Zvanično je potvrđeno: Monstat ove godine neće objavljivati podatke o cijeni minimalne potrošačke korpe!? Kao razlog za odluku da bez jednog od osnovnih statističkih podataka, makar 12 mjeseci, ostave sve zainteresovane, čelnici Monstata navode potrebu da se „pilot istraživanjem utvrdi da li je došlo do promjene u strukturi potrošačke korpe, usljed pojave novih proizvoda i usluga u potrošnji domaćinstava, kao i zbog promjene životnog standarda”.
Kao da se to pilot istraživanje nije moglo uraditi prošle godine, uz redovne mjesečne izvještaje o kretanju cijena potrošačke korpe. Svjesni su, izgleda, bili i u Monstatu da im je alibi prilično tanak, pa su – da mu daju na težini – u pomoć pozvali i, omiljenu, evro-atlantsku integrativnu agendu.
„Kako je Crna Gora u obavezi da uslove života domaćinstava prati primjenom EU standarda, koji ne prepoznaju potrošačku korpu kao dio evropskog zakonodavstva (Poglavlje 18 koje se odnosi na statistiku), zahtjev za tehničkom pomoći za realizaciju pilot istraživanja, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, uputili smo Svjetskoj banci koja je i podržala izradu potrošačke korpe u Crnoj Gori 2010. godine”, saopštili su predstavnici Monstata.
Nijesu se, nažalost, sjetili da objasne zašto su, prije šest godina, bacali naš i tuđi novac za izradu nove potrošačke korpe ako su znali da ona nije po standardima EU statistike.
Sada, uglavnom, znamo da predstojeći izbori nijesu razlog za krajnje neobičnu odluku Monstata da tokom 2016. građane ostavi bez podataka o cijeni potrošačke korpe. Da državni službenici zanemare profesionalne standarde i javni interes zarad jedne partije i jednog Šefa? Taman posla. Nema šanse. Možda samo malo…
Doduše, nije ovo prvi put da nam Monstat da mogućnost da posumnjamo kako su državni statističari spremni da po svaku cijenu (silom na sramotu, rekli bi ljubitelji narodnih umotvorina) zaštite interese vlasti. Pomalo je već zaboravljena priča o Zavodu za statistiku (preteča Monstata) i njihovoj „ničim izazvanoj” odluci da punih 18 mjeseci – od 1. jula 2002. do 31. decembra 2003. godine ne objavljuju podatke o kretanju neto zarada, iako im je to bila zakonska obaveza. Ta je tišina omogućila tadašnjoj Vladi i Republičkom fondu PIO da ne povećavaju penzije i tako ovdašnje penzionere zakinu za nekih 50 miliona eura (plate su, procjenjuje se, u pomenutom periodu porasle za nekih 30 odsto).
„Nesporno je da usklađivanje penzija nije vršeno punih 18 mjeseci, iako je postojala zakonska obaveza da se penzije usklađuju polugodišnje, kao i kada je nominalni rast ili pad neto zarade veći od pet odsto”, piše u odluci Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Šefka Crnovršanina od 1. oktobra 2004. „Takođe, u ovom periodu, nijesu objavljivani ni statistički podaci o prosječnoj neto zaradi u Republici, iako je postojala zakonska obaveza Zavoda za statistiku sada Monstata, da svakog mjeseca objavljuje takve podatke. Ne objavljivanje podataka o kretanju zarada, zbog prelaska na novu pravnu regulativu, koja drugačije definiše primanja zaposlenih i obavezuje poslodavce i isplatioce ličnih primanja da iste iskazuju u bruto iznosu, ne može biti opravdanje za ovakvo postupanje Zavoda, jer je isti morao imati u vidu i obavezu koja je proizilazila iz Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja.” Otišao voz…
A Monstat se između politike i statistike našao i tokom afere Snimak. Upravni sud je sredinom 2014. godine ukinuo rješenje Monstata kojim se članovima parlamentarnog Anketnog odbora zabranjuje pristup bazama podataka o punoljetnim građanima koji žive na terotoriji Crne Gore, onima koji ne žive na teritoriji države, kao i elektronskim bazama iz popisa stanovništva iz 2011. godine. Ovi podaci su Anketnom odboru bili potrebni kako bi se provjerile sumnje da poređenja između biračkih spiskova i popisa stanovništva pokazuju da u pojednim opštinama postoji više glasača nego što ima punoljetnih građana.
„To je situacija koja ne bi bila moguća osim u slučaju da su vršeni nezakoniti upisi u birački spisak”, objašnjavali su aktivisti NVO MANS napominjući kako je to „već druga odluka Monstata” koja se tiče istrage afere Snimak koja je pala pred Upravnim sudom. Što, prema njihovom tumačenju, potvrđuje da je Monstat jedna od mnoštva državnih institucija koje su sakrivale informacije od Anketnog odbora i tako „vršile aktivnu opstrukciju istrage izbornih zloupotreba kako bi se što uspješnije prikrila konkretna krivična djela”.
Da ne pretjeramo – moguće je da čelnici Monstata nikada nijesu imali namjeru da učestvuju u prikrivanju bilo čijih krivičnih djela. Ipak, njihova odluka da se „povuku” sa terena koji im pripada – i po prirodi stvari i po sili zakona – dolazi u, najblaže rečeno, nezgodnom trenutku kada se pregršt bitnih statističkih podataka nalazi u graničnim vrijednostima koje će, ako to već ne žele profesionalci, prikupljati i interpretirati političari i njihovi analitičari. U svoju korist, bojati se.
Tako je, recimo, granica između minimalne plate (193) i apsolutne linije siromaštva manja od osam eura (186,5 eura je, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori). Isto istraživanje, rađeno sredinom prošle godine, pokazalo je: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva. Ovdje živi oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva. Konačno, prosječnog stanovnika Crne Gore – koji živi u statistički gledano prosječnoj porodici i prima prosječnu platu (490 eura, podatak Monstata odnosi se na decembar prošle godine) od apsolutne linije siromaštva dijeli nepunih deset eura (28 eura po domaćinstvu).
Da li će ove podatke i računice do predstojećih izbora prikupljati i prezentovati Monstat ili Vlada, odnosno DPS? Zapravo, sluti se da je „preuzimanje nadležnosti” već počelo.
U Crnu Goru će u ovoj godini biti uloženo skoro milijardu eura, obznanili su članovi kabineta Mila Đukanovića nakon prošlonedjeljne sjednice Vlade. Slijedi precizan račun: ,,Ukoliko se iz ukupno planiranih ulaganja izuzme investicija za izgradnju autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo, vrijednosti 246.542.000 eura, planirana ulaganja na nivou Crne Gore iznosila bi 724.852.558 eura”. Dobro ste pročitali – investicije će iznositi tačno 724 miliona, 852 hiljade i 857 eura. Ne zna se ko. Ne zna se đe. Ne zna se baš ni u šta. Samo se zna koliko. Nedostaju samo dvije cifre iza decimale pa da posumnjamo kako su se u Crnoj Gori odnekud obrele sovjetske računovođe iz doba Staljinovih petoljetki.
Još malo Vladine statistike. Da vidite kako to može da boli. „Kao i u slučaju Sjevernog regiona, sredstva će i u Središnjem regionu (173.469.034 eura) najviše biti uložena za održivi rast kao pravac razvoja i njemu pripadajućim prioritetnim oblastima.” Kratko, jasno i – precizno.
Možda je neka duboka misao, al teško je razumijeti šta su to pripadajuće prioritetne oblasti održivog rasta kao pravca razvoja. Ništa jasnije nijesu ni Vladine računice koje se tiču ovogodišnjih investicija u primorski region.
Tamo će, izračunali su DPS-SD stručnjaci, do kraja godine biti uloženo 212.608.666 eura (baš 666, đavo da nosi ovakve računice). Prioritet su, kažu, projekti i aktivnosti u cilju zaštite životne sredine i razvoja energetike. ,,U skladu s tim, čak 72 odsto ukupnih sredstava opredijeljenih za ulaganja u ovom regionu predviđeno je za održivi rast, 26 odsto za pametan rast i dva odsto za inkluzivni rast”. Nije šala, citat.
Možda bi bilo bolje da je ovih 72 odsto umjesto za održiv opredijeljeno na pametan rast, ako već Vlada novac nije mogla usmjeriti na nešto što bi istovremeno bilo i održivo i pametno. A kada pročitate ovako nešto, Monstat i njegove računice počnu da vam nedostaju, makar i da im ne vjerujete uvijek.
Podaci kojima se (ne)može vjerovati
Odluka Monstat da prekine redovno mjesečno izvještavanje o vrijednosti potrošačke korpe spriječiće nas i da steknemo predstavu o kratkoročnim posljedicama aktuelnog rata cijena između ovdašnjih malotrgovačkih lanaca. Vlast se, očito, boji deflacije (pada cijene usljed nedostatak novca) toliko da je odlučila da ignoriše kratkotrajne benefite koje potrošači imaju zbog aktuelne, (pre)niske cijene određenih vrsta uvezenog mesa, voća i povrća. Jednako, nedostatak ovogodišnjih podataka može nas spriječiti da, možda već za godinu dana, napravimo i prve procjene troškova koje će nam donijeti vrlo izvjesno uništenje domaće proizvodnje mesa, mlijeka, plantaža južnog voća ali i jabuka, oraha… što je jedina izvjesna posljedica aktuelnog obračuna damping cijenama trgovačkih i uvozničkih lobija na crnogorskom tržištu.
Zoran RADULOVIĆ