Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO SU AKCIONARSKA DRUŠTVA ANGAŽOVANA U PREDIZBORNOJ TRGOVINI GLASOVIMA: Šest boja sive

Objavljeno prije

na

Dok nagađamo hoći li doći do nastavka razgovora vlasti i opozicije oko organizovanja „prvih demokratskih i fer izbora”, u Crnoj Gori se i dalje vodi žučna polemika o razlozima zbog kojih su propali prethodni pregovori.

Bez namjere da utičemo na smirivanje strasti, pozabavimo se odnosima na jednoj od uspostavljenih linija fronta – akcionarskim društvima u većinskom vlasništvu države koja, prema tvrdnjama opoziciono nastrojenih stručnjaka i ekonomskih analitičara, svojim novcem i (ne)ekonomskim angažmanom u predizbornoj kampanji pomažu u prikupljanju glasova za račun vladajuće koalicije.

Nedavni pregovori fokusirali su se na šest „sumnjivih” kompanija: Elektroprivredu, Aerodorome CG, Poštu CG, Monteput, Montenegro aerlines i Plantaže. Opozicija je, prema dostupnim informacijama, tražila da joj vlast (čitaj DPS) omogući da u tim preduzećima dobije predstavnika u organima upravljanja „sa pravom na konsenzus-supotpis” na sve odluke koje se odnose na moguće zloupotrebe resursa, zapošljavanja/otpuštanja i unapređenja tokom izbornog procesa.

DPS-u je to bilo previše. Kao alternativu ponudili su mogućnost da opozicija dobije mjesto u bordu direktora tih preduzeća. Ubjeđujući opoziciju, ali mnogo više domaću i međunarodnu javnost, da je to sasvim dovoljno za kontrolu i sprečavanje, ranije registrovanih, zloupotreba. U suprotnome, forsirali su tezu majstori medijske manipulacije, prijetila bi opasnost da udružena opozicija zloupotrebom traženog prava veta zaustavi privredne aktivnosti u Crnoj Gori, nanoseći katastrofalne i nenadoknadive gubitke „regionalnom lideru”.

Šta je to što bi opozicioni kontrolori u preostalim državnim uzdanicama mogli vidjeti i, uz mnogo truda, spriječiti?

„EPCG je izborna baza DPS-a preko koje se u kampanji otpisuju dugovi i oprašta krađa”, ustvrdio je još prije šest godina predsjednik PzP-a Nebojša Medojević, najavljujući krivičnu prijavu protiv „grupe NN osoba iz Vlade, Regulatrone agencije za energetiku (REA) i uprave EPCG za organizovani kriminal”. Vremena su se promijenila, tvrde u EPCG (vidi boks) pa ta kompanija, sve i da hoće ne može manipulisati oprostom dugova i tolerisanjem krađe (nelegalne potrošnje). Međutim, predsjednik Kluba manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković godinama ukazuje na problematične tokove novca kojima se milioni iz Elektroprivrede odlivaju u nepoznatom pravcu.

Može li se tako pomoći kampanja vladajuće koalicije koja, još od prošlih izbora, ovdašnjoj javnosti duguje objašnjenje za lažno prikazane donatore?

Bude li načina – u volju Srđana Kovačevića, predsjednika Odbora direktora EPCG, ne treba sumnjati. Ili nekome, za potvrdu njegove lojalnosti, treba veći dokaz od onoga što je Kovačević već uradio za braću Đukanović i njihovu Prvu banku?

Smije li se, nakon svega što smo čitali i slušali u aferi Snimak, i pomisliti da će Daliborka Pejović, predsjednica Odbora direktora Montenegro airlinesa i državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma propustiti priliku da – o državnom trošku – u Crnu Goru doveze i posljednjeg glasača koalicije okupljene oko DPS-a. Makar taj neko bio u Australiji ili na Grenlandu. Glas je glas.

Nevjerne Tome iz nevladinog sektora javljaju kako su u Pošti Crne Gore već počela tradicionalna prebrojavanja naših i njihovih glasača. Sjećate li se legendarnog pisma, sve sa oznakom „strogo povjerljivo” u kome upravnik pošte u Ulici slobode u Podgorici tadašnjem i sadašnjem izvršnom direktoru Milanu Martinoviću referiše da je, sve koristeći „prijateljstva, mrežu partije, pripadnike službe Agencije za javnu bezbjednost” došao do podataka o načinu na koji će glasati svi radnici u pošti jedan, „mada znam i za poštu osam, a i druge, jer godinama sam u sistemu”.

Direktorov povjerljivi obavještajac na kraju pisma utvrđuje vlastitu poziciju: „Pod Vašim rukovodstvom borci za crnogorski put dobili su šansu da sebi krče put u Pošti Crne Gore… Od mene ste napravili poštologa takve klase da ja nemam komentara i načina kako da Vam se odužim”.

Ni u Državnom tužilaštvu ne znaju šta će. Postupak utvrđivanja eventualnih zloupotreba još je u toku, saopštili su iz VDT-a u vrijeme kada je tu instituciju vodio Veselin Vučković. Od tada niko ni ne pita – ima prečih poslova i većih štetočina.

Da bi lakše pratili priču – Kovačević, Martinović i Pejovićeva svoj partijski i profesionalni uspon duguju ministru Branimiru Gvozdenoviću, za koga su radili, ili još rade, tokom njegove, ne previše uspiješne, ali bogate karijere.

Predizborni potencijali Aerodroma i Monteputa kojima u ime Socijaldemokrata Ivana Brajovića i Vujice Lazovića, odnosno Bošnjačke stranke gazduju Milovan Đuričković i Osman Nurković, toliko su poznati da na njih ne treba trošiti riječi.

Dovoljno se prisjetiti kako je i DPS-u, odnosno njima bezrezervno naklonjenoj NVO Crnogorska kulturna mreža (CKM) zasmetalo, pred lokalne izbore u Tivtu 2012, to koliko su se i kako SDP-ovci zapošljavali na tamošnjem aerodromu. Spisak svih članova jedinstvenog SDP-a koji su uhljebljenje našli u ovoj firmi bio bi duži od ovog teksta.

Što novim poslom, što novim asfaltom – makar on trajao samo polugođe – svoje mjesto u animiranju neopredijeljenih glasača tražiće i Monteput. Najavljena gradnja dionice autoputa daće dodatnu težinu njihovoj ponudi.

Konačno, niko ne sumnja da će domovini i svom nekadašnjem studentu i partijskom kolegi, a današnjem poslovnom partneru, znati da pomogne i predsjednik Odbora direktora Plantaža Veselin Vukotić. Makar visokoškolci sa Zavoda za zapošljavanje ponovo, kao u ljeto 2012, brali grožđe i breskve kako bi sticali iskustvo, zaradili 150 eura i stekli uslov za polaganje stručnog ispita!? „Bolje da ovako stiču praksu nego da sjede kod kuće”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje nije li to, ipak, predizborna zloupotreba. Znaju oni šta i kako treba.

Možemo li ljetos ponovo pričati i čitati slične priče? Sve zavisi od toga da li će, nakon pregovora sa opozicijom, DPS-olozima iz državnih preduzeća i javnih ustanova ostati dovoljno načina za stare i nove manipulacije. Volje im, znamo, ne manjka.

RAJKO ŠEBEK, DIREKTOR DIREKCIJE ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU EPCG
Nijesmo dio izbornog procesa

Elektroprivreda Crne Gore se ni u jednoj varijanti rasprave političkih predstavnika ne prepozanaje kada je riječ o mogućem uticaju na izborne procese koji se sprovode u našoj državi, kaže za Monitor Rajko Šebek, direktor Direkcije za odnose sa javnošću EPCG. -Ponavljamo da EPCG nije u mogućnosti da bilo kome otpiše dug za utrošenu električnu energiju. Napominjemo da je uvođenjem novih tehničkih rješenja ova vrsta mogućih manipulacija dodatno isključena jer, kao i za eventualna isključenja potrošača, postupak ne zavisi od ljudskog faktora već od nove tehnologije. U slučajevima, kojih je, inače, veoma malo, nakon pravosnažnih sudskih odluka dostavljenih kompaniji, može se vršiti tzv. rasknjižavanje potraživanja, shodno važećim zakonskim propisima, međunarodnim računovodstvenim standardima i, ponavljamo, pravosnažnim sudskim odlukama. Kada je riječ o eventualnim zloupotrebama sistema javnih nabavki u kompaniji, napominjemo da se sve nabavke usluga, radova i opreme sprovode u skladu sa Zakonom koji tretira tu oblast, a transparentno i javno se ti podaci objavljuju na sajtu Uprave za javne nabavke i naše kompanije u dijelu posebno namijenjenom za tu svrhu. Na kraju, treba istaći da EPCG nije nadležna za kreiranje spiskova za subvencioniranja potrošača korisnika socijalno-zaštitnih prava. Naime, naša kompanija dobija spisak od Ministarstva rada i socijalnog staranja i shodno tom spisku sprovodi program subvencioniranja tih potrošača u skladu sa unaprijed definisanim pravilima, zaključuje Šebek.

Treba li proširiti kontrolu

Ako nije bilo velike dileme oko toga da li su se EPCG, Montenegro airlines, Pošta, Plantaže, Monteput i Aaerodromi dosadašnjim radom kvalifikovali da se nađu u predizbornim pregovorima vlasti i opozicije (većina stručnjaka koje smo konsultovali drži da jesu) mišljenja su podijeljenja na pitanju da li je taj spisak trebalo proširiti. Makar za cetinjski Montenegrobonus, Luku Bar, HTP Budvansku rivijeru, Rudnik uglja u Pljevljima… „Ko kontroliše Luku – kontroliše Bar”. Izjavu kojom se kratko i precizno definiše postojeće stanje stvari insajderi iz vrha nekadašnje DPSDP koalicije pripisuju Branimiru Gvozdenoviću, bivšem gradonačelniku Bara, a danas jednom od najdugovječnijih i najpouzdanijih ministara u Vladi Mila Đukanovića. Zapravo, bilo bi krajnje korektno da su se pod kontrolom našla i (para)državna preduzeća koja su, prije nekoliko godina, formalno privatizovana kroz stečaj i bankrot, ali stečajni postupak u njima – iz krajnje nejasnih razloga – zvanično još nije okončan. Tako da novi vlasnici i dalje ubiraju ne male benefite privremenog angažovanja radne snage bez prava na bolovanje, plaćeni odmor, sindikalno organizovanje… Govorimo o Željezari, KAP-u, Boksitima, Duvanskom kombinatu…, odnosno, o stotinama radnika i njihovim porodicama koje će predizborni specijalisti za ubjeđivanje bez mnogo truda uvjeriti kako samo glas za vlast ostavlja kakvu takvu nadu u nastavak radnog angažmana kojim se prehranjuje porodica. U suprotnom, proći će kao oni radnici iz rudnika Šuplja stijena u Pljevljima kojima je otkaz dao, zvuči li vam poznato ime – Veselin Pejović, novi (privilegovani) vlasnik preostale imovine Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo