Povežite se sa nama

INTERVJU

ZENEPA LIKA, PREDSJEDNICA DRUŠTVA DR MARTIN ŠNAJDER JAKOBI: Solana se drži na aparatima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pokrenuli ste peticiju u kojoj tražite da se Savjet za privatizaciju konačno izjasni o pitanju vlasništva ulcinjske Solane. Zašto je to po Vama važno?
LIKA: Kako je i obrazloženo u izjavi dostavljenoj svim njenim potpisnicima, ovom peticijom Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Društvo Dr Martin Schneider-Jacoby traže od Savjeta, na čijem čelu se nalazi premijer Duško Marković, da nakon skoro pet godina „ignorisanja” zahtjeva Privrednog suda, dostavi traženo mišljenje, kako bi se konačno utvrdilo da li je zemljište ulcinjske Solane državna svojina ili je u privatnom vlasništvu.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte još od 2013. godine, nije udovoljio zahtjevu Privrednog suda, kako bi se pravosnažno okončao sudski postupak pokrenut u cilju utvrđivanja vlasništva nad zemljištem nekadašnje fabrike soli Bajo Sekulić. To traženo mišljenje Savjeta za privatizaciju odnosi se na zvanično tumačanje odnosno stav Vlade o spornim odredbama privatizacionog ugovora odnosno prenosa prava svojine na zemljište fabrike. U konkretnom slučaju Savjet treba da dostavi sudu mišljenje o pravičnosti nadoknade za ustupljeno zemljište odnosno da odgovori na pitanje: da li je cijena od pet centi po kvadratnom metru obale mora, zaista adekvatno utvrđena tržišna cijena.

Ovo pitanje smatramo neophodnim preduslovom ne samo za zaštitu ovog lokaliteta već i za ulaganje zainteresovanih investitora u ponovno pokretanje proizvodnje soli. Niko neće ulagati u nešto kada se ne zna „čije je”.

MONITOR: Zašto po Vama Savjet odugovlači da se izjasni o tome?
LIKA: To pitanje treba postaviti Savjetu za privatizaciju. Spekulisati možemo, ali nama je važno da se u što kraćem roku zaštiti ovaj jedinstveni lokalitet kako bi se u narednom koraku moglo ići ka revitalizaciji proizvodnje soli, koja je ključna za ekonomski razvoj Ulcinja i regiona i ujedno i za biodiverzitet Evrope. Jedno svakako jeste očigledno, da je to pitanje škakljivo čim se ne rješava od 2013. godine.

MONITOR: Dugo govorimo o zaštiti Solane. U kakvom je ona trenutno stanju, odnosno njen biodiverzitet?
LIKA: I u peticiji smo kazali da je vrijeme da od priče pređemo na dijela. Situacija na Solani nije dobra. Iako se JP Nacionalni parkovi u okviru njihovih mogućnosti trude, to nije dovoljno. Otkad je inicijativa za zaštitu Solane pokrenuta imamo problem sa pumpama koje svako malo otkazuju, a samim tim morsku vodu koja je od vitalnog značaja za ptice na Solani prekasno ili čak nimalo ne upumpavaju. Nadamo se da nakon zadnje popravke pumpnog postrojenja na Đeranama nećemo imati situaciju kao prethodnih godina da kada je trebala morska voda da se upumpava nje nije bilo. Zbog toga smo imali ljetos umjesto bazena sa slanom vodom (svježom i puno hrane za ptice) pustinju. Skoro svi bazeni su bili suvi.

Da se definitivno promijenila situacija na Solani, pokazuje i to da vi sada imate više slatkovodnih ptica nego tokom prošlih godina kada se so proizvodila. Gnježdenje je propadalo upravo zbog toga što se nije upumpavala morska voda na vrijeme. Sada je prilično puno i kristalizacionih bazena koji su puni „zelenila” halofitne vegetacije pa i trske. To je znak da nema adekvatnog upravljanja ovim prostorom.

MONITOR: Jeste li zadovoljni onim što je Vlada preduzela do sada da zaštiti to područje? Je li to dovoljno?
LIKA: Ne možemo biti zadovoljni. Solana nije zaštićena, pričamo o formalnoj zaštiti kao što to Zakon o zaštiti prirode predviđa. Imajuću u vidu da je Solana prepoznata kao jedno od četiri najznačajnija močvarna staništa za ptice i da je prvi akt o zaštiti donešen davne 1984. godine, kao i da se upis na Ramsar listu čeka evo već nekoliko godina, onda mislim da stvarno ne možemo biti zadovoljni. Možemo slobodno reći da Vlada ne radi dovoljno da konačno zaštiti ovaj dragulj. Solana se drži samo na aparatima.

U članu 37 Zakona o zaštiti prirode stoji: „Za područje za koje organ uprave, na osnovu stručnih analiza, procijeni da ima svojstvo zaštićenog područja ili je pokrenut postupak za stavljanje pod zaštitu tog područja donosi se akt o preventivnoj zaštiti područja”. Znači da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma još kada je preuzelo finalizaciju, odnosno dopunu studije o zaštiti Solane moglo preventivno da je zaštiti. PUP koji jedini prepoznaje Solanu kao zaštićeni prostor je samo planski dokument nižeg reda. Ona se samo posebnim aktom može zaštiti.

Da Vlada nije dovoljno posvećena zaštiti Solane pokazuje i činjenica da se od 2015. u svakom izvještaju o napretku Evropske komisije nalazi zaštita ulcinjske Solane kao jedan od ključnih uslova za Crnu Goru. To nažalost pokazuje nedostatak političke volje, koliko god se zvaničnici trudili da ,,obmanjuju” javnost pa čak i međunarodne institucije.

MONITOR: Crna Gora nije još otvorila poglavlje zaštite životne sredine, koje je jedno od zahtjevnijih. Gdje je Crna Gora u stvari kad je u pitanju zaštita životne sredine?
LIKA: Crna Gora treba da pokaže želju i iskrenu posvećenost za unapređenje životne sredine. Prosto mi je nevjerovatno da zemlja u scru Evrope, Ustavom deklarisana „ekološka država” nije obraćala pažnju zaštiti njenih resursa. Naprotiv, umjesto da sačuvamo našu jedinstvenu prirodu mi nju svakim danom razaramo.

Mislim da nije civilnog sektora koji se bori za očuvanje, zaštitu i unapređenje okoliša, institucije ne bi ništa radile. Prosto je fokus stavljen na valorizaciju resursa na najgori mogući načinu. Crna Gora je zemlja u srcu Evrope koja nema reciklažu, riješenu infrastrukturu otpadnih voda, koja nije u stanju da riješi problem zagađenja vazduha u Pljevljima, koja eksploatiše korita i kanjone zbog „kraktoročnog” profita. Kad se to ima u vidu jasno je da osim na papiru Vlada Crne Gore nikako se ne može dičiti urađenim. Dovoljno je samo prošetati i vidjeti koliko imamo divljih deponija.

Poglavle 27 se gleda samo kroz prizmu potrebnih sredstava i to smatram pogrešnim pristupom. Vlada Crne Gore treba da radi još više u podizanju svijesti o značaju zaštite životne sredine, jer joj je to jedini resurs koji ona ima. Crna Gora je je mala, i mislim da ako ovako dalje nastavimo možemo na priželjkivani „elitni turizam” zaboraviti. Jer na Marsu nema života, i klimatske promjene su očevidne.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo