MONITOR: Pokrenuli ste peticiju u kojoj tražite da se Savjet za privatizaciju konačno izjasni o pitanju vlasništva ulcinjske Solane. Zašto je to po Vama važno?
LIKA: Kako je i obrazloženo u izjavi dostavljenoj svim njenim potpisnicima, ovom peticijom Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Društvo Dr Martin Schneider-Jacoby traže od Savjeta, na čijem čelu se nalazi premijer Duško Marković, da nakon skoro pet godina „ignorisanja” zahtjeva Privrednog suda, dostavi traženo mišljenje, kako bi se konačno utvrdilo da li je zemljište ulcinjske Solane državna svojina ili je u privatnom vlasništvu.
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte još od 2013. godine, nije udovoljio zahtjevu Privrednog suda, kako bi se pravosnažno okončao sudski postupak pokrenut u cilju utvrđivanja vlasništva nad zemljištem nekadašnje fabrike soli Bajo Sekulić. To traženo mišljenje Savjeta za privatizaciju odnosi se na zvanično tumačanje odnosno stav Vlade o spornim odredbama privatizacionog ugovora odnosno prenosa prava svojine na zemljište fabrike. U konkretnom slučaju Savjet treba da dostavi sudu mišljenje o pravičnosti nadoknade za ustupljeno zemljište odnosno da odgovori na pitanje: da li je cijena od pet centi po kvadratnom metru obale mora, zaista adekvatno utvrđena tržišna cijena.
Ovo pitanje smatramo neophodnim preduslovom ne samo za zaštitu ovog lokaliteta već i za ulaganje zainteresovanih investitora u ponovno pokretanje proizvodnje soli. Niko neće ulagati u nešto kada se ne zna „čije je”.
MONITOR: Zašto po Vama Savjet odugovlači da se izjasni o tome?
LIKA: To pitanje treba postaviti Savjetu za privatizaciju. Spekulisati možemo, ali nama je važno da se u što kraćem roku zaštiti ovaj jedinstveni lokalitet kako bi se u narednom koraku moglo ići ka revitalizaciji proizvodnje soli, koja je ključna za ekonomski razvoj Ulcinja i regiona i ujedno i za biodiverzitet Evrope. Jedno svakako jeste očigledno, da je to pitanje škakljivo čim se ne rješava od 2013. godine.
MONITOR: Dugo govorimo o zaštiti Solane. U kakvom je ona trenutno stanju, odnosno njen biodiverzitet?
LIKA: I u peticiji smo kazali da je vrijeme da od priče pređemo na dijela. Situacija na Solani nije dobra. Iako se JP Nacionalni parkovi u okviru njihovih mogućnosti trude, to nije dovoljno. Otkad je inicijativa za zaštitu Solane pokrenuta imamo problem sa pumpama koje svako malo otkazuju, a samim tim morsku vodu koja je od vitalnog značaja za ptice na Solani prekasno ili čak nimalo ne upumpavaju. Nadamo se da nakon zadnje popravke pumpnog postrojenja na Đeranama nećemo imati situaciju kao prethodnih godina da kada je trebala morska voda da se upumpava nje nije bilo. Zbog toga smo imali ljetos umjesto bazena sa slanom vodom (svježom i puno hrane za ptice) pustinju. Skoro svi bazeni su bili suvi.
Da se definitivno promijenila situacija na Solani, pokazuje i to da vi sada imate više slatkovodnih ptica nego tokom prošlih godina kada se so proizvodila. Gnježdenje je propadalo upravo zbog toga što se nije upumpavala morska voda na vrijeme. Sada je prilično puno i kristalizacionih bazena koji su puni „zelenila” halofitne vegetacije pa i trske. To je znak da nema adekvatnog upravljanja ovim prostorom.
MONITOR: Jeste li zadovoljni onim što je Vlada preduzela do sada da zaštiti to područje? Je li to dovoljno?
LIKA: Ne možemo biti zadovoljni. Solana nije zaštićena, pričamo o formalnoj zaštiti kao što to Zakon o zaštiti prirode predviđa. Imajuću u vidu da je Solana prepoznata kao jedno od četiri najznačajnija močvarna staništa za ptice i da je prvi akt o zaštiti donešen davne 1984. godine, kao i da se upis na Ramsar listu čeka evo već nekoliko godina, onda mislim da stvarno ne možemo biti zadovoljni. Možemo slobodno reći da Vlada ne radi dovoljno da konačno zaštiti ovaj dragulj. Solana se drži samo na aparatima.
U članu 37 Zakona o zaštiti prirode stoji: „Za područje za koje organ uprave, na osnovu stručnih analiza, procijeni da ima svojstvo zaštićenog područja ili je pokrenut postupak za stavljanje pod zaštitu tog područja donosi se akt o preventivnoj zaštiti područja”. Znači da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma još kada je preuzelo finalizaciju, odnosno dopunu studije o zaštiti Solane moglo preventivno da je zaštiti. PUP koji jedini prepoznaje Solanu kao zaštićeni prostor je samo planski dokument nižeg reda. Ona se samo posebnim aktom može zaštiti.
Da Vlada nije dovoljno posvećena zaštiti Solane pokazuje i činjenica da se od 2015. u svakom izvještaju o napretku Evropske komisije nalazi zaštita ulcinjske Solane kao jedan od ključnih uslova za Crnu Goru. To nažalost pokazuje nedostatak političke volje, koliko god se zvaničnici trudili da ,,obmanjuju” javnost pa čak i međunarodne institucije.
MONITOR: Crna Gora nije još otvorila poglavlje zaštite životne sredine, koje je jedno od zahtjevnijih. Gdje je Crna Gora u stvari kad je u pitanju zaštita životne sredine?
LIKA: Crna Gora treba da pokaže želju i iskrenu posvećenost za unapređenje životne sredine. Prosto mi je nevjerovatno da zemlja u scru Evrope, Ustavom deklarisana „ekološka država” nije obraćala pažnju zaštiti njenih resursa. Naprotiv, umjesto da sačuvamo našu jedinstvenu prirodu mi nju svakim danom razaramo.
Mislim da nije civilnog sektora koji se bori za očuvanje, zaštitu i unapređenje okoliša, institucije ne bi ništa radile. Prosto je fokus stavljen na valorizaciju resursa na najgori mogući načinu. Crna Gora je zemlja u srcu Evrope koja nema reciklažu, riješenu infrastrukturu otpadnih voda, koja nije u stanju da riješi problem zagađenja vazduha u Pljevljima, koja eksploatiše korita i kanjone zbog „kraktoročnog” profita. Kad se to ima u vidu jasno je da osim na papiru Vlada Crne Gore nikako se ne može dičiti urađenim. Dovoljno je samo prošetati i vidjeti koliko imamo divljih deponija.
Poglavle 27 se gleda samo kroz prizmu potrebnih sredstava i to smatram pogrešnim pristupom. Vlada Crne Gore treba da radi još više u podizanju svijesti o značaju zaštite životne sredine, jer joj je to jedini resurs koji ona ima. Crna Gora je je mala, i mislim da ako ovako dalje nastavimo možemo na priželjkivani „elitni turizam” zaboraviti. Jer na Marsu nema života, i klimatske promjene su očevidne.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ