Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA – PLAN OBALNOG PODRUČJA BRIŠE NEPODOBNE: Bogati preko noći osiromašili

Objavljeno prije

na

Nijedan planski dokument nije izazvao tako burnu reakciju javnosti kao Prostorni plan obalnog područja, koji je od 26. januara izložen na javnu raspravu. Riječ je o planu PPPNOP kojim se za period do 2030. godine uređuje prostor Crnogorskog primorja koji zahvata teritorije šest primorskih opština.

Javne rasprave održane su u svim primorskim gradovima odakle pljušte negativne reakcije i primjedbe lokalnih uprava, mjesnih zajednica, nevladinih organizacija i pojedinaca, koje stižu na adresu Ministarstva održivog razvoja i turizma, naručilaca izrade ključnog planskog dokumenta.

Planom je izvršen direktan udar na interese vlasnika zemljišta u primorskoj regiji. Čitava područja za koja su usvojeni urbanistički planovi svih nivoa su prosto ,,obrisana”. Urbanizovane, gabaritnim turističkim i stambenim kompleksima pokrivene lokacije – ponovo su postale zelene površine. Na udaru su se našli projekti mnogobrojnih tajkuna, domaćih i stranih, koji su uložili milione eura u kupovinu atraktivnih lokacija duž obale, na kojima su planirali gradnju raznovrsnih turističkih kapaciteta. Prema odrednicama nacrta Plana na njihovim parcelama nema više ničega, samo makija, maslinjaci ili zelena trava, kao onda, prije desetak godina, kada su, zahvaćeni kupoprodajnom groznicom, zemlju pazarili.

Jedan od većih zemljoposjednika na primorju čiji su se projekti našli na udaru obrađivača Plana jeste Atlas grupa Duška Kneževića. U selu Komoševine iznad plaže Mogren, Knežević je planirao gradnju apartmanskog kompleksa od 28.500 kvadrata, na osnovu Urbanističkog projekta Komoševina koji je Opština usvojila. Do realizacije ove investicije nije došlo, pa se, neočekivano, u mapama Plana na zemljištu Kneževića obrela zelena površina

Kompleks je obrisan, jer se, između ostalog nalazi u posebnoj zoni udaljenoj 1.000 metara od obale, u kojoj neće biti dozvoljena gradnja stanova. Međutim, taj princip nije ispoštovan na Atlasovoj lokaciji Mogren grad, pored plaže Mogren, koja je u zoni ,,obalnog odmaka” od 100 metara, pa je taj projekat sačuvan.

Knežević je oštećen i na projektu turističkog naselja Mimoza, na Rtu Kobila u Herceg Novom. Na parceli površine 30 hektara, koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, planirana je izgradnja turističkog rizorta sa 2.800 kreveta. Planom mu je dozvoljeno manje od polovine, 1.080 kreveta.

Prava čistka planiranih građevinskih područja napravljena je u turističkoj zoni Reževića, u kojoj je glavnina zemljišnih posjeda tokom investicionog talasa promijenila vlasnike. Kada su se gole ledine i kamenjari prodavali za astronomske sume, a mnogi Paštrovići preko noći postajali milioneri.

Situacija se sada preokrenula. Ukoliko se ovakav Plan usvoji, većina kupaca na svojim parcelama neće moći ništa graditi. Preko noći će postati gubitnici, bez mogućnosti da nadoknade uloženo. Mnoge parcele pod teretom su bankarskih kredita koje neće moći vratiti.

Na potezu od naselja Sveti Stefan pa sve do Perazića Dola, većina urbanizovanog zemljišta između magistralnog puta i mora, vraćena je u prvobitni, zeleni pojas. Izbrisane su stotine hiljada planiranih kvadrata, precrtani su hektari lokacija uz more, koje su Prostornim planom Opštine označene kao zone za razvoj turizma.

Izbrisano je turističko naselje Skočiđevojka, na kome je planirana gradnja hotela, vila i apartmana ukupne površine od 160.000 kvadrata na parceli od 20 hektara. Ova lokacija u javnosti je poznata po višestrukoj preprodaji zemljišta, koje je Opština prodala kao vojni kompleks bivše JNA, za 2,3 miliona eura, dvjema ruskim kompanijama. Plac ubrzo kupuje firma Caldero Trade ltd., biznismena Zorana Bećirovića za oko 14 miliona eura, da bi ga preprodala palestinskom biznismenu Muhamedu Rašidu za fantastičnih 41 milion eura. Zbog Rašidovih dugova, Privredni sud je oglasio prodaju zemljišta, čiji vlasnik na kraju postaje austrijski bankar Julijus Majnl, po višestruko nižoj cijeni od 7,2 miliona eura.

I druga investicija za koju se vezivalo ime Zorana Bećirovića, propala je. Planom je očišćena parcela od 5,6 hektara u zaleđu prirodne pješčane plaže Drobni pijesak na kojoj je investitor planirao gradnju hotela, vila i apartmana. Kupac, američka firma Roychamp LLC, ćerka firma kompanije Beppler&Jacobson, koja posjeduje hotel Avalu u Budvi, platio je zemljište, u vrijeme investicione ekspanzije, punih pet miliona eura.

Revidovan je i projekat Smokvice. Jedna od senzacionalnih transakcija koja je obilježila zlatni period bila je kupoprodaja zemljišta u selu Smokvice, između Rta Skočiđevojka i uvale Perazića Do, kada je grupa ruskih bankara kompanije V.A.C. Investment kupila parcelu od 13 hektara za sumu od 25 miliona eura. Opština je inkasirala 13 miliona za svojih 62.000 kvadrata, dok su ostatak dobili mještani prodajom svojih imanja.

Namjera novih vlasnika bila je da na makijom obraslom kamenjaru, izgrade ekskluzivno turističko naselje sa hotelom sa sedam zvjezdica, sa franšizom poznatog hotelskog lanca Kempinski. Kasnije su se podijelili pa je V.A.S. zadržao vlasništvo nad 65.000 m2, dok se ostatak parcele vodi na firmu Boticelli Land Development, čiji je vlasnik ruski državljanin, Pavel Loškarev.

Izrađen je UP Smokvice sa oko 100 objekata različite spratnosti i gabarita. O kakvom se urbanističkom ataku na priobalni pojas radi, najbolje ilustruje podatak da planirana bruto izgrađena površina na lokaciji Smokvice, iznosi 188.923 kvadrata. Planom je obrisana trećina, Smokvice 1 i 3, dok na ostatku mogu da se nađu samo turistički sadržaji bez stanova za tržište.

Oštećeni su i vlasnici koji nisu prodavali svoju zemlju, imanja su im ponovo spremna za poljoprivredu.

Atraktivna parcela u Reževićima, kupljena od mještana za 11 miliona eura, na kojoj suvlasništvo ima Nil Emilfarb, vlasnik naselja Zavala, takođe je postala zelena površina. Obrisana je i druga faza turističkog kompleksa Zavala, lokacija na kojoj je bila planirana gradnja hotela Jedro.

Očišćene su lokacije u Budvi koje su u vlasništvu osoba povezivanih sa Svetozarom Marovićem. Oko 30.000 kvadrata obrisano je kompaniji Good location properties, vlasnice Olivere Ilinčić, osumnjičene za učešće u mnogim budvanskim aferama, u naselju Podkošljun. Dio brda Košljun naspram Zavale, koji se vodi na imena Marovićevih saradnika, takođe je obojen u zeleno.

Redukcija građevinskih površina zahvatila je i paštrovska sela. Što mnogi ocjenjuju kao trik naručilaca Plana, kojim se šteluju procenti kako bi se dobio prostor za urbanizaciju novih lokacija.

Autori Plana ističu kako je smanjeno građevinsko područje za više od 15 odsto. Smanjivali su na jednoj, a dodavali na drugoj strani, u Buljarici, Solani, Valdanosu, Miločeru, na ostrvu Sv.Nikola. Radi se na efikasnom ubijanju konkurencije i favorizovanju novih lokacija i novih interesnih grupa. Svi ti silni turistički kompleksi ucrtani duž budvanske rivijere mogu biti ozbiljna konkurencija investitorima u Buljarici, Kraljičinoj plaži kod Bara, Solani, budvanskoj marini…

Za pohvalu je odluka da se ponište pogubni planovi koje je Opština Budva donosila u proteklom periodu. Ali kako objasniti ideju da se redukuje gradnja u paštrovskim selima ili širem prostoru Budve, a da se urbanizuje jedino ostrvo Školj, brdo Spas, Miločerska šuma i Sveti Stefan. Plan mijenja strukturu investitora, briše lokacije u Paštrovićima koje su mahom u vlasništvu bogatih ruskih državljana a širi one na kojoj očekuje Arape.

Plan obalnog područja pokazuje naknadnu pamet nadležnih za uređenje prostora, neozbiljnost i nepostojanost odluka koje se donose na državnom nivou. Prije svih Ministarstva održivog razvoja i turizma i ministra Branimira Gvozdenovića. Tokom njegovog mandata i uz njegovu saglasnost Opština Budva donijela je 76 planova, kojima je napravljen zločin prema prostoru. On ih sada poništava. Da li će neko u tom resoru odgovarati zbog neznanja, uludog trošenja vremena i novca, loše namjere i korupcije.

Punih deset godina vodila se politika bez jasnih kriterijuma, prodavalo se neurbanizovano zemljište, agitovalo na sve strane svijeta po principu, dođite, uložite, ucrtajte, gradite… Da bi sada bili prevareni.

Većina stranih vlasnika ne zna šta se dešava, da su planovi po kojima je njihovo zemljište urbanizovano, suspendovani. Niti Plan nudi odgovore kome da se obrate sa zahtjevima za nadoknadu štete. Kada stupi na snagu, biće zaštićena samo prava onih vlasnika koji imaju građevinske dozvole. Ostali mogu da sade masline.

Zato je nastala trka u vađenju dozvola za gradnju, prije nego što se to desi.

Reževići bez turizma

Oštećeni građani u Budvi ocjenjuju da je ozelenjavanje planiranih površina osmišljeno u sprezi sa novim Zakonom o planiranju i uređenju prostora, kako iz toga stoji namjera državnih vlasti da u budućnosti na oslobođenim atraktivnim lokacijama uz more proglašavaju javni interes i izvrše ekspropijaciju. Mještani mjesne zajednice Reževići to su i napisali u prigovoru na PPPNOP koji su podnijeli MORT-u. ,,Građani Reževića protiv su ovakvog plana koji ih vraća u1948. godinu. Vide jasnu namjeru pojedinaca da njihovo zemljište obezvrijede i pripremljenim zakonskim rješenjima otmu i preprodaju fiktivnim kompanijama skrivenim iza prljavih poslova”.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo