Ko se nadao da je komandant Specijalne terorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković u noći protesta u oktobru prošle godine hamerom jurio, kako su tvrdili svjedoci, ne samo crnogorske građane opozicionog uvjerenja već i možda svoje – mušterije. Da je Lješković vlasnik turističkog kompleksa na jezeru Krupac u Nikšiću, saznalo se odmah nakon protesta. Gazda Radosav uspješno posluje i dalje, kao što uspješno izbjegava odgovornost za oktobarsko nasilje.
Lješković nije jedini ovdašnji policajac preduzetnik. Da li smo u tome jedinstveni ili ne, tek u Crnoj Gori nije rijetkost da visoki policijski funkcioneri i inspektori, ali i funkcioneri ANB-a imaju privatni biznis, od velelepnih turističkih kompleksa, preko kompanija za obezbjeđenje, građevinskih kompanija, do pekara. Neki su sa policajske plate uspjeli da zarade milione.
Lješković, inače bivši pripadnik obezbjeđenja premijera Mila Đukanovića, je po povoljnim uslovima prije šest godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države.
Bivše državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je imovinu na jezeru Krupac (restoran Plaža sa zemljom) kompaniji Krupac Monte za 329.600 eura. Lješković je suvlasnik Krupac Monte sa 50 odsto kapitala.
Lješkovićeva firma kupila je imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti. Kada je taj dio imovine prodat, firma šefa SAJ-a bila je jedini ponuđač i to na četvrtom javnom pozivu. Prethodno je od Onogošta ta kompanija u zakup iznajmljivala restoran. Prema pisanju medija u 2009. godini cijena zakupa bila je mjesečno 200 eura.
Nema još odgovora kako je Lješković sa policijske plate uspio da postane gazda vrijednog turističkog kompleksa. Komandant SAJ-a se prvi put kao suvlasnik firme Krupac Monte pojavljuje 24. avgusta 2011, nakon što je ta firma upisana kao vlasnik vrijedne imovine u Nikšiću. Tada se povećava i novčani kapital firme za 104.210 eura.
Da l’ pomaže u biznisu, al’ kad se uđe na sajt kompanije Krupac Monte, posjetioca prvo dočeka crnogorska zastava. Potom kreću umilni zvuci patriotske pjesme.
Lješković nije prvi komandant SAJ-a koji je uspješan u turizmu. Prije četiri godine objavljeno je da Vaso Baošić, komandant Specijalnih jedinica tokom duvanskih devedesetih, prodaje luksuzni hotel Ambasador na obali Morače u centu Podgorice. Cijena – dva i po miliona eura. Sada se, prema elektronskoj evidenciji Centralnog privrednog registra (CRPS) hotel Ambasador vodi na Vesnu Baošić.
Baošić je javnosti postao poznat, nakon što je prije deceniju i po, u jeku šverca cigareta, postavljen za šefa barske policije. U to vrijeme Bar je bio omiljena destinacija pripadnika italijanske mafije, koji su legalno živjeli u ovom primorskom gradu i bavili se ,,svojim poslom”. To vrijeme obilježile su i brojne likvidacije. Baošić je prethodno bio šef Specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore.
On je 1998. uhapšen u Bariju, na aerodromu Bari- Paleze, kada se spremao da se vrati u Crnu Goru, na zahtjev zamjenika tužioca Barija zaduženog za borbu protiv mafije. Oslobođen je optužbe. Hotel Ambasador došao je kasnije.
Nije mali broj policajaca koji su još u toku službovanja zvanično posjedovali dodatni unosan biznis. Tako je recimo bivši šef Odsjeka za borbu protiv droga i krijumčarenja u Upravi policije (UP) Miodrag Laković u vrijeme dok je pokrivao tu poziciju bio suvlasnik kompanije Sicilija koja ima više pekara u Podgorici.
Zanimljiva je svakako fascinacija bivšeg šefa Odsjeka za borbu protiv droga sicilijanskom mafijom. Enterijer pekara Sicilija krase motivi vezani za Koza nostru, a na zidovima posvuda vise slike filmskih likova koji predstavljaju kriminalaca te mafijaške organizacije.
,,U radno vrijeme posjećuje Siciliju, gdje ispija kafu i nadgleda rad pekara i konobara. Uz njega su ljudi od povjerenja iz njegovog Odsjeka da bi mu se našli pri ruci ako bi zatrebalo”, žalile su se Lakovićeve kolege u pismu medijima.
Laković je krajem prošle godine pošao u prijevremenu penziju.
Turizam u toku službe nije zadesio samo aktuelnog komandanta SAJ-a. Bivši funkcioner ANB-a Vladeta Rakočević je tokom službe izgradio velelepni turistički kompleks Imanje Rakočević.
Kompleks se nalazi na 35.000 m2 zemljišta u Mojkovcu.
Medji su objavili nedavno da je Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije angažovalo vještake kako bi se utvrdilo kako je Rakočević stekao navodno višemilionsku imovinu.
Turistički kompleks Imanje Rakočević pored apartmana i soba ima heliodrom, zatvoreni bazen, đakuzije i saune, teniske i košarkaške terene…
Rakočević, koji se u međuvremenu penzionisao, javnosti je postao poznat po snimku na kom se čuje kako navodno telefonom razgovara sa policajcem na punktu Ribarevine koji je zaustavio Nasera Keljmendija sa oko pola miliona eura. Na snimku se čuje kako govori policajcu da Keljmendija pusti sa novcem.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je od tadašnjeg direktora ANB-a Duška Markovića tražila da se ispita autentičnost snimka. Marković je odgovorio da je Rakočević „sve stekao na zakonit način”. Bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović je za Rakočevića tvrdio da je „besprekoran”.
Rakočević je u međuvremenu penzionisan. Nije jedini bivši funkcioner ANB-a kojem dobro ide u biznisu. Bivši šef ANB-a Boro Vučinić vlasnik je vinarije Zenta, čije se vino kao najskuplje crnogorsko vino prodaje u Porto Montenegru, 40 eura za bocu od 0,75 litara. Vučinić je bio predsjednik tenderske komisije za prodaju Arsenala Piteru Manku 2006. godine. Pored vranca, Vučinić u Portu prodaje i svoju kratošiju.
Nakon policijske službe u velikom građevinskom biznisu našao se nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije i civilnu zaštitu Zoran Begović. On je sa partnerom, podgoričkim biznismenom Ivicom Toškovićem radio na izgradnji TQ Plaza u Budvi.
Begović i Tošković su zajedno osnovali kompaniju Lux House. Tošković je nerijetko bio partner premijerovog sina Blaža Đukanovića u biznisu.
Begović nije želio da komentariše kako se nakon napuštanja državne funkcije našao u građevinskom biznisu.
Begović se pominjao u medijima 2013. kada je objavljeno da su inspektori za privredni kriminal počeli, po nalogu tužilaštva, istragu protiv njega. U fokusu su bila preduzeća koja su navodno indirektno povezana sa Begovićem, zbog navodnih indicija da je povezanim firmama namještao poslove.
Mediji su objavili da policija provjerava tendere koje je MUP realizovao za vrijeme mandata Begovića, koji se odnose na nabavke motornih vozila i helikoptera za potrebe Sektora za vanredne situacije.
Ima još policajaca kojima je primamljivo građevinartvo. Svojevremeno je MANS podnio prijavu Ministarstvu za uređenje prostora, a potom i sudsku tužbu zbog bespravno sagrađene zgrade tadašnjeg zamjenika načelnika CB Herceg Novi Slavka Popadića.
Lokali i firme za obezbjeđivanje lica i imovine nerijetko su takođe u vlasništvu crnogorskih policajaca. Zoran Mugoša, bivši SAJ-ovac i pripadnik obezbjeđenja Svetozara Marovića i negov nekadašnji kolega iz SAJ-a Rajko Medenica su zajednički privatni biznis počeli sa kompanijom Perjanik, za obezbjeđenje, koju su formirali u Budvi. Ta kompanija osnovala je firmu Security guard koju sada vodi Nenad Krstajić, još jedan SAJ-ovac i još jedan tjelohranitelj Svetozara Marovića. Mugoša se u Privrednom registru navodi kao vlasnik pet kompanija, među kojima su neki podgorički lokali.
Vlasnik više kompanije je još jedan SAJ-ovac, Veselin Mićović. On je suvlasnik kompanije VK 1 koja drži čuveni fitness centar Soko Gym, kao i kompaniju IPON, koja se bavi ugostiteljstvom. U oba preduzeća partnerka mu je Marija Mićović.
Među policajcima u biznisu pominju se mnoga druga imena, ali se lokali i kompanije koje se dovode u vezu sa njima ne vode i zvanično na njih. Recept da biznis kriju iza tuđih imena preuzeli su od političara.
Ima se, može se.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ