Povežite se sa nama

MONITORING

SPORAZUM O IZBORIMA: Varljivo ljeto

Objavljeno prije

na

Politički sporazum vlasti i dijela opozicije o stvaranju uslova za fer izbore još se čeka. Trenutno je verzija koju je sročio DPS, nakon što su URA, Demos i SDP napisale primjedbe, ponovo na razmatranju u DPS-u. Iz različitih izvora stižu vijesti da je ostalo da se usaglasi pitanje datuma lokalnih izbora u Tivtu, te da pregovarači riješe čije su formulacije oko pojedinih pitanja preciznije.

Na drugom frontu traje nadmudrivanje DPS-a i SDP-a oko funkcije predsjednika parlamenta. DPS je odlučan, nije se šef džabe zarekao, da smijeni Ranka Krivokapića sa mjesta predsjednika Skupštine, SDP primjenjuje raskošna znanja sakupljena tokom dugogodišnje veze sa DPS-om. Smicalicama kraja nema. Zasjeda iz koje je DPS napao povlačeći iz dnevnog reda svih 14 Vladinih predloga kako bi što prije krenula rasprava o povjerenju predsjedniku parlamenta, propala je tako što je Krivokapić odložio sjednicu Skupštine. Vlada ima pravo da predloge povuče, predsjednik parlamenta ima pravo da sjednicu odloži.

Dok se oko političkog sporazuma, zbog toga što znaju da su nadgledani, prave fini, u okršaju u parlamentu dojučerašnji koalicioni partneri pokazuju čari prljavog razvoda. Manje-više je jednak izborni legitimitet koji nemaju – Vlada da vlada, Krivokapić da vodi parlament. To ih neće spriječiti u nastojanjima da svoje fotelje zadrže do posljednjeg daha. Naravno, zahvaljujući medijskoj sceni kakva u Crnoj Gori jeste, javnost Krvivokapićevu fotelju doživljava kao problematičnu, premijerska je Bogom dana.

Uveliko teku pripreme za lokalne izbore u Tivtu. Opštinska izborna komisija u Tivtu potvrdila je 11 od ukupno 12 predatih izbornih lista koje će nastupiti na izborima 17. aprila. Proglašene su liste: Bokeškog foruma, Socijaldemokrata Crne Gore, lista Arsenal za Tivat, Hrvatske građanske inicijative, Liberalne partije, SDP-a, Demokratske srpske stranke, Crnogorske demokratske unije, Srpske radikalne stranke, DPS-a, SNP-a i Tivatske akcije. Široka demokratija. Dok čeljade iščita imena svih lista, lako može da ne primijeti kako fale Demokratski front, URA, Demos i Demokrate, što će reći većina opozicije.

Makar na kraju pristao da tivatske izbore odloži, šuška se da će ih pregovarači usaglasiti za jun, DPS trenutno izvodi pokaznu vježbu – kako bi mogli izgledati izbori na republičkom nivou ako bi se opozicija odlučila za bojkot. Za svaki sučaj.

Trenutne izborne radnje u Tivtu donijele su ipak znakovitu novost. Pozitivna, kako pišu Vijesti, ne izlazi na izbore, jer nije uspjela da obezbijedi najmanje 22 kandidata koji bi bili na listi za odbornike. Kakva-takva pravda za one koji su im dali glas na prethodnim, bila bi da im se isto desi na republičkim izborima. Samo neće, ako zafali koje ime, pozajmiće im veliki brat.

U tekućoj verziji sporazuma o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore, DPS je prihvatio gotovo sve što su URA, Demos i SDP tražile. Osim kontrole ministarstava koja je na početku priče ponudio predsjednik DPS-a i Vlade Milo Đukanović – finansija, unutrašnjih poslova, rada i socijalnog staranja i poljoprivrede i ruralnog razvoja, tu su i mjesta pomoćnika ministara sa posebnim ovlašćenjima u ministarstvima zdravlja i prosvjete. Kontrola rada ANB-a bila bi obezbijeđena kroz institut generalnog inspektora.

Predstavnici opozicije, piše u ovoj verziji sporazuma, u periodu do održavanja izbora ,,statusno će kontrolisati i obezbijediti sistem stalnog izvještavanja u sljedećim institucijama”: Zavod za zapošljavanje, Fond rada, Direkcija za javne radove, Investiciono-razvojni fond, Direkcija za saobraćaj, Poreska uprava, Zavod za socijalnu i dječiju zaštitu – centre za socijalni rad, Uprava za nekretnine, Uprava carina,Uprava za šume, Fond PIO, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, ZIKS, Uprava za inspekcijske poslove, Fond zdravstva, Agencija za elektronske medije. ,,Prisustvo predstavnika opozicije u navedenim institucijama treba da bude obezbijeđeno na nivou rukovodilaca ili pomoćnika rukovodilaca i/ili organa upravljanja sa dodatnim ovlašćenjima”.

Oko lokalne samouprave predloženo je prisustvo predstavnika opozicije u sekretarijatima za finansije sa dodatnim ovlašćenjima: dnevnog uvida u sve analitičke kartice, u raspodjelu svih oblika socijalne pomoći i u zapošljavanje na određeno i neodređeno vrijeme u lokalnoj samoupravi.

DPS je raspoložen i da obezbijedi prisustvo po jednog predstavnika opozicije u bordu poslovnih subjekata u većinskom državnom vlasništvu – Elekotroprivredi, Aerodromima, Pošti, Montenegroerlajnzu, Plantažama i Monteputu.

Pozivajući sa na ocjene iz Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2015, u kojem piše „da nedostatak čvrstih profesionalnih i etičkih standarda, kao i nedostatak efikasne samoregulacije ne doprinose napretku slobode medija”, DPS je u predlog uvrstio i poziv nadležnima u javnom servisu da u najkraćem roku obezbijede ,,izbor profesionalnog i Kodeksu novinara privrženog uređivačkog tima i menadžmenta, kako bi se doprinijelo povećanju povjerenja u Javni servis i uređivačku nezavisnost”. Prevedeno, smijeniće direktoricu RTCG Radojku Rutović, Rade Vojvodić će ostati generalni direktor.

Ima još detalja, ali, sve u svemu – ne izgleda malo. Na pitanje zašto je DPS riješio da bude popustljiv, nije lako dati odgovor. Vjerovatnoća da je riječ o njihovoj ljudavi prema demokratiji, u domenu je nevjerovatnog. U opozicionim redovima u opticaju su dva moguća objašnjenja: ili je vladajuća partija obezbijedila pouzdan mehanizam za još jednu izbornu krađu ili je pod jakim pritiskom onih koji se uopšteno zovu ,,međunarodni faktor”.

Monitorovi izvori iz opozicije procjenjuju da će sporazum, koji je gotovo usaglašen potpisati URA, SDP, Demos i SNP. Te partije bi, potpisivanjem sporazuma preuzele ogromnu odgovornost. Ako Đukanovićeva partija, nakon dijaloga, sporazuma, ispunjavanja zahtjeva i ostalog, pobijedi na izborima, biće čista kao suza, amnestirana od svih prethodnih lopovluka, svega što se čulo na Snimku i spremna za nove radne pobjede. A sve bi ostalo isto – jadan standard građana, lopovske privatizacije i drugi poslovi, fasada od pravne države.

U tom smislu, kako je Monitor bezbroj puta pisao, posebno je važno vrijeme. Sporazumom je predviđeno da se novi članovi Vlade i zakoni potrebni za sprovođenje sporazuma izaberu, odnosno usvoje u roku od 15 dana od potpisivanja sporazuma. Kadrovi u državnoj administraciji i javnim preduzećima bili bi imenovani deset dana nakon izbora članova Vlade. Ukupno 25 dana. Sporazum još nije potpisan, sve i kad bi bio ovih dana – eto Vaskrsa i Prvog maja.

Nekako usput, kao rok za izbore, umjesto 16., DPS je u ovoj verziji sporazuma ponudio 2. oktobar. Realno, potpisnici sporazuma, u najboljem slučaju, imali bi za njegovo sprovođenje manje od pet mjeseci. Od kojih tri pripadaju ljetu, koje, kao što znamo, zna da bude varljivo.

Front nije rušio državu

Viši sud u Pogdorici odbio je optužni predlog Višeg državnog tužilaštva podnijet protiv funkcionera Demokratskog fronta, Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Prema sudskoj odluci, nema dovoljno dokaza da su okrivljeni, tokom protesta 24. oktobra, učinili krivično djelo. Poslanik DF-a Koča Pavlović ocijenio je da su se, nakon što je sud konstatovao da su hapšenja Mandića i Radunovića bila neosnovana, stekli uslovi da se na pravi način postavi pitanje odgovornosti. ,,Pitanje odgovornosti Đukanovića, Duška Markovića, Raška Konjevića i Slavka Stojanovića, koji su naredili hapšenja poslanika, bacanje bojnih otrova na demonstrante i policijsku torturu prema pobunjenom narodu, kao i pitanje odgovornosti Tužilaštva”, kazao je Pavlović. On smatra da je ovo pravi trenutak da se crnogorska javnost podsjeti na to ko je naložio policijsku brutalnost, gaženje Ustava i hapšenje poslanika.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo