Povežite se sa nama

MONITORING

POLICAJCI U BIZNISU: Milioni s policijske plate

Objavljeno prije

na

raso-ljeskovic

Ko se nadao da je komandant Specijalne terorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković u noći protesta u oktobru prošle godine hamerom jurio, kako su tvrdili svjedoci, ne samo crnogorske građane opozicionog uvjerenja već i možda svoje – mušterije. Da je Lješković vlasnik turističkog kompleksa na jezeru Krupac u Nikšiću, saznalo se odmah nakon protesta. Gazda Radosav uspješno posluje i dalje, kao što uspješno izbjegava odgovornost za oktobarsko nasilje.

Lješković nije jedini ovdašnji policajac preduzetnik. Da li smo u tome jedinstveni ili ne, tek u Crnoj Gori nije rijetkost da visoki policijski funkcioneri i inspektori, ali i funkcioneri ANB-a imaju privatni biznis, od velelepnih turističkih kompleksa, preko kompanija za obezbjeđenje, građevinskih kompanija, do pekara. Neki su sa policajske plate uspjeli da zarade milione.

Lješković, inače bivši pripadnik obezbjeđenja premijera Mila Đukanovića, je po povoljnim uslovima prije šest godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države.

Bivše državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je imovinu na jezeru Krupac (restoran Plaža sa zemljom) kompaniji Krupac Monte za 329.600 eura. Lješković je suvlasnik Krupac Monte sa 50 odsto kapitala.

Lješkovićeva firma kupila je imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti. Kada je taj dio imovine prodat, firma šefa SAJ-a bila je jedini ponuđač i to na četvrtom javnom pozivu. Prethodno je od Onogošta ta kompanija u zakup iznajmljivala restoran. Prema pisanju medija u 2009. godini cijena zakupa bila je mjesečno 200 eura.

Nema još odgovora kako je Lješković sa policijske plate uspio da postane gazda vrijednog turističkog kompleksa. Komandant SAJ-a se prvi put kao suvlasnik firme Krupac Monte pojavljuje 24. avgusta 2011, nakon što je ta firma upisana kao vlasnik vrijedne imovine u Nikšiću. Tada se povećava i novčani kapital firme za 104.210 eura.

Da l’ pomaže u biznisu, al’ kad se uđe na sajt kompanije Krupac Monte, posjetioca prvo dočeka crnogorska zastava. Potom kreću umilni zvuci patriotske pjesme.

Lješković nije prvi komandant SAJ-a koji je uspješan u turizmu. Prije četiri godine objavljeno je da Vaso Baošić, komandant Specijalnih jedinica tokom duvanskih devedesetih, prodaje luksuzni hotel Ambasador na obali Morače u centu Podgorice. Cijena – dva i po miliona eura. Sada se, prema elektronskoj evidenciji Centralnog privrednog registra (CRPS) hotel Ambasador vodi na Vesnu Baošić.

Baošić je javnosti postao poznat, nakon što je prije deceniju i po, u jeku šverca cigareta, postavljen za šefa barske policije. U to vrijeme Bar je bio omiljena destinacija pripadnika italijanske mafije, koji su legalno živjeli u ovom primorskom gradu i bavili se ,,svojim poslom”. To vrijeme obilježile su i brojne likvidacije. Baošić je prethodno bio šef Specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore.

On je 1998. uhapšen u Bariju, na aerodromu Bari- Paleze, kada se spremao da se vrati u Crnu Goru, na zahtjev zamjenika tužioca Barija zaduženog za borbu protiv mafije. Oslobođen je optužbe. Hotel Ambasador došao je kasnije.

Nije mali broj policajaca koji su još u toku službovanja zvanično posjedovali dodatni unosan biznis. Tako je recimo bivši šef Odsjeka za borbu protiv droga i krijumčarenja u Upravi policije (UP) Miodrag Laković u vrijeme dok je pokrivao tu poziciju bio suvlasnik kompanije Sicilija koja ima više pekara u Podgorici.

Zanimljiva je svakako fascinacija bivšeg šefa Odsjeka za borbu protiv droga sicilijanskom mafijom. Enterijer pekara Sicilija krase motivi vezani za Koza nostru, a na zidovima posvuda vise slike filmskih likova koji predstavljaju kriminalaca te mafijaške organizacije.

,,U radno vrijeme posjećuje Siciliju, gdje ispija kafu i nadgleda rad pekara i konobara. Uz njega su ljudi od povjerenja iz njegovog Odsjeka da bi mu se našli pri ruci ako bi zatrebalo”, žalile su se Lakovićeve kolege u pismu medijima.

Laković je krajem prošle godine pošao u prijevremenu penziju.

Turizam u toku službe nije zadesio samo aktuelnog komandanta SAJ-a. Bivši funkcioner ANB-a Vladeta Rakočević je tokom službe izgradio velelepni turistički kompleks Imanje Rakočević.

Kompleks se nalazi na 35.000 m2 zemljišta u Mojkovcu.

Medji su objavili nedavno da je Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije angažovalo vještake kako bi se utvrdilo kako je Rakočević stekao navodno višemilionsku imovinu.

Turistički kompleks Imanje Rakočević pored apartmana i soba ima heliodrom, zatvoreni bazen, đakuzije i saune, teniske i košarkaške terene…

Rakočević, koji se u međuvremenu penzionisao, javnosti je postao poznat po snimku na kom se čuje kako navodno telefonom razgovara sa policajcem na punktu Ribarevine koji je zaustavio Nasera Keljmendija sa oko pola miliona eura. Na snimku se čuje kako govori policajcu da Keljmendija pusti sa novcem.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je od tadašnjeg direktora ANB-a Duška Markovića tražila da se ispita autentičnost snimka. Marković je odgovorio da je Rakočević „sve stekao na zakonit način”. Bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović je za Rakočevića tvrdio da je „besprekoran”.

Rakočević je u međuvremenu penzionisan. Nije jedini bivši funkcioner ANB-a kojem dobro ide u biznisu. Bivši šef ANB-a Boro Vučinić vlasnik je vinarije Zenta, čije se vino kao najskuplje crnogorsko vino prodaje u Porto Montenegru, 40 eura za bocu od 0,75 litara. Vučinić je bio predsjednik tenderske komisije za prodaju Arsenala Piteru Manku 2006. godine. Pored vranca, Vučinić u Portu prodaje i svoju kratošiju.

Nakon policijske službe u velikom građevinskom biznisu našao se nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije i civilnu zaštitu Zoran Begović. On je sa partnerom, podgoričkim biznismenom Ivicom Toškovićem radio na izgradnji TQ Plaza u Budvi.

Begović i Tošković su zajedno osnovali kompaniju Lux House. Tošković je nerijetko bio partner premijerovog sina Blaža Đukanovića u biznisu.

Begović nije želio da komentariše kako se nakon napuštanja državne funkcije našao u građevinskom biznisu.

Begović se pominjao u medijima 2013. kada je objavljeno da su inspektori za privredni kriminal počeli, po nalogu tužilaštva, istragu protiv njega. U fokusu su bila preduzeća koja su navodno indirektno povezana sa Begovićem, zbog navodnih indicija da je povezanim firmama namještao poslove.

Mediji su objavili da policija provjerava tendere koje je MUP realizovao za vrijeme mandata Begovića, koji se odnose na nabavke motornih vozila i helikoptera za potrebe Sektora za vanredne situacije.

Ima još policajaca kojima je primamljivo građevinartvo. Svojevremeno je MANS podnio prijavu Ministarstvu za uređenje prostora, a potom i sudsku tužbu zbog bespravno sagrađene zgrade tadašnjeg zamjenika načelnika CB Herceg Novi Slavka Popadića.

Lokali i firme za obezbjeđivanje lica i imovine nerijetko su takođe u vlasništvu crnogorskih policajaca. Zoran Mugoša, bivši SAJ-ovac i pripadnik obezbjeđenja Svetozara Marovića i negov nekadašnji kolega iz SAJ-a Rajko Medenica su zajednički privatni biznis počeli sa kompanijom Perjanik, za obezbjeđenje, koju su formirali u Budvi. Ta kompanija osnovala je firmu Security guard koju sada vodi Nenad Krstajić, još jedan SAJ-ovac i još jedan tjelohranitelj Svetozara Marovića. Mugoša se u Privrednom registru navodi kao vlasnik pet kompanija, među kojima su neki podgorički lokali.

Vlasnik više kompanije je još jedan SAJ-ovac, Veselin Mićović. On je suvlasnik kompanije VK 1 koja drži čuveni fitness centar Soko Gym, kao i kompaniju IPON, koja se bavi ugostiteljstvom. U oba preduzeća partnerka mu je Marija Mićović.

Među policajcima u biznisu pominju se mnoga druga imena, ali se lokali i kompanije koje se dovode u vezu sa njima ne vode i zvanično na njih. Recept da biznis kriju iza tuđih imena preuzeli su od političara.

Ima se, može se.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo