Povežite se sa nama

INTERVJU

TIJANA TODOROVIĆ, KOSTIMOGRAFKINJA I DIZAJNERKA: Važno je da kroz rad rastemo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uskoro ćete predstaviti kreacije na Fashions Finest selekciji u sklopu čuvene Londonske nedjelje mode. O kojoj se kolekciji radi i koje kreacije ste odabrali da vide posjetioci te manifestacije?
TODOROVIĆ: Naziv kolekcije je 1701 i predstavlja nastavak, ujedno i završetak onoga što sam radila i predstavila u avgustu na XX Kotorskog smotri mode. Kolekcija je započeta sa ciljem da se što više promoviše crnogroska kulturna baština i naše nematerijalno dobro kao što je dobrotska čipka. Bilo mi je interesantno da se u Londonu predstavim kolekcijom koja je kombinacija nečeg tradicionalnog i tipično crnogorskog, a opet usko vezanog i sa tradicijom ostalih mediteranskih zemalja, u formi savremenog modnog dizajna. Za Londonski Fashion Week ova kolekcija je proširena na deset modela i dorađena u motivima inspirisanih čipkom, proširen je kolorit, detalji koji odgovaraju sezoni za jesen – zimu 2018.

MONITOR: Kako je uopšte došlo do učešća na najznačajnijoj svjetskoj nedjelji mode?
TODOROVIĆ: Poziv za učešće na Londonskoj neđelji mode uslijedio je preko platforme Not Just a Label čiji sam član. Not Just a Label je platforma koja ima za cilj promociju i umrežavanje novih i nezavisnih dizajnera sa ostatkom modne industrije. Ekipa Fashions Finest UK selekcije mi je, nakon što su pregledali moj portfolio na NJAL-a, upitila poziv za učešće na ovogodišnjem LFW.

MONITOR: Nedavno ste u Crnogorskom narodnom pozorištu radili kostime za Šekspirovu ,,Zimsku bajku” u režiji Dina Mustafića. Sam komad korespondira sa sadašnjim trenutkom – opisuje našu blisku i dalju prošlost, ali i zebnje ka budućnosti. Šta je to iz predstave što je još uvijek aktuelno i u današnjem društvu?
TODOROVIĆ: Zimska bajka kao dramski tekst je veoma kompleksno napisana, pomalo i netipično šekspirovska, a opet sa svim njegovim prepoznatljivim elementima, veoma je zahtjevan komad i ne baš lak za rad. Tako da kompletan autorski, a i glumački tim je bio postavljen pred izazov i ne jednostavan zadatak kako ovaj dramski tekst oživjeti i približiti našoj publici. Nužno je bilo istaći sve elemente ove drame koji su iako napisani prije više od 400 godina veoma aktuelni i u tijesnoj vezi i sa nama kao pojedincima kao i sa društvom u kom živimo. Sami tekst nije puno mijenjan, dopisane su dvije scene, ali sama izrada, koncept, scenski, muzički i vizuelni jezik su u potpunosti prevedeni u sadašnje vrijeme, poigravajući se sa simbolikom prostora, boja i motiva… Nevjerovatno je koliko su Šekspirovi likovi a i situacije danas aktuelni, npr. tiranija vladara je nepromijenjena od vremena renesanse do danas. Ono što je zanimljivo, ovo je možda i jedini komad u kome najbliži ljudi vladara izraze sumnju u osude i optužbe koje vladar iznosi, ali ipak ostaju uz njega i u najvećim ludorijama. Izdvojila bih peti čin predstave sa akcentom na poslednju sliku koja je u čitanju drugačija od originalnog teksta po meni predstavlja bukvalni citat našeg vremena i društva. Posebno je aktuelnost vidljiva u trenutku kada Autolik (Srđa Grahovac), kao posljednje pribježište zdravog razuma, dok napušta scenu kroz izlaz za publiku izgovara rečenicu ,,Ovaj svijet više nije vrijedan moje zajebancije” (Predrag Lucić) i na pozornici pod reflektorima ostavlja sve one potrošene, umorne, prazne ili prodane, ljude grobove, koji jedva razgovjetno izgovaraju tekst jedne od najpopularnijih navijačkih pjesama We are the champions (čega?).

MONITOR: Na osnovu čega sve ste pravili kostime za ,,Zimsku bajku”, šta vas je inspirisalo?
TODOROVIĆ: Tokom pripreme predstave svakom činu, sceni i slici sam dala ,,radni naslov” i temu scene i odnosa. Prvi čin je bio inspirisan Sicilijom, i to Sicilijom kako je mi danas vidimo u savremenom modnom duhu po siluetama i materijalima, a i bojama. Takođe svaki lik u predstavi korespondira sa ,,realnim” likovima iz filmova, mode, politike, istorije… Kroz kostime i prva tri čina, koja se dešavaju u Italiji, provlače se i motivi italijanske renesanse i srednjeg vijeka interpretirani kroz savremeno odijevanje, ti elementi nijesu slučajni uvijek se odnose na kontekst radnje i odnosa unutar predstave. Ono što mi je bilo zanimljivo je pravljenje kontrasta između bogato odjevenih ljudi i suve zemlje, praznih saksija iz kojih ništa ne raste (zvuči poznato?), ili u drugom dijelu bogatom koloritu i bogatoj zemlji koja obećava a ipak se završava revolucijom, gomilom nezadovoljnih i očajnih. Inspiraciju za kostime sam nalazila i u muzičkim pravcima, subkulturama, filmu što se može vidjeti i kroz par vizuelnih citata.

MONITOR: Nedavno ste radili kostime i za seriju ,,Grudi” u režiji Marije Perović. Radili ste kostime i za druge predstave u CNP-u i za Gradsko pozorište, ali i u Ljubljani. Na šta sve kostimograf u filmu ili pozorištu treba da obrati pažnju?
TODOROVIĆ: Rad u pozoristu i na filmu se dosta razlikuju, iako imaju isti cilj, a to je da najbolje moguće dočaraju neki karakter, njegove osobine, navike i prenesu atmosferu i promjene unutrašnjih i spoljašnjih stanja lika, itd. Pretpostavljam da svaki kostimograf ima različite ciljeve prilikom formiranja vizuelnog identiteta kostima, ali ono što nam je svima zajedničko je da se prati koncept i dramaturgija predstave – filma i likova, uz to analiza likova do te mjere da lik kojeg gledamo na sceni ne možemo ni da zamislimo u nekoj drugoj odjeći jer mu apsolutno vjerujemo. Film je malo nezahvalniji (ako je savremeni) za kostimografa jer vrlo lako preže u stilizaciju ili netačnost, na njega utiče više faktora. Kostim na filmu mora da je u potpunosti usaglašen sa prostorom i filmskom fotografijom pa tu vrlo često sam kostim gubi na svojoj kreativnosti, ali dobija na uvjerljivosti. Kostimograf mora da bude spreman i da pazi na više elemenata kontekst vremena, prostora, ideje, cilja, budžeta, replika, radnji… Svakako je zanimljivo vizuelizovati likove iz knjiga, drama, u tome ima nečeg zaista magičnog, gotovo kao što je stari Đepeto napravio Pinokia.

MONITOR: Kako biste opisali Vaše kreacije? Gdje je granica između komercijalnog i eksperimentalnog?
TODOROVIĆ: Trenutno se još ta granica vidi, posebno u poslednjim radovima. Svi modeli mogu biti i komercijalni, neki uz sitne korekcije, a neki i bez njih. Komercijalni odjevne predmete formiramo u odnosu na ciljnu grupu koja će da kupi taj komad odjeće, a sve ostalo (eksperimentalno) je zapravo usmjereno većoj ,,igri” formiranja stava, poruke, oblika i estetike. Svakako i komercijalna odjeća može da bude interesantna i zanimljiva za dizajniranje ukoliko dobro baratamo sa likovnim elementima, materijalima i poznajemo anatomiju, čak tada zna biti i veliki izazov. Posebno u segmentu kako upakovati neku nesvakidašnju ideju u konfekcijiski/ nosivi proizvod. Teško mi je da opisujem svoj dizajn, on se razlikuje u zavisnosti od materijala, ideje, koncepta u kom nastaje. Pazim da, ma koliko taj dizajn bio i komercijalan, ne dolazi u sukob sa mojim viđenjima lijepog i vrijednog. Ne smije odstupati on osnovnih elemenata kvaliteta, on može da nam se svidi ili ne ali kvalitet mora da postoji. Živimo u nezahvalnom vremenu u kom svako ko ima internet liječi, tako i svako ko ima novac dizajnira i jako je teško opstati i stvarati u tako postavljenim vrijednostima.

MONITOR: Radite kostimografiju za pozorište, televiziju, filmove, dizajnirate odjeću, ali i proučavate istorijske kostime i kostimografiju sa studentima. Što Vas od toga najviše inspiriše?
TODOROVIĆ: Sve od pomenutog! Najvažnije je da tema koja me okupira u meni budi želju za istraživanjem, učenjem, promjenama jer upravo je to ono što je najzanimljivije kod ovog posla vječita dječija igra koja daje neke rezultate i ima efekat na svijet odraslih. Važno je da nije dosadno, da je puno izazova i da kroz rad rastemo pa čak i kad nijesmo zadovoljni rezultatima.

Miroslav MINIĆ
PORTRET – Foto: Marta Garčević
Predstava ZIMSKA BAJKA – Foto: Duško Miljanić

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo