Povežite se sa nama

Uncategorized

DAMIR ŠEHOVIĆ, MINISTAR PROSVJETE: Kako kažu DPS i SD

Objavljeno prije

na

Gotovo osamdeset odsto roditelja u Crnoj Gori nezadovoljno je sistemom osnovnog obrazovanja, a više od dvije trećine njih uopšte ne očekuje da će posljednja reforma učiniti obrazovanje kvalitetnijim.

To je pokazalo istraživanje NVO Udruženje roditelji urađeno krajem prošle godine. U anketi je učestvovao 961 roditelj iz svih crnogorskih opština. Kao najveći problem škola 26 odsto ispitanih navelo je prebukiranost, a nešto manje njih smatra da je to nestručan kadar (25 odsto).

Kako će na ove poražavajuće podatke reagovati ministar prosvjete Damir Šehović vidjećemo, ali valja podsjetiti da se on prije nekoliko dana pohvalio: ,,Povjerenje u sistem obrazovanja je, prema nedavno objavljenim relevantnim istraživanjima, na ubjedljivo prvom mjestu. Prema tim istim relevantnim istraživanjima, rad Ministarstva prosvjete je u samom vrhu, vjerujem zbog ogromnih iskoraka koje smo napravili u prethodnoj godini”.

Šehović je to izjavio nakon teških optužbi iz Građanskog pokreta URA na ministrovu adresu. Naravno, autor istraživanja je njegovo ministarstvo.

,,Umjesto da se bavi svojim poslom, ministar prosvjete i funkcioner Socijaldemokrata Damir Šehović pritiska prosvjetne radnike. Na par-tijskim sastancima okuplja profesore i direktore obrazovnih institucija i pritiska ih da podrže njegovu partiju”, izjavila je prošle nedjelje potpredsjednica URA-e Suada Zoronjić.

Ona tvrdi da je prosvjeta u službi partijskih interesa. Na izbornim lista-ma Socijaldemokrata (pojedinačnim i koalicionim) za izbore u Ulcinju i Beranama nalazi se više prosvjetnih radnika i direktora obrazovnih in-stitucija. Navela je konkretne primjere po imenu i prezimenu. Očigled-no, Šehoviću cilj nije unapređenje prosvjetnog sistema, već poboljša-nje partijske infrastrukture i stvaranje mjesta za članove SD-a po prin-cipu smijeni nepodobnog, postavi našeg, zaključila je Zoronjićeva.

Šehovića su prošle godine kritikovali i iz Sindikata prosvjete. Tvrde da su izmjenama zakona napravljene samo „kozmetičke” promjene u dijelu decentralizacije i depolitizacije obrazovnog sistema, jer ministar i dalje imenuje direktore škola i vrtića, s tim što sada postoji i komisija koju takođe on imenuje.

Ministar se i tada pohvalio da je nakon zakonodavne reforme obrazovni sistem znatno depolitizovaniji.

I najavio: ,,Nezavisno od modela za koji se opredijelimo, ključni kriteri-jumi za izbor direktora biće dosadašnji rezultati rada kandidata, ponu-đeni program razvoja ustanove, lični dignitet i integritet kandidata u zajednici u kojoj radi i živi, a ne politička pripadnost”.

Ovaj ga primjer ipak demantuje. Ministarstvo prosvjete produžilo je mandat direktoru pljevaljske Osnovne škole „Ristan Pavlović” na još četiri godine iako je pravosnažno osuđen zbog učešća u kupovini glasova za DPS pred izbore 2012. godine. Po sudskoj presudi, direktor je u jednoj poslastičarnici u blizini škole glasačima DPS-a dijelio po 50 eura. To je teško krivično djelo protiv izbornih prava gra-đana.

Sindikat prosvjete Podgorica i Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorili su prošle godine da je Ministarstvo prosvjete odbilo da kroz aktuelne izmjene zakona promijeni način izbora direktora ško-la i da to ostavlja prostor za zloupotrebe obrazovnog sistema u politič-ke svrhe. U CGO smatraju da se odlukom da ministar imenuje čelnike škola stvara grupacija ljudi koja ima „neograničena ovlašćenja”.

Prema riječima predsjednika Sindikata prosvjete Podgorica Slobo-dana Savovića nemoguće je da jedan ministar zna kvalitete oko 220 direktora škola i oni se biraju na osnovu političkih dogovora i interesa vrha države.

Iz Sindikata su ukazali i na druge brojne manjkavosti reforme.

Šehović se na to nije obazirao. Nije se nasjekirao ni zbog prošlogodišnjeg plagiranja nastavnih planova i programa iz Hrvatske. Pozive da podenese ostavku zbog te bruke izignorisao je.

Kad su ga zbog toga kritikovali URA i njegova doskorašnja partija SDP u ministrovu zaštitu stala je njegova nova stranka – Socijaldemo-krate Crne Gore. Ovako civlizovano: ,,Izražavamo žaljenje zbog oči-gledne frustracije koju dokona skupina, oličena u demokratskom ruši-teljskom frontu (DF), stranci demagoga i populista (SDP) i ujedinjenim političkim otpacima iz drugih partija (URA), svojom posljednjom reak-cijom pokazuje u odnosu na nesporne rezultate koji su za samo pola godine postignuti u oblasti obrazovanja”.

Ima još: „Ovoj političkoj bolumenti smeta što je ministar Šehović u pr-voj polovini mandata započeo hrabru, odgovornu, uspješnu i cjelovitu reformu kompletnog obrazovnog sistema Crne Gore”.

Ministar je najavio da se nastavlja istraga o prepisivanju programa od Hrvatske i ,,ova Vlada će stati na put plagiranju”. Istraga je u toku.

Šehović je za ministra prosvjete izabran 2016. godine. Nešto ranije, na prvom kongresu Socijaldemokrata, izabran je za potpredsjednika te partije.

Šehović je bio predavač na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, na kojem je i diplomirao. Predavao je četiri predmeta. Na sajtu Skupštine Crne Gore piše da je dobitnik više stipendija i to više puta: stipendija Ekonomskog fakulteta (više puta), prestižne stipendije ,,10 za 10” Atlasmont banke, stipendija za talentovane studente Ministarstva prosvjete i nauke (više puta).

U dva mandata bio je poslanik u Skupštini Crne Gore.

U martu 2015. godine žalio se da mu Senat Univerziteta Crne Gore ne dozvoljava da doktorira. Doktorirao je iste godine u Beogradu, na Beogradskoj bankarskoj akademiji – Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije, odbranivši doktorsku tezu Koordinacija monetarne i fiskalne politike u savremenim tržišnim privredama.

Kao tadašnji poslanik SDP-a , Šehović je prije tri godine izjavio: ,,Često imam utisak da smo najveći izazov za crnogorsku ekonomiju mi sami i naš isključivi mentalitet koji nam smeta da realno sagledavamo stvari”.

Prisjeti li se Šehović kad ovih riječi kao ministar prosvjete?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo