Povežite se sa nama

MONITORING

POLICAJCI U BIZNISU: Milioni s policijske plate

Objavljeno prije

na

Ko se nadao da je komandant Specijalne terorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković u noći protesta u oktobru prošle godine hamerom jurio, kako su tvrdili svjedoci, ne samo crnogorske građane opozicionog uvjerenja već i možda svoje – mušterije. Da je Lješković vlasnik turističkog kompleksa na jezeru Krupac u Nikšiću, saznalo se odmah nakon protesta. Gazda Radosav uspješno posluje i dalje, kao što uspješno izbjegava odgovornost za oktobarsko nasilje.

Lješković nije jedini ovdašnji policajac preduzetnik. Da li smo u tome jedinstveni ili ne, tek u Crnoj Gori nije rijetkost da visoki policijski funkcioneri i inspektori, ali i funkcioneri ANB-a imaju privatni biznis, od velelepnih turističkih kompleksa, preko kompanija za obezbjeđenje, građevinskih kompanija, do pekara. Neki su sa policajske plate uspjeli da zarade milione.

Lješković, inače bivši pripadnik obezbjeđenja premijera Mila Đukanovića, je po povoljnim uslovima prije šest godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države.

Bivše državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je imovinu na jezeru Krupac (restoran Plaža sa zemljom) kompaniji Krupac Monte za 329.600 eura. Lješković je suvlasnik Krupac Monte sa 50 odsto kapitala.

Lješkovićeva firma kupila je imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti. Kada je taj dio imovine prodat, firma šefa SAJ-a bila je jedini ponuđač i to na četvrtom javnom pozivu. Prethodno je od Onogošta ta kompanija u zakup iznajmljivala restoran. Prema pisanju medija u 2009. godini cijena zakupa bila je mjesečno 200 eura.

Nema još odgovora kako je Lješković sa policijske plate uspio da postane gazda vrijednog turističkog kompleksa. Komandant SAJ-a se prvi put kao suvlasnik firme Krupac Monte pojavljuje 24. avgusta 2011, nakon što je ta firma upisana kao vlasnik vrijedne imovine u Nikšiću. Tada se povećava i novčani kapital firme za 104.210 eura.

Da l’ pomaže u biznisu, al’ kad se uđe na sajt kompanije Krupac Monte, posjetioca prvo dočeka crnogorska zastava. Potom kreću umilni zvuci patriotske pjesme.

Lješković nije prvi komandant SAJ-a koji je uspješan u turizmu. Prije četiri godine objavljeno je da Vaso Baošić, komandant Specijalnih jedinica tokom duvanskih devedesetih, prodaje luksuzni hotel Ambasador na obali Morače u centu Podgorice. Cijena – dva i po miliona eura. Sada se, prema elektronskoj evidenciji Centralnog privrednog registra (CRPS) hotel Ambasador vodi na Vesnu Baošić.

Baošić je javnosti postao poznat, nakon što je prije deceniju i po, u jeku šverca cigareta, postavljen za šefa barske policije. U to vrijeme Bar je bio omiljena destinacija pripadnika italijanske mafije, koji su legalno živjeli u ovom primorskom gradu i bavili se ,,svojim poslom”. To vrijeme obilježile su i brojne likvidacije. Baošić je prethodno bio šef Specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore.

On je 1998. uhapšen u Bariju, na aerodromu Bari- Paleze, kada se spremao da se vrati u Crnu Goru, na zahtjev zamjenika tužioca Barija zaduženog za borbu protiv mafije. Oslobođen je optužbe. Hotel Ambasador došao je kasnije.

Nije mali broj policajaca koji su još u toku službovanja zvanično posjedovali dodatni unosan biznis. Tako je recimo bivši šef Odsjeka za borbu protiv droga i krijumčarenja u Upravi policije (UP) Miodrag Laković u vrijeme dok je pokrivao tu poziciju bio suvlasnik kompanije Sicilija koja ima više pekara u Podgorici.

Zanimljiva je svakako fascinacija bivšeg šefa Odsjeka za borbu protiv droga sicilijanskom mafijom. Enterijer pekara Sicilija krase motivi vezani za Koza nostru, a na zidovima posvuda vise slike filmskih likova koji predstavljaju kriminalaca te mafijaške organizacije.

,,U radno vrijeme posjećuje Siciliju, gdje ispija kafu i nadgleda rad pekara i konobara. Uz njega su ljudi od povjerenja iz njegovog Odsjeka da bi mu se našli pri ruci ako bi zatrebalo”, žalile su se Lakovićeve kolege u pismu medijima.

Laković je krajem prošle godine pošao u prijevremenu penziju.

Turizam u toku službe nije zadesio samo aktuelnog komandanta SAJ-a. Bivši funkcioner ANB-a Vladeta Rakočević je tokom službe izgradio velelepni turistički kompleks Imanje Rakočević.

Kompleks se nalazi na 35.000 m2 zemljišta u Mojkovcu.

Medji su objavili nedavno da je Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije angažovalo vještake kako bi se utvrdilo kako je Rakočević stekao navodno višemilionsku imovinu.

Turistički kompleks Imanje Rakočević pored apartmana i soba ima heliodrom, zatvoreni bazen, đakuzije i saune, teniske i košarkaške terene…

Rakočević, koji se u međuvremenu penzionisao, javnosti je postao poznat po snimku na kom se čuje kako navodno telefonom razgovara sa policajcem na punktu Ribarevine koji je zaustavio Nasera Keljmendija sa oko pola miliona eura. Na snimku se čuje kako govori policajcu da Keljmendija pusti sa novcem.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je od tadašnjeg direktora ANB-a Duška Markovića tražila da se ispita autentičnost snimka. Marković je odgovorio da je Rakočević „sve stekao na zakonit način”. Bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović je za Rakočevića tvrdio da je „besprekoran”.

Rakočević je u međuvremenu penzionisan. Nije jedini bivši funkcioner ANB-a kojem dobro ide u biznisu. Bivši šef ANB-a Boro Vučinić vlasnik je vinarije Zenta, čije se vino kao najskuplje crnogorsko vino prodaje u Porto Montenegru, 40 eura za bocu od 0,75 litara. Vučinić je bio predsjednik tenderske komisije za prodaju Arsenala Piteru Manku 2006. godine. Pored vranca, Vučinić u Portu prodaje i svoju kratošiju.

Nakon policijske službe u velikom građevinskom biznisu našao se nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije i civilnu zaštitu Zoran Begović. On je sa partnerom, podgoričkim biznismenom Ivicom Toškovićem radio na izgradnji TQ Plaza u Budvi.

Begović i Tošković su zajedno osnovali kompaniju Lux House. Tošković je nerijetko bio partner premijerovog sina Blaža Đukanovića u biznisu.

Begović nije želio da komentariše kako se nakon napuštanja državne funkcije našao u građevinskom biznisu.

Begović se pominjao u medijima 2013. kada je objavljeno da su inspektori za privredni kriminal počeli, po nalogu tužilaštva, istragu protiv njega. U fokusu su bila preduzeća koja su navodno indirektno povezana sa Begovićem, zbog navodnih indicija da je povezanim firmama namještao poslove.

Mediji su objavili da policija provjerava tendere koje je MUP realizovao za vrijeme mandata Begovića, koji se odnose na nabavke motornih vozila i helikoptera za potrebe Sektora za vanredne situacije.

Ima još policajaca kojima je primamljivo građevinartvo. Svojevremeno je MANS podnio prijavu Ministarstvu za uređenje prostora, a potom i sudsku tužbu zbog bespravno sagrađene zgrade tadašnjeg zamjenika načelnika CB Herceg Novi Slavka Popadića.

Lokali i firme za obezbjeđivanje lica i imovine nerijetko su takođe u vlasništvu crnogorskih policajaca. Zoran Mugoša, bivši SAJ-ovac i pripadnik obezbjeđenja Svetozara Marovića i negov nekadašnji kolega iz SAJ-a Rajko Medenica su zajednički privatni biznis počeli sa kompanijom Perjanik, za obezbjeđenje, koju su formirali u Budvi. Ta kompanija osnovala je firmu Security guard koju sada vodi Nenad Krstajić, još jedan SAJ-ovac i još jedan tjelohranitelj Svetozara Marovića. Mugoša se u Privrednom registru navodi kao vlasnik pet kompanija, među kojima su neki podgorički lokali.

Vlasnik više kompanije je još jedan SAJ-ovac, Veselin Mićović. On je suvlasnik kompanije VK 1 koja drži čuveni fitness centar Soko Gym, kao i kompaniju IPON, koja se bavi ugostiteljstvom. U oba preduzeća partnerka mu je Marija Mićović.

Među policajcima u biznisu pominju se mnoga druga imena, ali se lokali i kompanije koje se dovode u vezu sa njima ne vode i zvanično na njih. Recept da biznis kriju iza tuđih imena preuzeli su od političara.

Ima se, može se.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo