Povežite se sa nama

MONITORING

STATISTIKA U SLUŽBI DPS POLITIKE: Do izbora dva računa

Objavljeno prije

na

Zvanično je potvrđeno: Monstat ove godine neće objavljivati podatke o cijeni minimalne potrošačke korpe!? Kao razlog za odluku da bez jednog od osnovnih statističkih podataka, makar 12 mjeseci, ostave sve zainteresovane, čelnici Monstata navode potrebu da se „pilot istraživanjem utvrdi da li je došlo do promjene u strukturi potrošačke korpe, usljed pojave novih proizvoda i usluga u potrošnji domaćinstava, kao i zbog promjene životnog standarda”.

Kao da se to pilot istraživanje nije moglo uraditi prošle godine, uz redovne mjesečne izvještaje o kretanju cijena potrošačke korpe. Svjesni su, izgleda, bili i u Monstatu da im je alibi prilično tanak, pa su – da mu daju na težini – u pomoć pozvali i, omiljenu, evro-atlantsku integrativnu agendu.

„Kako je Crna Gora u obavezi da uslove života domaćinstava prati primjenom EU standarda, koji ne prepoznaju potrošačku korpu kao dio evropskog zakonodavstva (Poglavlje 18 koje se odnosi na statistiku), zahtjev za tehničkom pomoći za realizaciju pilot istraživanja, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, uputili smo Svjetskoj banci koja je i podržala izradu potrošačke korpe u Crnoj Gori 2010. godine”, saopštili su predstavnici Monstata.

Nijesu se, nažalost, sjetili da objasne zašto su, prije šest godina, bacali naš i tuđi novac za izradu nove potrošačke korpe ako su znali da ona nije po standardima EU statistike.

Sada, uglavnom, znamo da predstojeći izbori nijesu razlog za krajnje neobičnu odluku Monstata da tokom 2016. građane ostavi bez podataka o cijeni potrošačke korpe. Da državni službenici zanemare profesionalne standarde i javni interes zarad jedne partije i jednog Šefa? Taman posla. Nema šanse. Možda samo malo…

Doduše, nije ovo prvi put da nam Monstat da mogućnost da posumnjamo kako su državni statističari spremni da po svaku cijenu (silom na sramotu, rekli bi ljubitelji narodnih umotvorina) zaštite interese vlasti. Pomalo je već zaboravljena priča o Zavodu za statistiku (preteča Monstata) i njihovoj „ničim izazvanoj” odluci da punih 18 mjeseci – od 1. jula 2002. do 31. decembra 2003. godine ne objavljuju podatke o kretanju neto zarada, iako im je to bila zakonska obaveza. Ta je tišina omogućila tadašnjoj Vladi i Republičkom fondu PIO da ne povećavaju penzije i tako ovdašnje penzionere zakinu za nekih 50 miliona eura (plate su, procjenjuje se, u pomenutom periodu porasle za nekih 30 odsto).

„Nesporno je da usklađivanje penzija nije vršeno punih 18 mjeseci, iako je postojala zakonska obaveza da se penzije usklađuju polugodišnje, kao i kada je nominalni rast ili pad neto zarade veći od pet odsto”, piše u odluci Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Šefka Crnovršanina od 1. oktobra 2004. „Takođe, u ovom periodu, nijesu objavljivani ni statistički podaci o prosječnoj neto zaradi u Republici, iako je postojala zakonska obaveza Zavoda za statistiku sada Monstata, da svakog mjeseca objavljuje takve podatke. Ne objavljivanje podataka o kretanju zarada, zbog prelaska na novu pravnu regulativu, koja drugačije definiše primanja zaposlenih i obavezuje poslodavce i isplatioce ličnih primanja da iste iskazuju u bruto iznosu, ne može biti opravdanje za ovakvo postupanje Zavoda, jer je isti morao imati u vidu i obavezu koja je proizilazila iz Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja.” Otišao voz…

A Monstat se između politike i statistike našao i tokom afere Snimak. Upravni sud je sredinom 2014. godine ukinuo rješenje Monstata kojim se članovima parlamentarnog Anketnog odbora zabranjuje pristup bazama podataka o punoljetnim građanima koji žive na terotoriji Crne Gore, onima koji ne žive na teritoriji države, kao i elektronskim bazama iz popisa stanovništva iz 2011. godine. Ovi podaci su Anketnom odboru bili potrebni kako bi se provjerile sumnje da poređenja između biračkih spiskova i popisa stanovništva pokazuju da u pojednim opštinama postoji više glasača nego što ima punoljetnih građana.

„To je situacija koja ne bi bila moguća osim u slučaju da su vršeni nezakoniti upisi u birački spisak”, objašnjavali su aktivisti NVO MANS napominjući kako je to „već druga odluka Monstata” koja se tiče istrage afere Snimak koja je pala pred Upravnim sudom. Što, prema njihovom tumačenju, potvrđuje da je Monstat jedna od mnoštva državnih institucija koje su sakrivale informacije od Anketnog odbora i tako „vršile aktivnu opstrukciju istrage izbornih zloupotreba kako bi se što uspješnije prikrila konkretna krivična djela”.

Da ne pretjeramo – moguće je da čelnici Monstata nikada nijesu imali namjeru da učestvuju u prikrivanju bilo čijih krivičnih djela. Ipak, njihova odluka da se „povuku” sa terena koji im pripada – i po prirodi stvari i po sili zakona – dolazi u, najblaže rečeno, nezgodnom trenutku kada se pregršt bitnih statističkih podataka nalazi u graničnim vrijednostima koje će, ako to već ne žele profesionalci, prikupljati i interpretirati političari i njihovi analitičari. U svoju korist, bojati se.

Tako je, recimo, granica između minimalne plate (193) i apsolutne linije siromaštva manja od osam eura (186,5 eura je, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori). Isto istraživanje, rađeno sredinom prošle godine, pokazalo je: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva. Ovdje živi oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva. Konačno, prosječnog stanovnika Crne Gore – koji živi u statistički gledano prosječnoj porodici i prima prosječnu platu (490 eura, podatak Monstata odnosi se na decembar prošle godine) od apsolutne linije siromaštva dijeli nepunih deset eura (28 eura po domaćinstvu).

Da li će ove podatke i računice do predstojećih izbora prikupljati i prezentovati Monstat ili Vlada, odnosno DPS? Zapravo, sluti se da je „preuzimanje nadležnosti” već počelo.

U Crnu Goru će u ovoj godini biti uloženo skoro milijardu eura, obznanili su članovi kabineta Mila Đukanovića nakon prošlonedjeljne sjednice Vlade. Slijedi precizan račun: ,,Ukoliko se iz ukupno planiranih ulaganja izuzme investicija za izgradnju autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo, vrijednosti 246.542.000 eura, planirana ulaganja na nivou Crne Gore iznosila bi 724.852.558 eura”. Dobro ste pročitali – investicije će iznositi tačno 724 miliona, 852 hiljade i 857 eura. Ne zna se ko. Ne zna se đe. Ne zna se baš ni u šta. Samo se zna koliko. Nedostaju samo dvije cifre iza decimale pa da posumnjamo kako su se u Crnoj Gori odnekud obrele sovjetske računovođe iz doba Staljinovih petoljetki.

Još malo Vladine statistike. Da vidite kako to može da boli. „Kao i u slučaju Sjevernog regiona, sredstva će i u Središnjem regionu (173.469.034 eura) najviše biti uložena za održivi rast kao pravac razvoja i njemu pripadajućim prioritetnim oblastima.” Kratko, jasno i – precizno.

Možda je neka duboka misao, al teško je razumijeti šta su to pripadajuće prioritetne oblasti održivog rasta kao pravca razvoja. Ništa jasnije nijesu ni Vladine računice koje se tiču ovogodišnjih investicija u primorski region.

Tamo će, izračunali su DPS-SD stručnjaci, do kraja godine biti uloženo 212.608.666 eura (baš 666, đavo da nosi ovakve računice). Prioritet su, kažu, projekti i aktivnosti u cilju zaštite životne sredine i razvoja energetike. ,,U skladu s tim, čak 72 odsto ukupnih sredstava opredijeljenih za ulaganja u ovom regionu predviđeno je za održivi rast, 26 odsto za pametan rast i dva odsto za inkluzivni rast”. Nije šala, citat.

Možda bi bilo bolje da je ovih 72 odsto umjesto za održiv opredijeljeno na pametan rast, ako već Vlada novac nije mogla usmjeriti na nešto što bi istovremeno bilo i održivo i pametno. A kada pročitate ovako nešto, Monstat i njegove računice počnu da vam nedostaju, makar i da im ne vjerujete uvijek.

Podaci kojima se (ne)može vjerovati

Odluka Monstat da prekine redovno mjesečno izvještavanje o vrijednosti potrošačke korpe spriječiće nas i da steknemo predstavu o kratkoročnim posljedicama aktuelnog rata cijena između ovdašnjih malotrgovačkih lanaca. Vlast se, očito, boji deflacije (pada cijene usljed nedostatak novca) toliko da je odlučila da ignoriše kratkotrajne benefite koje potrošači imaju zbog aktuelne, (pre)niske cijene određenih vrsta uvezenog mesa, voća i povrća. Jednako, nedostatak ovogodišnjih podataka može nas spriječiti da, možda već za godinu dana, napravimo i prve procjene troškova koje će nam donijeti vrlo izvjesno uništenje domaće proizvodnje mesa, mlijeka, plantaža južnog voća ali i jabuka, oraha… što je jedina izvjesna posljedica aktuelnog obračuna damping cijenama trgovačkih i uvozničkih lobija na crnogorskom tržištu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo