Povežite se sa nama

MONITORING

PRANJE NOVCA NA OBALI MORA: Čije su naše plaže

Objavljeno prije

na

Na 300 kilometara dugoj crnogorskoj obali, oko 70 kilometara zauzimaju prirodne pješčane plaže i uvale koje svojom atraktivnošću Crnogorsko primorje čine privlačnom turističkom destinacijom. Tim dragocjenim prostorom duže od dvije decenije upravlja Vladino preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi. Način na koji se gazduje plažama kao neprocjenjivim prirodnim, opštim dobrom, koje po Ustavu Crne Gore pripada svima, pod jednakim uslovima, daleko je od propisanih normi.

Obalni pojas postao je dobro samo za povlašćeni sloj tajkuna i biznismena povezanih sa vlastima na republičkom i na nivoima lokalnih uprava, za tatine sinove, odabrane investitore i žestoke momke, koji uspostavljaju monopol na korišćenje prostora na koji, makar deklarativno, svi građani imaju jednako pravo.

Zakup plaža postaje i unosan biznis ili atraktivni poligon za pranje sumnjivo stečenog novca. Ponude učesnika konkursa postaju sve skandaloznije i besmislenije, unapirjed sračunate na prevaru i kompromitaciju javnog oglašavanja.

Ovogodišnji javni tender za zakup kupališta za naredni dvogodišnji period, pokazao je kakve igre i otvorene namještaljke prate nadmetanje za pješčane dijelove morske obale.

Izvjesni Vaso Dedivanović iz Podgorice dostavio je skandaloznu ponudu od 1,1 milion eura za zakup 300 metara plaže Kamenovo. Položio je i tražene garancije u iznosu od 10.000 eura.

Iako je svima bilo jasno da je ova ponuda očigledna prevara u koju je uključeno više povezanih lica sa namjerom da se blokira konkurencija, milionska ponuda za Morsko dobro bila je – ona koja se ne odbija. Odnosila se na dva dijela plaže Kamenovo, dužine od po 150 metara.

Neprimjerena ponuda od milion eura za zakup neke plaže, pa sve da taj pijesak zlata vrijedi, trebao je biti signal za Državno tužilaštvo i poreske organe da istraže, odakle nekome, ko želi da prodaje ležaljke i suncobrane, toliki novac. Koliko je ozbiljna ponuda od milion eura bez PDV-a za nešto čija je početna cijena bila sto puta manja.

Milion je presudio, pa je odlukom tenderske komisije Dedivanović proglašen pobjednikom tendera za Kamenovo, što je jedva dočekao i odmah odustao, tako da su plaže pripale drugorangiranim ponuđačima, povezanim firmama Kamenovo beach i La Suerte, čije su ponude iznosile svega 26.745 eura za jednu i 12.947 za drugu plažu. Tako je Morskom dobru umjesto miliona u kasu stiglo svega 40.000 eura. Kao učesnici u prevari, tješe se time što su zadržali položene garancije, što je opet manje od ponuda koje su dostavili drugi učesnici, koje su iz formalnih razloga odbijene.

Ovogodišnja neravnopravna raspodjela budvanskih plaža dovela je i do jedne ostavke, nezabilježene u praksi državne administracije. Zbog očiglednih manipulacija sa javnim pozivom za zakup plaža, ostavku je podnio taze ustoličeni direktor Mihailo Đurović, koji je u Morsko dobro premješten iz lokalne uprave, sa funkcije opštinskog sekretara za finansije.

Spor je nastao kada su na tenderu svoje plaže izgubili uticajni korisnici, biznimsen Branko Vujošević, dugogodišnji zakupac plaže ispred Starog grada, Brijeg od Budve, poznate pod imenom Ričardova glava i podgorička kompanija Torch Platforms, iza koje, po tvrdnjama budvanskih odbornika stoji Marko Gvozdenović, sin ministra Branimira Gvozdenovića, koja je gazdovala kupalištem na Slovenskoj plaži.

Ponude drugih za ova dva kupališta bile su daleko veće od onih koje su dostavili Vujoševićeva firma Konoba Stari grad i Torch, što je bio znak za opštu uzbunu u zgradi Morskog dobra. Za dio plaže Ričardova glava Budvanin Đorđe Popović ponudio je 55.250 eura, duplo više od iznosa koji je dostavila firma Branka Vujoševića. Dok je za 130 metara na Slovenskoj plaži, Dejan Nikolić iz Nikšića ponudio 45.000 eura, četiri puta više od ponude Torcha.

Iako daleko primamljivije, obje ponude su odbijene uz sumnjivo obrazloženje, kako nisu dostavljene potvrde lokalnih uprava javnih prihoda, već potvrde poreskih uprava da nisu poreski obveznici. Što se na kraju svodi na isto.

Prostor za zbunjivanje učesnika na tenderu stvorili su službenici Morskog dobra jer se uslovi iz Javnog poziva nisu slagali sa uslovima iz Odluke o raspisivanju.

Da li je namjerno stvorena navedena nelogičnost ili ne, tek zbog te činjenice i burne reakcije građana, jer je nagoviještena mogućnost poništenja cjelokupnog tendera, kako bi se zaštitili interesi Vujoševića i Torcha, direktor Đurović podnio je ostavku par mjeseci nakon imenovanja. Prihvatio je odgovornost za nešto što su uradili službenici Morskog dobra, koji imaju dvadesetogodišnje iskustvo u rspisivanju tendera, te je slučajna greška malo vjerovatna.

Mjesto direktora Morskog dobra ubrzo je popunio Predrag Jelušić, državni sekretar u kabinetu Ministarstva održivog razvoja i turizma. Epilog je bio predvidiv. Zajednička ponuda Torch Platforms i kompanije Safiro beach resort, sa četvorostruko nižom ponudom od 11.605 eura i obimnom dokumentacijom od čak 49 papira, proglašena je porvorangiranom.

Jelušić koji dolazi iz kabineta ministra Gvozdenovića, nije smio rizikovati da neko drugi zauzme plažu ispred dvospratnog plažnog kompleksa sa bazenima, šankovima, terasama, koji je podgorička kompanija Torch prošle godine izgradila na pijesku, predstavljajući betonsku građevinu kao privremeni objekat. Solomonsko rješenje pronađeno je i za plažu ispred Starog grada. Obje ponude su odbijene pa će tender biti ponovljen.

Protežiranje moćnih demonstrirano je i u slučaju zakupa istočne, gradske plaže na Svetom Stefanu. Za dva javna kupališta konkurisala je firma Adriatic properties, Petrosa Statisa, zakupca ljetovališta Sveti Stefan i Miločer.

On je uveo praksu ,,uništavanja” konkurencije šokantnim cijenama, kada je prije par godina za godišnji najam 100 metara plaže ponudio 120.000 eura. Od tada ovaj dio obale ne ispušta iz ruku. Komisija Morskog dobra prihvatila je njegovu ponudu za jedno kupalište, iako je bila niža od one koju je dostavila budvanska firma Perlas. Statis je obnovio zakup na istočnoj plaži u dužini od 210 metara, uz nadokandu od 90.000 eura.

Dio javne gradske plaže dužine od 155 metara koja se pruža uz prevlaku hotela Sveti Stefan, obezbijeđen je, ugovorom o zakupu hotela. Adriatic properties gazduje sa dvije trećine javne plaže u naselju Sveti Stefan. Ostatak, neugledan i neuređen kamenjar, prepušten je mještanima, čiji su gosti iz mnogobrojnih hotela i privatnih kuća prinuđeni, da po visokim cijenama, sunčanje i kupanje plaćaju Grcima.

Statisu je omogućen monopol na korišćenje kupališta u Paštrovićima. Gazduje niskom najljepših plaža Crnogorskog primorja. Kupovinom hotela Maestral kolekcija je zaokružena pješčanom plažom u turističkom naselju Pržno. Tako jedna firma pod povlašćenim uslovima, eksploatiše sedam plaža na najatraktivnijem dijelu obale, u dužini od jednog kilometra.

Za četiri najvrednije, Kraljičinu plažu, dugu miločersku, hotelsku na Svetom Stefanu i dio javne plaže, Statis plaća fiksni iznos od 81.781 eura godišnje, sve do 2037. godine, po osnovu dugoročnog ugovora sa Morskim dobrom.

Dok Grci u bescenje dobijaju najpoznatije plaže na rivijeri, hotelska grupa Budvanska rivijera ne može da obezbijedi plaže za svoje hotele. Propali su na tenderu za zakup na pet lokacija, od kojih su četiri na Slovenskoj plaži i jedna u Petrovcu. Ponude Budvanske rivijere diskfalifikovane su iz formalnih razloga. Tenderska komisija nije prihvatila potvrdu o registraciji firme koja je važila svih ranijih godina. Iz budvanskog preduzeća objašnjavaju da po prvi put, po nalogu Odbora direktora, učestvuju na tenderu za zakup javnih kupališta. Javni poziv za zakup hotelskih, još nije objavljen.

Veliki hotelski kompleks Slovenska plaža nema svoje kupalište na dugoj, istoimenoj plaži u čijem se neposrednom zaleđu nalazi. Nikada ga nisu ni imali na duži rok. Kao hotelsko kupalište koristili su prostor ispred hotela Aleksandar, poznato pod imenom Kairos, kome je taj status ukinut. Zanimljiv je stav Morskog dobra po kome na cijeloj, 1.600 metara dugoj Slovenskoj plaži, nema mjesta za hotelska kupališta, sve je razdijeljeno privatnicima.

Na dugoj petrovačkoj plaži raspolažu sa 80 metara hotelskog kupališta koje hotel Palas dijeli sa hotelom Rivijera. Plaže su postale tijesne za sve zainteresovane. Dok neki hoteli nemaju ni metar, drugi se razmeću kilometrima preskupog morskog žala. Običnom svijetu ostaju kamenjari i divlje uvale.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo