Povežite se sa nama

MONITORING

DERATIZACIJA I SANADERIZACIJA, NOVI ČIN: Kad premijer prijeti

Objavljeno prije

na

Crnogorski premijer Milo Đukanović u jednom je uvijek precizan – nepogrješivo prepoznaje opasnost koja prijeti njegovoj moći. Neposlušni mediji, partije koje se rađaju, NVO –i koji puno istražuju, intelektualci, politički protivnici, saborci čija moć raste. Recept da se takvi ,,ograniče” je isproban: propaganda ih nemilice prlja, a tu su i druge poluge. Konačno, ako baš počnu da smetaju, premijer im javno uputi poruku. Koja odliježe kao prijetnja.

Đukanović se u intervjuu krajem prošle sedmice datom državnoj televiziji pozabavio specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem. Sa RTCG mu je poručio – pazite formulaciju – da se zanio. ,,I kada se zanesemo da smo od boga dati u ovom vremenu da ispravimo sve istorijske nepravde, doći će neko i za nas ko će imati jednako pravo na iluziju da on treba da ispravlja istorijsku nepravdu ocjenjujući našu ulogu u toj takozvanoj istorijskoj nepravdi”, kazao je premijer.

Komentarišući odnose između tužilaštva i policije, Đukanović je rekao da oni moraju da sarađuju: ,,Ovdje se samo insistira na nezavisnosti . Svi su nezavisni jedni od drugih, ne shvatajući da tako nezavisni ne služe nikom”, kazao je. I opet konstatovao da se tužilaštvo ,,zanijelo u svojoj nezavisnosti”. I da smo svi ,,vrlo prolazni”.

Kako se to tužilaštvo može zanijeti u nezavisnosti, u demokratskoj državi, kako nas je premijer predstavio na RTCG, ostalo je nejasno. Dio opozicije konstatovao je da je premijerova poruka za brigu.

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član Odbora za bezbjednost kazao je da je Đukanović javno priprijetio Katniću u stilu mafijaških bosova, sa dvosmislenom porukom da se malo opustio. ,,Ako se Katnić drzne da krene protiv vrha mafijaškog režima dok su na vlasti, rizikuje svoj život”, kazao je Medojević. ,,Upućeniji u odnose unutar režima jasno uočavaju da Katnić sve više svojim istragama cilja Mojkovački klan i ugrožava interese i moć Duška Markovića. Mojkovčani su već dovoljno moćni i opasni da neće sjedjeti skrštenih ruku i za očekivati je njihova reakcija”, kaže on za Monitor. „Đukanović je pod velikim pritiskom Markovića da se Katnić disciplinuje i da istrage vodi na način da ne ugrožava interese moćnih klanova, koji nijesu samo uključeni u korupciju već su postali opasni kriminalni karteli sa svim obilježjima mafije. Zato je premijer Katniću poslao poruku da vodi računa o metama istraga jer je već došao u zonu gdje bi mogao da pređe crvenu liniju iza koje počinje odmazda. Pipci kriminalnih klanova su duboki u policiji, tužilaštvu, a posebno sudovima gdje je određeni broj sudija već godinama na platnom spisku mafije”.

Po njemu, jasno je da Đukanović gubi kontrolu. ,,Istrage i procesi protiv čelnih ljudi DPS-a, sve više oslobađaju građane straha i urušavaju imidž DPS-a i premijera kao nedoirljivih”, kaže Medojević za Monitor.

Da se radi o opasnoj prijetnji premijera Katniću smatra i Zoran Miljanić iz Demosa. On vjeruje da se Đukanović plaši da bi Katnić mogao pokrenuti neke po njega neprijatne istrage i procese. ,,Đukanović je svjestan da u Specijalnom tužilaštvu ima predmeta koji mogu doći do njegove najbliže okoline. Premijer je očigledno navikao da VDT ne radi ništa ili da radi ono što mu se naredi”.

Neki od takvih predmeta su: Limenka, Prva banka, Telekom, ratni zločini.

Iako su mediji ovih dana objavili da je tužilaštvo počelo da radi na slučaju Limenka, Katnić do sada nije ozbiljno pokrenuo nijedan od slučajeva čiji tragovi vode do Đukanovića i njegove porodice. U istrazi slučaja Telekom, premijerova sestra Ana Đukanović nije se našla na listi saslušanih u tužilaštvu.

,,Ništa od istrage o davanju 128 miliona eura garancija za KAP koje su naplaćene iz budžeta, finansijskim malverzacijama sa vraćanjem 11 miliona eura pozajmice Prvoj banci gdje je budžet oštećen za 10 miliona eura”, podsjeća Medojević. ,,Ne bavi se ni višedecenijskim organizovanim švercom cigareta preko Rožaja, u kojem učestvuju oba švercerska režimska klana i kojima se finansiraju izborne korupcije i kupovine glasova, ali i specijlane operacije ANB-a. Katnić nije počeo ni istrage o aktivnostima velikih narko klanova između kojih par godina bijesni pravi rat u kojem je likvidirano više osoba i izvedeno na desetine terorističkih akcija”.

No, bez obzira da li Đukanović pokušava da disciplinuje tužilaštvo da ne bi stiglo do njega i njegove porodice, ili da bi zaustavio aktuelne istrage protiv vrha bezbjednosnih službi, jasno je da pokušava da uspostavi punu kontrolu nad tužilaštvom.

Da nije zainteresovan za saradnju institucija, kako je kazao na RTCG, već za njihovu kontrolu, pokazao je i kada je nakon javnog apela specijalnog tužioca Katnića da ga opstuira vrh bezbjedonosnih službi, postavio za v.d. ministra polciije Duška Markovića, bivšeg šefa ANB. Radi ravnoteže.

Još jedno je sigurno. Premijerova ,,upozorenja” moraju se uzeti ozbiljno. Poslije njegovih jakih riječi, nerjetko su slijedili napadi na one koje je upozoravao i kritikovao.

Nakon svakog Đukanovićevog javnog udara na medije koje ne kontroliše slijedila je akcija. Sjetimo se samo serije paljenja automobila Vijesti kada su u roku od nekoliko meseci tokom 2011. godine zapaljena četiri vozila tog dnevnika.

Prvi napadi desili su se u noći između 13. i 14. jula 2011. kada su benzinom polivena dva automobila Vijesti, na parkingu u blizini zgrade ANB-a. U noći 26. jula dogodio se novi napad u Maslinama, kada je ispred kuće radnika lista zapaljen još jedan automobil redakcije . Potom je 28. avgusta na Starom aerodromu, zapaljen kombi štamparije lista.

Samo sedmicu prije prvih paljenja, šestog jula 2011. godine Đukanović optužuje Vijesti, Monitor i Dan da preko ,,obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma” vode kampanju protiv Crne Gore i njega lično jer ga doživljavaju ,,kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije”.

Iste godine na jesen, Đukanović se opet obratio neposlušnim medijima i drugim kritičarima, uz opasku da priču o sanaderizaciji ,,plasiraju politički miševi kojima je potrebna prije svega deratizacija, umjesto sanaderizacije”. I bi tako. Uslijediše akcije. Napadi na medije, njihovu imovinu i novinare, urednike i vlasnike…

Đukanović je u parlamentu na ljeto 2009. godine u okviru premijerskog sata, optužio Medojevića da je učestvovao u kreiranju ambijenta u Srbiji za ubistvo premijera Zorana Đinđića i kazao da on ,,to isto sada radi u Crnoj Gori”. Početkom 2010. godine, a nakon što se nastavio pritisak na lidera PzP-a, Medojević je fizički napadnut ispred svog stana od strane bratanića Brana Mićunovića, premijerovog prijatelja.

Nekoliko godina kasnije, ubrzo nakon što je Đukanović u Skupštini Crne Gore, u svojstvu premijera, najavio da će se žaliti donatorima MANS-a ,,jer uništavaju demokratski i zakoniti izborni proces”, u ljeto 2014. godine desila se prljava diskreditacija direktorice Vanje Ćalović u tabloidu Informer.

Nakon Đukanovićevih govora o tome kako mrzi šahovnicu, gorio je Dubrovnik. Dvojica urednika koji su pisali o Đukanoviću, i duvanskim poslovima – Duško Jovanović i Ivo Pukanić – ubijeni su. Ko je na njima nacrtao metu još nije otkriveno.

Još nema reakcije na zahtjev Snežane Jonice, članica Vijeća za nacionalnu bezbjednost koja je tražila bezbjedonosnu procjenu za specijalnog tužioca Katnića i pojačano obezbjeđenje za njega.

,,Ja imam utisak da je Katnić već otišao predaleko i stekao određene simpatije kod javnosti, a posebno kod stranog faktora, da bi sada pokazao strah i zaustavio istrage. Koliko će daleko ići, vidjećemo. I kakva će biti reakcija hobotnice”, kaže Medojević.

Niko nema pravo da se pretvara da nije čuo premijera. Posebno predstavnici međunarodne zajednice.

Policija bez smjena

Iako se očekivala smjena direktora Uprave policije (UP) Slavka Stojanovića nakon saopštenja vrha policije upućenom premijeru da ih zaštiti od tužilaštva, i mediji najavljivali da je njegova ostavka gotovo izvjesna, to se nije dogodilo. Uprava policije saopštila je da će Stojanović ostati na toj poziciji do isteka mandata. Apel UP Đukanoviću uslijedio je nakon hapšenja šefa Odsjeka za organizovani kriminal Dalibora Medojevića zbog nestanka dokaza u istrazi protiv Veselina Mujovića. U međuvremenu, Dan je objavio i da je Medojeviću za kredit od 200 hiljada eura žirirao Vido Rađenović, optužen u slučaju Košljun. O tome se do sada nije izjašnjavao vrh policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo