Povežite se sa nama

FOKUS

CRNOGORSKA FUDBALSKA MAFIJA: Od Zete do Tokija

Objavljeno prije

na

Snaga države. Petorici uhapšenih prošle nedjelje, a riječ je o bivšim i sadašnjim fudbalerima Berana, određen je pritvor od 30 dana. Privedeni se sumnjiče da su počinili krivično djelo kriminalno udruživanje i dogovaranje ishoda takmičenja.

Policija tvrdi da je, u višemjesečnoj akciji Tip prikupljeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Osumnjičeni negiraju učešće u nečasnim fudbalskim radnjama.

Milovan Pavićević, prvi čovjek Sektora kriminalističke policije objašnjava da su uhapšeni namještanjem utakmica ,,sebi ili drugima” nezakonito pribavili 75 hiljada eura. Petorica osumnjičenih su, navodno, ,,za imovinsku korist” dogovorili ishod pet mečeve i tako stekli 40 hiljada. Dodatno su, precizirao je Pavićević, kladeći se na namještene utakmice – lično ili u saradnji sa drugim licima – ,,na štetu priređivača igara na sreću” osumnjičeni prihodovali još 35 hiljada eura. Potom su se posvađali oko podjele novca. Tako barem pišu mediji, pozivajući se na informacije dobijene iz prve ruke – od onih koji su prisluškivali telefonske razgovore privedenih fudbalera.

Nema podataka o osobama koje su od uhapšene petorke naručili i platili lažiranje mečeva!? Nijesu privedeni ni njihovi pomagači, odnosno, oni koji su u ime osumnjičenih fudbalera uplaćivali tikete i podizali dobitke!? Policija nije saopštila ni osnovne detalje o navodno namještenim utakmicama.

Sportski novinari vjeruju da je riječ i o mečevima Berane – Sutjeska, Berane – Mogren i Mogren – Berane. Prva dva su igrana u avgustu, a treći lani u novembru. Iz nezvaničnih izvora stižu obavještenja da je policija operaciju Tip započela nakon što su iz uprave FK Berane prijavili sumnje da je neko od njihovih igrača učestvovao u namještanju utakmice sa Sutjeskom. Uoči tog meča, danas se prisjećaju mnogi, Crnom Gorom kružile su SMS poruke sa tačnim rezultatom predstojeće utakmice – 0:4 za gostujuću ekipu (poluvrijeme 0:2 za Nikšićane).

Ta informacija dovodi do prvog od mogućih zaključaka: najveći grijeh uhapšenih Milenka Nerića (policija ga je u saopštenju označila kao vođu ovog kriminalnog udruženja), Milovana Nikolića, Mihaila Radulovića, Novaka Rajkovića i Stefana Lukovca je taj što su djelovali samoinicijativno – bez saglasnosti klubskih uprava i ljudi koji vedre i oblače crnogorskim fudbalom.

Da je drugačije, neko bi se od nadležnih već javio da progovori o brojnim indicijama da se lopta na crnogorskim terenima sve češće kotrlja vođena daljinskim upravljačem međunarodne sportske mafije. One koja, prema podacima Međunarodnog olimpijskog komiteta, namještanjem rezultata fudbalskih, košarkaških, bejzbol, kriket, rukometnih, boks i teniskih mečeva vodi glavnu riječ na globalnom tržištu sportskog klađenja čija je godišnja vrijednost između 200 i 600 milijardi dolara.

Povoda za oglašavanje nije manjkalo.

Početkom godine kontroverzni menadžer Velibor Džarovski osvrnuo se na namještanje utakmica na zimskim pripremama u Antaliji, objašnjavajući da je to način na koji balkanski klubovi finansiraju svoj put, smještaj i pripreme (vidi boks Sa terena u šoping).

Mjesec dana ranije, mediji su prenijeli informaciju da je Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura.

Čelik je, prema nezvaničnim informacijama, duže vrijeme pod istragom zbog sumnjivih rezultata u evropskim takmičenjima, dok se uz Zetu veže nekoliko spornih rezultata u domaćem prvenstvu. Navodno su zbog tih neočekivanih rezultata kladionice u Aziji pretrpjele velike gubitke.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice pamte da je Čelik u poslednje tri godine odigrao šest, krajnje sumnjivih, mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači pod komandom Ranka Radulovića (zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, sumnjičen za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH, uslovno kažnjen zbog uzurpacije i devastacije obale u Lipcima…) u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Prošlog ljeta Čelik dva meča protiv slovenačkog Kopra gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela, uz priloženi video sa golovima. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Makar da su podsjetili kako je predsjednik Saveza, proslavljeni fudbaler Budućnosti, Crvene zvezde i Milana, Dejan Savićević sredinom 2009. upozoravao: ,,Održao sam pred kraj šampionata sastanak sa svim funkcionerima timova. Javno sam im poručio da, čim prvi put budem imao priliku da nekog prijavim sa dokazima zbog namještanja rezultata, da ću to učiniti i poslati ga u zatvor”. Prethodno je Savićević, negdje uoči referenduma ’06. kazao kako je ,,prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”. I dodao: ,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice. Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.

Tišinom je ispraćena u jesen 2012, informacija da se u Crnoj Gori ,,igraju” nepostojeći mečevi kako bi se poharale kladionice iz Azije. Prijateljske utakmice Grbalj – Lovćen i Petrovac- Travnik niko nije video, ali je neko dobro zaradio na njima.

Da vratimo loptu unazad. Sredinom ’90-ih prošlog vijeka, neposredno po okončanju ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH u ovdašnji fudbal (tadašnja liga SRJ) ulazi niz, najblaže rečeno, kontroverznih sportskih radnika, biznismena, ratnika i ljudi bez jasnog i zvaničnog zanimanja. Ligom gospodari Obilić pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. Pokojni komandant paravojne jedinice pod kontrolom srpskog DB-a bio je i pljačkaš banki, saradnik obavještajnih službi, poslanik, vođa navijača Crvene zvezde. Uz ostalo, i poslednji selektor fudbalske reprezentacije SFRJ Ivica Osim prisjetio se nedavno kako mu je svojevremeno prijetio Arkan, nezadovoljan što njegov fudbalski ljubimac – Dejan Savićević – ne igra u reprezentaciji onoliko koliko bi on htio.

Dok Ražnatović preuzima Obilić, Voždovac Jusa Bulić (obojica su ubijena), a OFK Beograd pada u ruke Zvezdana Terzića, Vojvodinu sponzoriše i kontroliše Ratko Buturović, Sutjesku preuzima Brano Mićunović (nakon Miodraga Dake Davidovića), Zetu Radojica Božović (pukovnik crvenih beretki sa kodnim imenom Kobac). Prvi čovjek budvanskog fudbala već je uticajni funkcioner DPS-a Boro Lazović. Nešto kasnije, u Podgorici im se pridružio, kao predsjednik Skupštine FK Budućnost, i Miomir Mugoša. Mugoša je i danas, makar zvanično, prvi čovjek Budućnosti. Njegov sin Marko Mugoša gazduje drugim prvoligašem iz glavnog grada – ekipom Mladosti.

Novinari su izračunali da je pet vlasnika prvoligaša iz fudbaskog takmičenja tzv. SRJ – ubijeno. Ubijen je i nekadašnji predsjednik FS Branko Bulatović. Nedugo pošto je, nakon utakmice Sutjeska-Vojvodina (mart 2004. rezultat 2:1) izjavio: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”.

Radojica Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadno je, nakon galame koju je podigla njegova izjava, pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

Namještene utakmice, prema sopstvenom priznanju igrao je, ili makar gledao, i Dejan Savićević: ,,Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

Prva crnogorska fudbalska ekipa na koju je pala sumnja da namjerno gubi međunarodne utakmice – za račun fudbalske mafije – bio je budvanski Mogren.

Njemački Špigl pisao je da njihovi istražitelji vjeruju da su dvije utakmice u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona u ljeto 2009. godine, između FN Kopenhagen i FK Mogren Budva, bile namještene. U oba susreta, Danci su pobijedili 6-0. ,,U fudbalu sam od svoje 15. godine i uvijek sam bio funkcioner. Nikad me niko nije optužio za namještanje utakmica”, ljutio se predsjednik Mograna i lokalnog DPS-a Boro Lazović. Srpski mediji su, skoro istovremeno, njegovog sugrađanina Brana Mićunovića označili kao vođu srpske fudbalske mafije. On je uzvratio: ,,Neka im služi na čast što me stavljaju u taj kontekst. Sramota.”

Sad, najmanje fudbalskih kontroverzi, od svih kontroverznih biznismena koji su gazdovali ovdašnjim ekipama, proizvela su braća Duško i Darko Šarić i njihov Rudar iz Pljevalja. Oni su, zahvaljujući svojim prekookeanskim aktivnostima, imali dovoljno novca pa im je fudbal bio samo hobi, u kome su očekivali uspijeh i javno priznanje lokalne zajednice za postignute rezultate.

A onda mangupi misle da mogu namještati za svoj račun. Kvareći ozbiljan posao zbog tričavih 75 hiljada. Oglasio se, zato, i FSCG: ,,Podržavamo sve radnje državnih organa kojima se onemogućava i predupređuje bilo čiji pokušaj dogovaranja lažiranja ishoda utakmice, čime se može ugroziti ili se ugrožava integritet utakmica i takmičenja i dovodi do zloupotrebe fudbalske igre”, stoji na sajtu Saveza. Da se zna.

Tri decenije sportskog nemorala

Varaju se svi koji vjeruju kako su praksu beskrupuloznog namještanja rezultata na ovdašnjim sportskim događajima, sredinom devedesetih, uveli balkanski kriminalci sa legitimacijama lokalnih podružnica obavještajno-bezbjednosnih službi. Ili političari, željni da izbornu praksu kupovine sigurnog glasa prenesu na sportske terene. Priča je počela makar desetak godina ranije. U ljeto 1986. SFRJ je sa nestrpljenjem iščekivala rasplet rijetko uzbudljivog fudbalskog prvenstva. Uoči poslednjeg kola prvo mjesto dijelili su Partizan i Zvezda, s tim što su crno-bijeli imali bolju gol razliku (za jedan pogodak). Svoje mjesto u Evropi tražili su još splitski Hajduk, Rijeka i zagrebački Dinamo. Rijeci je trebao remi, Hajduku pobjeda a Dinamu, uz kiks makar jednog od rivala, i što ubjedljivija pobjeda protiv već viđenog drugoligaša – novosadske Vojvodine. Na dnu jednaka gužva. Pored otpisane Voše, spas od ispadanja u drugu ligu tražio je Čelik iz Zenice (u posljednjem kolu čekao Rijeku), podgorička Budućnost (u republičkom derbiju sa Sutjeskom trebao im je bod) Dinamo iz Vinkovaca, Sarajevo i OFK Beograd. U najgoroj poziciji bili su Beograđani sa Karaburme. Njima je uz pobjedu u Mostaru (Velež je bio tradicionalno neugodan domaćin) za opstanak u eliti trebao i poraz Čelika ili Budućnosti. Evo šta se dogodilo:

Sarajevo – Zvezda 0:4
Partizan – Željezničar 4:0
Čelik – Rijeka 1:1
Hajduk – Dinamo Vinkovci 5:3
Vojvodina – Dinamo ZG 1:7
Sutjeska – Budućnost 5:5
Velež – OFK Beograd 2:3

Četiri puta se Zvezda gol razlikom izjednačila sa komšijama i četiri puta je Partizan (utakmica počela sa nekoliko minuta kašnjenja) novim golom, vraćao prednost i titulu. Zagrepčani su u Novom sadu dali sedam golova ali je i to bilo nedovoljno. U Zenici je remi Čelika i Rijeke domaćinu garantovao opstanak a gostu kup UEFA. Hajduk je na Poljudu obezbijedio pobjedu iako im je prvi strijelac gostujuće ekipe Davor Čop dao tri gola – baš onoliko koliko mu je trebalo da obezbijedi zvanje najboljeg strijelca u sezoni 1985/86. U Nikšiću su, kada su postali svjesni da Čop ima svoj dan, odustali od pokušaja da kao najboljeg golgetera SFRJ promovišu prvog strijelca Sutjeske Miloša Bursaća. Rezultat 5:5 garantovao je opstanak Podgoričanima… Dvije utakmice (Priština – Vardar 0:0 i Osijek – Sloboda 2:1) nijesu imale značaja na konačan ishod tabele, pa su i rezultati bili ,,normalni”. Sve je pokvario predsjednik Fudbalskog saveza SFRJ Slavko Šajber, odlukom da zbog očiglednog namještanja rezultata poništi poslednje kolo i kazni najočiglednije aktere te prljave igre. Koju godinu kasnije, nadležni sudovi su ,,zbog nedostatka dokaza” poništili odluku o poništenju neregularnih rezultata i oduzimanju bodova. To nikome nije bilo važno.

 

Sa terena u šoping

,,Igrači jednog crnogorskog kluba poslije namještene utakmice na pripremama u Turskoj dobili su zaostala primanja i pokupovali pola tržnog centra u Antaliji”, ustvrdio je početkom godine Velibor Džarovski u intervjuu koji su prenijele i ovdašnje novine. ,,Molim vas, nemojte da budete naivni. Kako bi klubovi koji mjesecima nemaju novac za plate igračima platili taj luksuz koji imaju na pripremama? Odakle?”, izazivao je Džarovski. ,,Ovako lijepo namjeste meč na igru pet ili šest plus u golovima i posao je završen na idealan način”. Reakcija nije bilo. Kontroverzni menadžer iz Skoplja još je u ,,staroj Jugoslaviji” stekao nezvaničnu titulu ,,kralj nameštaljki”. Džarovski je suđen za namještanje 22 utakmice (iako je on tvrdio da je namjestio rezultat makar 80 domaćih i međunarodnih mečeva u SFRJ). Među njegova najpoznatija dostignuća ubraja se rukometni meč završen rezultatom 0:0, i fudbalska utakmica četvrte makedonske lige Leskoec − Velgošti, iz 1971. godine, završena sa neuobičajenih 134:0 za domaćina. Svoj uspjeh pravdao je pritiskom konkurencije – rivalski klub je u trci za što boljom gol razlikom pobijedio sa 96:0. ,,Najvažnija je crna tašna i lova”, objašnjava Džarovski, precizirajući ,,ključne igrače” za mutne poslove na sportskim terenima. Redom, to su: sudija, čelnici klubova, igrači i, konačno, političari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo