Povežite se sa nama

MONITORING

PRANJE NOVCA NA OBALI MORA: Čije su naše plaže

Objavljeno prije

na

Na 300 kilometara dugoj crnogorskoj obali, oko 70 kilometara zauzimaju prirodne pješčane plaže i uvale koje svojom atraktivnošću Crnogorsko primorje čine privlačnom turističkom destinacijom. Tim dragocjenim prostorom duže od dvije decenije upravlja Vladino preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi. Način na koji se gazduje plažama kao neprocjenjivim prirodnim, opštim dobrom, koje po Ustavu Crne Gore pripada svima, pod jednakim uslovima, daleko je od propisanih normi.

Obalni pojas postao je dobro samo za povlašćeni sloj tajkuna i biznismena povezanih sa vlastima na republičkom i na nivoima lokalnih uprava, za tatine sinove, odabrane investitore i žestoke momke, koji uspostavljaju monopol na korišćenje prostora na koji, makar deklarativno, svi građani imaju jednako pravo.

Zakup plaža postaje i unosan biznis ili atraktivni poligon za pranje sumnjivo stečenog novca. Ponude učesnika konkursa postaju sve skandaloznije i besmislenije, unapirjed sračunate na prevaru i kompromitaciju javnog oglašavanja.

Ovogodišnji javni tender za zakup kupališta za naredni dvogodišnji period, pokazao je kakve igre i otvorene namještaljke prate nadmetanje za pješčane dijelove morske obale.

Izvjesni Vaso Dedivanović iz Podgorice dostavio je skandaloznu ponudu od 1,1 milion eura za zakup 300 metara plaže Kamenovo. Položio je i tražene garancije u iznosu od 10.000 eura.

Iako je svima bilo jasno da je ova ponuda očigledna prevara u koju je uključeno više povezanih lica sa namjerom da se blokira konkurencija, milionska ponuda za Morsko dobro bila je – ona koja se ne odbija. Odnosila se na dva dijela plaže Kamenovo, dužine od po 150 metara.

Neprimjerena ponuda od milion eura za zakup neke plaže, pa sve da taj pijesak zlata vrijedi, trebao je biti signal za Državno tužilaštvo i poreske organe da istraže, odakle nekome, ko želi da prodaje ležaljke i suncobrane, toliki novac. Koliko je ozbiljna ponuda od milion eura bez PDV-a za nešto čija je početna cijena bila sto puta manja.

Milion je presudio, pa je odlukom tenderske komisije Dedivanović proglašen pobjednikom tendera za Kamenovo, što je jedva dočekao i odmah odustao, tako da su plaže pripale drugorangiranim ponuđačima, povezanim firmama Kamenovo beach i La Suerte, čije su ponude iznosile svega 26.745 eura za jednu i 12.947 za drugu plažu. Tako je Morskom dobru umjesto miliona u kasu stiglo svega 40.000 eura. Kao učesnici u prevari, tješe se time što su zadržali položene garancije, što je opet manje od ponuda koje su dostavili drugi učesnici, koje su iz formalnih razloga odbijene.

Ovogodišnja neravnopravna raspodjela budvanskih plaža dovela je i do jedne ostavke, nezabilježene u praksi državne administracije. Zbog očiglednih manipulacija sa javnim pozivom za zakup plaža, ostavku je podnio taze ustoličeni direktor Mihailo Đurović, koji je u Morsko dobro premješten iz lokalne uprave, sa funkcije opštinskog sekretara za finansije.

Spor je nastao kada su na tenderu svoje plaže izgubili uticajni korisnici, biznimsen Branko Vujošević, dugogodišnji zakupac plaže ispred Starog grada, Brijeg od Budve, poznate pod imenom Ričardova glava i podgorička kompanija Torch Platforms, iza koje, po tvrdnjama budvanskih odbornika stoji Marko Gvozdenović, sin ministra Branimira Gvozdenovića, koja je gazdovala kupalištem na Slovenskoj plaži.

Ponude drugih za ova dva kupališta bile su daleko veće od onih koje su dostavili Vujoševićeva firma Konoba Stari grad i Torch, što je bio znak za opštu uzbunu u zgradi Morskog dobra. Za dio plaže Ričardova glava Budvanin Đorđe Popović ponudio je 55.250 eura, duplo više od iznosa koji je dostavila firma Branka Vujoševića. Dok je za 130 metara na Slovenskoj plaži, Dejan Nikolić iz Nikšića ponudio 45.000 eura, četiri puta više od ponude Torcha.

Iako daleko primamljivije, obje ponude su odbijene uz sumnjivo obrazloženje, kako nisu dostavljene potvrde lokalnih uprava javnih prihoda, već potvrde poreskih uprava da nisu poreski obveznici. Što se na kraju svodi na isto.

Prostor za zbunjivanje učesnika na tenderu stvorili su službenici Morskog dobra jer se uslovi iz Javnog poziva nisu slagali sa uslovima iz Odluke o raspisivanju.

Da li je namjerno stvorena navedena nelogičnost ili ne, tek zbog te činjenice i burne reakcije građana, jer je nagoviještena mogućnost poništenja cjelokupnog tendera, kako bi se zaštitili interesi Vujoševića i Torcha, direktor Đurović podnio je ostavku par mjeseci nakon imenovanja. Prihvatio je odgovornost za nešto što su uradili službenici Morskog dobra, koji imaju dvadesetogodišnje iskustvo u rspisivanju tendera, te je slučajna greška malo vjerovatna.

Mjesto direktora Morskog dobra ubrzo je popunio Predrag Jelušić, državni sekretar u kabinetu Ministarstva održivog razvoja i turizma. Epilog je bio predvidiv. Zajednička ponuda Torch Platforms i kompanije Safiro beach resort, sa četvorostruko nižom ponudom od 11.605 eura i obimnom dokumentacijom od čak 49 papira, proglašena je porvorangiranom.

Jelušić koji dolazi iz kabineta ministra Gvozdenovića, nije smio rizikovati da neko drugi zauzme plažu ispred dvospratnog plažnog kompleksa sa bazenima, šankovima, terasama, koji je podgorička kompanija Torch prošle godine izgradila na pijesku, predstavljajući betonsku građevinu kao privremeni objekat. Solomonsko rješenje pronađeno je i za plažu ispred Starog grada. Obje ponude su odbijene pa će tender biti ponovljen.

Protežiranje moćnih demonstrirano je i u slučaju zakupa istočne, gradske plaže na Svetom Stefanu. Za dva javna kupališta konkurisala je firma Adriatic properties, Petrosa Statisa, zakupca ljetovališta Sveti Stefan i Miločer.

On je uveo praksu ,,uništavanja” konkurencije šokantnim cijenama, kada je prije par godina za godišnji najam 100 metara plaže ponudio 120.000 eura. Od tada ovaj dio obale ne ispušta iz ruku. Komisija Morskog dobra prihvatila je njegovu ponudu za jedno kupalište, iako je bila niža od one koju je dostavila budvanska firma Perlas. Statis je obnovio zakup na istočnoj plaži u dužini od 210 metara, uz nadokandu od 90.000 eura.

Dio javne gradske plaže dužine od 155 metara koja se pruža uz prevlaku hotela Sveti Stefan, obezbijeđen je, ugovorom o zakupu hotela. Adriatic properties gazduje sa dvije trećine javne plaže u naselju Sveti Stefan. Ostatak, neugledan i neuređen kamenjar, prepušten je mještanima, čiji su gosti iz mnogobrojnih hotela i privatnih kuća prinuđeni, da po visokim cijenama, sunčanje i kupanje plaćaju Grcima.

Statisu je omogućen monopol na korišćenje kupališta u Paštrovićima. Gazduje niskom najljepših plaža Crnogorskog primorja. Kupovinom hotela Maestral kolekcija je zaokružena pješčanom plažom u turističkom naselju Pržno. Tako jedna firma pod povlašćenim uslovima, eksploatiše sedam plaža na najatraktivnijem dijelu obale, u dužini od jednog kilometra.

Za četiri najvrednije, Kraljičinu plažu, dugu miločersku, hotelsku na Svetom Stefanu i dio javne plaže, Statis plaća fiksni iznos od 81.781 eura godišnje, sve do 2037. godine, po osnovu dugoročnog ugovora sa Morskim dobrom.

Dok Grci u bescenje dobijaju najpoznatije plaže na rivijeri, hotelska grupa Budvanska rivijera ne može da obezbijedi plaže za svoje hotele. Propali su na tenderu za zakup na pet lokacija, od kojih su četiri na Slovenskoj plaži i jedna u Petrovcu. Ponude Budvanske rivijere diskfalifikovane su iz formalnih razloga. Tenderska komisija nije prihvatila potvrdu o registraciji firme koja je važila svih ranijih godina. Iz budvanskog preduzeća objašnjavaju da po prvi put, po nalogu Odbora direktora, učestvuju na tenderu za zakup javnih kupališta. Javni poziv za zakup hotelskih, još nije objavljen.

Veliki hotelski kompleks Slovenska plaža nema svoje kupalište na dugoj, istoimenoj plaži u čijem se neposrednom zaleđu nalazi. Nikada ga nisu ni imali na duži rok. Kao hotelsko kupalište koristili su prostor ispred hotela Aleksandar, poznato pod imenom Kairos, kome je taj status ukinut. Zanimljiv je stav Morskog dobra po kome na cijeloj, 1.600 metara dugoj Slovenskoj plaži, nema mjesta za hotelska kupališta, sve je razdijeljeno privatnicima.

Na dugoj petrovačkoj plaži raspolažu sa 80 metara hotelskog kupališta koje hotel Palas dijeli sa hotelom Rivijera. Plaže su postale tijesne za sve zainteresovane. Dok neki hoteli nemaju ni metar, drugi se razmeću kilometrima preskupog morskog žala. Običnom svijetu ostaju kamenjari i divlje uvale.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo