Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: DPS trese granu na kojoj sjedi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste izjavili da su DPS i njeni koalicioni partneri egzekutori akcije partijskog osvajanja RTCG, koja je smišljena u vrhu DPS-a i Vlade. Ta akcija je do sada za vlast bila uspješna, koji epilog očekujete?
ULJAREVIĆ: Pirova je to pobjedu DPS-a i Vlade, jer su tom nepametno osmišljenom i brutalno izvedenom akcijom vlasti ogolile svoje kapacitete u dijelu ,,privrženosti” demokratskim i evropskim vrijednostima. Odsustvo osjećanja za realni kontekst ih je i dovelo u poziciju da su naspram sebe mobilisali na saradnju oko ovog pitanja mrežu različitih aktera.

Prvi put poslije obnove nezavisnosti, crnogorske vlasti se konftrontiraju i sa ključnim spoljno-političkim partnerima koji su unisoni u stavu da nezavisnost javnog servisa RTCG mora biti zaštićena, uz osudu nezakonite politički motivisane smjene članova Savjeta i pritisaka na menadžement RTCG. To je konfrontacija sa sopstvenim osloncem, čime vlasti počinju da tresu granu na kojoj sjede. U sadejstvu sa već ozbiljno urušenim odnosima sa najrazvijenijim dijelom civilnog društva i kritički orijentisanim medijima, to može biti prilično neugodno za vlasti u nastupajućem periodu, čak i da nema izbornih aktivnosti u kojima će i opozicione partije koristiti svoj prostor da se intenzivnije suprostave DPS-u.

MONITOR:Insistirate da se radi o zajedničkoj akciji DPS- a i Vlade?
ULJAREVIĆ: To jeste organizovani poduhvat sa jasnim ulogama DPS-a i Vlade, uz saučesništvo koalicionih partnera, kroz ćutanje ili odobravanje.

Oni koji sjede u Skupštini po partijskoj direktivi sprovode nezakonite postupke i glasaju za nezakonite odluke kako bi Savjet RTCG prekomponovali u sopstveno ogledalo, odnosno poslušnu glasačku mašinu DPS vrhuške.

Paralelno, Vlada zloupotrebljava svoje mehanizme udarajući na menadžment RTCG kroz odugovlačenje potpisivanja Ugovora Vlade i RTCG o pružanju javnih radiodifuznih usluga 2018-2020 i pokušaje proturanja obaveza koje prijete da i formalno ponište nezavisnost javnog servisa. Vlada odbija i da usvoji kolektivni ugovor RTCG, što vodi blokadi rada RTCG jer menadžment ne može primijeniti sistematizaciju, a to pravdaju potrebom usaglašavanja sa novim, nepostojećim Zakonom o radu! Zamislite kad bi sistem funkcionisao u čekanju na usaglašavanje sa nečim što još ne postoji i dobijate dimenziju apsurda stava kojim se prikriva politički pritisak.

Vlada se nije ogradila od pomoćnika ministra kulture Željka Rutovića, i brata bivše direktorke RTCG Radojke Rutović, koji je vaskrsnuo kroz napade na RTCG. Nijesu zabilježena njegova reagovanja na medije koji su provodili najgnusnije kampanje protiv onih koji nijesu na liniji DPS-a kršeći profesionalne standarde i zakone.

Licimjerne su i žalbe Vlade na neizbalansirano prisustvo na RTCG, a svi oni, iako redovno pozivani, po partijskoj direktivi odbijaju učešće u ključnim informativnim emisijama. Ne znam za državu u kojoj premijer i njegovi najbliži saradnici ne mogu naći termin za gostovanje na javnom servisu u udarnom terminu, ali ga imaju za one medije koji postoje da bi ,,udarali” na neistomišljenike vlasti, i ti im mediji postaju ram u koji hoće da smjeste i RTCG.

MONITOR: Ove nedjelje iz Ženeve stižu vijesti da su i UN zabrinute za nezavisnost RTCG. Potpredsjednik Vlade Zoran Pažin u Ženevi je izjavio da je prioritet Vlade razvoj medijskih sloboda. Kako tumačite ovaj raskorak između dešavanja na domaćem terenu i zaklinjanja u demokratske standarde na najvišim međunarodnim adresama?
ULJAREVIĆ: Svako ko poznaje rad međuvladnih organizacija ozbiljno shvata izražene stavove i preporuke oko slobode medija, a sa akcentom na javni servis, na UPR sastanku u UN, i to od nekih od najuticajnijih demokratskih država. Takvi sastanci se spremaju unaprijed, a situacija u RTCG je eskalirala nedavno. Znači, to pitanje je generisalo veliki diplomatski interes da bi se u onoj formi našlo u Ženevi, a konzistetno je sa porukama koje od istih država vlasti kontinuirano dobijaju.

Crnogorska delegacija je prihvatila najveći broj preporuka. Želim da vjerujem da niko u Vladi neće biti hazarderski nastrojen prema državnom interesu da to pokuša izigrati na domaćem terenu.

MONITOR: Pomenuli ste urušene odnose NVO sektora i Vlade. Čime to ilustrujete kad imamo i u ovom dijelu stav Vlade da je posvećena saradnji sa NVO sektorom?
ULJAREVIĆ: NVO sektor je važan akter u brojnim oblastima od javnog interesa u Crnoj Gori, a i građani to potvrđuju kroz povjerenje koje je veće nego i za važne institucije. Slična je pozicija i kod međunarodnih partnera. To nije došlo ni brzo ni lako, iza toga stoji predani rad. A prljave medijske kampanje koje targetiraju NVO sektor, iza kojih stoje vlasti i njima bliski moćnici, podlo su nastavljene i tokom mandata ove Vlade.

Međuresorska tijela, poput Savjeta za razvoj nevladinog sektora i Operativnog tima Partnerstva za otvorenu upravu, koja bi trebalo da budu platforma za razmjenu mišljenja i unaprijeđenje javnih politika su praktično prestala da funkcionišu. Imamo i primjere kada su pojedini ministri u nekim drugim tijelima pokušali spriječiti zastupljenost kritičkih NVO ili lobirali kod donatora da im se uskrati podrška, a podrže oni njima bliski. Vladina Strategija unaprijeđenja okruženja za djelovanje NVO 2018-2020 urađena je bez NVO sektora i uz ignorisanje naših preporuka. Vlada je donijela odluku, a Glavni grad to potvrdio, da u netransparentnoj proceduri dodijeli 3,697m2 zemljišta uz oslobođenje svih taksi (vrijednost oko 950. 000 EUR) za tri NVO – Građanskoj alijansi (GA), Centru za demokratsku tranziciju (CDT) i Fondu za aktivno građanstvo (Fakt) a za potrebe tzv. Građanske kuće, intervenišući tako diskreciono u autonomno polje djelovanja civilnog društva, a odbijajući do danas da donese akt koji bi zakonski regulisao dodjelu zemljišta i poslovnih prostora za NVO.

Vidimo i kakav je odnos prema Ljekarskoj komori, kao i Sindikatu ljekara, koje Vlada godinu dana šikanirana, a i pošto su uspjeli dobiti svoju tešku bitku njihove muke ne prestaju.

Mogli bi još dosta nabrajati do nezakonite smjene Gorana Đurovića, predstavnika NVO u Savjetu RTCG, a sve je to iz prve godine rada Vlade, uz napomenu da nijedno obećanje koje je premijer dao na jedinom sastanku sa NVO na početku svog rada suštinski nije ispunjeno.

MONITOR: Da li je za očekivati da se Brisel i ostale relevantne međunarodne adrese budu, u narednom periodu, oštrije prema mnogobrojnim nepočinstvima vlasti?
ULJAREVIĆ: Da, i to se već vidi, kako na primjeru ovih apostrofiranih tema – RTCG i civilnog društva, tako i drugih. Brisel nema isti izraz kao mi ovdje, ali odlično detektuje situaciju. Dalja hermetičnost, radikalizacija i inaćenje vlasti može voditi samo aktuelizovanju klauzule balansa, a to ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Ukoliko do toga dođe znaćemo ko nosi odgovornost – onaj ko ima najviše moći a neodgovorno je i za partikularne interese koristi.

MONITOR: Akcija preuzimanja kontrole nad RTCG-om je jedan od znakova da se vlast revnosno priprema za predstojeće izbore. Kako izgledaju pripreme i dogovori opozicije za izbore?
ULJAREVIĆ: Vlast se sistematično priprema za izbore opredijeljena da demonstraciju moći, pritisak na neistomišljenike i insistiranje na podjelama, uz zloupotrebe javnih fondova, a beranski slučaj je kockica u mozaiku davno razrađene slagalice vladanja, iskoristi za imperativno postavljenu pobjedu na izborima.

Sa druge strane, opozicija pokazuje brojne slabosti. Na testu su da sebe prikažu kao nespornu alternativu. Nije realno očekivati puno saglasje, ali jeste veću koordinaciju koja bi rezultirala osjećajem da do promjena može doći kroz potreban nivo stabilnosti. Da bi bili garant stabilnosti i promjena uz afirmaciju evropskih standarda nužno je usaglašenije djelovanje koje bi maksimalno koristilo progresivne društvene kapacitete. Trenutno stanje upućuje na potrebu šire akcije koja bi stala u odbranu demokratskih vrijednosti čime bi se proizveo efekat inkluzije. Znači, opozicione partije traba da idu ka širem zahvatu koji bi bio integralistički a ne partikularno partijski.

Ovdje će izbori i dalje imati deficit legitimiteta, ali i opozicione partije moraju učinkovitije koristiti prilike da ih učine više fer. To zahtijeva i identifikaciju adekvatne strategije djelovanja jer neke lokalne priče ukazuju da je moguća smjenjivost vlasti i pod ovakvim pravilima.

MONITOR: Očekujete li da će predstojeći izbori dodatno produbiti političku krizu?
ULJAREVIĆ: Vlast živi na podjelama, slijedeći princip da su neprijatelji svi koji nijesu bespogovorno s njom. Dugo joj je to prolazilo i u međunarodnoj zajednici koja je primat davala stabilnosti. Sada je demistifikovana ta zamjena teza i naučena je lekcija da nema održive stabilnosti bez demokratije, a demokratija traži dijalog i saradnju različitih aktera oko javnog interesa, jačanje institucija i sužavanje prostora za partikularne interese. To je pitanje razvoja političke kulture, a na tome mora više da radi i vlast i opozicija, kao i ostali segmenti društva. No, za Crnu Goru bi bilo ljekovito da izbori značajnje izmiješaju karte jer bi to podstaklo i promjene unutar postojećih političkih struktura i njihovih pristupa.

Pokoreni Univerzitet

MONITOR: Na Univerzitetu Crne Gore je nakon smjene rektorke Radmile Vojvodić dosta ,,tiho”. Da li je to zatišje pred neku novu buru?
ULJAREVIĆ: UCG je pokoren i neće tu biti bitnijeg talasanja uskoro. Nije Radmila Vojvodić njegovala kritički duh na UCG niti dopuštala demokratska strujanja. Njenom smjenom se demonstriralo nešto drugo, a posljedice za UCG su devastirajuće jer su nastavak spirale gušenja akademskog duha. Slika novog rukovodstva i njegovih podržavalaca je data na skorašnjoj sjednici Senata na kojoj je jedan jedini senator UCG glasao protiv izbora Velimira Rakočevića u zvanje redovnog profesora. Oni su zapravo svi Velimir Rakočević, to nam je danas dominantan format akademskog djelatnika i time njegov slučaj prevazilazi i njega samog kao fenomen. Na drugoj strani treba da upamtimo ime prof. dr Veselina N. Ivanovića, tog jednog glasa protiv, i nade da ima još neko svijetlo na UCG koje nije ugašeno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo