedeći fakat: jula prošle godine odbornik SNP-a Aleksa Bečić postavio je odborničko pitanje gradonečelniku Mugoši – ,,S obzirom da je mjesto FK Budućnost usljed nedobijanja licence ustupljeno FK Mladost, kakva je vlasnička struktura FK Mladost i ko čini personalno rukovodstvo pomenutog kluba?” Do danas nije dobio odgovor.
Otac se svojski pobrinuo da sroza ugled Budućnosti. Tako taj klub, zbog finansijskih problema, prvi put u istoriji, nije učestvovao u takmičenjima pod okriljem UEFA-e. Ali jeste Mladost. ,,FK Mladost koja je zauzela mjesto FK Budućnosti u kvalifikacijama za Ligu Evrope po osnovu učešća prihodovala je oko pola miliona eura. Ko je podnio odgovornost zbog činjenice da je FK Budućnost izgubila tako značajna sredstva, plus činjenicu da bi učešćem u evropskim takmičenjima mlađi igrači doživjeli punu afirmaciju i podigli svoju cijenu na fudbalskom tržištu čime bi klub bio samo na dodatnom dobitku”, pita se za Monitor Bečić.
I starijem Mugošinom sinu Miljanu odlično ide. Kao mlad odmah se vinuo u visine, pa zasnovao radni odnos u Ministarstvu vanjskih poslova 28. novembra 2005. godine, na neodređeno vrijeme. Nakon Miljanovog zaposlenja u diplomatiji, ostaće upamćeno, bivši ministar inostranih poslova Milan Roćen pojasnio je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. I on se, izgleda, usrećio sa poslodavcima, tajovim partijskim drugovima. Nije dugo čekao da bude raspoređen: januara 2007. godine postavljen je za zamjenika ambasadora Crne Gore u Vašingtonu.
Nakon napada na ekipu Vijesti, zbog pritiska javnosti, Ministarstvo je izreklo mjeru prijevremenog povratka Miljana Mugoše iz ambasade u Vašingtonu u zemlju. Mugoša je presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci, minimalnu za to djelo. Potom ga je tadašnji Ministar inostranih poslova Roćen vratio u diplomatsku službu.
I on je, kao otac i brat, dobar sa nekretninama. U Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, ima poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2. Dodatno: garažu površine 15 m2. Osnov sticanja – kupovina. Vlasnik je, stoji u papirima Uprave za nekretnine, i dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2.
Šire se Mugoše juniori. Prema izvorima Monitora zgrada koja niče na poziciji nekadašnjeg Stambenog preduzeća, na rijeci Ribnici, direktno je povezana sa jednim od Mugošinih sinova. Naime, osoba, koja je insistirala na anonimnosti, a kojoj je za potrebe Mešihata u Staroj Varoši uzeto zemljište, dobila je stan u navedenoj zgradi, u izgradnji. Ugovor je potpisala sa Mugošinim sinom!
Ova garnitura je toliko dugo na vlasti da je i druga generacija sazrela, pa su sad njihova djeca počela da kroje našu sudbinu, kaže za Monitor poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak.
,,Uveliko plivaju u biznisu i žargonski rečeno odlično se ‘snalaze’. Tako mladi a za njihova imena se vezuju milioni eura. Svaki njihov biznis direktno ili indirektno je oslonjen na tatu i Glavni grad. Očigledno je da misle da su iznad zakona, a zarobljene institucije sistema u Crnoj Gori im daju to za pravo. Mnogi tvrde da su akteri i pomagači u zataškavanju slučaja napada Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti dobili stambene kredite. Izgleda da Mugoše Podgoricu u svakom smislu doživljavaju kao privatnu prćiju.”
Brojni primjeri pokazuju da je osnovno načelo funkcionisanja izvršne vlasti na čelu sa gradonačelnikom Mugošom dominacija ličnog interesa privilegovanih pojedinaca i povezanih lica u odnosu na opšti interes, kaže za naš list Bečić.
,,Oni su u svakom poslu prije svega gledali sebe, i djelovali na način da nađu najoptimalniju formu kako bi maksimalno zadovoljili lične apetite, što je analogno tome moralo ići na štetu javnog, odnosno interesa svih građana. Siguran sam da se bliži dan utvrđivanja odgovornosti u brojnim poslovima i po raznim osnovama jer sveobuhvatna revizija će za mnoge biti bolna”.
FILIP KOVAČEVIĆ
Izborna stihija nije daleko od Mugošinog feuda
Može li se nešto drugo uopšte očekivati u državi u kojoj ne postoje institucije i procedure koje su autonomne i slobodne od pritisaka jedne male, politički incestuozne grupe tajkuna u čvrstom zagrljaju kriminalnog podzemlja? Može li takav politički habitus izroditi išta drugo do bezdušno divljanje i finansijsko orgijanje koje profaniše sve čega se dotakne? Aristotel je još prije više od dvije hiljade godina definisao ovakav tip vlasti kao pretpolitički i smatrao ga nedostojnim za građane drevnih grčkih državica. To da se čitava država izopačila u privatni posjed nekolicine porodica, u koju svakako spada i porodica Mugoše seniora sa dva juniora, je civilizacijski degutantno i predstavlja političku aberaciju u Evropi 21. vijeka, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.
,,Arogantno i koruptivno, a u određenim segmentima i siledžijsko ponašanje članova ovih porodica i klanova je odraz njihovog uvjerenja da imaju apsolutnu moć i da nikada neće morati da odgovaraju za svoja nedjela pred nepristrasnim i pravednim sudom. Da nema hrabrih opozicionih partijskih aktivista, nezavisnih medija, autonomnog civilnog sektora i progresivnih intelektualaca, o svakodnevnim nasrtajima na javni interes objesnih režimskih bogataša ne bi se ništa znalo. Zbog toga se režim tako žestoko i okomio na njih, ne birajući sredstva, koristeći državne institucije i policijsko-obavještajni aparat kao sredstva odmazde, ne prezajući čak ni od najokrutnijih metoda.
Međutim, i pored svih nastojanja sila mraka, iskre pobune i neprihvatanja nikada nisu prestajale da gore. One su, od početka ove godine, već prerasle u demokratsku izbornu ,,stihiju” koja se širi Crnom Gorom, a nije daleko ni od Mugošinog decenijskog feuda. Od crnogorskih građana i građanki zavisi da li će godina 2014. biti godina temeljitih demokratskih promjena. Red bi bio da vrijeme režima i njegove djece bude jednom zasvagda odbrojano, a njihova kriminalno stečena imovima nacionalizovana i raspodijeljena onima koje su opljačkali.”
Maeko MILAČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
HORIZONTI3 sedmice