Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: DPS trese granu na kojoj sjedi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste izjavili da su DPS i njeni koalicioni partneri egzekutori akcije partijskog osvajanja RTCG, koja je smišljena u vrhu DPS-a i Vlade. Ta akcija je do sada za vlast bila uspješna, koji epilog očekujete?
ULJAREVIĆ: Pirova je to pobjedu DPS-a i Vlade, jer su tom nepametno osmišljenom i brutalno izvedenom akcijom vlasti ogolile svoje kapacitete u dijelu ,,privrženosti” demokratskim i evropskim vrijednostima. Odsustvo osjećanja za realni kontekst ih je i dovelo u poziciju da su naspram sebe mobilisali na saradnju oko ovog pitanja mrežu različitih aktera.

Prvi put poslije obnove nezavisnosti, crnogorske vlasti se konftrontiraju i sa ključnim spoljno-političkim partnerima koji su unisoni u stavu da nezavisnost javnog servisa RTCG mora biti zaštićena, uz osudu nezakonite politički motivisane smjene članova Savjeta i pritisaka na menadžement RTCG. To je konfrontacija sa sopstvenim osloncem, čime vlasti počinju da tresu granu na kojoj sjede. U sadejstvu sa već ozbiljno urušenim odnosima sa najrazvijenijim dijelom civilnog društva i kritički orijentisanim medijima, to može biti prilično neugodno za vlasti u nastupajućem periodu, čak i da nema izbornih aktivnosti u kojima će i opozicione partije koristiti svoj prostor da se intenzivnije suprostave DPS-u.

MONITOR:Insistirate da se radi o zajedničkoj akciji DPS- a i Vlade?
ULJAREVIĆ: To jeste organizovani poduhvat sa jasnim ulogama DPS-a i Vlade, uz saučesništvo koalicionih partnera, kroz ćutanje ili odobravanje.

Oni koji sjede u Skupštini po partijskoj direktivi sprovode nezakonite postupke i glasaju za nezakonite odluke kako bi Savjet RTCG prekomponovali u sopstveno ogledalo, odnosno poslušnu glasačku mašinu DPS vrhuške.

Paralelno, Vlada zloupotrebljava svoje mehanizme udarajući na menadžment RTCG kroz odugovlačenje potpisivanja Ugovora Vlade i RTCG o pružanju javnih radiodifuznih usluga 2018-2020 i pokušaje proturanja obaveza koje prijete da i formalno ponište nezavisnost javnog servisa. Vlada odbija i da usvoji kolektivni ugovor RTCG, što vodi blokadi rada RTCG jer menadžment ne može primijeniti sistematizaciju, a to pravdaju potrebom usaglašavanja sa novim, nepostojećim Zakonom o radu! Zamislite kad bi sistem funkcionisao u čekanju na usaglašavanje sa nečim što još ne postoji i dobijate dimenziju apsurda stava kojim se prikriva politički pritisak.

Vlada se nije ogradila od pomoćnika ministra kulture Željka Rutovića, i brata bivše direktorke RTCG Radojke Rutović, koji je vaskrsnuo kroz napade na RTCG. Nijesu zabilježena njegova reagovanja na medije koji su provodili najgnusnije kampanje protiv onih koji nijesu na liniji DPS-a kršeći profesionalne standarde i zakone.

Licimjerne su i žalbe Vlade na neizbalansirano prisustvo na RTCG, a svi oni, iako redovno pozivani, po partijskoj direktivi odbijaju učešće u ključnim informativnim emisijama. Ne znam za državu u kojoj premijer i njegovi najbliži saradnici ne mogu naći termin za gostovanje na javnom servisu u udarnom terminu, ali ga imaju za one medije koji postoje da bi ,,udarali” na neistomišljenike vlasti, i ti im mediji postaju ram u koji hoće da smjeste i RTCG.

MONITOR: Ove nedjelje iz Ženeve stižu vijesti da su i UN zabrinute za nezavisnost RTCG. Potpredsjednik Vlade Zoran Pažin u Ženevi je izjavio da je prioritet Vlade razvoj medijskih sloboda. Kako tumačite ovaj raskorak između dešavanja na domaćem terenu i zaklinjanja u demokratske standarde na najvišim međunarodnim adresama?
ULJAREVIĆ: Svako ko poznaje rad međuvladnih organizacija ozbiljno shvata izražene stavove i preporuke oko slobode medija, a sa akcentom na javni servis, na UPR sastanku u UN, i to od nekih od najuticajnijih demokratskih država. Takvi sastanci se spremaju unaprijed, a situacija u RTCG je eskalirala nedavno. Znači, to pitanje je generisalo veliki diplomatski interes da bi se u onoj formi našlo u Ženevi, a konzistetno je sa porukama koje od istih država vlasti kontinuirano dobijaju.

Crnogorska delegacija je prihvatila najveći broj preporuka. Želim da vjerujem da niko u Vladi neće biti hazarderski nastrojen prema državnom interesu da to pokuša izigrati na domaćem terenu.

MONITOR: Pomenuli ste urušene odnose NVO sektora i Vlade. Čime to ilustrujete kad imamo i u ovom dijelu stav Vlade da je posvećena saradnji sa NVO sektorom?
ULJAREVIĆ: NVO sektor je važan akter u brojnim oblastima od javnog interesa u Crnoj Gori, a i građani to potvrđuju kroz povjerenje koje je veće nego i za važne institucije. Slična je pozicija i kod međunarodnih partnera. To nije došlo ni brzo ni lako, iza toga stoji predani rad. A prljave medijske kampanje koje targetiraju NVO sektor, iza kojih stoje vlasti i njima bliski moćnici, podlo su nastavljene i tokom mandata ove Vlade.

Međuresorska tijela, poput Savjeta za razvoj nevladinog sektora i Operativnog tima Partnerstva za otvorenu upravu, koja bi trebalo da budu platforma za razmjenu mišljenja i unaprijeđenje javnih politika su praktično prestala da funkcionišu. Imamo i primjere kada su pojedini ministri u nekim drugim tijelima pokušali spriječiti zastupljenost kritičkih NVO ili lobirali kod donatora da im se uskrati podrška, a podrže oni njima bliski. Vladina Strategija unaprijeđenja okruženja za djelovanje NVO 2018-2020 urađena je bez NVO sektora i uz ignorisanje naših preporuka. Vlada je donijela odluku, a Glavni grad to potvrdio, da u netransparentnoj proceduri dodijeli 3,697m2 zemljišta uz oslobođenje svih taksi (vrijednost oko 950. 000 EUR) za tri NVO – Građanskoj alijansi (GA), Centru za demokratsku tranziciju (CDT) i Fondu za aktivno građanstvo (Fakt) a za potrebe tzv. Građanske kuće, intervenišući tako diskreciono u autonomno polje djelovanja civilnog društva, a odbijajući do danas da donese akt koji bi zakonski regulisao dodjelu zemljišta i poslovnih prostora za NVO.

Vidimo i kakav je odnos prema Ljekarskoj komori, kao i Sindikatu ljekara, koje Vlada godinu dana šikanirana, a i pošto su uspjeli dobiti svoju tešku bitku njihove muke ne prestaju.

Mogli bi još dosta nabrajati do nezakonite smjene Gorana Đurovića, predstavnika NVO u Savjetu RTCG, a sve je to iz prve godine rada Vlade, uz napomenu da nijedno obećanje koje je premijer dao na jedinom sastanku sa NVO na početku svog rada suštinski nije ispunjeno.

MONITOR: Da li je za očekivati da se Brisel i ostale relevantne međunarodne adrese budu, u narednom periodu, oštrije prema mnogobrojnim nepočinstvima vlasti?
ULJAREVIĆ: Da, i to se već vidi, kako na primjeru ovih apostrofiranih tema – RTCG i civilnog društva, tako i drugih. Brisel nema isti izraz kao mi ovdje, ali odlično detektuje situaciju. Dalja hermetičnost, radikalizacija i inaćenje vlasti može voditi samo aktuelizovanju klauzule balansa, a to ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Ukoliko do toga dođe znaćemo ko nosi odgovornost – onaj ko ima najviše moći a neodgovorno je i za partikularne interese koristi.

MONITOR: Akcija preuzimanja kontrole nad RTCG-om je jedan od znakova da se vlast revnosno priprema za predstojeće izbore. Kako izgledaju pripreme i dogovori opozicije za izbore?
ULJAREVIĆ: Vlast se sistematično priprema za izbore opredijeljena da demonstraciju moći, pritisak na neistomišljenike i insistiranje na podjelama, uz zloupotrebe javnih fondova, a beranski slučaj je kockica u mozaiku davno razrađene slagalice vladanja, iskoristi za imperativno postavljenu pobjedu na izborima.

Sa druge strane, opozicija pokazuje brojne slabosti. Na testu su da sebe prikažu kao nespornu alternativu. Nije realno očekivati puno saglasje, ali jeste veću koordinaciju koja bi rezultirala osjećajem da do promjena može doći kroz potreban nivo stabilnosti. Da bi bili garant stabilnosti i promjena uz afirmaciju evropskih standarda nužno je usaglašenije djelovanje koje bi maksimalno koristilo progresivne društvene kapacitete. Trenutno stanje upućuje na potrebu šire akcije koja bi stala u odbranu demokratskih vrijednosti čime bi se proizveo efekat inkluzije. Znači, opozicione partije traba da idu ka širem zahvatu koji bi bio integralistički a ne partikularno partijski.

Ovdje će izbori i dalje imati deficit legitimiteta, ali i opozicione partije moraju učinkovitije koristiti prilike da ih učine više fer. To zahtijeva i identifikaciju adekvatne strategije djelovanja jer neke lokalne priče ukazuju da je moguća smjenjivost vlasti i pod ovakvim pravilima.

MONITOR: Očekujete li da će predstojeći izbori dodatno produbiti političku krizu?
ULJAREVIĆ: Vlast živi na podjelama, slijedeći princip da su neprijatelji svi koji nijesu bespogovorno s njom. Dugo joj je to prolazilo i u međunarodnoj zajednici koja je primat davala stabilnosti. Sada je demistifikovana ta zamjena teza i naučena je lekcija da nema održive stabilnosti bez demokratije, a demokratija traži dijalog i saradnju različitih aktera oko javnog interesa, jačanje institucija i sužavanje prostora za partikularne interese. To je pitanje razvoja političke kulture, a na tome mora više da radi i vlast i opozicija, kao i ostali segmenti društva. No, za Crnu Goru bi bilo ljekovito da izbori značajnje izmiješaju karte jer bi to podstaklo i promjene unutar postojećih političkih struktura i njihovih pristupa.

Pokoreni Univerzitet

MONITOR: Na Univerzitetu Crne Gore je nakon smjene rektorke Radmile Vojvodić dosta ,,tiho”. Da li je to zatišje pred neku novu buru?
ULJAREVIĆ: UCG je pokoren i neće tu biti bitnijeg talasanja uskoro. Nije Radmila Vojvodić njegovala kritički duh na UCG niti dopuštala demokratska strujanja. Njenom smjenom se demonstriralo nešto drugo, a posljedice za UCG su devastirajuće jer su nastavak spirale gušenja akademskog duha. Slika novog rukovodstva i njegovih podržavalaca je data na skorašnjoj sjednici Senata na kojoj je jedan jedini senator UCG glasao protiv izbora Velimira Rakočevića u zvanje redovnog profesora. Oni su zapravo svi Velimir Rakočević, to nam je danas dominantan format akademskog djelatnika i time njegov slučaj prevazilazi i njega samog kao fenomen. Na drugoj strani treba da upamtimo ime prof. dr Veselina N. Ivanovića, tog jednog glasa protiv, i nade da ima još neko svijetlo na UCG koje nije ugašeno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo