Povežite se sa nama

MONITORING

POSLOVI U MUGILENDU: Tatin grad, tatini sinovi

Objavljeno prije

na

Nedavno je i drugi sin gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Marko, stao rame uz rame sa ocem i bratom Miljanom: u bahatom ponašanju. Mlađi Mugoša, zabilježili su mediji, na jednoj podgoričkoj svadbi, sa bine rezervisane za pjevačicu, pred mnogobrojnim gostima pokušao je da isprovocira poslanika Pozitivne Crne Gore Mladena Bojanića, dobacujući mu, žargonski: ,,Viđi ovog tiganja.” Na uvredu su reagovali Bojanićevi rođaci. Završilo se koškanjem, na ivici ekscesa.

Za razliku od mlađeg Marka kojeg, vidimo, iritiraju opozicioni narodni predstavnici, Miljanu su antipatični oni koji se po opisu radnog mjesta bave njihovom porodicom – novinari. Sjetimo se: stariji gradonačelnikov nasljednik, u tom momentu zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, avgusta 2009. godine, udario je urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Potegao je i pištolj, ali je taj ,,detalj” zatašakan. Nekoliko godina kasnije Miljan je priznao da je udario Jovovića. Lagao je, kazao je na sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević to je demantovao.

Narečeno je samo djelić mozaika. Mugoše pioniri, godinama unazad, uvećavaju svoja bogatstva i privilegije: od biznisa do nekretnina. Tatini sinovi imaju prolaz.

Pomenuti Marko, rođen 1984. godine, rano je počeo. Prije četiri godine (20. maja 2010. godine) osnovao je preduzeće Monteverde. On je, ujedno, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor. Firma se bavi, notirano je u Privrednom registru, konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na oca: mlad, a već upravlja.

Na oca je i kada su nekretnine u pitanju. U Katastru piše da Marko posjeduje 196 m2 stambenog prostora na najluksuznijem dijelu obale: Svetom Stefanu, osnov sticanja – kupovina (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona, mansarda, 107 m2. Poklon je po svemu sudeći od majke Ljiljane (bivša supruga Miomira Mugoše), koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je, pisali smo o tome, pod sumnjivim okolnostima nikla šestospratnica. U tatinoj Podgorici Marko posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. U zgradi Vektra Montenegro. Komšija mu je još jedan tatin sin, Blažo Milov Đukanović.

Polovinom pretprošle godine Marko je bljesnuo u biznisu. Ambasadi Kine prodao je 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za više od 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Kazao je: riječ je o glupostima, te da otac Miomir nimalo nije uticao na njegov posao.

Marko se, u međuvremenu, zainteresovao za fudbal. Dok je očev zabran godinama FK Budućnost (predsjednik Skupštine), sin je zadužen za drugi najpoznatiji gradski fudbalski klub – Mladost. Iako na zvaničnim adresama, formalno, u upravljačkim strukturama ne stoji njegovo ime, izvori Monitora potvrdili su da je Marko itekako, presudno, involviran u rad kluba. Da se prikriva ko stoji iza Mladosti potvrđuje i sljedeći fakat: jula prošle godine odbornik SNP-a Aleksa Bečić postavio je odborničko pitanje gradonečelniku Mugoši – ,,S obzirom da je mjesto FK Budućnost usljed nedobijanja licence ustupljeno FK Mladost, kakva je vlasnička struktura FK Mladost i ko čini personalno rukovodstvo pomenutog kluba?” Do danas nije dobio odgovor.

Otac se svojski pobrinuo da sroza ugled Budućnosti. Tako taj klub, zbog finansijskih problema, prvi put u istoriji, nije učestvovao u takmičenjima pod okriljem UEFA-e. Ali jeste Mladost. ,,FK Mladost koja je zauzela mjesto FK Budućnosti u kvalifikacijama za Ligu Evrope po osnovu učešća prihodovala je oko pola miliona eura. Ko je podnio odgovornost zbog činjenice da je FK Budućnost izgubila tako značajna sredstva, plus činjenicu da bi učešćem u evropskim takmičenjima mlađi igrači doživjeli punu afirmaciju i podigli svoju cijenu na fudbalskom tržištu čime bi klub bio samo na dodatnom dobitku”, pita se za Monitor Bečić.

I starijem Mugošinom sinu Miljanu odlično ide. Kao mlad odmah se vinuo u visine, pa zasnovao radni odnos u Ministarstvu vanjskih poslova 28. novembra 2005. godine, na neodređeno vrijeme. Nakon Miljanovog zaposlenja u diplomatiji, ostaće upamćeno, bivši ministar inostranih poslova Milan Roćen pojasnio je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. I on se, izgleda, usrećio sa poslodavcima, tajovim partijskim drugovima. Nije dugo čekao da bude raspoređen: januara 2007. godine postavljen je za zamjenika ambasadora Crne Gore u Vašingtonu.

Nakon napada na ekipu Vijesti, zbog pritiska javnosti, Ministarstvo je izreklo mjeru prijevremenog povratka Miljana Mugoše iz ambasade u Vašingtonu u zemlju. Mugoša je presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci, minimalnu za to djelo. Potom ga je tadašnji Ministar inostranih poslova Roćen vratio u diplomatsku službu.

I on je, kao otac i brat, dobar sa nekretninama. U Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, ima poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2. Dodatno: garažu površine 15 m2. Osnov sticanja – kupovina. Vlasnik je, stoji u papirima Uprave za nekretnine, i dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2.

Šire se Mugoše juniori. Prema izvorima Monitora zgrada koja niče na poziciji nekadašnjeg Stambenog preduzeća, na rijeci Ribnici, direktno je povezana sa jednim od Mugošinih sinova. Naime, osoba, koja je insistirala na anonimnosti, a kojoj je za potrebe Mešihata u Staroj Varoši uzeto zemljište, dobila je stan u navedenoj zgradi, u izgradnji. Ugovor je potpisala sa Mugošinim sinom!

Ova garnitura je toliko dugo na vlasti da je i druga generacija sazrela, pa su sad njihova djeca počela da kroje našu sudbinu, kaže za Monitor poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak.

,,Uveliko plivaju u biznisu i žargonski rečeno odlično se ‘snalaze’. Tako mladi a za njihova imena se vezuju milioni eura. Svaki njihov biznis direktno ili indirektno je oslonjen na tatu i Glavni grad. Očigledno je da misle da su iznad zakona, a zarobljene institucije sistema u Crnoj Gori im daju to za pravo. Mnogi tvrde da su akteri i pomagači u zataškavanju slučaja napada Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti dobili stambene kredite. Izgleda da Mugoše Podgoricu u svakom smislu doživljavaju kao privatnu prćiju.”

Brojni primjeri pokazuju da je osnovno načelo funkcionisanja izvršne vlasti na čelu sa gradonačelnikom Mugošom dominacija ličnog interesa privilegovanih pojedinaca i povezanih lica u odnosu na opšti interes, kaže za naš list Bečić.

,,Oni su u svakom poslu prije svega gledali sebe, i djelovali na način da nađu najoptimalniju formu kako bi maksimalno zadovoljili lične apetite, što je analogno tome moralo ići na štetu javnog, odnosno interesa svih građana. Siguran sam da se bliži dan utvrđivanja odgovornosti u brojnim poslovima i po raznim osnovama jer sveobuhvatna revizija će za mnoge biti bolna”.

FILIP KOVAČEVIĆ
Izborna stihija nije daleko od Mugošinog feuda

Može li se nešto drugo uopšte očekivati u državi u kojoj ne postoje institucije i procedure koje su autonomne i slobodne od pritisaka jedne male, politički incestuozne grupe tajkuna u čvrstom zagrljaju kriminalnog podzemlja? Može li takav politički habitus izroditi išta drugo do bezdušno divljanje i finansijsko orgijanje koje profaniše sve čega se dotakne? Aristotel je još prije više od dvije hiljade godina definisao ovakav tip vlasti kao pretpolitički i smatrao ga nedostojnim za građane drevnih grčkih državica. To da se čitava država izopačila u privatni posjed nekolicine porodica, u koju svakako spada i porodica Mugoše seniora sa dva juniora, je civilizacijski degutantno i predstavlja političku aberaciju u Evropi 21. vijeka, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.

,,Arogantno i koruptivno, a u određenim segmentima i siledžijsko ponašanje članova ovih porodica i klanova je odraz njihovog uvjerenja da imaju apsolutnu moć i da nikada neće morati da odgovaraju za svoja nedjela pred nepristrasnim i pravednim sudom. Da nema hrabrih opozicionih partijskih aktivista, nezavisnih medija, autonomnog civilnog sektora i progresivnih intelektualaca, o svakodnevnim nasrtajima na javni interes objesnih režimskih bogataša ne bi se ništa znalo. Zbog toga se režim tako žestoko i okomio na njih, ne birajući sredstva, koristeći državne institucije i policijsko-obavještajni aparat kao sredstva odmazde, ne prezajući čak ni od najokrutnijih metoda.

Međutim, i pored svih nastojanja sila mraka, iskre pobune i neprihvatanja nikada nisu prestajale da gore. One su, od početka ove godine, već prerasle u demokratsku izbornu ,,stihiju” koja se širi Crnom Gorom, a nije daleko ni od Mugošinog decenijskog feuda. Od crnogorskih građana i građanki zavisi da li će godina 2014. biti godina temeljitih demokratskih promjena. Red bi bio da vrijeme režima i njegove djece bude jednom zasvagda odbrojano, a njihova kriminalno stečena imovima nacionalizovana i raspodijeljena onima koje su opljačkali.”

Maeko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo