Povežite se sa nama

MONITORING

STATISTIKA U SLUŽBI DPS POLITIKE: Do izbora dva računa

Objavljeno prije

na

Zvanično je potvrđeno: Monstat ove godine neće objavljivati podatke o cijeni minimalne potrošačke korpe!? Kao razlog za odluku da bez jednog od osnovnih statističkih podataka, makar 12 mjeseci, ostave sve zainteresovane, čelnici Monstata navode potrebu da se „pilot istraživanjem utvrdi da li je došlo do promjene u strukturi potrošačke korpe, usljed pojave novih proizvoda i usluga u potrošnji domaćinstava, kao i zbog promjene životnog standarda”.

Kao da se to pilot istraživanje nije moglo uraditi prošle godine, uz redovne mjesečne izvještaje o kretanju cijena potrošačke korpe. Svjesni su, izgleda, bili i u Monstatu da im je alibi prilično tanak, pa su – da mu daju na težini – u pomoć pozvali i, omiljenu, evro-atlantsku integrativnu agendu.

„Kako je Crna Gora u obavezi da uslove života domaćinstava prati primjenom EU standarda, koji ne prepoznaju potrošačku korpu kao dio evropskog zakonodavstva (Poglavlje 18 koje se odnosi na statistiku), zahtjev za tehničkom pomoći za realizaciju pilot istraživanja, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, uputili smo Svjetskoj banci koja je i podržala izradu potrošačke korpe u Crnoj Gori 2010. godine”, saopštili su predstavnici Monstata.

Nijesu se, nažalost, sjetili da objasne zašto su, prije šest godina, bacali naš i tuđi novac za izradu nove potrošačke korpe ako su znali da ona nije po standardima EU statistike.

Sada, uglavnom, znamo da predstojeći izbori nijesu razlog za krajnje neobičnu odluku Monstata da tokom 2016. građane ostavi bez podataka o cijeni potrošačke korpe. Da državni službenici zanemare profesionalne standarde i javni interes zarad jedne partije i jednog Šefa? Taman posla. Nema šanse. Možda samo malo…

Doduše, nije ovo prvi put da nam Monstat da mogućnost da posumnjamo kako su državni statističari spremni da po svaku cijenu (silom na sramotu, rekli bi ljubitelji narodnih umotvorina) zaštite interese vlasti. Pomalo je već zaboravljena priča o Zavodu za statistiku (preteča Monstata) i njihovoj „ničim izazvanoj” odluci da punih 18 mjeseci – od 1. jula 2002. do 31. decembra 2003. godine ne objavljuju podatke o kretanju neto zarada, iako im je to bila zakonska obaveza. Ta je tišina omogućila tadašnjoj Vladi i Republičkom fondu PIO da ne povećavaju penzije i tako ovdašnje penzionere zakinu za nekih 50 miliona eura (plate su, procjenjuje se, u pomenutom periodu porasle za nekih 30 odsto).

„Nesporno je da usklađivanje penzija nije vršeno punih 18 mjeseci, iako je postojala zakonska obaveza da se penzije usklađuju polugodišnje, kao i kada je nominalni rast ili pad neto zarade veći od pet odsto”, piše u odluci Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Šefka Crnovršanina od 1. oktobra 2004. „Takođe, u ovom periodu, nijesu objavljivani ni statistički podaci o prosječnoj neto zaradi u Republici, iako je postojala zakonska obaveza Zavoda za statistiku sada Monstata, da svakog mjeseca objavljuje takve podatke. Ne objavljivanje podataka o kretanju zarada, zbog prelaska na novu pravnu regulativu, koja drugačije definiše primanja zaposlenih i obavezuje poslodavce i isplatioce ličnih primanja da iste iskazuju u bruto iznosu, ne može biti opravdanje za ovakvo postupanje Zavoda, jer je isti morao imati u vidu i obavezu koja je proizilazila iz Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja.” Otišao voz…

A Monstat se između politike i statistike našao i tokom afere Snimak. Upravni sud je sredinom 2014. godine ukinuo rješenje Monstata kojim se članovima parlamentarnog Anketnog odbora zabranjuje pristup bazama podataka o punoljetnim građanima koji žive na terotoriji Crne Gore, onima koji ne žive na teritoriji države, kao i elektronskim bazama iz popisa stanovništva iz 2011. godine. Ovi podaci su Anketnom odboru bili potrebni kako bi se provjerile sumnje da poređenja između biračkih spiskova i popisa stanovništva pokazuju da u pojednim opštinama postoji više glasača nego što ima punoljetnih građana.

„To je situacija koja ne bi bila moguća osim u slučaju da su vršeni nezakoniti upisi u birački spisak”, objašnjavali su aktivisti NVO MANS napominjući kako je to „već druga odluka Monstata” koja se tiče istrage afere Snimak koja je pala pred Upravnim sudom. Što, prema njihovom tumačenju, potvrđuje da je Monstat jedna od mnoštva državnih institucija koje su sakrivale informacije od Anketnog odbora i tako „vršile aktivnu opstrukciju istrage izbornih zloupotreba kako bi se što uspješnije prikrila konkretna krivična djela”.

Da ne pretjeramo – moguće je da čelnici Monstata nikada nijesu imali namjeru da učestvuju u prikrivanju bilo čijih krivičnih djela. Ipak, njihova odluka da se „povuku” sa terena koji im pripada – i po prirodi stvari i po sili zakona – dolazi u, najblaže rečeno, nezgodnom trenutku kada se pregršt bitnih statističkih podataka nalazi u graničnim vrijednostima koje će, ako to već ne žele profesionalci, prikupljati i interpretirati političari i njihovi analitičari. U svoju korist, bojati se.

Tako je, recimo, granica između minimalne plate (193) i apsolutne linije siromaštva manja od osam eura (186,5 eura je, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori). Isto istraživanje, rađeno sredinom prošle godine, pokazalo je: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva. Ovdje živi oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva. Konačno, prosječnog stanovnika Crne Gore – koji živi u statistički gledano prosječnoj porodici i prima prosječnu platu (490 eura, podatak Monstata odnosi se na decembar prošle godine) od apsolutne linije siromaštva dijeli nepunih deset eura (28 eura po domaćinstvu).

Da li će ove podatke i računice do predstojećih izbora prikupljati i prezentovati Monstat ili Vlada, odnosno DPS? Zapravo, sluti se da je „preuzimanje nadležnosti” već počelo.

U Crnu Goru će u ovoj godini biti uloženo skoro milijardu eura, obznanili su članovi kabineta Mila Đukanovića nakon prošlonedjeljne sjednice Vlade. Slijedi precizan račun: ,,Ukoliko se iz ukupno planiranih ulaganja izuzme investicija za izgradnju autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo, vrijednosti 246.542.000 eura, planirana ulaganja na nivou Crne Gore iznosila bi 724.852.558 eura”. Dobro ste pročitali – investicije će iznositi tačno 724 miliona, 852 hiljade i 857 eura. Ne zna se ko. Ne zna se đe. Ne zna se baš ni u šta. Samo se zna koliko. Nedostaju samo dvije cifre iza decimale pa da posumnjamo kako su se u Crnoj Gori odnekud obrele sovjetske računovođe iz doba Staljinovih petoljetki.

Još malo Vladine statistike. Da vidite kako to može da boli. „Kao i u slučaju Sjevernog regiona, sredstva će i u Središnjem regionu (173.469.034 eura) najviše biti uložena za održivi rast kao pravac razvoja i njemu pripadajućim prioritetnim oblastima.” Kratko, jasno i – precizno.

Možda je neka duboka misao, al teško je razumijeti šta su to pripadajuće prioritetne oblasti održivog rasta kao pravca razvoja. Ništa jasnije nijesu ni Vladine računice koje se tiču ovogodišnjih investicija u primorski region.

Tamo će, izračunali su DPS-SD stručnjaci, do kraja godine biti uloženo 212.608.666 eura (baš 666, đavo da nosi ovakve računice). Prioritet su, kažu, projekti i aktivnosti u cilju zaštite životne sredine i razvoja energetike. ,,U skladu s tim, čak 72 odsto ukupnih sredstava opredijeljenih za ulaganja u ovom regionu predviđeno je za održivi rast, 26 odsto za pametan rast i dva odsto za inkluzivni rast”. Nije šala, citat.

Možda bi bilo bolje da je ovih 72 odsto umjesto za održiv opredijeljeno na pametan rast, ako već Vlada novac nije mogla usmjeriti na nešto što bi istovremeno bilo i održivo i pametno. A kada pročitate ovako nešto, Monstat i njegove računice počnu da vam nedostaju, makar i da im ne vjerujete uvijek.

Podaci kojima se (ne)može vjerovati

Odluka Monstat da prekine redovno mjesečno izvještavanje o vrijednosti potrošačke korpe spriječiće nas i da steknemo predstavu o kratkoročnim posljedicama aktuelnog rata cijena između ovdašnjih malotrgovačkih lanaca. Vlast se, očito, boji deflacije (pada cijene usljed nedostatak novca) toliko da je odlučila da ignoriše kratkotrajne benefite koje potrošači imaju zbog aktuelne, (pre)niske cijene određenih vrsta uvezenog mesa, voća i povrća. Jednako, nedostatak ovogodišnjih podataka može nas spriječiti da, možda već za godinu dana, napravimo i prve procjene troškova koje će nam donijeti vrlo izvjesno uništenje domaće proizvodnje mesa, mlijeka, plantaža južnog voća ali i jabuka, oraha… što je jedina izvjesna posljedica aktuelnog obračuna damping cijenama trgovačkih i uvozničkih lobija na crnogorskom tržištu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo