Povežite se sa nama

FELJTON

CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (VIII): Dokazi o enormnom švercu cigareta

Objavljeno prije

na

Svoje učešće u ovoj aferi posredstvom svojih advokata, a po zahtjevu Komisije negirao je Stanko Subotić-Cane, koji je u tekstovima objavljenim u Nacionalu naznačen kao glavni organizator i učesnik u tranzitu i švercu cigaretama i kroz Crnu Goru, u određenom vremenskom periodu.

Svoje učesće u ovoj aferi su negirali Jovan Popović, direktor Kompanije D-TRADE, tj. pravni sljedbenik Preduzeća MIA, koje je prema obavještenju Privrednog suda u Podgorici, upisano u registar Privrednog suda u Beogradu, kao i Željko Mihailović i Dušan Ban koji su u periodu koji je predmet pažnje pisanja Nacionala, bili rukovodioci Preduzeća “MIA”.

Prilikom boravka članova Komisije u Zagrebu, od strane Iva Pukanića i njegovih saradnika uručena im je kopija Uvjerenja-dokaza br. 196/98 od 27.03.1998. godine, koje je na zahtjev gospodina Srećka Kestnera sa potpisom sekretara Udruženja Akcionara Jovana Popovića, izdalo Preduzeće MIA EXPORT-IMPORT PODGORICA, 81.000 Podgorica, Nemanjina obala 11, Hotel Crna Gora II sprat, u kome se kaže da je gospodin Srećko Kestner u posjedu 526 akcija Kompanije MIA EXPORT-IMPORT PODGORICA, što u procentima iznosi 15% vlasništva. Dalje se navodi da se ovaj dokument izdaje na lični zahtjev gospodina Kestnera i služi u svrhu otvaranja bankovnog računa i dokaza o ličnom bonitetu gospodina Kestnera.

Povodom intervjua Žarka Rakčevića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade RCG, koji je objavljen u dnevnom listu Vijesti od 19.10.2001. godine, pod naslovom Rakčević: Borba za legalizaciju uvoza cigareta je opasna, u kome je Rakčević javno iskazao stav o problemu šverca cigaretama cijeneći da bi njegova pomoć u radu Komisije kao potpredsjednika Vlade bila od dragocjene koristi, posebno u konkretizaciji iskazanih navoda, Komisija je odlučila da pozove Žarka Rakčevića da prisustvuje sjednici Komisije. A naime, u tom intervjuu Rakčević je iznio stav da je Vladi Crne Gore uputio dvije informacije o ogromnom nelegalnom tržištu cigareta, u kojima je naveo ,,da Budžet po tom osnovu gubi između 40 i 50 miliona DM godišnje”. Takođe je iznio stav da postoje objektivni problemi ,,Zbog čega se teško izboriti sa švercom cigareta prije svega poroznost državne granice i veliki interesi organizovanog kriminala”. Rakčević je dalje naveo ,,da razlog zbog čega se legalne cigarete iz uvoza još nijesu pojavile na kioscima, je pritisak lobija nelegalnih uvoznika”. On je dalje istakao da se radi” o nesigurnosti u mogućnost regularne prodaje i strahu od dobro organizovanih i uhodanih kanala mogućih klanova koji već dugo koriste tržište cigareta u Crnoj Gori, zbog čega je borba za legalizaciju uvoznih cigareta teška i opasna”. Dalje je naveo ,,Da krivicu što sivo tržište cigareta još nije suzbijeno snose i pojedinci u državnom aparatu”, kao i da od šverca cigareta 90% uzimaju ,,krupni igrači” i da “nije ni najmanje jednostavno nekome iz džepa izvaditi milione njemačkih maraka”.

U svom odgovoru Komisiji Žarko Rakčević nije prihvatio poziv da učestvuje u radu Komisije isključivo kao potpredsjednik Vlade, a povodom svog intervjua datom dnevnom listu Vijesti.

Stoga je Komisija konstatovala da se ovakvim odnosom prema Komisiji, Žarko Rakčević kao potpredsjednik Vlade, priključio opstrukciji koju Vlada Crne Gore, zajedno sa drugim državnim organima vrši prema radu Komisije.

Komisija takođe konstatuje da joj nikada nijesu dostavljene dvije informacije o nelegalnom tržištu cigareta za koje je Žarko Rakčević ustvrdio da ih je kao potpredsjednik Vlade, uputio Vladi Republike Crne Gore.

U skladu sa Odlukom Komisije od 4.10.2001. godine, i 05.2. 2002. godine, predsjednik Komisije Vuksan Simonović i članovi Miroslav Vicković i Novak Radulović, dana 7. marta 2002. godine, obavili su razgovor, odnosno anketu u Zagrebu u sjedištu lista Nacional sa direktorom i glavnim i odgovornim urednikom lista Nacional, Ivom Pukanićem i njegovim saradnicima Berislavom Jelinićem, Jasnom Babić i Sinom Karli.

Tom prilikom, Ivo Pukanić i njegovi saradnici ponovili su članovima Komisije većinu navoda o švercu cigaretama u Crnoj Gori objavljenih u zagrebačkom Nacionalu, kao i u objavljenim tekstovima već opisani način kako je došlo do pisanja i objavljivanja čitave serije tekstova o duvanskoj aferi.

Kako je već naprijed naznačeno u ovom Izvještaju, tom prilikom članovima Komisije uručen je autorizovani i na svakoj stranici potpisani intervju Srećka Kestnera, dat zagrebačkom Nacionalu i ovjeren kod Javnog bilježnika uz prateću dokumentaciju. Pored autorizacije i potpisa na svakoj stranici intervjua, Srećko Kestner Nacionalu je dao svojeručnu potpisanu izjavu sljedeće sadržine:

,,Ja, Srećko Kestner, ovim potvrđujem da sam u Zagrebu, 25. svibnja dao intervju za tjednik Nacional. Razgovor su vodili Ivo Pukanić i Berislav Jelinić. U subotu 26. svibnja, kompletan tekst dobio sam na uvid i u potpisanom obliku autorizirao sam ga u 18,30 sati. Autorizaciju sam izvršio tako što sam vlastoručnim potpisom parafirao svaku stranicu teksta isprintanog u dva originalna primjerka. Dodatnu potvrdu i autorizaciju svojih navoda činim potpisujući ovu izjavu u kojoj još jednom tvrdim da sam za sve izgovoreno u intervjuu spreman snositi potpunu odgovornost”.

Tom prilikom članovima Komisije uručena je kopija Ugovora između Preduzeća ROTHMANS OF PALL MALL LIMITED, sa sjedištem u Cirihu, Švajcarska i Preduzeća LASEL UNIVERSAL INC. sa sjedištem na Britanskim djevičanskim ostrvima, koji je u ime Preduzeća LASEL UNIVERSAL INC. potpisao Srećko Kestner. Taj Ugovor prati faktura Preduzeća LASEL UNIVERSAL INC. od 10.9.1998. godine, Preduzeću DULWICH ENTERPRISES LTD iz Limasola – Kipar, na iznos od 256.800 DM za 1200 master baksi cigareta PALL MALL, sa uslovima isporuke CIF Podgorica – Crna Gora i druga faktura od 16. jula 1998. godine, Preduzeća FREEMA– TABACCO INTERNATIONAL LTD – Limasol Kipar, na Preduzeće LASEL UNIVERSAL IMC – Predstavnistvo Podgorica, Nemanjina obala br. 54, na iznos od 180.000 US dolara za 1200 master baksi cigareta LM, uslovi isporuke CIF Bar/Podgorica, prevozno sredstvo kamion reg. br. TG 117-317, mjesto isporuke Zetatrans – carinsko javno skladište na Ćemovskom polju bb; mjesto skladištenja – dispozicija Preduzeća LASEL UNIVERSAL IMC.

Članovima Komisije takođe je uručeno više dokumenata Srećka Kestnera o kupovini zemljišta i izgradnji industrijsko-skladišne hale i drugih zgrada na lokaciji Kuće Rakića – Podgorica.

Sva dokumenta, dokazi, iskazi i izjave koje je Komisija, uprkos opstrukcijama i skrivanju informacija i dokumenata, pribavila u toku svog rada, govore da je najveći dio navoda objavljenih u tekstovima u zagrebačkom Nacionalu tačan, i da se u Crnoj Gori i preko Crne Gore minulih deset godina, a posebno od 1996. godine, pa nadalje odvijao enormni šverc cigaretama i da je ogromna količina cigareta završila na sivom tržištu Crne Gore i susjednih zemalja, uključujući i zemlje Evropske unije.

Komisija posebno ističe da je svojim pismom od 16. januara 2002. godine, obavijestila Državnog tužioca Božidara Vukčevića, da mu kompletna dokumentacija o radu Komisije i podaci do kojih je Komisija došla stoje na raspolaganju.

Međutim, Državni tužilac, iako je prethodno obavijestio Komisiju ,,da je blagovremeno i na zakonom propisan način reagovao” i da se ,,lično obratio MUP-u Crne Gore, i na osnovu člana 153. stav 2. Zakona o krivičnom postupku zahtijevao prikupljanje svih potrebnih obavještenja i preduzimanje drugih zakonom dozvoljenih mjera radi provjere navoda iz objavljenih tekstova i intervjua i otkrivanje izvršilaca teških krivičnih djela o kojima je riječ”, upao je u kontradiktornost, obavijestivši Komisiju ,,da je ispravnije i na zakonu utemeljen postupak po kome je Komisija dužna informaciju o svom radu i podacima do kojih je došla dostaviti stvarno i mjesno nadležnom tužiocu”.

Sastavni dio ovog Izvještaja čini kompletna dokumentacija o radu Komisije, koja se čuva u Službi Skupštine Republike Crne Gore.

Kraj

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

VELIZAR RADONJIĆ: HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI (XIX): Spomenik ustanku i rađanju države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi djelove iz Hronike graditeljstva Crne Gore, Velizara Radonjića, priče o „kratkim trenucima raskošne svjetlosti i o ljudima koji su tu svjetlost stvarali“. Nastavljamo sa pričom o izgradnji spomenika koji predstavljaju posebno značajan dio graditeljskog i kulturnog nasljeđa Crne Gore

 

Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda bio je više od ustanka, a njegova narodnooslobodilačka borba više od borbe za slobodu. Ustanak je bio embrion antifašističkog pokreta koji je zahvatio čitavu Evropu, narodnooslobodilačka borba je istovremeno bila revolucija iz koje je rođena nova država.

Na ustanak i Revoluciju podsjeća i Spomen park „Ustanka i Revolucije“ na Grahovu, podignut 1978. godine. Podignut na uzvišenju Umac, iznad varošice Grahovo, na mjestu na kojem je narodni heroj Sava Kovačević 13. jula 1941. godine sa grahovskim partizanaima napao i razoružao neprijateljsku kolonu.

U podnožju su, na proplanku, postrojeni njegovi junaci, koje simbolišu 272 kamene kocke sa upisanim imenima palih boraca ovog kraja. Kompleksom dominira bronzana skluptura visoka 7 metara, rad vajara Miodraga Živkovića, na kojoj Sava Mizara predvodi partizansku diviziju u proboj obruča na Sutjesci.

Teško da postoji grad koji je imao toliko istorije kao što je tokom Drugog svjetskog rata imao Kolašin. Osvajali su ga Njemci, Italijani i četnici. Oslobađali partizani. Za četiri godine 23 puta je prelazio iz ruke u ruku, Njemci i Italijani su ga bombardovali 18 puta.  Kolašin je jedno vrijeme bio „ratna prijestonica” Crne Gore. U njemu je 15. novembra 1943. godine na Prvom zasijedanju ZAVNO-a Crna Gora obnovila svoju državnost. Na Trećem zasijedanju je odlučeno da Crna Gora uđe u sastav Federativne Demokratske Jugoslavije kao ravnopravna federalna jedinica…

Istorija pamti i zloglasni Kolašinski zatvor u kome su bili zatočeni zarobljeni rodoljubi ovoga kraja. O zatvoru i teroru koji je sprovođen prema crnogorskim rodoljubima svjedoči i Mihailo Lalić u svojim romanima. Podsjeća kako su ih u zoru okovane odvodili na Brezu i strijeljali. Na mjestu njihovog stradanja uređeno je Partizansko groblje sa humkama i spomenikom koji je uradio vajar Momčilo Vujisić.

Na glavnom gradskom trgu podignut je Spomenik žrtvama fašističkog terora, rad vajara Vojina Bakića. Na trgu je i Spomen dom ZAVNO-a, podignut da podsjeća na ratnu prijestonicu i rađanje nove slobodne države Crne Gore. Spomen dom je rad slovenačkog arhitekte Marka Mušiča i ubraja se među najljepše spomenike poslijeratne arhitekture.

Da predstavim sve spomenike koji su podignuti u slavu onih koji su stvarali Crnu Goru i ginuli sa njenim imenom na usnama, morao bih da napišem posebnu knjigu. Zato ću pomenuti samo neke od njih.

Spomenik palim borcima u Drugom svjetskom ratu u Nikšiću. Spomenik je rad Ljuba Vojvodića. Podignut je 1987. godine pod Trebjesom na mjestu gdje su Italijani strijeljali 32 zarobljena partizana.

Posebno mjesto zaslužuje Spomenik Revolucije u Virpazaru, rad Mirka Ostoje, zatim Spomenik Slobodi na Bijeloj Gori kod Ulcinja, rad Miodraga Živkovića. Spomenici na Žabljaku, u Bijelom Polju, Petrovcu, Kotoru… i dalje diljem Crne Gore.

Priču o spomenicima završavam „Bezmetkovićem”. Spomenik je podignut 1954. godine. Djelo vajara Luke Tomanovića i arhitekte Nikole Dobrovića. Podignut kao Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma, na Savini u Herceg Novom.

„Bezmetković” je više od spomenika i više od simbola. U njemu je sva istorija ovog naroda, milenijum njegove borbe za slobodu i sva njegova žrtva. „Bezmetković” je prkos i hrabrost, put do pobjede i stradanje na tom putu.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

VELIZAR RADONJIĆ: HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI (XVIII): PODSJEĆAJU I OPOMINJU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi djelove iz Hronike graditeljstva Crne Gore, Velizara Radonića, priče o „kratkim trenucima raskošne svjetlosti i o ljudima koji su tu svjetlost stvarali“. Nastavljamo sa pričom o izgradnji spomenika koji predstavljaju posebno značajan dio graditeljskog i kulturnog nasljeđa Crne Gore

 

Crna Gora je u Drugom svjetskom ratu ispisala neke od najsjanijih stranica svoje i savremene svjetske istorije. Samo tri mjeseca nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, crnogogrski narod, prvi u porobljenoj Evropi, 13. jula 1941. godine diže oružani ustanak protiv okupatora, koji je prerastao u narodnooslobodilačku borbu. Malena Crna Gora je ličnim činom pokazala Evropi kojim putem treba da krene. Istorija je zabilježila da je više od deset posto stanovništva sposobnog da nosi pušku, učestvovalo u NOB-u, a više od 37.000 je položilo svoj život na oltar slobode. Od 1.322 narodna heroja u Jugoslaviji, Crna Gora je (iako sa nešto malo iznad dva odsto ukupnog stanovništva) dala 248 narodnih heroja. Skoro svaki peti.

Crna Gora je, radi podsjećanja na njihovu žrtvu, kao testament generacijama koje dolaze i opomenu da se rat nikada ne ponovi, u svim gradovima i mjestima stradanja, podigla spomenike – simbole njihove veličanstvene borbe za slobodu. Pomenuću samo neke, uz izvinjenje onima u čiju slavu su podignuti, što mi prostor ne dozvoljava da ih sve nabrojim.

Da počnem od Prijestonice Cetinje. Cetinje je Grad heroj. Viševjekovni simbol crnogorske slobode. Svaki šesti stanovnik cetinjskog sreza učestvovao je u NOB-u, a svaki četvrti borac je poginuo. Cetinje je dalo 49 narodnih heroja. Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, odlikovao je 9. maja 1975. godine Cetinje Ordenom narodnog heroja. Zato sam nabrajanje spomenika počeo sa Cetinjem jer je samo Cetinje jedan veliki spomenik slobodne Crne Gore, spomenik borbe i stradanja u svim minulim bitkama i ratovima. Da pomenem i spomen obilježja: Spomen kosturnica u Cetinju sa Mažuraniućevim stihovima „NITI PISNU NITI ZUBOM ŠKRINU ZATOČNICI MRIJET NAVIKNUTI” i sklupturom koju je uradio vajar Vanja Radauš, Spomen grobnica u Majstorima kod Cetinja, Spomenik na Rijeci Crnojevića, spomen biste narodnim herojima Gojku Kruški i Musi Butu Hodžiću na Balšića pazaru…

Centralni spomenik, u Glavnom gradu podugnut je na brdu Gorica kao „Spomenik Partizanu-borcu”. Spomenik je zapravo mauzolej, izrađen od bijelog crnogorskog mermera. Spomenik je projektovao arhitekta Vojislav Đokić. Karijatide – monumentalne sklupture boraca od bijelog mermera, uradio je vajar Drago Đurović. U kripti se nalaze posmrtni ostaci 97 boraca poginulih u NOB-eu. Među njima je 16 narodnih heroja. U centralnom dijelu kripte, između pločica sa imenima sahranjenih boraca, stoji natpis: „Oni su voljeli slobodu više od života“. Spomenik je, kako mu i priliči, svečano otvoren 13. jula 1957. godine – na dan Ustanka crnogorskog naroda. Spomenik Partizanu-borcu predstavlja jedan od simbola Glavnog grada, mjesto „hodočašća” svih generacija stasalih u Podgorici. Ovdje se polažu vijenci povodom najznačajnih praznika crnogorske dražvnosti, a nedaleko od njega ispaljuju počasne salve.

Na široj teritoriji Podgorice podignut je čitav niz većih i manjih spomen obilježja: u Golubovcima, Brskutu, na Marezi, Koniku, ispod Ljubovića, Farmacima, Čepurcima, na Bioču, Trijebču… brojne spomen ploče, spomen biste i druga spomen obilježja.

Na listi spomenika – spomen kosturnica visoko mjesto zauzima Spomenik na Stražici kod Pljevalja. Podignut je kao „Spomenik palim borcima u Pljevaljskoj bitki”. Spomenik je zajedničkog djelo: arhitekte Mirka Đukića, vajara Draga Đurovića i slikara Aleksandra Prijića i Fila Filipovića. Podignut je 1961. godine u znak sjećanja na borce koji su pali u čuvenoj Pljevaljskoj bitki koja se odigrala 1. decembra 1941. godine i u kojoj je poginulo 218 boraca.  Stražica je i spomenik svim palim borcima Narodnooslobolačkog rata Pljevaljskog kraja. Peti je po veličini spomenik u Crnoj Gori. Izgrađen na brdu Stražica, dominira Pljevljima, podsjeća i opominje. Centralni stub spomenika visok 27 metara izrasta iz kripte u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci palih boraca. Na području Pljevalja, pored memorijalnog centra na Stražici, podignuto je još oko 70 spomen obilježja posvećenih NOB-u od 1941. do 1945. godine: spomen kosturnice, spomenici, spomen česme, spomen piramide, spomen ploče…

Spomenik na Lazinama kod Danilovgrada podignut je na „strašnu mjestu” – na kojem su četnici Jakova N. Jovovića, 23. jula 1944. godine strijeljali 52 rodoljuba iz Bjelopavlića. Spomenik podsjeća da su četnici J. Jovovića u Bjelopavlićima otkrili skojevsku organizaciju. Skojevci, omladinci i drugi rodoljubi su pohapšeni. Suđeno im je pred četničkim Prijekim vojnim sudom u sastavu: dr Ilija Vujović, predsjednik i članovi generalštabni kapetan Vladimir Đukić, kapetan Mašan Adžić, pravnik Milovan Labović i kapetan Miloš Marijanović. Prijeki sud ih je osudio na smrt strijeljanjem. Presuda je izvršena istog dana.

Spomenik na Lazinama je podignut 1959. godine. Uradio ga je vajar Drago Đurović. Na postamentu, iznad grobnice u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci strijeljane omladine, stoji bronzana figura djevojke.  Jedna u ime svih koje su strijeljane. Kao da je čujem kako šalje posljednju poruku „Nema pobjede bez žrtava, nema slobode bez krvi” koja je uklesana na mermernoj ploči, zajedno sa imenima žrtava.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

VELIZAR RADONJIĆ: HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI (XVII): Vijenac slave za rodoljube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi djelove iz Hronike graditeljstva Crne Gore, Velizara Radonića, priče o ,,kratkim trenucima raskošne svjetlosti i o ljudima koji su tu svjetlost stvarali”. Nastavljamo sa pričom o izgradnji spomenika koji predstavljaju posebno značajan dio graditeljskog i kulturnog nasljeđa Crne Gore

 

U paleti spomen-obilježja crnogorskim rodoljubima posebno mjesto zauzimaju dva lovorova vijenca u slavu žrtava Prvog svjetskog rata. Djelo su najboljih crnogorskih vajara Rista Stijovića i Draga Đurovića.

Prvi je Lovćenska vila na Cetinju. Podignut u slavu crnogorskih dobrovoljaca koji su iz Sjedinjenih Američkih država krenuli da brane Crnu Goru od napada austrogarske vojske. Njihov brod je torpedovan u Medovskom zalivu. Pogunulo je više od 330 dobrovoljaca. Spomenik je otkriven 6. juna 1940. godine.

Lovćenska vila je rad vajara Rista Stijovića: figura žene, izlivena u bronzi – u desnoj ruci ispružen mač, a u lijevoj lovorov vijenac – vijenac slave kojim kruniše rodoljube i njihovu žrtvu. Stoji uspravno, na visokom četvrtastom mermernom stubu na čijim bočnim stranama bronzani reljefi predstavljaju sliku njihovog stradanja. Postavljena naspram Vlaške crkve, okrenuta prema Lovćenu po kojem je i dobila ime.

Drugi lovorov vijenac je u selu Vuksanlekić, u okolini Tuzi, na mjestu ozloglašenog logora koji je, 1917. godine, za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovala austrijska vojska. Iz ovog logora je rijetko ko izašao živ.  Zbog njegove surovosti Austrijanci ga nikada nijesu prijavili Međunarodnom crvenom krstu pa je zatočenim crnogorskim rodoljubima bila uskraćena bilo koja vrsta međunarodne pomoći.

Na mjestu nekadašnjeg logora, u kome je tokom Prvog svjetskog rata život izgubilo 2.500 logoraša, nalazi se spomen-groblje na čijem kraju je podignuto centralno spomen-obilježje – visoka figura djevojke, urađena u bronzi. Otkriven je 7. decembra 1974. godine. Poput Stijovićeve Lovćenske vile i ova djevojka Draga Đurovića u Vuksanlekićima, u rukama drži lovorov vijenac slave za mučenike. Na postolju su ispisane riječi ,,Mučeništvo za slobodu – slavom vječno zahvalno potomstvo”. Spomenik u Vuksanlekićima je istovremeno i spomenik svim crnogorskim rodoljubima koji su tokom Prvog svjetskog rata svoje kosti ostavili u 68 austrijskih logora od Vuksanlekića do Boldogasonja i Neđmeđera.

Kad je već riječ o Prvom svjetskom ratu, grijeh bi bio preskočiti heroje Mojkovačke bitke. Bila je to posljednja velika bitka i posljednja velika pobjeda crnogorske vojske, prije kapitulacije Crne Gore. Bitka se odigrala 6. i 7. januara 1916. godine u okolini Mojkovca (Bojna njiva, Mjedeno gumno…). Crnogorska vojska je zaustavila mnogostruko brojniju i dobro naoružanu austougarsku vojsku i time omogućila bezbjedno povlačenje vojske Kraljevine Srbije preko Crne Gore i Albanije. Bila je to Pirova pobjeda. Pao je Lovćenski front, crnogorska vlada je potpisala kapitulaciju, a u znak ,,zahvalnosti” Srbija je 1918. godine, posredstvom Podgoričke skupštine, izglasala ukidanje crnogorske države, detronizovala crnogorsku dinastiju,  a Crnu Goru bezuslovno pripojila sebi.

Spomenik herojima Mojkovačke bitke podignut je 1966. godine, povodom 50 njene godišnjice. Spomenik je rad vajara Draga Đurovića i arhitekte Mirka Đukića. Na njemu je ispisan tekst: Ginuli su za slobodu i bratstvo zato i danas žive 1915 -1966.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo