Povežite se sa nama

INTERVJU

TIJANA TODOROVIĆ, KOSTIMOGRAFKINJA I DIZAJNERKA: Važno je da kroz rad rastemo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uskoro ćete predstaviti kreacije na Fashions Finest selekciji u sklopu čuvene Londonske nedjelje mode. O kojoj se kolekciji radi i koje kreacije ste odabrali da vide posjetioci te manifestacije?
TODOROVIĆ: Naziv kolekcije je 1701 i predstavlja nastavak, ujedno i završetak onoga što sam radila i predstavila u avgustu na XX Kotorskog smotri mode. Kolekcija je započeta sa ciljem da se što više promoviše crnogroska kulturna baština i naše nematerijalno dobro kao što je dobrotska čipka. Bilo mi je interesantno da se u Londonu predstavim kolekcijom koja je kombinacija nečeg tradicionalnog i tipično crnogorskog, a opet usko vezanog i sa tradicijom ostalih mediteranskih zemalja, u formi savremenog modnog dizajna. Za Londonski Fashion Week ova kolekcija je proširena na deset modela i dorađena u motivima inspirisanih čipkom, proširen je kolorit, detalji koji odgovaraju sezoni za jesen – zimu 2018.

MONITOR: Kako je uopšte došlo do učešća na najznačajnijoj svjetskoj nedjelji mode?
TODOROVIĆ: Poziv za učešće na Londonskoj neđelji mode uslijedio je preko platforme Not Just a Label čiji sam član. Not Just a Label je platforma koja ima za cilj promociju i umrežavanje novih i nezavisnih dizajnera sa ostatkom modne industrije. Ekipa Fashions Finest UK selekcije mi je, nakon što su pregledali moj portfolio na NJAL-a, upitila poziv za učešće na ovogodišnjem LFW.

MONITOR: Nedavno ste u Crnogorskom narodnom pozorištu radili kostime za Šekspirovu ,,Zimsku bajku” u režiji Dina Mustafića. Sam komad korespondira sa sadašnjim trenutkom – opisuje našu blisku i dalju prošlost, ali i zebnje ka budućnosti. Šta je to iz predstave što je još uvijek aktuelno i u današnjem društvu?
TODOROVIĆ: Zimska bajka kao dramski tekst je veoma kompleksno napisana, pomalo i netipično šekspirovska, a opet sa svim njegovim prepoznatljivim elementima, veoma je zahtjevan komad i ne baš lak za rad. Tako da kompletan autorski, a i glumački tim je bio postavljen pred izazov i ne jednostavan zadatak kako ovaj dramski tekst oživjeti i približiti našoj publici. Nužno je bilo istaći sve elemente ove drame koji su iako napisani prije više od 400 godina veoma aktuelni i u tijesnoj vezi i sa nama kao pojedincima kao i sa društvom u kom živimo. Sami tekst nije puno mijenjan, dopisane su dvije scene, ali sama izrada, koncept, scenski, muzički i vizuelni jezik su u potpunosti prevedeni u sadašnje vrijeme, poigravajući se sa simbolikom prostora, boja i motiva… Nevjerovatno je koliko su Šekspirovi likovi a i situacije danas aktuelni, npr. tiranija vladara je nepromijenjena od vremena renesanse do danas. Ono što je zanimljivo, ovo je možda i jedini komad u kome najbliži ljudi vladara izraze sumnju u osude i optužbe koje vladar iznosi, ali ipak ostaju uz njega i u najvećim ludorijama. Izdvojila bih peti čin predstave sa akcentom na poslednju sliku koja je u čitanju drugačija od originalnog teksta po meni predstavlja bukvalni citat našeg vremena i društva. Posebno je aktuelnost vidljiva u trenutku kada Autolik (Srđa Grahovac), kao posljednje pribježište zdravog razuma, dok napušta scenu kroz izlaz za publiku izgovara rečenicu ,,Ovaj svijet više nije vrijedan moje zajebancije” (Predrag Lucić) i na pozornici pod reflektorima ostavlja sve one potrošene, umorne, prazne ili prodane, ljude grobove, koji jedva razgovjetno izgovaraju tekst jedne od najpopularnijih navijačkih pjesama We are the champions (čega?).

MONITOR: Na osnovu čega sve ste pravili kostime za ,,Zimsku bajku”, šta vas je inspirisalo?
TODOROVIĆ: Tokom pripreme predstave svakom činu, sceni i slici sam dala ,,radni naslov” i temu scene i odnosa. Prvi čin je bio inspirisan Sicilijom, i to Sicilijom kako je mi danas vidimo u savremenom modnom duhu po siluetama i materijalima, a i bojama. Takođe svaki lik u predstavi korespondira sa ,,realnim” likovima iz filmova, mode, politike, istorije… Kroz kostime i prva tri čina, koja se dešavaju u Italiji, provlače se i motivi italijanske renesanse i srednjeg vijeka interpretirani kroz savremeno odijevanje, ti elementi nijesu slučajni uvijek se odnose na kontekst radnje i odnosa unutar predstave. Ono što mi je bilo zanimljivo je pravljenje kontrasta između bogato odjevenih ljudi i suve zemlje, praznih saksija iz kojih ništa ne raste (zvuči poznato?), ili u drugom dijelu bogatom koloritu i bogatoj zemlji koja obećava a ipak se završava revolucijom, gomilom nezadovoljnih i očajnih. Inspiraciju za kostime sam nalazila i u muzičkim pravcima, subkulturama, filmu što se može vidjeti i kroz par vizuelnih citata.

MONITOR: Nedavno ste radili kostime i za seriju ,,Grudi” u režiji Marije Perović. Radili ste kostime i za druge predstave u CNP-u i za Gradsko pozorište, ali i u Ljubljani. Na šta sve kostimograf u filmu ili pozorištu treba da obrati pažnju?
TODOROVIĆ: Rad u pozoristu i na filmu se dosta razlikuju, iako imaju isti cilj, a to je da najbolje moguće dočaraju neki karakter, njegove osobine, navike i prenesu atmosferu i promjene unutrašnjih i spoljašnjih stanja lika, itd. Pretpostavljam da svaki kostimograf ima različite ciljeve prilikom formiranja vizuelnog identiteta kostima, ali ono što nam je svima zajedničko je da se prati koncept i dramaturgija predstave – filma i likova, uz to analiza likova do te mjere da lik kojeg gledamo na sceni ne možemo ni da zamislimo u nekoj drugoj odjeći jer mu apsolutno vjerujemo. Film je malo nezahvalniji (ako je savremeni) za kostimografa jer vrlo lako preže u stilizaciju ili netačnost, na njega utiče više faktora. Kostim na filmu mora da je u potpunosti usaglašen sa prostorom i filmskom fotografijom pa tu vrlo često sam kostim gubi na svojoj kreativnosti, ali dobija na uvjerljivosti. Kostimograf mora da bude spreman i da pazi na više elemenata kontekst vremena, prostora, ideje, cilja, budžeta, replika, radnji… Svakako je zanimljivo vizuelizovati likove iz knjiga, drama, u tome ima nečeg zaista magičnog, gotovo kao što je stari Đepeto napravio Pinokia.

MONITOR: Kako biste opisali Vaše kreacije? Gdje je granica između komercijalnog i eksperimentalnog?
TODOROVIĆ: Trenutno se još ta granica vidi, posebno u poslednjim radovima. Svi modeli mogu biti i komercijalni, neki uz sitne korekcije, a neki i bez njih. Komercijalni odjevne predmete formiramo u odnosu na ciljnu grupu koja će da kupi taj komad odjeće, a sve ostalo (eksperimentalno) je zapravo usmjereno većoj ,,igri” formiranja stava, poruke, oblika i estetike. Svakako i komercijalna odjeća može da bude interesantna i zanimljiva za dizajniranje ukoliko dobro baratamo sa likovnim elementima, materijalima i poznajemo anatomiju, čak tada zna biti i veliki izazov. Posebno u segmentu kako upakovati neku nesvakidašnju ideju u konfekcijiski/ nosivi proizvod. Teško mi je da opisujem svoj dizajn, on se razlikuje u zavisnosti od materijala, ideje, koncepta u kom nastaje. Pazim da, ma koliko taj dizajn bio i komercijalan, ne dolazi u sukob sa mojim viđenjima lijepog i vrijednog. Ne smije odstupati on osnovnih elemenata kvaliteta, on može da nam se svidi ili ne ali kvalitet mora da postoji. Živimo u nezahvalnom vremenu u kom svako ko ima internet liječi, tako i svako ko ima novac dizajnira i jako je teško opstati i stvarati u tako postavljenim vrijednostima.

MONITOR: Radite kostimografiju za pozorište, televiziju, filmove, dizajnirate odjeću, ali i proučavate istorijske kostime i kostimografiju sa studentima. Što Vas od toga najviše inspiriše?
TODOROVIĆ: Sve od pomenutog! Najvažnije je da tema koja me okupira u meni budi želju za istraživanjem, učenjem, promjenama jer upravo je to ono što je najzanimljivije kod ovog posla vječita dječija igra koja daje neke rezultate i ima efekat na svijet odraslih. Važno je da nije dosadno, da je puno izazova i da kroz rad rastemo pa čak i kad nijesmo zadovoljni rezultatima.

Miroslav MINIĆ
PORTRET – Foto: Marta Garčević
Predstava ZIMSKA BAJKA – Foto: Duško Miljanić

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo