Povežite se sa nama

INTERVJU

ZENEPA LIKA, PREDSJEDNICA DRUŠTVA DR MARTIN ŠNAJDER JAKOBI: Solana se drži na aparatima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pokrenuli ste peticiju u kojoj tražite da se Savjet za privatizaciju konačno izjasni o pitanju vlasništva ulcinjske Solane. Zašto je to po Vama važno?
LIKA: Kako je i obrazloženo u izjavi dostavljenoj svim njenim potpisnicima, ovom peticijom Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Društvo Dr Martin Schneider-Jacoby traže od Savjeta, na čijem čelu se nalazi premijer Duško Marković, da nakon skoro pet godina „ignorisanja” zahtjeva Privrednog suda, dostavi traženo mišljenje, kako bi se konačno utvrdilo da li je zemljište ulcinjske Solane državna svojina ili je u privatnom vlasništvu.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte još od 2013. godine, nije udovoljio zahtjevu Privrednog suda, kako bi se pravosnažno okončao sudski postupak pokrenut u cilju utvrđivanja vlasništva nad zemljištem nekadašnje fabrike soli Bajo Sekulić. To traženo mišljenje Savjeta za privatizaciju odnosi se na zvanično tumačanje odnosno stav Vlade o spornim odredbama privatizacionog ugovora odnosno prenosa prava svojine na zemljište fabrike. U konkretnom slučaju Savjet treba da dostavi sudu mišljenje o pravičnosti nadoknade za ustupljeno zemljište odnosno da odgovori na pitanje: da li je cijena od pet centi po kvadratnom metru obale mora, zaista adekvatno utvrđena tržišna cijena.

Ovo pitanje smatramo neophodnim preduslovom ne samo za zaštitu ovog lokaliteta već i za ulaganje zainteresovanih investitora u ponovno pokretanje proizvodnje soli. Niko neće ulagati u nešto kada se ne zna „čije je”.

MONITOR: Zašto po Vama Savjet odugovlači da se izjasni o tome?
LIKA: To pitanje treba postaviti Savjetu za privatizaciju. Spekulisati možemo, ali nama je važno da se u što kraćem roku zaštiti ovaj jedinstveni lokalitet kako bi se u narednom koraku moglo ići ka revitalizaciji proizvodnje soli, koja je ključna za ekonomski razvoj Ulcinja i regiona i ujedno i za biodiverzitet Evrope. Jedno svakako jeste očigledno, da je to pitanje škakljivo čim se ne rješava od 2013. godine.

MONITOR: Dugo govorimo o zaštiti Solane. U kakvom je ona trenutno stanju, odnosno njen biodiverzitet?
LIKA: I u peticiji smo kazali da je vrijeme da od priče pređemo na dijela. Situacija na Solani nije dobra. Iako se JP Nacionalni parkovi u okviru njihovih mogućnosti trude, to nije dovoljno. Otkad je inicijativa za zaštitu Solane pokrenuta imamo problem sa pumpama koje svako malo otkazuju, a samim tim morsku vodu koja je od vitalnog značaja za ptice na Solani prekasno ili čak nimalo ne upumpavaju. Nadamo se da nakon zadnje popravke pumpnog postrojenja na Đeranama nećemo imati situaciju kao prethodnih godina da kada je trebala morska voda da se upumpava nje nije bilo. Zbog toga smo imali ljetos umjesto bazena sa slanom vodom (svježom i puno hrane za ptice) pustinju. Skoro svi bazeni su bili suvi.

Da se definitivno promijenila situacija na Solani, pokazuje i to da vi sada imate više slatkovodnih ptica nego tokom prošlih godina kada se so proizvodila. Gnježdenje je propadalo upravo zbog toga što se nije upumpavala morska voda na vrijeme. Sada je prilično puno i kristalizacionih bazena koji su puni „zelenila” halofitne vegetacije pa i trske. To je znak da nema adekvatnog upravljanja ovim prostorom.

MONITOR: Jeste li zadovoljni onim što je Vlada preduzela do sada da zaštiti to područje? Je li to dovoljno?
LIKA: Ne možemo biti zadovoljni. Solana nije zaštićena, pričamo o formalnoj zaštiti kao što to Zakon o zaštiti prirode predviđa. Imajuću u vidu da je Solana prepoznata kao jedno od četiri najznačajnija močvarna staništa za ptice i da je prvi akt o zaštiti donešen davne 1984. godine, kao i da se upis na Ramsar listu čeka evo već nekoliko godina, onda mislim da stvarno ne možemo biti zadovoljni. Možemo slobodno reći da Vlada ne radi dovoljno da konačno zaštiti ovaj dragulj. Solana se drži samo na aparatima.

U članu 37 Zakona o zaštiti prirode stoji: „Za područje za koje organ uprave, na osnovu stručnih analiza, procijeni da ima svojstvo zaštićenog područja ili je pokrenut postupak za stavljanje pod zaštitu tog područja donosi se akt o preventivnoj zaštiti područja”. Znači da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma još kada je preuzelo finalizaciju, odnosno dopunu studije o zaštiti Solane moglo preventivno da je zaštiti. PUP koji jedini prepoznaje Solanu kao zaštićeni prostor je samo planski dokument nižeg reda. Ona se samo posebnim aktom može zaštiti.

Da Vlada nije dovoljno posvećena zaštiti Solane pokazuje i činjenica da se od 2015. u svakom izvještaju o napretku Evropske komisije nalazi zaštita ulcinjske Solane kao jedan od ključnih uslova za Crnu Goru. To nažalost pokazuje nedostatak političke volje, koliko god se zvaničnici trudili da ,,obmanjuju” javnost pa čak i međunarodne institucije.

MONITOR: Crna Gora nije još otvorila poglavlje zaštite životne sredine, koje je jedno od zahtjevnijih. Gdje je Crna Gora u stvari kad je u pitanju zaštita životne sredine?
LIKA: Crna Gora treba da pokaže želju i iskrenu posvećenost za unapređenje životne sredine. Prosto mi je nevjerovatno da zemlja u scru Evrope, Ustavom deklarisana „ekološka država” nije obraćala pažnju zaštiti njenih resursa. Naprotiv, umjesto da sačuvamo našu jedinstvenu prirodu mi nju svakim danom razaramo.

Mislim da nije civilnog sektora koji se bori za očuvanje, zaštitu i unapređenje okoliša, institucije ne bi ništa radile. Prosto je fokus stavljen na valorizaciju resursa na najgori mogući načinu. Crna Gora je zemlja u srcu Evrope koja nema reciklažu, riješenu infrastrukturu otpadnih voda, koja nije u stanju da riješi problem zagađenja vazduha u Pljevljima, koja eksploatiše korita i kanjone zbog „kraktoročnog” profita. Kad se to ima u vidu jasno je da osim na papiru Vlada Crne Gore nikako se ne može dičiti urađenim. Dovoljno je samo prošetati i vidjeti koliko imamo divljih deponija.

Poglavle 27 se gleda samo kroz prizmu potrebnih sredstava i to smatram pogrešnim pristupom. Vlada Crne Gore treba da radi još više u podizanju svijesti o značaju zaštite životne sredine, jer joj je to jedini resurs koji ona ima. Crna Gora je je mala, i mislim da ako ovako dalje nastavimo možemo na priželjkivani „elitni turizam” zaboraviti. Jer na Marsu nema života, i klimatske promjene su očevidne.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo