Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA – PLAN OBALNOG PODRUČJA BRIŠE NEPODOBNE: Bogati preko noći osiromašili

Objavljeno prije

na

Nijedan planski dokument nije izazvao tako burnu reakciju javnosti kao Prostorni plan obalnog područja, koji je od 26. januara izložen na javnu raspravu. Riječ je o planu PPPNOP kojim se za period do 2030. godine uređuje prostor Crnogorskog primorja koji zahvata teritorije šest primorskih opština.

Javne rasprave održane su u svim primorskim gradovima odakle pljušte negativne reakcije i primjedbe lokalnih uprava, mjesnih zajednica, nevladinih organizacija i pojedinaca, koje stižu na adresu Ministarstva održivog razvoja i turizma, naručilaca izrade ključnog planskog dokumenta.

Planom je izvršen direktan udar na interese vlasnika zemljišta u primorskoj regiji. Čitava područja za koja su usvojeni urbanistički planovi svih nivoa su prosto ,,obrisana”. Urbanizovane, gabaritnim turističkim i stambenim kompleksima pokrivene lokacije – ponovo su postale zelene površine. Na udaru su se našli projekti mnogobrojnih tajkuna, domaćih i stranih, koji su uložili milione eura u kupovinu atraktivnih lokacija duž obale, na kojima su planirali gradnju raznovrsnih turističkih kapaciteta. Prema odrednicama nacrta Plana na njihovim parcelama nema više ničega, samo makija, maslinjaci ili zelena trava, kao onda, prije desetak godina, kada su, zahvaćeni kupoprodajnom groznicom, zemlju pazarili.

Jedan od većih zemljoposjednika na primorju čiji su se projekti našli na udaru obrađivača Plana jeste Atlas grupa Duška Kneževića. U selu Komoševine iznad plaže Mogren, Knežević je planirao gradnju apartmanskog kompleksa od 28.500 kvadrata, na osnovu Urbanističkog projekta Komoševina koji je Opština usvojila. Do realizacije ove investicije nije došlo, pa se, neočekivano, u mapama Plana na zemljištu Kneževića obrela zelena površina

Kompleks je obrisan, jer se, između ostalog nalazi u posebnoj zoni udaljenoj 1.000 metara od obale, u kojoj neće biti dozvoljena gradnja stanova. Međutim, taj princip nije ispoštovan na Atlasovoj lokaciji Mogren grad, pored plaže Mogren, koja je u zoni ,,obalnog odmaka” od 100 metara, pa je taj projekat sačuvan.

Knežević je oštećen i na projektu turističkog naselja Mimoza, na Rtu Kobila u Herceg Novom. Na parceli površine 30 hektara, koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, planirana je izgradnja turističkog rizorta sa 2.800 kreveta. Planom mu je dozvoljeno manje od polovine, 1.080 kreveta.

Prava čistka planiranih građevinskih područja napravljena je u turističkoj zoni Reževića, u kojoj je glavnina zemljišnih posjeda tokom investicionog talasa promijenila vlasnike. Kada su se gole ledine i kamenjari prodavali za astronomske sume, a mnogi Paštrovići preko noći postajali milioneri.

Situacija se sada preokrenula. Ukoliko se ovakav Plan usvoji, većina kupaca na svojim parcelama neće moći ništa graditi. Preko noći će postati gubitnici, bez mogućnosti da nadoknade uloženo. Mnoge parcele pod teretom su bankarskih kredita koje neće moći vratiti.

Na potezu od naselja Sveti Stefan pa sve do Perazića Dola, većina urbanizovanog zemljišta između magistralnog puta i mora, vraćena je u prvobitni, zeleni pojas. Izbrisane su stotine hiljada planiranih kvadrata, precrtani su hektari lokacija uz more, koje su Prostornim planom Opštine označene kao zone za razvoj turizma.

Izbrisano je turističko naselje Skočiđevojka, na kome je planirana gradnja hotela, vila i apartmana ukupne površine od 160.000 kvadrata na parceli od 20 hektara. Ova lokacija u javnosti je poznata po višestrukoj preprodaji zemljišta, koje je Opština prodala kao vojni kompleks bivše JNA, za 2,3 miliona eura, dvjema ruskim kompanijama. Plac ubrzo kupuje firma Caldero Trade ltd., biznismena Zorana Bećirovića za oko 14 miliona eura, da bi ga preprodala palestinskom biznismenu Muhamedu Rašidu za fantastičnih 41 milion eura. Zbog Rašidovih dugova, Privredni sud je oglasio prodaju zemljišta, čiji vlasnik na kraju postaje austrijski bankar Julijus Majnl, po višestruko nižoj cijeni od 7,2 miliona eura.

I druga investicija za koju se vezivalo ime Zorana Bećirovića, propala je. Planom je očišćena parcela od 5,6 hektara u zaleđu prirodne pješčane plaže Drobni pijesak na kojoj je investitor planirao gradnju hotela, vila i apartmana. Kupac, američka firma Roychamp LLC, ćerka firma kompanije Beppler&Jacobson, koja posjeduje hotel Avalu u Budvi, platio je zemljište, u vrijeme investicione ekspanzije, punih pet miliona eura.

Revidovan je i projekat Smokvice. Jedna od senzacionalnih transakcija koja je obilježila zlatni period bila je kupoprodaja zemljišta u selu Smokvice, između Rta Skočiđevojka i uvale Perazića Do, kada je grupa ruskih bankara kompanije V.A.C. Investment kupila parcelu od 13 hektara za sumu od 25 miliona eura. Opština je inkasirala 13 miliona za svojih 62.000 kvadrata, dok su ostatak dobili mještani prodajom svojih imanja.

Namjera novih vlasnika bila je da na makijom obraslom kamenjaru, izgrade ekskluzivno turističko naselje sa hotelom sa sedam zvjezdica, sa franšizom poznatog hotelskog lanca Kempinski. Kasnije su se podijelili pa je V.A.S. zadržao vlasništvo nad 65.000 m2, dok se ostatak parcele vodi na firmu Boticelli Land Development, čiji je vlasnik ruski državljanin, Pavel Loškarev.

Izrađen je UP Smokvice sa oko 100 objekata različite spratnosti i gabarita. O kakvom se urbanističkom ataku na priobalni pojas radi, najbolje ilustruje podatak da planirana bruto izgrađena površina na lokaciji Smokvice, iznosi 188.923 kvadrata. Planom je obrisana trećina, Smokvice 1 i 3, dok na ostatku mogu da se nađu samo turistički sadržaji bez stanova za tržište.

Oštećeni su i vlasnici koji nisu prodavali svoju zemlju, imanja su im ponovo spremna za poljoprivredu.

Atraktivna parcela u Reževićima, kupljena od mještana za 11 miliona eura, na kojoj suvlasništvo ima Nil Emilfarb, vlasnik naselja Zavala, takođe je postala zelena površina. Obrisana je i druga faza turističkog kompleksa Zavala, lokacija na kojoj je bila planirana gradnja hotela Jedro.

Očišćene su lokacije u Budvi koje su u vlasništvu osoba povezivanih sa Svetozarom Marovićem. Oko 30.000 kvadrata obrisano je kompaniji Good location properties, vlasnice Olivere Ilinčić, osumnjičene za učešće u mnogim budvanskim aferama, u naselju Podkošljun. Dio brda Košljun naspram Zavale, koji se vodi na imena Marovićevih saradnika, takođe je obojen u zeleno.

Redukcija građevinskih površina zahvatila je i paštrovska sela. Što mnogi ocjenjuju kao trik naručilaca Plana, kojim se šteluju procenti kako bi se dobio prostor za urbanizaciju novih lokacija.

Autori Plana ističu kako je smanjeno građevinsko područje za više od 15 odsto. Smanjivali su na jednoj, a dodavali na drugoj strani, u Buljarici, Solani, Valdanosu, Miločeru, na ostrvu Sv.Nikola. Radi se na efikasnom ubijanju konkurencije i favorizovanju novih lokacija i novih interesnih grupa. Svi ti silni turistički kompleksi ucrtani duž budvanske rivijere mogu biti ozbiljna konkurencija investitorima u Buljarici, Kraljičinoj plaži kod Bara, Solani, budvanskoj marini…

Za pohvalu je odluka da se ponište pogubni planovi koje je Opština Budva donosila u proteklom periodu. Ali kako objasniti ideju da se redukuje gradnja u paštrovskim selima ili širem prostoru Budve, a da se urbanizuje jedino ostrvo Školj, brdo Spas, Miločerska šuma i Sveti Stefan. Plan mijenja strukturu investitora, briše lokacije u Paštrovićima koje su mahom u vlasništvu bogatih ruskih državljana a širi one na kojoj očekuje Arape.

Plan obalnog područja pokazuje naknadnu pamet nadležnih za uređenje prostora, neozbiljnost i nepostojanost odluka koje se donose na državnom nivou. Prije svih Ministarstva održivog razvoja i turizma i ministra Branimira Gvozdenovića. Tokom njegovog mandata i uz njegovu saglasnost Opština Budva donijela je 76 planova, kojima je napravljen zločin prema prostoru. On ih sada poništava. Da li će neko u tom resoru odgovarati zbog neznanja, uludog trošenja vremena i novca, loše namjere i korupcije.

Punih deset godina vodila se politika bez jasnih kriterijuma, prodavalo se neurbanizovano zemljište, agitovalo na sve strane svijeta po principu, dođite, uložite, ucrtajte, gradite… Da bi sada bili prevareni.

Većina stranih vlasnika ne zna šta se dešava, da su planovi po kojima je njihovo zemljište urbanizovano, suspendovani. Niti Plan nudi odgovore kome da se obrate sa zahtjevima za nadoknadu štete. Kada stupi na snagu, biće zaštićena samo prava onih vlasnika koji imaju građevinske dozvole. Ostali mogu da sade masline.

Zato je nastala trka u vađenju dozvola za gradnju, prije nego što se to desi.

Reževići bez turizma

Oštećeni građani u Budvi ocjenjuju da je ozelenjavanje planiranih površina osmišljeno u sprezi sa novim Zakonom o planiranju i uređenju prostora, kako iz toga stoji namjera državnih vlasti da u budućnosti na oslobođenim atraktivnim lokacijama uz more proglašavaju javni interes i izvrše ekspropijaciju. Mještani mjesne zajednice Reževići to su i napisali u prigovoru na PPPNOP koji su podnijeli MORT-u. ,,Građani Reževića protiv su ovakvog plana koji ih vraća u1948. godinu. Vide jasnu namjeru pojedinaca da njihovo zemljište obezvrijede i pripremljenim zakonskim rješenjima otmu i preprodaju fiktivnim kompanijama skrivenim iza prljavih poslova”.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo