Povežite se sa nama

MONITORING

MINISTARSTVO TURIZMA I LAŽNE GARANCIJE: Hotel As kao Titanik

Objavljeno prije

na

Gabaritni hotel As, sagrađen u uvali Perazića Do kod Petrovca, može ponijeti pridjev – ukleti. Njegovu izgradnju od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, pratile su brojne nedaće, sudske afere, blokade, promjene vlasnika i prodaje, sve do najnovijeg skandala u kome su Vladi, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma, podmetnute falsifikovane bankarske garancije.

Ministarstvo turizma podnijelo je krivičnu prijavu protiv šest osoba, vlasnika i odgovornih lica srpsko-ruske kompanije Nega turs, zbog otkrića da su garancije date Vladi i hotelskoj grupi Budvanska rivijera, koje su bile uslov za potpisivanje aneksa ugovora o produžetku rokova za završetak radova na hotelu, na iznos od tri miliona eura, bile lažne.

Time će trinaestogodišnja saga o neuspjeloj privatizaciji, megalomaniji bez pokrića, rekonstrukciji i dogradnji ogromnog hotela koji se poput nasukanog Titanika prislonio uz brdo u naselju Perazića Do, dobiti epilog u tužilaštvu i sudu.

Među prvim privatizacijama u crnogorskom hotelijerstvu bila je prodaja hotela As 2002. godine, za koji je Nega turs platila iznos od pet miliona njemačkih maraka. Kupac se obavezao da će izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju oronulog hotela do niova od četiri hotelske zvjezdice. Otvaranje je ugovoreno za narednu 2003. godinu. Ali od toga nije bilo ništa.

Vlasnici Nega tursa, braća Dejan i Nedeljko Gardašević sa ruskim partnerom Viktorom Mazanov, imali su druge planove.

Htjeli su veći hotel, vile, apartmane, marine i bazene, pa su ubrzo pristupili rušenju dijela hotela i širenju u svim pravcima, po visini i širini. Investicija je premašila njihove finansijske mogućnosti pa se gradnja odužila. Kako ugovorne obaveze nisu ispunjene ni nakon 12 godina, Vlada odlučuje da investitoru pruži još jednu šansu, koju on nije iskoristio. U februaru 2014, potpisan je aneks ugovora prema kome se Nega turs obavezala da će u dvije faze, do kraja 2015. godine, uložiti oko 50 miliona eura, završiti radove, uz ponuđene garancije moćne moskovske Sberbanke.

U 2016. hotel As je i dalje Skadar na Bojani, napušteni betonski skelet od l6 spratova, usječen u brdo ispod magistralnog puta za Petrovac.

Nakon 13 godina punih lažnih obećanja i propalih pregovora, u januaru ove godine Vlada odlučuje da raskine ugovor o kupoprodaji hotela As i aktivira date garancije koje su isticale 1. februara. Tada je, navodno, otkrivena prevara.

Iako radovi nisu odmicali, ministar Branimir Gvozdenović davao je izjave kako nema razloga za brigu jer je investitor ,,dao čvrste finansijske garancije”, da će posao završiti u dogovorenom roku.

Dan otkriva da su garancije završile kod Atlas banke, koja je u vlasništvu Duška Kneževića. Atlas banka se obavezala ,,da će na prvi poziv, bez prigovora, izvršiti uplatu na žiro račun korisnika garancije, Vlade i Budvanske rivijere, za slučaj da Nega turs ne izvrši obavezu iz aneksa ugovora”. Zato nije jasno zašto se to nije i dogodilo te zašto se Ministarstvo za pomoć obratilo državnom tužilaštvu.

,,U narednom periodu Ministarstvo će maksimalno insisistirati da se ispita odgovornost svih učesnika u postupku”, kazala je generalna direktorica Direktorata za turistički razvoj i standarde Olivera Brajović.

Bilo bi dobro da počne od sebe i kolega u vladinom resoru, u kome dugi niz godina zauzima važne pozicije. Od ministra uređenja prostora u vrijeme prodaje hotela, Rada Gregovića, preko Predraga Nenezića, Predraga Sekulića do aktuelnog ministra Branimira Gvozdenovića, koji bi mogli dati odgovore na pitanja kako se hotel As godinama uvećavao bez odobrenja za gradnju, bez uporišta u planskoj dokumentaciji, u suprotnosti sa odredbama ugovora o kupoprodaji.

U Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine gospođa Brajović zauzimala je poziciju pomoćnika ministra za inspekcijski nadzor i prekršajni postupak, pa bi mogla da pojasni kako je investitor, ničim ometan, napravio ekološku katastrofu u atraktivnom, rajskom odmaralištu Perazića Do. Kako je mijenjao geografiju naselja, rušio brdo i survavao ga u more, kako bi pored starog, napravio novi hotel od 17 spratova, bez detaljnog plana, urbanističkog projekta ili neke državne studije. Da ispita ko je i kada, na osnovu kog plana, izdao investitoru građevinsku dozvolu za dogradnju, za dupliranje kapaciteta koje je kupio. Parcela na kojoj se nalazi hotel As nije detaljno razrađena nijednim lokalnim planskim dokumentom.

U Ministarstvu turizma nastala je panika tek tada, kada su shvatili da su prevareni. Niko se nije uznemiravao dok je investitor uništavao prirodu, plažu, more, ekologiju očuvanog odmarališta, obraslog u zelenilo. Nasilno je pomjeren tok jedinom potoku koji se sa okolnih paštrovskih brda sliva u more, kako bi se dobilo više prostora za garažu.

Novi vodotok sada potkopava temelje 12 kuća u naselju.

Manje je poznato da su graditelji hotela As 1974, izgradili za cijelo naselje prvu kanalizacionu mrežu sa prečišćavanjem u Crnoj Gori, kakve se po primorskim opštinama tek sada grade. Investitor je tu kanalizaciju presjekao, sada se otpadne vode sela slivaju u potok a njime, direktno u more. Predivna prirodna plaža pretvorena je u septičku jamu, u najzagađeniji dio obale.

Novi hotel As najavljivan je kao primjer vrhunskog luksuza i ekstravagancije u hotelijerstvu. Na hotelu ekstremnih gabarita, visokom do sedamnaest spratova, koji podsjećaju na palube nekog luksuznog kruzera ukotvljenog na pješčanom žalu, planirana je izgradnja čak tri heliodroma, koji bi zadovoljili očekivanu najezdu svjetskih bogataša. Cijela Crna Gora ima samo jedan, po propisima izgrađen, registrovan heliodrom, onaj na hotelu Splendid, dok su u Dolu planirana tri. Jedan na hotelu, drugi na plaži i treći među jahtama, na doku hotelske marine.

Planirana je gradnja prostranih otvorenih i zatvorenih bazena, jedan sa specijalnim mašinama za proizvodnju vještačkih talasa, na kojima bi gosti surfovali, po uzoru na Las Vegas. Posebnu atrakciju predstavlja planirani podvodni restoran, kakav je izgrađen u poznatom hotelu Budž El Arab u Dubaiju. Investitor je na sve mislio, predviđeni su luksuzni apartmani za šeike, iz kojih se pruža veličanstven pogled na plavu pučinu, sa posebnim prostorijama za njihove hareme.

A onda je stigla ekonomska kriza zbog koje su svi planovi propali.

Neizvjesnost, zatvaranje, blokada, prate nesrećnu sudbinu hotela u Perazića Dolu.

Hotel As dobio je ime po Auto-moto savezu Jugoslavije, društvenoj firmi koja ga je izgradila u saradnji sa njemačkim klubom Adoc, za ljetovanja njemačkih turista koji na odmor odlaze svojim automobilima. Hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u nenaseljenom Perazića Dolu kupila od mještana na kome je sagradila atraktivno vikend naselje sa 52 vikendice, ušuškane u gustoj hrastovoj šumi. Komfor tada poklanja Auto-moto savezu parcelu za gradnju hotela i turistički razvoj naselja.

Početkom sedamdesetih izgrađen je, za tadašnje uslove luksuzan hotel sa 400 kreveta, opremljen bazenima, restoranima, malom lukom za čamce i mnogim drugim sadržajima. Posjedovao je vrijednu galeriju umjetničkih slika, koncertne klavire, diskoteku… Kada je hotel u potpunosti dovršen, kompletiran sa svom skupom opremom, posteljinom, posuđem i escajgom sa utisnutim monogramom, sa angažovanim osobljem, svečano otvaranje je stopirano zbog izbijanja čuvene afere Komfor.

Pale su optužbe federalne vlasti za korupciju, kojima su se rukovodioci beogradske zadruge sumnjičili za spregu sa vlasnicima vila, kojima su one navodno izgrađene na teret hotela.

Ti prvi vikendaši koji su otkrili netaknutu prirodu Perazića Dola, kupci vikendica nalik na bungalove, bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije, sudije, advokati, istaknuti Titovi saradnici, univerzitetski profesori, generali, glumci…

Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar Auto-moto saveza Laza Lotvin i mnogi drugi učesnici, ali tokom višegodišnje istrage i suđenja, optužbe za korupciju nisu dokazane.

Hotel je ostao zatvoren u narednih desetak godina. Na čelo Auto-moto saveza dolazi Vukašin Maraš koji početkom osamdesetih hotel As predaje Montenegroturistu. Rasformiranjem tog najvećeg jugoslovenskog turističkog preduzeća, hotel prelazi u sastav Budvanske rivijere koja je od njegove prodaje, dvadeset godina kasnije, prihodovala dva miliona maraka.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo