Povežite se sa nama

MONITORING

ELEKTRONSKA IDENTIFIKACIJA: Original falsifikata

Objavljeno prije

na

Tri godine političari u Crnoj Gori rade kako bi izgradili povjerenje u izborni proces. Sedam mjeseci uoči izbora, povjerenje se raspada.

U sred pregovora vlasti i opozicije o uslovima za organizovanje fer izbora i pogađanja oko mjesta sa kojih bi se mogle smanjiti zloupotrebe državnog aparata, pala je bomba u vidu falsifikovane lične karte koja je elegantno prošla kroz uređaj za elektronsku identifikaciju birača. Demokratski front, koji u pregovorima ne učestvuje, demonstrirao je kako uređaji u koje se opozicija silno uzdala da će spriječiti krađu glasova na biračkim mjestima – ne razlikuju prave od nacrtanih ličnih karata. Ministarstvo unutrašnjih poslova oštro je reagovalo i postupak funkcionera DF-a nazvalo „pokušajem najprimitivnije podvale”.

,,Meni izgleda kao da su obje strane u pravu i potpuno sam zbunjena”, kaže Monitorova sagovornica koja po prirodi posla ima više informacija od prosječnog birača. Nije joj jasno kako to da tri godine od kada se o ovome priča niko nije postavio pitanje za šta služi taj aparat i ima li ga svrhe kupovati.

,,Moguće je da je opozicija dobila šta je tražila, a vlast je

lukavo prihvatila da im izađe u susret, a da ne obavijesti građane šta to u stvari znači. Jer se, evo, svi mogući stručnjaci ubiše da objasne o čemu se radi. Da je baš sve jasno i čisto ne bi bilo potrebe za tim”, kaže naša sagovornica i zaključuje da sve skupa dodatno dovodi u pitanje regularnost izbornog procesa.

Druga sagovornica Monitora podsjeća kako se nekad mislilo da bi nam fotografija svakog glasača u biračkom spisku garantovala da će izbori biti fer. ,,Ispostavilo se da sprava za identifikaciju, koja je trebalo da nam vrati povjerenje da neće glasati umrli, iseljenici koji nijesu tu, oni sa kupljenim ličnim kartama i ostali slični, prima i falsifikovane dokumente. Sada ne bih vjerovala da sve funkcioniše ispravno, ni da se na glasanju uzima otisak prsta”.

Dr Adis Balota, dekan Fakulteta za informacione tehnologije Univerziteta Mediteran kazao je za Atlas televiziju da je domet uređaja, koji će se naći na biračkim mjestima, da na monitoru pokaže sliku vlasnika dokumenta, što se postizalo i ranije kada se lična karta provjeravala ručno. On kaže da uređaji ne identifikuju već samo evidentiraju birače: ,,Da bi vršio i identifikaciju potrebno je sa tehničkog aspekta da ima još neke elemente”.

Jedan od kompjuterskih stručnjaka sa kojima je Monitor razgovarao tvrdi da, ipak, neće sve biti isto, samo ekranizovano. Smatra da je MUP ispunio zadatak koji mu je dat, a da je drugo pitanje da li je taj zadatak dobro utvrđen. ,,Pod uslovom da se očisti MUP-ova baza podataka, biće eliminisana mogućnost da neko umjesto nekoga glasa”.

,,Čišćenje” biračkog spiska zavisi od potpuno drugog posla koji MUP treba da obavi, a obavio nije. Riječ je o nabavci i primjeni AFIS kompjuterskog programa uz pomoć kojeg treba da bude prekontrolisana baza podataka o izdatim ličnim kartama i pasošima, kako bi bila isključena mogućnost da se u biračkom spisku jedna osoba pojavljuje dva ili više puta. Nabavka i instaliranje AFIS-a bili su najavljeni za sredinu marta; nema vijesti dokle je MUP u tom procesu stigao. Čovjeku koji treba da izađe na izbore, možda bi trebalo pažljivije objasniti čemu koja od raznih tehničkih stvari o kojima se govori treba da služi, ali niko nije našao za shodno da o tome na jednostavan i jasan način informiše građane.

Još jedan stručnjak za informatiku kojeg je Monitor konsultovao ukazuje na probleme koji mogu nastati zbog činjenice da uređaji koji će služiti za identifikaciju glasača na biračkim mjestima neće biti povezani sa bazom podataka u MUP-u. Objašnjenje za to je da internet u Crnoj Gori nije dovoljno siguran. Nepoznato je da li su napisani propisi i ustanovljene procedure po kojima dio biračkog spiska treba da se preseli iz baze podataka u uređaj na biračkom mjestu. Nepoznato je i to – ako svako biračko mjesto postaje izolovan dio sistema, šta sprječava mogućnost da se ista osoba kao glasač ponovo pojavi na dva različita mjesta.

,,Suština je u tome da fotografije koje budu preuzete sa ličnih karata ne budu podložne bilo kakvim promjenama”, kaže za Monitor funkcioner Demokrata Neven Gošović. ,,Neophodno je primijeniti AFIS sistem za koji MUP još nije objavio kada će biti isporučen i kada će biti omogućena njegova primjena. Drugo pitanje je zaštita podataka koje MUP unosi u elektronsku verziju biračkog spiska, nakon njegovog zaključenja. To se posebno odnosi na zaštitu od mogućih promjena fotografija birača koje se preuzimaju iz registra ličnih karata i pasoša”, objašnjava Gošović i dodaje da ako se to ne uradi, postoji mogućnost korištenja falsifikovanih dokumenata. ,,Na koji način će se kontrolisati i garantovati da neće biti promjena fotografija, niko i ne pominje”, kaže Gošović.

U nevladinom sektoru nešto su optimističniji. U jednoj od organizacija koje se godinama bave izborima, kažu da je u ovom trenutku najvažnije pažljivo kontrolisati primjenu AFIS sistema. Opisuju da je riječ o programu poput onih koji se mogu vidjeti u filmovima – kad policajci ubace nečije podatke u kompjuter koji onda ,,lista” fotografije kako bi pronašao ,,odgovarajućeg” kriminalca. ,,Neophodno je da kada se u MUP-u bude kontrolisala baza podataka opozicija obezbijedi dežurstvo, kako bi proces provjere birača kontrolisala u svakom trenutku”, kaže naš sagovornik.

O količini rupa u izbornom sistemu svjedoči i izjava sekretara Državne izborne komisije Milisava Ćorića koji je rekao da institucija koju predstavlja neće komentarisati događaje oko aparata za identifikaciju birača jer nijesu upoznati sa detaljima problema.

,,Kako mi da saopštimo da li uređaj prihvata falsifikovani dokument ako mi nijesmo imali nikakvog iskustva, niti sredstva, niti informacije u tom pravcu”, kazao je Ćorić za RSE. Državna izborna komisija bi trebalo da bude centar oko kojeg se vrti izborni proces, njeno jačanje traže svi posmatrači otkad je višestranačkih izbora u Crnoj Gori.

Problematičnih tačaka su i birački odbori. Iz nevladinog sektora napominju da opozicija često nije u stanju da pronađe ljude koji će, kao članovi biračkih odbora, savjesno raditi svoj posao. I koji neće moći da budu potkupljeni.

Da nijesu glavni problem mašine nego ljudi, istaklo je više Monitorovih sagovornika. ,,Ne postoji kompjuterski sistem koji može da spriječi izborne krađe. Način za krađu osmišljen je davno – ja ti zaposlim ženu i čitava familija glasa za mene, bez prevara na biračkom mjestu”.

To, fala Snimku, svako zna. Sve što se u priči oko elektronske identifikacije birača ovih dana događa, međutim, budi sumnju da bi DPS mogao izbornu pobjedu ovoga puta da ostvari lakše nego ikada zahvaljujući nepreciznosti propisa i slobodnoj volji kojoj bi mogla biti prepuštena njihova primjena. Nije teško zamisliti šta sve može da se dogodi podacima koje je prekontrolisao AFIS na putu do uređaja za identifikaciju na biračkom mjestu. Čitav posao, treba da obavi Ministarstvo unutrašnjih poslova sa Duškom Markovićem na čelu.

Elektronska identifikacija birača koju je opozicija inaugurisala u božanstvo koje će spriječiti izborne zloupotrebe, po svemu sudeći, neće ništa ozbiljno promijeniti. Neuporedivo je veća vjerovatnoća da će to biti još jedno rješenje oko kojega je opozicija imala dobre namjere i nikakvu realizaciju, kao što je bilo sa silnim zakonima koji su popadali na Ustavnom sudu. Popadali bi, možda, i da su bili dobro napisani, ali je bilo očigledno da ne valjaju. DPS-u je jedini posao bio da sačeka da mu zrela kruška upadne u krilo.

A nije da nas svi ti poslovi malo koštaju. Prema podacima CDT-a za redovan rad partija u 2016. biće izdvojeno 4,63 miliona eura, za izbornu kampanu 1,93 miliona. Ukupno 6,56. Svakoga dana 18 hiljada, svakoga sata 750 eura. Lako je napisati oštro saopštenje, možda bi nekad trebalo platiti stručnjaka koji će da napiše dobar zakon.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo