Povežite se sa nama

MONITORING

AFERA TELEKOM: Kad vlast fabrikuje

Objavljeno prije

na

Američka ambasada u Podgorici saopštila je da je nesporno da je prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma 2005. godine bilo korupcije.

Iz ambasade SAD je precizirano da je američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) ,,došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori”, ali da će zbog racionalizacije sudskog postupka odustati od gonjenja tri bivša direktora Mađar Telekoma za korupciju prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma i slučaj fokusirati samo na optužbe za korupciju u Makedoniji.

Tako je propao novi pokušaj manipulacije režimske propagande koja je tu odluku SEC, donijetu početkom godine, pokušala da predstavi kao dokaz nevinosti crnogorskih zvaničnika i negiranje korupcije tokom prodaje Telekoma Mađarima 2005. godine.

Afera Telekom je izmišljena afera, koja je došla iz zajedničke kuhinje opozicije, nekih NVO i navodnih nezavisnih medija, pisala je državna Pobjeda početkom marta. To su, kao da je iz iste kuhinje, potom ponavljali funkcioneri vladajuće partije i režimski medijski policajci. Zoran Jelić, poslanik vladajuće DPS, zatražio je od opozicije da se izvini zbog kreiranja afere Telekom, a Ranko Vujović ispred Medijskog savjeta za samoregulaciju pozvao na odgovornost medije koje režim ne kontroliše.

,,Nakon što su mjesecima pisali o aferi Telekom i nerijetko je stavljali na naslovnu stranu, isti mediji odbijaju da objave informaciju o odluci američkog suda u ovom slučaju. Postavlja se pitanje, da li je samo informacija od koje se ima koristi dobra informacija”, kazao je Vujović. Nije se osvrtao na očite manipulacije državnih medija da je afera fabrikovana u Crnoj Gori. Valjda je samo kritika od koje se ima koristi dobra kritika.

Ričard Kazin, urednik američkog portala za antikorupciju FCPA blog za Monitor objašnjava zašto je SEC odustala od optužbi vezanih za Crnu Goru: ,,Slučaj je bio glomazan i zbog toga komplikovan za suđenje . To je bio razlog da advokati SEC-a procijene da je efikasnije i lakše da nastave slučaj bez optužbi vezanih za korupciju u Crnoj Gori i da se fokusiraju samo na Makedoniju. Nije neuobičajeno da se tako kompleksni sudski slučajevi kao sto je ovaj ‘krate’ smanjenem obima optužbi i broja svjedoka”.

U dokumentu koji je zastupnik SEC-a Robert Dodž 24. januara ove godine uputio sudiji Ričardu Salivanu koji vodi slučaj u Njujorku, a koji je SEC dostavila Monitoru na uvid, obrazlažu se neki od razloga za tu odluku: ,,Izuzećem optužbi vezanih za korupciju u Crnoj Gori, SEC će smanjiti broj svjedoka sa 39 na 31. To će takođe suziti opseg svjedočenja preostalih svjedoka”.

Iz Komisije za hartije od vrijednosti nijesu dalje htjeli da komentarišu tu odluku, niti da za naš list pojasne zašto iz postupka nije izuzeta Makedonija umjesto Crne Gore. Poslije svega, nije baš sasvim jasno da li se Đukanoviću tek nasmiješila sreća ili je po srijedi neki aranžman.

SEC je teretio bivše direktore Mađar Telekoma Eleka Štrauba, Andraša Baloga i Tamaša Morvaija da su odobrili da ta kompanija sa 7,35 miliona eura podmiti vladine zvaničnike u Crnoj Gori kako bi dobili povoljniji ugovor prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma. SEC ih tereti i zbog korupcije u Makedoniji i četiri miliona eura sa kojim su podmitili tamošnje zvaničnike kako bi Mađar Telekom dobio većinski paket makedonskog Telekoma. Sljedeće ročište sa suženim optužbama SEC-a očekuje se početkom 2015. godine.

Đuknovićeva vlada, na šta jasno ukazuju dokumenta SEC-a, omogućila je Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine većinskog paketa Telekoma otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Iz našeg budžeta ,,vršena je doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju”, a Mađari su tako manjinski paket platili gotovo duplo niže po akciji od većinskog.

Kao svojevrsno priznanje da je korupcija dokazana bilo je i poravnjanje Dojče Telekoma koji je većinski vlasnik Matava sa američkim vlastima. Dojče Telekom je platio 95,2 miliona dolara zbog korupcije, nakon čega je SEC pokrenula i građansku parnicu u Njujorku.

Prema tužbi SEC, mito za privatizaciju Crnogorskog Telekoma otišao je vladinim zvaničnicima i ,,sestri visokog funkcionera” . Da se radi o premijerovoj sestri Ani Kolarević, potvrdio je sam Đukanović, ali je premijer negirao optužbe za korupciju. Da li bi se i Đukanović našao među osam svjedoka koje je trebalo ispitati oko korupcije u Crnoj Gori, ne zna se. Kako je Monitor već pisao, lažni konsultanstki ugovori i kompanije za koje SEC tvrdi da je preko njih isplaćen mito vode do osoba iz najbližeg Đukanovićevog okruženja – njegove sestre, menažera Telekoma, kasnije rukovodilaca Prve banke, kao i do Đukanovićevog prijatelja, tajkuna Duška Kneževića čije su kompanije u Crnoj Gori povezane sa jednom od firmi preko koje je isplaćen dio mita. Monitor je još ranije objavio da su i u otkupu manjinskog paketa akcija učestvovali ljudi povezani sa Kneževićevom Atlas grupom.

Ugovor o privatizaciji je ispred Vlade potpisao tadašnji ministar Darko Uskoković, Branko Vujović je vodio Tendersku komisiju a Veselin Vukotić bio u pregovaračkom timu. No centralna figura aranžmana sa Mađarima nijesu Đukanovićevi saradnici, njegova sestra i prijatelji, već on lično, kao premijer koji je bio i na čelu Savjeta za privatizaciju.

Ambasada SAD u Podgorici podsjetila je da američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu svakako „nema, niti je ikada imala, jurisdikciju nad aktivnostima državljana Crne Gore koji su uključeni u ovaj predmet”. Oni su pozvali crnogorske vlasti da ,,sprovedu potpunu istragu i privedu pravdi sve koji su krivi u ovom slučaju”

,,Crnogorske vlasti su se u januaru 2012. godine saglasile da otvore istragu o tim tvrdnjama. Od tada, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država podržava istragu pomaganjem vlastima da dobiju dokumenta povezana sa ovim predmetom”, navodi se u saopštenju ambasade SAD.

Afera Telekom aktuelna je još od 2006. godine, kada su naši pravosudni organi na zahtjev iz inostranstva tražili da se ispitaju navodi o korupciji, što se vidi u revizorskom izvještaju Telekoma. Vesna Medenica, tadašnja državna tužiteljica, nije procesuirala slučaj. Obavijestila je 2007. menadžment Telekoma da sporni konsultantski ugovori „ne sadrže elemente koji se mogu označiti kao kriminalne radnje”. Medenica je bliska prijateljica Ane Kolarević.

U tužilaštvu se od 2006. godine nije promijenilo gotovo ništa. Isti kumovi, prijatelji i rođaci. Ista selektivna pravda.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

dokument iz SEC-a

saopštenje Ambasade SAD-a

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASPISANI PREDSJEDNIČKI IZBORI: Istorijski – opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države nema velika ovlaštenja, ali je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je  iz savremenih međunarodnih tokova

 

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović raspisala je, u ponedjeljak, predsjedničke izbore. Glasaće se 19. marta, a u slučaju da niko od kandidata tada ne dobije natpolovičnu podršku izašlih glasača,  novog predsjednika dobićemo 2. aprila nakon drugog kruga glasanja.

Nakon niza upitnih odluka u parlamentu (odlaganje lokalnih izbora, formiranje opštine Zeta usred izbornog procesa, izmjene Zakona o predsjedniku…) ovonedjeljnoj se odluci ništa ne može zamjeriti vezano za poštovanje Ustava i zakona. Rok za raspisivanje predsjedničkih izbora isticao je 19. januara, a u nadležnosti je predsjednika/predsjednice Skupštine da te izbore raspiše kada za to dođe vrijeme. To je Danijela Đurović i uradila.

Iz parlamenta, ipak, stižu primjedbe da je predsjednica, poštujući formu, zaboravila dobre običaje ovdašnjeg parlamentarizma. Ili ono što je od njih ostalo. Recimo, da predsjedničke izbore raspiše nakon konsultacija i dogovora sa šefovima poslaničkih klubova. Đurović to nije uradila, a indikativno je  da je za datum njihovog održavanja odabrala prvu nedjelju koja se uklopila u minimalan propisani razmak između raspisivanja i održavanja izbora (60 − 90 dana).  Zbog toga je  sada postalo praktično nemoguće da se predsjednički i vanredni parlamentarni izbori održe istog dana, kao što su to javno poželjeli zvaničnici DF-a, DPS-a i SDP-a. ,,Nije Crna Gora baš toliko bogata da možemo u 20 dana ili mjesec da održimo dva puta izbore”, obrazlagao je ideju šefa poslaničkog kluba DF-a Slavena Radunovića.

Suprotno, predsjednik SNP-a Vladimir Joković (iz te partije dolazi i predsjednica Skupštine) izašao je prošle nedjelje sa stavom da te izbore treba razdvojiti, pa prvo održati predsjedničke, kako bi se izbjegla eventualna sinergija između DPS-a i njenog predsjedničkog kandidata. Đurović je, reklo bi se, izašla u susret željama partijskog šefa.

U predsjedničke izbore ulazimo bez funkcionalnog Ustavnog suda. Koliko je to rizično pokazuje da tri mjeseca po završetku glasanja nemamo konačne rezultate lokalnih izbora u Podgorici i Pljevljima, dok u Šavniku još nije završeno glasanje.

Kalendar izbornih aktivnosti i slijed događaja u Skupštini, otvaraju  mogućnost da ćemo krajnje rokove za predaju i potvrdu kandidatura predsjedničkih kandidata (kraj februara – početak aprila) dočekati u sadašnjem, neregularnom, stanju. To stvara brojne mogućnosti za sporenje budućeg izbornog rezultata na predsjedničkim izborima. Čak i pod uslovom da nam se ne ponovi šavnički model u kome neko, nekažnjeno, vrši opstrukciju izbornog procesa dok je država nemoćna da riješi problem koji je proizvela.

Naravno, postoji i mogućnost da minimalni uslovi za održavanje regularnih predsjedničkih izbora budu obezbijeđeni na vrijeme. Pa da predstojeći izbori budu regularni onoliko koliko su to bili i prethodni.

Martovski izbori biće četvrti predsjednički izbori u nezavisnoj Crnoj Gori. Ukupno, sedmi od uvođenja višepartizma. Na šest prethodnih predsjedničkih izbora imali smo tri pobjednika – Momir Bulatović (jednom), Milo Đukanović (dva) i Filip Vujanović (tri puta). Samo jednom su izbori odlučeni u drugom krugu (1998.) i samo je tada na izborima izgubio kandidat koji je u izbornu trku ušao sa predsjedničke funkcije (Bulatović).

Na svim predsjedničkim izborima pobjeđivao je kandidat DPS-a.  Da bi eventualno svjedočili drugom porazu aktuelnog predsjednika na predsjedničkim izborima neophodno je, za početak, da se Đukanović pojavi kao kandidat. Po treći put. Ta mogućnost bi morala proći verifikaciju Ustavnog suda.

Ustav propisuje da ista osoba može biti predsjednik države najviše dva puta, ali smo već svjedočili presedanu. Uoči izbora 2013. godine Ustavni sud je potvrdio kandidaturu Filipa Vujanovića za treći predsjednički mandat, obrazlažući odluku time što je on svoj prvi mandate započeo 2003., u vrijeme dok je Crna Gora bila dio državne zajednice sa Srbijom. Moglo bi se zaključiti da je Đukanović tu u boljoj poziciji od Vujanovića, pošto je on svoj prvi mandat počeo i završio prije obnove državne nezavisnosti Crne Gore. Ali bi, svakako, Ustavni sud o tome morao imati posljednju riječ.

Pod uslovom da se Đukanović prihvati kandidature. To se danas ne čini potpuno izvjesnim. Ponajprije zbog toga što Milo Đukanović više ne djeluje kao neupitni pobjednik. Njegova DPS pretrpjela je dugačak niz izbornih poraza, od parlamentarnih do lokalnih izbora gdje su posebno bolni gubici vlasti na Cetinju i u Podgorici.

No, Đukanović bi odlukom da ne izađe na predstojeće izbore najavio (ovaj put) definitivno povlačenje sa političkog prijestola a već u maju bi ostao  i bez imuniteta.  Nijedna od brojnih političko-ekonomskioh afera koje su obilježile decenije negove vladavine nije trajno arhivirana. Preveliki rizik? Đukanović bi bez imuniteta ostao i u slučaju izbornog poraza koji je, tvrde i istraživači javnog mnjenja, izvjestan ukoliko partije/koalicije aktuelne većine ne zaključe da su im vlastiti rivaliteti važniji od njegove detronizacije.

,,Ako se Đukanović kandiduje, vjerovatno će izgubiti u drugom krugu”, kaže metodolog Miloš Bešić pozivajući se na aktuelna ispipavanja pulsa birača. Po Bešićevom sudu, jedina šansa Đukanoviću bila bi eventualna pobjeda u prvom krugu što podrazumijeva i relativno mali odziv birača.

Predsjednički izbori inače bilježe manju (skoro za 10 odsto) izlaznost od parlamentarnih ali, za razliku od svih prethodnih, ovoga puta oponenti DPS- a drže poluge centralnih i većine lokalnih vlasti u svojim rukama. Baš kao i evidencije zapošljenih u državnim firmama, spiskove za dodjelu vanredne socijalne pomoći… ,,Ukoliko je u DPS-u ostalo imalo racionalnosti oni će tragati za drugim kandidatom i onda će čitava izborna utakmica biti veoma otvorena i veoma zanimljiva”, kaže Bešić.

DPS još ćuti a iz SDP-a su se već oglasili promovišući ideju o zajedničkom, nadstranačkom kandidatu ,,evropske i građanske Crne Gore”. Ne bude li tako, najavljuje potpredsjednik SDP-a Bojan Zeković, ta partija će na predsjedničkim izborima imati svog kandidata. Imala ga je i na prošlim izborima. Bila je to tadašnja predsjednica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković. Mnogi su zaboravili  da je njenu kandidaturu 2018. podržao i DEMOS Miodraga Lekića.

Danas se Lekić, nakon neuspiješnog pokušaja formiranja vlade, u dijelu koalicija parlamentarne većine (SNP) pominje kao mogući zajednički kandidat za predsjednika. On se oprobao u toj ulozi, 2013., kada ga je Filip Vujanović pobijedio u fotofinišu izbornog dana. Jedni kažu na mišiće, drugi − izbornim manipulacijama.

Promocija jednog ili više kandidata aktuelne većine zanimljiva je koliko i dilema Đukanović ili neko/neka druga u ime DPS-a (Milica Pejanović Đurišić?). Milan Knežević je započeo a Branko Radulović nastavio elaboraciju teze da DF mora imati svog predsjedničkog kandidata. Andrija Mandić i Nebojša Medojević izašli su na crtu Vujanoviću 2008. i izgubili u prvom krugu, iako su obojica pojedinačno osvojili, tada respektabilnih, blizu 20 odsto glasova. Rano je za procjenu koga će DF sada kandidovati.

Demokrate su javno ponudili koaliciju pokretu Evropa sad, ostavljajući im izbor:  zajedničkog kandidata na predsjedničkim izborima ili budućeg premijera. Iz partije Milojka Spajića i Jakova Milatovića  odgovorili su da su u ovom trenutku njima prioritet vanredni parlamentarni izbori i da će o mogućim predizbornim koalicijama razgovarati tek kada ti izbori budu raspisani.  To ne znači da Evropa sad neće imati svog kandidata i na martovskim izborima za predsjednika.

Pomalo tradicionalno, URA Dritana Abazovića odugovlači sa izjašnjenjem o svom/zajedničkom kandidatu. Uostalom, i ostali čekaju da neko drugi povuče prvi potez pa da se ravnaju prema tome.

Formalno, ustavna ovlašćenja predsjednika države nijesu velika ali nijesu ni mala. Budući predsjednik bi, uz ostalo, mogao imati važnu (najvažniju) ulogu u obnovi poprilično zamrle diplomatske mreže države Crne Gore. Zahvaljujući izostanku saradnje predsjednika države Mila Đukanovića i Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića danas nemamo ambasadore ni u jednoj od susjednih zemalja. Baš kao ni u Vašingtonu, Londonu, Bonu, Pekingu, Ljubljani…

Mimo forme, predsjednik države je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je iz savremenih međunarodnih tokova.

Takve želje se do sada nisu ostvarivale. Predsjednički izbori će naravno biti i neka vrsta generalne probe pred novo pregrupisavanje u parlamentu. Još jednom – istorijsko.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUMNJU PROTIV PETRA LAZOVIĆA SADA PROCJENJUJE SUD: Optužnica i jemstvo od 6 miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je 5. januara Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv službenika policije Petra Lazovića, a još se čeka odluka o jemstvu za njegovu slobodu

 

Pola godine je prošlo otkad je uhapšen službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović. Riječ je o sinu dugogodišnjeg visokog funkcionera crnogorskih službi bezbjednosti Zorana Lazovića.

Tužilaštvo je pokrenulo krivični postupak protiv Petra Lazovića nakon što je istraživački portal Libertas press objavio prepisku sa kriptovane Sky aplikacije. U toj prepisci su Lazović i Ljubo Milović, policijski službenik, navodno dogovarali kriminalne poslove sa Radojem Zvicerom, jednim od vođa takozvanog „kavačkog klana“. Prema prepiskama, zajedno su dogovarali šverc kokaina iz Južne Amerike, dok su prema navodima iz istrage osumnjičeni da su pomagači u određenim ubistvima.

Petar Lazović uhapšen je nakon što su istraženi medijski navodi, dok se za Ljubom Milovićem i dalje traga. Prethodno je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pod rukovodstvom Milivoja Katnića odbacilo prijave protiv Lazovića i Milovića sa obrazloženjem da su bili na tajnom zadatku. Akteulno tužilaštvo pod rukovodstvom glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića pokrenulo je krivični postupak protiv svog kolege Saše Čađenovića, koji je prethodno rukovodio istragom protiv osumnjičenih policajaca. On je osumnjičen da je štitio Lazovića i Milovića, kao i druge članove kriminalnog klana, kom su pripadali. Čađenović se nalazi u istražnom zatvoru.

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo mu je pritvor na još dva mjeseca. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić, portparol specijalnog tužilaštva, ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. On tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac, u više krivičnih predmeta, nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Gotovo godinu Novovićev tim je prikupljao materijalne dokaze koji bi potkrijepili kriptovane prepiske. Mnogo toga se čekalo od Europola, koji je i probio SKY aplikaciju, dok su se čekali dokazi i od drugih institucija.

U međuvremenu, Lazovićeva odbrana je uspjela da obezbijedi jemstvo kako bi se on branio sa slobode. Nakon što je sud u žalbenom postupku odbio prvobitno ponuđeno jemstvo od 1,6 miliona eura, sudija za istragu prihvatio je drugu ponudu odbrane Lazovića – jemstvo u visini od 6,2 miliona eura. Žalbeno vijeće Višeg suda tek treba da odluči po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva.

Nakon duge šutnje, specijalni tužilac Zoran Vučinić podnio je Višem sudu optužnicu protiv Lazovića i Milovića. To je još u decembru najavio Vladimir Novović.

U Naredbi za sprovođenje istrage SDT-a, navodi se da su tridesetdvogodišnji Lazović i sedam godina stariji Milović, pratili članove škaljarskog kriminalnog klana koje je Zvicer namjeravao da likvidira. U tom dokumentu objašnjava se da su potencijalne žrtve nadzirali po nalogu šefa tog klana – Zvicera.

Zvicera, Lazovića, Milovića, Radovana Pantovića, Radoja Živkovića, Nikolu Spasojevića, Milana Vujotića, Nikšu Perovića i Duška Roganovića, SDT sumnjiči da su članovi kriminalne grupe odgovorne i za međunarodni šverc kokaina, krijumčarenje, nedozvoljeno držanje oružja, zloupotrebu službenog položaja…

U spisima SDT-a piše da su Lazović i Milović u drugoj polovini 2020. godine postali članovi kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer, jedan kao službenik ANB-a na radu u Upravi policije, a drugi kao službenik UP.

„I u cilju realizacije kriminalnog plana prihvatili su da izvršavaju naredbe i uputstva organizatora kriminalne organizacije, okrivljenog Zvicer Radoja, koja su im prenesena direktno ili preko drugih članova kriminalne organizacije da prate pripadnike suprotstavljene kriminalne organizacije za koje organizator odredi da se liše života i da o tome obavještavaju organizatora i ostale članove kriminalne organizacije”, piše u spisima tužilaštva.

Specijalni tužilac Zoran Vučinić u spisima konstatuje i da su Lazović i Milović prihvatili Zvicerovu naredbu da sami i sa drugim pripadnicima kriminalne organizacije izvršavaju krivična djela krijumčarenje droge i oružja, a tajni agent i da zloupotrebljava službeni položaj…

Portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić ranije je rekao da se Lazoviću na teret stavlja i da je, kao službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost, raspoređen u Upravi policije Crne Gore, protivpravno iskorišćavao službeni položaj i ovlašćenja…

„Jer je kao policijski službenik zadužen za otkrivanje krivičnih djela i učinilaca organizovanog kriminala, podatke do kojih je došao iz službenih evidencija ili kroz službene radnje o pripadnicima suprotstavljene kriminalne organizacije i podatke o aktivnostima policije prema pripadnicima suprostavljene kirminalne organizacije, dostavljao organizatorima i drugim pripadnicima organizacije čiji je sam bio član, ali i izdavao naloge policijskim službenicima da ne preduzimaju službene radnje prema pojedinim pripadnicima kriminalne organizacije čiji je pripadnik”, naveo je Radonjić.

Specijalni tužioci analizirali su više od 700.000 presretnutih poruka, razmijenjenih preko kriptovane SKY Ecc aplikacije. Na toj aplikaciji Lazović je navodno koristio nadimke Junior i Komandos, Milović Zli oficir i Poručnik, a Zvicer je koristio nikove Born i Komita.

Te poruke tužioci su, navodno, potkrijepili i materijalnim dokazima da je kriminalna grupa sastavljena od policajaca i ljudi s one strane zakona, skupa švercovala stotine kilograma kokaina, ali i da su činili druga krivična djela. Prema tim transkriptima, Lazović i Milović su, kao aktivni policajci, kavčanima i članovima njihovog klana optuženim za više monstruoznih ubistava, pružali zaštitu u Crnoj Gori. Taj materijal crnogorskim istražiteljima Europol i francuski pravosudni organi dostavili su u julu i decembru 2021. godine.

Predmet protiv Lazovića i Milovića trenutno je jedan od desetine velikih slučajeva koje je pokrenuo tim Vladimira Novovića. Do sada ni u jednom nije potvrđena optužnica, dok su mnogi od uhapšenih visokih funkcionera u međuvremenu pušteni da se brane sa slobode.

 

Saši Čađenoviću produžen pritvor

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo je na još dva mjeseca pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. Tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac u više krivičnih predmeta nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo