Povežite se sa nama

MONITORING

SPORAZUM O IZBORIMA: Varljivo ljeto

Objavljeno prije

na

Politički sporazum vlasti i dijela opozicije o stvaranju uslova za fer izbore još se čeka. Trenutno je verzija koju je sročio DPS, nakon što su URA, Demos i SDP napisale primjedbe, ponovo na razmatranju u DPS-u. Iz različitih izvora stižu vijesti da je ostalo da se usaglasi pitanje datuma lokalnih izbora u Tivtu, te da pregovarači riješe čije su formulacije oko pojedinih pitanja preciznije.

Na drugom frontu traje nadmudrivanje DPS-a i SDP-a oko funkcije predsjednika parlamenta. DPS je odlučan, nije se šef džabe zarekao, da smijeni Ranka Krivokapića sa mjesta predsjednika Skupštine, SDP primjenjuje raskošna znanja sakupljena tokom dugogodišnje veze sa DPS-om. Smicalicama kraja nema. Zasjeda iz koje je DPS napao povlačeći iz dnevnog reda svih 14 Vladinih predloga kako bi što prije krenula rasprava o povjerenju predsjedniku parlamenta, propala je tako što je Krivokapić odložio sjednicu Skupštine. Vlada ima pravo da predloge povuče, predsjednik parlamenta ima pravo da sjednicu odloži.

Dok se oko političkog sporazuma, zbog toga što znaju da su nadgledani, prave fini, u okršaju u parlamentu dojučerašnji koalicioni partneri pokazuju čari prljavog razvoda. Manje-više je jednak izborni legitimitet koji nemaju – Vlada da vlada, Krivokapić da vodi parlament. To ih neće spriječiti u nastojanjima da svoje fotelje zadrže do posljednjeg daha. Naravno, zahvaljujući medijskoj sceni kakva u Crnoj Gori jeste, javnost Krvivokapićevu fotelju doživljava kao problematičnu, premijerska je Bogom dana.

Uveliko teku pripreme za lokalne izbore u Tivtu. Opštinska izborna komisija u Tivtu potvrdila je 11 od ukupno 12 predatih izbornih lista koje će nastupiti na izborima 17. aprila. Proglašene su liste: Bokeškog foruma, Socijaldemokrata Crne Gore, lista Arsenal za Tivat, Hrvatske građanske inicijative, Liberalne partije, SDP-a, Demokratske srpske stranke, Crnogorske demokratske unije, Srpske radikalne stranke, DPS-a, SNP-a i Tivatske akcije. Široka demokratija. Dok čeljade iščita imena svih lista, lako može da ne primijeti kako fale Demokratski front, URA, Demos i Demokrate, što će reći većina opozicije.

Makar na kraju pristao da tivatske izbore odloži, šuška se da će ih pregovarači usaglasiti za jun, DPS trenutno izvodi pokaznu vježbu – kako bi mogli izgledati izbori na republičkom nivou ako bi se opozicija odlučila za bojkot. Za svaki sučaj.

Trenutne izborne radnje u Tivtu donijele su ipak znakovitu novost. Pozitivna, kako pišu Vijesti, ne izlazi na izbore, jer nije uspjela da obezbijedi najmanje 22 kandidata koji bi bili na listi za odbornike. Kakva-takva pravda za one koji su im dali glas na prethodnim, bila bi da im se isto desi na republičkim izborima. Samo neće, ako zafali koje ime, pozajmiće im veliki brat.

U tekućoj verziji sporazuma o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore, DPS je prihvatio gotovo sve što su URA, Demos i SDP tražile. Osim kontrole ministarstava koja je na početku priče ponudio predsjednik DPS-a i Vlade Milo Đukanović – finansija, unutrašnjih poslova, rada i socijalnog staranja i poljoprivrede i ruralnog razvoja, tu su i mjesta pomoćnika ministara sa posebnim ovlašćenjima u ministarstvima zdravlja i prosvjete. Kontrola rada ANB-a bila bi obezbijeđena kroz institut generalnog inspektora.

Predstavnici opozicije, piše u ovoj verziji sporazuma, u periodu do održavanja izbora ,,statusno će kontrolisati i obezbijediti sistem stalnog izvještavanja u sljedećim institucijama”: Zavod za zapošljavanje, Fond rada, Direkcija za javne radove, Investiciono-razvojni fond, Direkcija za saobraćaj, Poreska uprava, Zavod za socijalnu i dječiju zaštitu – centre za socijalni rad, Uprava za nekretnine, Uprava carina,Uprava za šume, Fond PIO, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, ZIKS, Uprava za inspekcijske poslove, Fond zdravstva, Agencija za elektronske medije. ,,Prisustvo predstavnika opozicije u navedenim institucijama treba da bude obezbijeđeno na nivou rukovodilaca ili pomoćnika rukovodilaca i/ili organa upravljanja sa dodatnim ovlašćenjima”.

Oko lokalne samouprave predloženo je prisustvo predstavnika opozicije u sekretarijatima za finansije sa dodatnim ovlašćenjima: dnevnog uvida u sve analitičke kartice, u raspodjelu svih oblika socijalne pomoći i u zapošljavanje na određeno i neodređeno vrijeme u lokalnoj samoupravi.

DPS je raspoložen i da obezbijedi prisustvo po jednog predstavnika opozicije u bordu poslovnih subjekata u većinskom državnom vlasništvu – Elekotroprivredi, Aerodromima, Pošti, Montenegroerlajnzu, Plantažama i Monteputu.

Pozivajući sa na ocjene iz Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2015, u kojem piše „da nedostatak čvrstih profesionalnih i etičkih standarda, kao i nedostatak efikasne samoregulacije ne doprinose napretku slobode medija”, DPS je u predlog uvrstio i poziv nadležnima u javnom servisu da u najkraćem roku obezbijede ,,izbor profesionalnog i Kodeksu novinara privrženog uređivačkog tima i menadžmenta, kako bi se doprinijelo povećanju povjerenja u Javni servis i uređivačku nezavisnost”. Prevedeno, smijeniće direktoricu RTCG Radojku Rutović, Rade Vojvodić će ostati generalni direktor.

Ima još detalja, ali, sve u svemu – ne izgleda malo. Na pitanje zašto je DPS riješio da bude popustljiv, nije lako dati odgovor. Vjerovatnoća da je riječ o njihovoj ljudavi prema demokratiji, u domenu je nevjerovatnog. U opozicionim redovima u opticaju su dva moguća objašnjenja: ili je vladajuća partija obezbijedila pouzdan mehanizam za još jednu izbornu krađu ili je pod jakim pritiskom onih koji se uopšteno zovu ,,međunarodni faktor”.

Monitorovi izvori iz opozicije procjenjuju da će sporazum, koji je gotovo usaglašen potpisati URA, SDP, Demos i SNP. Te partije bi, potpisivanjem sporazuma preuzele ogromnu odgovornost. Ako Đukanovićeva partija, nakon dijaloga, sporazuma, ispunjavanja zahtjeva i ostalog, pobijedi na izborima, biće čista kao suza, amnestirana od svih prethodnih lopovluka, svega što se čulo na Snimku i spremna za nove radne pobjede. A sve bi ostalo isto – jadan standard građana, lopovske privatizacije i drugi poslovi, fasada od pravne države.

U tom smislu, kako je Monitor bezbroj puta pisao, posebno je važno vrijeme. Sporazumom je predviđeno da se novi članovi Vlade i zakoni potrebni za sprovođenje sporazuma izaberu, odnosno usvoje u roku od 15 dana od potpisivanja sporazuma. Kadrovi u državnoj administraciji i javnim preduzećima bili bi imenovani deset dana nakon izbora članova Vlade. Ukupno 25 dana. Sporazum još nije potpisan, sve i kad bi bio ovih dana – eto Vaskrsa i Prvog maja.

Nekako usput, kao rok za izbore, umjesto 16., DPS je u ovoj verziji sporazuma ponudio 2. oktobar. Realno, potpisnici sporazuma, u najboljem slučaju, imali bi za njegovo sprovođenje manje od pet mjeseci. Od kojih tri pripadaju ljetu, koje, kao što znamo, zna da bude varljivo.

Front nije rušio državu

Viši sud u Pogdorici odbio je optužni predlog Višeg državnog tužilaštva podnijet protiv funkcionera Demokratskog fronta, Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Prema sudskoj odluci, nema dovoljno dokaza da su okrivljeni, tokom protesta 24. oktobra, učinili krivično djelo. Poslanik DF-a Koča Pavlović ocijenio je da su se, nakon što je sud konstatovao da su hapšenja Mandića i Radunovića bila neosnovana, stekli uslovi da se na pravi način postavi pitanje odgovornosti. ,,Pitanje odgovornosti Đukanovića, Duška Markovića, Raška Konjevića i Slavka Stojanovića, koji su naredili hapšenja poslanika, bacanje bojnih otrova na demonstrante i policijsku torturu prema pobunjenom narodu, kao i pitanje odgovornosti Tužilaštva”, kazao je Pavlović. On smatra da je ovo pravi trenutak da se crnogorska javnost podsjeti na to ko je naložio policijsku brutalnost, gaženje Ustava i hapšenje poslanika.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo