Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: DPS trese granu na kojoj sjedi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste izjavili da su DPS i njeni koalicioni partneri egzekutori akcije partijskog osvajanja RTCG, koja je smišljena u vrhu DPS-a i Vlade. Ta akcija je do sada za vlast bila uspješna, koji epilog očekujete?
ULJAREVIĆ: Pirova je to pobjedu DPS-a i Vlade, jer su tom nepametno osmišljenom i brutalno izvedenom akcijom vlasti ogolile svoje kapacitete u dijelu ,,privrženosti” demokratskim i evropskim vrijednostima. Odsustvo osjećanja za realni kontekst ih je i dovelo u poziciju da su naspram sebe mobilisali na saradnju oko ovog pitanja mrežu različitih aktera.

Prvi put poslije obnove nezavisnosti, crnogorske vlasti se konftrontiraju i sa ključnim spoljno-političkim partnerima koji su unisoni u stavu da nezavisnost javnog servisa RTCG mora biti zaštićena, uz osudu nezakonite politički motivisane smjene članova Savjeta i pritisaka na menadžement RTCG. To je konfrontacija sa sopstvenim osloncem, čime vlasti počinju da tresu granu na kojoj sjede. U sadejstvu sa već ozbiljno urušenim odnosima sa najrazvijenijim dijelom civilnog društva i kritički orijentisanim medijima, to može biti prilično neugodno za vlasti u nastupajućem periodu, čak i da nema izbornih aktivnosti u kojima će i opozicione partije koristiti svoj prostor da se intenzivnije suprostave DPS-u.

MONITOR:Insistirate da se radi o zajedničkoj akciji DPS- a i Vlade?
ULJAREVIĆ: To jeste organizovani poduhvat sa jasnim ulogama DPS-a i Vlade, uz saučesništvo koalicionih partnera, kroz ćutanje ili odobravanje.

Oni koji sjede u Skupštini po partijskoj direktivi sprovode nezakonite postupke i glasaju za nezakonite odluke kako bi Savjet RTCG prekomponovali u sopstveno ogledalo, odnosno poslušnu glasačku mašinu DPS vrhuške.

Paralelno, Vlada zloupotrebljava svoje mehanizme udarajući na menadžment RTCG kroz odugovlačenje potpisivanja Ugovora Vlade i RTCG o pružanju javnih radiodifuznih usluga 2018-2020 i pokušaje proturanja obaveza koje prijete da i formalno ponište nezavisnost javnog servisa. Vlada odbija i da usvoji kolektivni ugovor RTCG, što vodi blokadi rada RTCG jer menadžment ne može primijeniti sistematizaciju, a to pravdaju potrebom usaglašavanja sa novim, nepostojećim Zakonom o radu! Zamislite kad bi sistem funkcionisao u čekanju na usaglašavanje sa nečim što još ne postoji i dobijate dimenziju apsurda stava kojim se prikriva politički pritisak.

Vlada se nije ogradila od pomoćnika ministra kulture Željka Rutovića, i brata bivše direktorke RTCG Radojke Rutović, koji je vaskrsnuo kroz napade na RTCG. Nijesu zabilježena njegova reagovanja na medije koji su provodili najgnusnije kampanje protiv onih koji nijesu na liniji DPS-a kršeći profesionalne standarde i zakone.

Licimjerne su i žalbe Vlade na neizbalansirano prisustvo na RTCG, a svi oni, iako redovno pozivani, po partijskoj direktivi odbijaju učešće u ključnim informativnim emisijama. Ne znam za državu u kojoj premijer i njegovi najbliži saradnici ne mogu naći termin za gostovanje na javnom servisu u udarnom terminu, ali ga imaju za one medije koji postoje da bi ,,udarali” na neistomišljenike vlasti, i ti im mediji postaju ram u koji hoće da smjeste i RTCG.

MONITOR: Ove nedjelje iz Ženeve stižu vijesti da su i UN zabrinute za nezavisnost RTCG. Potpredsjednik Vlade Zoran Pažin u Ženevi je izjavio da je prioritet Vlade razvoj medijskih sloboda. Kako tumačite ovaj raskorak između dešavanja na domaćem terenu i zaklinjanja u demokratske standarde na najvišim međunarodnim adresama?
ULJAREVIĆ: Svako ko poznaje rad međuvladnih organizacija ozbiljno shvata izražene stavove i preporuke oko slobode medija, a sa akcentom na javni servis, na UPR sastanku u UN, i to od nekih od najuticajnijih demokratskih država. Takvi sastanci se spremaju unaprijed, a situacija u RTCG je eskalirala nedavno. Znači, to pitanje je generisalo veliki diplomatski interes da bi se u onoj formi našlo u Ženevi, a konzistetno je sa porukama koje od istih država vlasti kontinuirano dobijaju.

Crnogorska delegacija je prihvatila najveći broj preporuka. Želim da vjerujem da niko u Vladi neće biti hazarderski nastrojen prema državnom interesu da to pokuša izigrati na domaćem terenu.

MONITOR: Pomenuli ste urušene odnose NVO sektora i Vlade. Čime to ilustrujete kad imamo i u ovom dijelu stav Vlade da je posvećena saradnji sa NVO sektorom?
ULJAREVIĆ: NVO sektor je važan akter u brojnim oblastima od javnog interesa u Crnoj Gori, a i građani to potvrđuju kroz povjerenje koje je veće nego i za važne institucije. Slična je pozicija i kod međunarodnih partnera. To nije došlo ni brzo ni lako, iza toga stoji predani rad. A prljave medijske kampanje koje targetiraju NVO sektor, iza kojih stoje vlasti i njima bliski moćnici, podlo su nastavljene i tokom mandata ove Vlade.

Međuresorska tijela, poput Savjeta za razvoj nevladinog sektora i Operativnog tima Partnerstva za otvorenu upravu, koja bi trebalo da budu platforma za razmjenu mišljenja i unaprijeđenje javnih politika su praktično prestala da funkcionišu. Imamo i primjere kada su pojedini ministri u nekim drugim tijelima pokušali spriječiti zastupljenost kritičkih NVO ili lobirali kod donatora da im se uskrati podrška, a podrže oni njima bliski. Vladina Strategija unaprijeđenja okruženja za djelovanje NVO 2018-2020 urađena je bez NVO sektora i uz ignorisanje naših preporuka. Vlada je donijela odluku, a Glavni grad to potvrdio, da u netransparentnoj proceduri dodijeli 3,697m2 zemljišta uz oslobođenje svih taksi (vrijednost oko 950. 000 EUR) za tri NVO – Građanskoj alijansi (GA), Centru za demokratsku tranziciju (CDT) i Fondu za aktivno građanstvo (Fakt) a za potrebe tzv. Građanske kuće, intervenišući tako diskreciono u autonomno polje djelovanja civilnog društva, a odbijajući do danas da donese akt koji bi zakonski regulisao dodjelu zemljišta i poslovnih prostora za NVO.

Vidimo i kakav je odnos prema Ljekarskoj komori, kao i Sindikatu ljekara, koje Vlada godinu dana šikanirana, a i pošto su uspjeli dobiti svoju tešku bitku njihove muke ne prestaju.

Mogli bi još dosta nabrajati do nezakonite smjene Gorana Đurovića, predstavnika NVO u Savjetu RTCG, a sve je to iz prve godine rada Vlade, uz napomenu da nijedno obećanje koje je premijer dao na jedinom sastanku sa NVO na početku svog rada suštinski nije ispunjeno.

MONITOR: Da li je za očekivati da se Brisel i ostale relevantne međunarodne adrese budu, u narednom periodu, oštrije prema mnogobrojnim nepočinstvima vlasti?
ULJAREVIĆ: Da, i to se već vidi, kako na primjeru ovih apostrofiranih tema – RTCG i civilnog društva, tako i drugih. Brisel nema isti izraz kao mi ovdje, ali odlično detektuje situaciju. Dalja hermetičnost, radikalizacija i inaćenje vlasti može voditi samo aktuelizovanju klauzule balansa, a to ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Ukoliko do toga dođe znaćemo ko nosi odgovornost – onaj ko ima najviše moći a neodgovorno je i za partikularne interese koristi.

MONITOR: Akcija preuzimanja kontrole nad RTCG-om je jedan od znakova da se vlast revnosno priprema za predstojeće izbore. Kako izgledaju pripreme i dogovori opozicije za izbore?
ULJAREVIĆ: Vlast se sistematično priprema za izbore opredijeljena da demonstraciju moći, pritisak na neistomišljenike i insistiranje na podjelama, uz zloupotrebe javnih fondova, a beranski slučaj je kockica u mozaiku davno razrađene slagalice vladanja, iskoristi za imperativno postavljenu pobjedu na izborima.

Sa druge strane, opozicija pokazuje brojne slabosti. Na testu su da sebe prikažu kao nespornu alternativu. Nije realno očekivati puno saglasje, ali jeste veću koordinaciju koja bi rezultirala osjećajem da do promjena može doći kroz potreban nivo stabilnosti. Da bi bili garant stabilnosti i promjena uz afirmaciju evropskih standarda nužno je usaglašenije djelovanje koje bi maksimalno koristilo progresivne društvene kapacitete. Trenutno stanje upućuje na potrebu šire akcije koja bi stala u odbranu demokratskih vrijednosti čime bi se proizveo efekat inkluzije. Znači, opozicione partije traba da idu ka širem zahvatu koji bi bio integralistički a ne partikularno partijski.

Ovdje će izbori i dalje imati deficit legitimiteta, ali i opozicione partije moraju učinkovitije koristiti prilike da ih učine više fer. To zahtijeva i identifikaciju adekvatne strategije djelovanja jer neke lokalne priče ukazuju da je moguća smjenjivost vlasti i pod ovakvim pravilima.

MONITOR: Očekujete li da će predstojeći izbori dodatno produbiti političku krizu?
ULJAREVIĆ: Vlast živi na podjelama, slijedeći princip da su neprijatelji svi koji nijesu bespogovorno s njom. Dugo joj je to prolazilo i u međunarodnoj zajednici koja je primat davala stabilnosti. Sada je demistifikovana ta zamjena teza i naučena je lekcija da nema održive stabilnosti bez demokratije, a demokratija traži dijalog i saradnju različitih aktera oko javnog interesa, jačanje institucija i sužavanje prostora za partikularne interese. To je pitanje razvoja političke kulture, a na tome mora više da radi i vlast i opozicija, kao i ostali segmenti društva. No, za Crnu Goru bi bilo ljekovito da izbori značajnje izmiješaju karte jer bi to podstaklo i promjene unutar postojećih političkih struktura i njihovih pristupa.

Pokoreni Univerzitet

MONITOR: Na Univerzitetu Crne Gore je nakon smjene rektorke Radmile Vojvodić dosta ,,tiho”. Da li je to zatišje pred neku novu buru?
ULJAREVIĆ: UCG je pokoren i neće tu biti bitnijeg talasanja uskoro. Nije Radmila Vojvodić njegovala kritički duh na UCG niti dopuštala demokratska strujanja. Njenom smjenom se demonstriralo nešto drugo, a posljedice za UCG su devastirajuće jer su nastavak spirale gušenja akademskog duha. Slika novog rukovodstva i njegovih podržavalaca je data na skorašnjoj sjednici Senata na kojoj je jedan jedini senator UCG glasao protiv izbora Velimira Rakočevića u zvanje redovnog profesora. Oni su zapravo svi Velimir Rakočević, to nam je danas dominantan format akademskog djelatnika i time njegov slučaj prevazilazi i njega samog kao fenomen. Na drugoj strani treba da upamtimo ime prof. dr Veselina N. Ivanovića, tog jednog glasa protiv, i nade da ima još neko svijetlo na UCG koje nije ugašeno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu

 

 

“Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima”, kaže u razgovoru za Monitor Marko Sošić, istraživač javnih politika Instituta alternativa, komentarišući preporuku da je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi”.

MONITOR: Znamo li mi šta planiraju a šta rade premijer Spajić i njegova Vlada?

SOŠIĆ: Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo pravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo dovoljno:  šta je precizan plan, šta se želi postići, koliko sve to košta. Sve to može imati previsoku cijenu: mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi uprave, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije… Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka.

U oblasti javnih finansija je u ovom pogledu situacija posebno loša. Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”. DRI radi u krnjem sastavu i očigledno je da ih u Vladi ne slušaju. Većina u skupštinskom Odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade, koja se izdaje za nezavisnu i neutralnu. U toj  ogromnoj buci se objektivna i argumentovana riječ teško probija i čuje.

MONITOR: I ako nemamo “mapu puta” Vlada, verbalno,  ne odustaje od ambicioznih obećanja.  Šta očekujete?

SOŠIĆ: Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

MONITOR: Vjerovati ili ne vjerovati “na riječ”?

SOŠIĆ: Za pet mjeseci rada Vlada nije pripremila Fiskalnu strategiju, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. To je dokument koji bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu. Za njega sem Milojka Spajića i Jakova Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

MONITOR: Pomenuli ste program Evropa sad 2. Da li podaci s početka godine podržavaju optimizam s kojim su planirane javne finansije?

SOŠIĆ: Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20 odsto više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek pet odsto od 80-ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru. Svi veliki sektori javne uprave su izvučeni iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate uređuju  kolektivnim pregovaranjem, iako taj Zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji se sada smatraju nepravedno zapostavljeni nagraditi. Konačno, mi ni dalje ne znamo kako Vlada percipira probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja.

MONITOR: Šta je, u tom kontekstu, pokazala lista 1000 najvećih zarada u javnom sketoru?

SOŠIĆ: Ništa. Način na koji je Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru sve je samo ne sistemski i pouzdan. Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade i slično, Ministarstvo objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da zna i vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada, Na primjer, 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

MONITOR: Vlada javnosti  i dalje duguje podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru. Kako onda očekivati jasan plan za smanjenje tog broja?   

SOŠIĆ: O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru nekada se (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020.  do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više niko ni ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”. Na sličan način se nekada ponašala Vlada DPS-a.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana. U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko sedam  hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremeno angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se na  njih troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema ni informacija o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima oko 250 gotovo svakog mjeseca).

MONITOR: Kada smo kod novca, aktuelna je priča o EU fondovima i njihovoj dostupnosti?

SOŠIĆ: Dosta se barata sa poluinformacijama o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije a koliko tek treba da dobijemo. Premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere. Što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, jedno znamo za sigurno: Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novac, nije se sastala još od 2021. godine. Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata.

Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF možete naći da su vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživh sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, jako je važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način. Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da  Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti tretman koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet za 2025.  predaju se već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EDIN FORTO, MINISTAR KOMUNIKACIJA I PROMETA U VIJEĆU MINISTARA BiH: Otvaranje pregovora sa EU jedna od najpozitivnijih stvari za BiH od sticanja nezavisnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otvaranjem pregovora  otvoriće se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo  tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika

 

 

 MONITOR: Dok ovaj broj Monitora ide u štampu,  Evropsko vijeće odlučuje   o otvaranju pristupnih pregovora BiH za članstvo u  EU. Jeste li optimista i šta otvaranje znači za BiH?

FORTO: Kad vaši čitaoci budu čitali ovaj intervju, odluka o otvaranju pristupnih pregovora bi trebala biti donesena. Uvjeren sam da će biti pozitivna. Bit će to najveći iskorak BiH ka EU, ali i generalno jedna od najpozitivnijih stvari koja nam se dogodila od sticanja nezavisnosti. Otvoriće  se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo  bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika. Vjerujem da će postojati, jer u BiH postoji konsenzus po pitanju zajedničke budućnosti svih naših građana u EU. Ne vidim niti jedan razlog da političari ne udovolje tom zahtjevu naših ljudi da kod kuće žive kao u Evropi, da ne moraju odlaziti. Odnosno, građani će, vjerujem, neminovno birati političare koji će BiH brzim koracima voditi u EU. To će se desiti pogotovo nakon otvaranja pregovora, jer je eurointegracijskim politikama dat vjetar u leđa. Imali smo dugačak zastoj na EU putu i pomalo je u očima građana priča o integracijama bila spala s vrha političkih prioriteta, ali sada se opet vraća u sami vrh njihovih očekivanja.

MONITOR: Još se ne zna šta će biti sa sa zahtjevom visokog predstavnika Kristijana Šmita da se izglasaju  promjene  Izbornog zakona BiH koje bi doprinijele integritetu izbornog procesa.  Za dublje promjene Izbornog zakona potrebne su promjene ustava. Može li se tu naći rješenje, jer Šmit nema ovlašćenje da mijenja ustav?

FORTO: Za integritet izbornog procesa nisu nužne nikakve promjene Ustava. Vjerujem da će u vezi s tim doći do dogovora između stranaka koje su vlast na državnom nivou. Ako ne dođe, nema sumnje da će neophodne izmjene biti nametnute.

S druge strane, kad se govori o obuhvatnijim rješenjima koja bi zadirala u Ustav, ključno je to koliko je ko spreman na kompromis. Naša stranka ima prijedlog da imamo jednog predsjednika, umjesto tročlanog Predsjedništva, čije bi ovlasti bile ceremonijalne. Birala bi ga Parlamentarna skupština BiH, bio bi ograničen na jedan mandat i imao bi potpredsjednika koji ne bi mogao biti iz istog naroda. Skupa s predsjedavajućim i zamjenikom Parlamentarne skupštine BiH, te četiri osobe bi bile iz reda tri konstitutivna naroda i Ostalih. Vanjska politika, odbrana i imenovanja ambasadora, čime se sad bavi tročlano Predsjedništvo, bili bi prebačeni na Vijeće ministara.

MONITOR: Na pomolu je još jedan prijedlog rezolucije koja se odnosi na genocid u Srebrenici a koju priprema ambasador u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH,  Željka Cvijanović, je već negativno reagovala na tu ideju. Ima li nade za  dogovor oko pristupa ovoj važnoj temi na nivou Vlade BiH, ako već ne u Predsjedništvu?

FORTO: Lako bi se dogovorio pristup toj temi, kad bi se uvažavale činjenice. Mi imamo problem s tim da jedna strana negira sudski dokazanu činjenicu, a to je da je genocid počinjen i da su počinioci jasno označeni. U vezi s činjenicama ne može biti kompromisa, na njih se pristaje, pogotovo kad je riječ o sudskim presudama. Naravno da podržavam svaki vid širenja istine o genocidu u Srebrenici, tim više što se radi o svjetski relevantnoj političkoj platformi kakva je Generalna skupština UN-a.

MONITOR: Nedavno je Skupština Crne Gore usvojila sporazum za izgradnju mosta preko rijeke Tare, koji je veoma važan za poboljšavanje saobraćajnih veza između BiH i Crne Gore. Da li se sa otpočinjenjem radova kasnilo u očekivanju potvrde crnogorskog parlamenta – s obzirom da je dogovor o unapređenju inače veoma loših saobraćajnih veza, napravljen još 2021.?

FORTO: Ova tema je prioritet u radu Ministarstva komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine. Jedna velika mrlja iz prošlosti kad je u pitanju saradnja dvije države, te jedna velika prilika u sadašnjosti da se unaprijedi kvalitet života ovog kraja. Dugo vremena je ova tema na dnevnom redu sa puno, rekao bih i previše, propuštenih prilika. Ne bih se vraćao u prošlost i bavio propuštenim prilikama. Danas imamo jasnu viziju – moderna saobraćajnica Brod na Drini – Šćepan Polje, koja povezuje glavne gradove dvije države Sarajevo i Podgoricu, sa novim međudržavnim mostom na rijeci Tari, te savremenim integrisanim graničnim prelazom na teritoriji Crne Gore.

MONITOR: U Sarajevu ste nedavno dogovorili „ prvi postdejtonski zajednički projekat sa Srbijom“, o modernizaciji pruge koja ide od Doboja do Rume. Tom prilikom ste u prisustvu ministra u Vladi Srbije Gorana Vesića, govorili o značaju povezivanja u regionu koje će, kako ste rekli, za Vas biti prioritet. Koliki je značaj ovog povezivanja?

FORTO: Željeznice su generator ekonomskog razvoja, ekološke održivosti, te osnova razvoja saobraćajnog sistema.

Sve one probleme koje imamo u cestovnom saobraćaju a tiču se zagađenja vazduha i sigurnosti prometa, možemo riješiti aktivnim razvojem željezničke infrastrukture.

Potrebno je uložiti ogromne napore i sredstva u rekonstrukciju i modernizaciju željezničke infrastrukture, posebno sa aspekta dva željeznička pravca, Koridora Vc koji od juga na sjever Luku Ploče preko Šamca povezuje sa Budimpeštom, te pravca koji preko Novog Grada, Banjaluke, Doboja, Tuzle i Zvornika predstavlja glavnu vezu na osi istok – zapad.

Jedan od prioriteta je uspostavljanje putničkih linija koje bi Mostar, Sarajevo i Banjaluku željeznički uvezali za Zagrebom i Beogradom i dalje sa ostatkom Evrope. Sporazum o željezničkim graničnim procedurama na koridoru Vc pregovaramo sa Vladom Republike Hrvatske.

Također, rekonstrukcija pruge Doboj – Tuzla – Zvornik – Šabac – Ruma je zajednički projekat na kome radimo sa Vladom Republike Srbije. Uspjeli smo da skrenemo pažnju sa cestovnog povezivanja na željezničko povezivanje, i to je već veliki korak. Potreban nam je jak unutrašnji dijalog u Bosni i Hercegovini, na čemu trenutno radimo. Na kraju, potreban nam je zajednički nastup prema finansijskim institucijama sa pripremljenim projektima.

Željeznički saobraćaj ima ogroman potencijal za dalji privredni razvoj Bosne i Hercegovine u okviru regiona, te u okviru Evropske unije, što, prije svega, zavisi od našeg dogovora i aktivne realizacije postavljenih prioriteta.

 

Odlična saradnja sa crnogorskom vladom oko izgradnje  puteva

 

MONITOR: Sarajevo i Podgorica  su dva najlošije povezana glavna grada u državama bivše Jugoslavije.  Da li je  problem novac,  unutrašnji odnosi u BiH ili je potrebno uspostavljanje bolje komunikacije izvršnih vlasti u BiH i Crnoj Gori?

FORTO: Saradnja sa crnogorskom stranom je u ovom trenutku odlična, u toku je projektovanje crnogorskog dijela pristupnog puta do novog mosta. Glavni projekat za pristupni put i novi most imamo urađen, provodimo određena ažuriranja dokumentacije.

Poslije svih ovih godina, moja očekivanja su da u ljetnom periodu raspišemo tender za gradnju mosta i priključnih dionica u skladu sa međudržavnim sporazumom koji je sad u punoj primjeni.

Također, imamo i više puta ponovljenu spremnost Evropske unije da sufinansira gradnju ovog puta kroz Plan rasta i Investicioni okvir za Zapadni Balkan.

Čini mi se da smo danas, prvi put, svi na istom zadatku i svi sa istim ciljem. Svjetska banka i EBRD sarađuju na projektu, tako da očekujem da istovremeno krene gradnja dionice od Broda na Drini do Šćepan Polja. U narednih par godina, nakon izgradnje, put od Podgorice do Sarajeva bi trajao znatno kraće, što bi otvorilo dodatni ekonomski potencijal saradnje dvije zemlje. Moramo sve resurse staviti na raspolaganje da se ovo pitanje završi u korist svih naših građana sa obje strane granice.

MONITOR:  Crnogorska vlada, u srednjeročnim planovima, najavljuje i uspostavljanje brze ceste Sarajevo-Pljevlja-Bijelo Polje, pa preko Kosova-do Turske. Da li ste u toku sa ovim najavama i šta mislite o ovom projektu?

FORTO: U Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine pozdravljamo svaku inicijativu čija bi realizacija doprinijela boljem regionalnom povezivanju. Zapravo, ovdje razgovaramo o izgradnji putnog pravca koje Sarajevo, preko Višegrada, uvezuje sa mrežom autoputeva u Republici Srbiji, te putu koji sa ove konekcije preko Goražda i Čajniča ide ka Pljevljima u Crnoj Gori.

U BiH trenutno ispitujemo šta je do sada rađeno od dokumentacije kad je u pitanju unapređenje postojeće saobraćajnice Goražde – Pljevlja, te smo, u razgovorima sa crnogorskom stranom, dogovorili da uradimo idejno rješenje kako bismo i tehnički utvrdili opravdanost ulaganja na ovom putnom pravcu.

Svakako, ideja koju trebamo iskoristiti i izvući maksimum, prije svega za stanovništvo na tom području u Bosni i Hercegovini, koje danas, realno govoreći, nema odgovarajuće uslove za održiv život. O ovoj temi nas očekuju ozbiljniji pregovori uskoro.

 

Grđansko ne podrazumijeva negiranje etničkog

 

MONITOR: Predsjednik ste Naše stranke, građanske partije.  Školovali ste se  i dugo živjeli u SAD. Ministar ste u Vladi zemlje koja je Dejtonskim sporazumom u velikoj mjeri politički-institucionalno usporena  etno-nacionalnim principom organizovanja vlasti. Može li se BiH učiniti funkcionalnijom  i građanskom državom?

FORTO: Može, naravno. Pritom treba znati da se pod građanskim ne podrazumijeva negiranje etničkog. Potrebno je napraviti balans između građanskog i etničkog principa. Bezuslovno implementirati sve presude koje će omogućiti svakom građaninu BiH da se kandidira na sve političke pozicije, a pitanja vitalnog nacionalnog interesa svesti na ono na šta se zaista mogu odnositi. Danas u BiH sve može biti dovedeno u pitanje pod krinkom vitalnog nacionalnog interesa koji bi se inače trebao odnositi na zaštitu kulturnog i vjerskog identiteta.

Ako ćemo građansku državu gledati tako, kao balans etničkog i građanskog principa u izgradnji društva, onda ju je moguće izgraditi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Još smo na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislite da ulicom koja nosi naziv po Pavlu Bulatoviću, mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt

 

MONITOR: Kako komentarišete način na koji je izabran novi v.d direktora Uprave policije?

PEPIĆ: U tradicionalnom društvu za većinu političkih aktera od ” životne ” je važnosti kontrola bezbjednosnog sektora. Mnogo ih više interesuje čiji je bezbjednosni sektor, nego kakav je. To je slučaj sa svim vladama kako do  tridesetog avgusta 2020. godine, tako i kasnije. Osim što se dok je DPS vladao sve odvijalo iza kulisa, jer je Đukanović mogao da ” presječe “.

Sukobi o tome čiji je bezbjednosni sektor najviše štete donose baš bezbjednosnom sektoru.  To važi i za sagu o imenovanju, razrešenju, vraćanju , pa opet razrješenju Zorana Brđanina  kao i za  borbu između Demokrata i PES- a oko toga čiji će kandidat biti v.d.direktora policije.  Neophodno je da se  taj resor profesionalizuje. „Takmičenje” čiji će biti i ko će ga kontrolisati , dovelo nas je praktično u situaciju  da on ne bude dobar ni za koga.

MONTOR:  Kako vidite instistranje Demokrata da jedna od ulica u Podgorici nosi ime po Pavlu Bulatoviću, minsitru policije u vrijeme deportacija bosanskohercegovackih izbjeglica?

PEPIĆ: Svako ima pravo na svoje stavove i inicijative. Tako ni ova i ovakva inicijativa Demokrata da jedna ulica u Podgorici, dobije ime Pavla Bulatovića , nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova CG ( 1990-1992 g) , potom saveznog ministra policije (1992-1993g.) , a onda i ministra Odbrane SRJ (1993-2000g), koji je ubijen u Beogradu februara 2000,  nije nezakonita. Ali nije dobra i nije svrsishodna iz principijelnih i ljudskih razloga.

Bulatović je bio  ministar unutrašnjih poslova u vrijeme neljudskih postupaka crnogorske policije , koja je u maju 1992. godine hvatala izbjeglice i isporučivši ih vojsci RS u ratom zahvaćenoj BiH, direktno poslala u smrt više desetina onih koji su pokušali da nađu spas u Crnoj Gori.  Policija ih je, kako se kasnije ispostavilo po telegramu, nalogu,  koji je poslao ministar Bulatović, privela pa potom vratila u BiH, gdje su skoro  svi likvidirani.

Ne treba zaboraviti ni to da je  Bulatović, nakon deportacije, bio i ministar unutrašnjih poslova SRJ, kao i ministar odbrane do njegovog ubistva.  Dugačak je spisak događaja  koji su se desili za vrijeme ministrovanja Pavla Bulatovića: slanje jedinice crnogorske policije 1991. godine  ” operacija Dubrovnik” , slučaj ” Štrpci” 1993. godine,  hapšenje čelnika SDA 1994. godine., Srebrenica 1995. godine   …I mnogo, mnogo toga još. Naravno da ja za ove i ovakve događaje ne mogu i neću da u potpunosti okrivim  Bulatovića. Ali je činjenica da je on tada bio na visokim pozicijama u resorima ” prinude”.
Tako da uz sav  pijetet prema pokojnom Bulatoviću, mislim da nije u redu da se po njemu nazove jedna ulica u Podgorici. Zamislite da tom ulicom  mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt.

MONITOR: Demokrate  Bulatovića  poistovjećuju sa žrtvama kriminalnog sistema poput recimo policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića.

PEPIĆ: Čuo sam argumentaciju Demokrata. Koliko je poznato širokoj javnosti, ni do dan- danas , u otkrivanju nalagodavaca , počinilaca i motiva ubistva  Pavla Bulatovića ( koje se dogodilo 07.02.2000g u restoranu FK ” Rad” na Banjici u Beogradu) se nije puno odmaklo! Dakle, nadležni organi nijesu dali prave i konačne odgovore.

Nije u redu da se po pitanjima nečijeg stradanja manipuliše.Ubistvo Pavla Bulatovića, ne mogu staviti u isti kontekst i ” koš” sa ubistvom visokog policijskog službenika g. Slavoljuba Šćekića, koji se desio na praktično njegovom kućnom pragu ( 30.08.2005.). Njegovo ubistvo je bio direktan atak na demokratsku i građansku Crnu Goru. Zaista je više nego sramno  da se po ovom pitanju nije u potpunosti zadovoljila pravda. Svi mi , kojima je istinski stalo da što prije Crna Gora  postane normalna država i  društvo za život , moramo da insistiramo da se ovaj zločin u potpunosti riješi.

Po ovom  hrabrom borcu protiv kriminala , Policijska akademija u Danilovgradu, trebalo je da nosi  ime.

MONITOR: Inicijativa za smjenu šefa parlamenta Andrije Mandića nije izglasana u Skupštini. Kako komentarišete sjednicu parlamenta na kojoj se o tome raspravljalo, te odnos političkih partija prema ovom pitanju?

PEPIĆ: Inicijativa za smjenu šefa Parlamenta Andrije Mandića je bila i legalna i legitimna.  I za razvoj demokratije u nas i dobrodošla. No , bez obzira na argumente onih koji su podnijeli tu inicijativu za Mandićevu smjenu, kao i onih koji su bili protiv,  nijesmo čuli ništa novo.
Ista meta, isto odstojanje. Moram da primijetim,  međutim, da su neki koji su napadali Andriju Mandića ” zbog trobojke u Parlamentu i zbog dočeka Dodika ” bili sljedbenici onih , koji su pod tom trobojkom , dobijali sve izbore do 2020, kao i to da su nekadašnji njihovi šefovi i idoli, donedavno imali prisnu saradnju sa Dodikom. No , i to je demokratski. Kao i to  što su većinski poslanici CG Parlamenta, bili protiv toga da se izgalasa nepovjerenje Andriji Mandiću. Jasno je međutim i to da u Crnoj Gori  nijesu toliko bitni ideološki stavovi i principi , već da prevagu imaju , skoro pa isključivo politički, pa bogami i lični interesi i razlozi.

MONITOR: Stigla je i  izjava visokog amerčkog funkcionera Gabrijela Eskobara da „ kroz mnoge stvari koje radi šef parlamenta nismo vidjeli posvećenost evroatlantskim integracijama”.

PEPIĆ: Moramo da shvatimo i prihvatimo da se  ” veliki”  isključivo ponašaju u skladu sa njihovim interesima. Da oni u tome  uvijek traže one koji će ih i sprovoditi, bez neke velike suzdržanosti u malim zemljama i društvima  kao što je naše.
Tako ja i vidim ovu i ovakvu izjavu.  Prosto on na ovaj i ovakav način, hoće da “skrene pažnju“, ali i da pokaže svoju moć.

No , nije toliko bitno  koliko je neko jak da vam nametne da ga morate bespogovorno slušati . Već   koliko je neko spreman i jak , da se, argumentovano  tome odupre.

Moram da priznam da mi  priča o euroatlantskim integracijama , sve više liči i poprima oblik floskule.  Što god da se radi, politički akteri  se  kriju iza onoga “mi smo za Evropu i zapadne vrijednosti, a vi nijeste i kočite ih “.

, Eskobarova izjava u najmanju ruku nije bila u potpuno diplomatskom ” tonu “.  Andrija Mandić je legalni i legitimni predsjednik Parlamenta Crne Gore.  A ta se činjenica , voljeli ga mi ili ne, uvažavao ga neko  ili ne,  mora prihvatiti. Sugestije i savjete treba poštovati i slušati. Ali ih i ne moramo bespogovorno izvršavati.

MONITOR: Vlasti glasno i optimistično najavljuju brzo dobijanje završnih mjerila za poglavlje 23, 24. Jesmo li i dalje  tek  na početku kada je u pitanju vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, pa i sučavanje sa ratnom prošlošću, koje je dio ovog poglavlja?

PEPIĆ: Bez obzira što nam vlasti glasno i optimistično najavljuju  da tek , evo što nijesmo “, plašim se da smo po mnogim pitanjima na samom početku.
Što se tiče borbe protiv korupcije i kriminala,  nešto se radi i uradilo se. Naročito se po tom pitanju istaklo tužilaštvo, od čega najviše Specijalno tužilaštvo. Ali, tužilaštvo je samo stranka u postupku. Presude donosi sud. Ako nekoga uhvatimo i privedemo , postupak sve dok se sudski i ne završi, nije u potpunosti procesuiran.

Uz sve to, evo mi se skoro pa uopšte, sem deklarativno, nijesmo suočili sa ratnom prošlošću.  A da ima većinski političke volje  i da su naši politički akteri istinski i bespogovorno za primjenu EU principa to i ne bi bio preveliki problem.

MONITOR: Mogu li aktuelne političke klase, i nakon rekonstrukcije Vlade, od ove zemlje napraviti evropsko društvo, odnosno društvo evropskih vrijednosti?

PEPIĆ: Moram da kažem –  više nego teško. Mnogo toga je nakon 30.08.2020. godine propušteno i izgubljeno. Rekao  bih  da je kod mnogih iskrenih boraca za  prave vrijednosti i nade sve manje.
Dobro je što je  višedecenijska vlast smijenjena, a glavni ” pokrovitelj” te i takve vlasti izgubio na predsjedničkim izborima prošle godine. Ali, bogami, oni koji su ih naslijedili  malo su uradili, a negdje ni malo,  na promjeni ” uspostavljenih ” vrijednosti .
I dalje smo  partitokratsko društvo. Skoro pa isključivo u primjeni su tipično partijska imenovanja i angažovanja. I dalje se skoro pa isključivo bira po onom starom i nanovo usavršenom sistemu ” nije važno koliko znaš, nego je puno bitnije koga znaš “. I dalje se držimo onoga ” važno je da samo da su naši “.
Partije u Crnoj Gori  djeluju više kao  agencije za zapošljavanje i ispunjavanje želja , nego kao političke organizacije. Sve dok to bude tako, teško da možemo napredovati.
Ipak, nade ima. Makar smo počeli da mijenjamo vlasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo