Povežite se sa nama

MONITORING

POLICAJCI U BIZNISU: Milioni s policijske plate

Objavljeno prije

na

Ko se nadao da je komandant Specijalne terorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković u noći protesta u oktobru prošle godine hamerom jurio, kako su tvrdili svjedoci, ne samo crnogorske građane opozicionog uvjerenja već i možda svoje – mušterije. Da je Lješković vlasnik turističkog kompleksa na jezeru Krupac u Nikšiću, saznalo se odmah nakon protesta. Gazda Radosav uspješno posluje i dalje, kao što uspješno izbjegava odgovornost za oktobarsko nasilje.

Lješković nije jedini ovdašnji policajac preduzetnik. Da li smo u tome jedinstveni ili ne, tek u Crnoj Gori nije rijetkost da visoki policijski funkcioneri i inspektori, ali i funkcioneri ANB-a imaju privatni biznis, od velelepnih turističkih kompleksa, preko kompanija za obezbjeđenje, građevinskih kompanija, do pekara. Neki su sa policajske plate uspjeli da zarade milione.

Lješković, inače bivši pripadnik obezbjeđenja premijera Mila Đukanovića, je po povoljnim uslovima prije šest godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države.

Bivše državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je imovinu na jezeru Krupac (restoran Plaža sa zemljom) kompaniji Krupac Monte za 329.600 eura. Lješković je suvlasnik Krupac Monte sa 50 odsto kapitala.

Lješkovićeva firma kupila je imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti. Kada je taj dio imovine prodat, firma šefa SAJ-a bila je jedini ponuđač i to na četvrtom javnom pozivu. Prethodno je od Onogošta ta kompanija u zakup iznajmljivala restoran. Prema pisanju medija u 2009. godini cijena zakupa bila je mjesečno 200 eura.

Nema još odgovora kako je Lješković sa policijske plate uspio da postane gazda vrijednog turističkog kompleksa. Komandant SAJ-a se prvi put kao suvlasnik firme Krupac Monte pojavljuje 24. avgusta 2011, nakon što je ta firma upisana kao vlasnik vrijedne imovine u Nikšiću. Tada se povećava i novčani kapital firme za 104.210 eura.

Da l’ pomaže u biznisu, al’ kad se uđe na sajt kompanije Krupac Monte, posjetioca prvo dočeka crnogorska zastava. Potom kreću umilni zvuci patriotske pjesme.

Lješković nije prvi komandant SAJ-a koji je uspješan u turizmu. Prije četiri godine objavljeno je da Vaso Baošić, komandant Specijalnih jedinica tokom duvanskih devedesetih, prodaje luksuzni hotel Ambasador na obali Morače u centu Podgorice. Cijena – dva i po miliona eura. Sada se, prema elektronskoj evidenciji Centralnog privrednog registra (CRPS) hotel Ambasador vodi na Vesnu Baošić.

Baošić je javnosti postao poznat, nakon što je prije deceniju i po, u jeku šverca cigareta, postavljen za šefa barske policije. U to vrijeme Bar je bio omiljena destinacija pripadnika italijanske mafije, koji su legalno živjeli u ovom primorskom gradu i bavili se ,,svojim poslom”. To vrijeme obilježile su i brojne likvidacije. Baošić je prethodno bio šef Specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore.

On je 1998. uhapšen u Bariju, na aerodromu Bari- Paleze, kada se spremao da se vrati u Crnu Goru, na zahtjev zamjenika tužioca Barija zaduženog za borbu protiv mafije. Oslobođen je optužbe. Hotel Ambasador došao je kasnije.

Nije mali broj policajaca koji su još u toku službovanja zvanično posjedovali dodatni unosan biznis. Tako je recimo bivši šef Odsjeka za borbu protiv droga i krijumčarenja u Upravi policije (UP) Miodrag Laković u vrijeme dok je pokrivao tu poziciju bio suvlasnik kompanije Sicilija koja ima više pekara u Podgorici.

Zanimljiva je svakako fascinacija bivšeg šefa Odsjeka za borbu protiv droga sicilijanskom mafijom. Enterijer pekara Sicilija krase motivi vezani za Koza nostru, a na zidovima posvuda vise slike filmskih likova koji predstavljaju kriminalaca te mafijaške organizacije.

,,U radno vrijeme posjećuje Siciliju, gdje ispija kafu i nadgleda rad pekara i konobara. Uz njega su ljudi od povjerenja iz njegovog Odsjeka da bi mu se našli pri ruci ako bi zatrebalo”, žalile su se Lakovićeve kolege u pismu medijima.

Laković je krajem prošle godine pošao u prijevremenu penziju.

Turizam u toku službe nije zadesio samo aktuelnog komandanta SAJ-a. Bivši funkcioner ANB-a Vladeta Rakočević je tokom službe izgradio velelepni turistički kompleks Imanje Rakočević.

Kompleks se nalazi na 35.000 m2 zemljišta u Mojkovcu.

Medji su objavili nedavno da je Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije angažovalo vještake kako bi se utvrdilo kako je Rakočević stekao navodno višemilionsku imovinu.

Turistički kompleks Imanje Rakočević pored apartmana i soba ima heliodrom, zatvoreni bazen, đakuzije i saune, teniske i košarkaške terene…

Rakočević, koji se u međuvremenu penzionisao, javnosti je postao poznat po snimku na kom se čuje kako navodno telefonom razgovara sa policajcem na punktu Ribarevine koji je zaustavio Nasera Keljmendija sa oko pola miliona eura. Na snimku se čuje kako govori policajcu da Keljmendija pusti sa novcem.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je od tadašnjeg direktora ANB-a Duška Markovića tražila da se ispita autentičnost snimka. Marković je odgovorio da je Rakočević „sve stekao na zakonit način”. Bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović je za Rakočevića tvrdio da je „besprekoran”.

Rakočević je u međuvremenu penzionisan. Nije jedini bivši funkcioner ANB-a kojem dobro ide u biznisu. Bivši šef ANB-a Boro Vučinić vlasnik je vinarije Zenta, čije se vino kao najskuplje crnogorsko vino prodaje u Porto Montenegru, 40 eura za bocu od 0,75 litara. Vučinić je bio predsjednik tenderske komisije za prodaju Arsenala Piteru Manku 2006. godine. Pored vranca, Vučinić u Portu prodaje i svoju kratošiju.

Nakon policijske službe u velikom građevinskom biznisu našao se nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije i civilnu zaštitu Zoran Begović. On je sa partnerom, podgoričkim biznismenom Ivicom Toškovićem radio na izgradnji TQ Plaza u Budvi.

Begović i Tošković su zajedno osnovali kompaniju Lux House. Tošković je nerijetko bio partner premijerovog sina Blaža Đukanovića u biznisu.

Begović nije želio da komentariše kako se nakon napuštanja državne funkcije našao u građevinskom biznisu.

Begović se pominjao u medijima 2013. kada je objavljeno da su inspektori za privredni kriminal počeli, po nalogu tužilaštva, istragu protiv njega. U fokusu su bila preduzeća koja su navodno indirektno povezana sa Begovićem, zbog navodnih indicija da je povezanim firmama namještao poslove.

Mediji su objavili da policija provjerava tendere koje je MUP realizovao za vrijeme mandata Begovića, koji se odnose na nabavke motornih vozila i helikoptera za potrebe Sektora za vanredne situacije.

Ima još policajaca kojima je primamljivo građevinartvo. Svojevremeno je MANS podnio prijavu Ministarstvu za uređenje prostora, a potom i sudsku tužbu zbog bespravno sagrađene zgrade tadašnjeg zamjenika načelnika CB Herceg Novi Slavka Popadića.

Lokali i firme za obezbjeđivanje lica i imovine nerijetko su takođe u vlasništvu crnogorskih policajaca. Zoran Mugoša, bivši SAJ-ovac i pripadnik obezbjeđenja Svetozara Marovića i negov nekadašnji kolega iz SAJ-a Rajko Medenica su zajednički privatni biznis počeli sa kompanijom Perjanik, za obezbjeđenje, koju su formirali u Budvi. Ta kompanija osnovala je firmu Security guard koju sada vodi Nenad Krstajić, još jedan SAJ-ovac i još jedan tjelohranitelj Svetozara Marovića. Mugoša se u Privrednom registru navodi kao vlasnik pet kompanija, među kojima su neki podgorički lokali.

Vlasnik više kompanije je još jedan SAJ-ovac, Veselin Mićović. On je suvlasnik kompanije VK 1 koja drži čuveni fitness centar Soko Gym, kao i kompaniju IPON, koja se bavi ugostiteljstvom. U oba preduzeća partnerka mu je Marija Mićović.

Među policajcima u biznisu pominju se mnoga druga imena, ali se lokali i kompanije koje se dovode u vezu sa njima ne vode i zvanično na njih. Recept da biznis kriju iza tuđih imena preuzeli su od političara.

Ima se, može se.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo