Uncategorized
MAKEDONIJA PRED ISTORIJSKIM ODLUKAMA: Putevi nade i neizvjesnosti
Jednom u budućnosti će se možda pokazati da su ovo bili dani ključni za početak rješavanja evroatlantske budućnosti Makedonije. Normalizacija odnosa sa susjednim državama i prilika u vlastitoj, uslov je da nekadašnja najjužnija republika bivše Jugoslavije bude primljena u članstvo Evropske unije (EU) i Ugovora o sjevernoatlantskoj organizaciji (NATO).
,,Zemlje članice su impresionirane vašom posvećenošću i entuzijazmom za ulazak u Alijansu, a NATO želi da uspijete”, rekao je prilikom prošlonedjeljne posjete Skoplju generalni sekretar Sjevernoatlantskog pakta Jens Stoltenberg.
Prošle nedjelje je u makedonskom Sobranju izglasana ratifikacija ugovora o dobrosusjedskim odnosima za Bugarskom. Riječ je o dogovoru država oko jezika. Prema kompromisnoj formulaciji, obje države će priznati jezike, makedonski i bugarski, u saglasnosti sa Ustavima obje države. Ova formulacija obezbjeđuje Skoplju veću podršku Vašingtona i Brisela i, prije svega, Sofije na putu Makedonije ka EU.
Bugarska u prvoj polovini 2018. godine predsjedava EU, a i u tome je evropska integracija Zapadnog Balkana i Makedonije jedan od glavnih prioriteta zvanične Sofije. ,,Bugarska podržava evropsku perspektivu i napore vlade premijera Zorana Zajeva,”, poručio je ambasador te zemlje u Skoplju Ivan Velikov Petkov.
Ranije je Bugarska pravoslavna crkva (BPC) saopštila da će pomoći Makedonskoj pravoslavnoj crkvi (MPC) da stekne kanonski status. U saopštenju sinoda BPC, s kraja novembra, je navedeno da bugarska patrijaršija „svjesna svoje svete dužnosti, preduzima sve neophodne korake da sarađuje i pomogne MPC da kod pomjesnih pravoslavnih crkava uspostavi kanonski status”.
MPC je do 1967. godine bila autonomna crkva u sastavu Srpske pravoslavne crkve, da bi tada donijela odluku o autokefalnosti, koju nije priznala nijedna kanonska pravoslavna crkva. Novinska agencija Rojters je ocijenila da odluka BPC predstavlja korak ka priznanju MPC, što odražava ukupno otopljavanje odnosa između vlasti u Sofiji i Skoplju.
Prošle nedjelje je Sobranje Makedonije usvojilo zakon po kojem je albanski jezik u službenoj upotrebi na čitavoj teritoriji te države. Ovim je ispunjen glavni uslov partija etničkih Albanaca za formiranje vlade koju vodi premijer Zoran Zaev. Za Zakon je glasalo 69, od 120 poslanika, a taj čin su bojkotovali poslanici glavne opozicione, do skoro vladajuće VMRO-DPMNE.
Predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov, koji je na tu funkciju izabran u vrijeme jednodecenijske vladavine VMRO-DPMNE, nije potpisao uredbu o zakonu o upotrebi jezika. On je naveo da je zakon usvojen bez javne rasprave, bez učešća akademske i stručne javnosti i bez opozicije. Ukoliko Zakon u trećem čitanju u Sobranju 29. januara bude izglasan, šef države će morati da ga potpiše.
Najveća prepreka na putu prema EU i NATO Makedonije moglo bi da bude ime te države. Suštinu spora, kako ga vidi zvanična Atina, iznijela je 2008. godine grčka ministarka spoljnih poslova Dora Bakojani: ,,Kada je jugoslovenski maršal Tito promijenio 1944. godine ime južne prtovincije od Vardarska banovina u Socijalistička republika Makedonija, on je to učinio kako bi podstakao nemire u sjevernoj Grčkoj radi zavođenja komunizma u tom području i stekao izlaz na more za svoju državu. Takva politika je, takođe, bila povezana sa građanskim ratom u Grčkoj koji je bio u jeku i odnio preko 100.000 života Grka, izazvao nepojmljiva razaranja i za čitavu deceniju odložio poslijeratnu obnovu naše zemlje. Ime Republika Makedonija, otuda nije za nas Grke fantomski strah. To je vezano za smišljen plan da bude oduzet dio teritorije Grčke koji ima grčki identitet tokom više od tri milenijuma i povezana je sa ogromnim bolom i patnjama grčkog naroda.”
U Skoplju se uvijek govorilo o sjevernim djelovima susjedne države kao o Egejskoj Makedoniji, baš kao i o graničnim djelovima u istočnoj Bugarskoj kao o Pirinskoj Makedoniji. Činjenica je da se značajan broj pripadnika ELAS, partizanskih, prokumunističkih odreda u Sjevernoj Grčkoj sastojao od etničkih Makedonaca iz tih krajeva. Desetine hiljada njih su poslije pobjede rojalističkih snaga u Grčkom građanskom ratu morali da napuste domovinu. Bili su raseljeni po zemljama socijalističkog lagera u centralnoj Evropi, Rusiji, a značajnim dijelom i u bivšoj Jugoslaviji.
Grčka poslije Drugog svjetskog rata nije u zvaničnoj komunikaciji upotrebljavala termin Socijalistička republika Makedonija. Spor je eskalirao nakon proglašenja nezavisnosti Makedonije u vrijeme raspada bivše Jugoslavije. Grčka je blokirala prijem Makedonije u Ujedinjene nacije i priznanje od strane Evropske zajednice, uprkos pozitivnoj preporuci Badinterove komisije.
Prvobitna pozicija Grčke početkom 1990-ih bila je da riječ ,,Makedonija” ne treba uključivati u ime susjedne zemlje. Antonis Samaras je podnio ostavku i prouzrokovao kolaps vlade Mitcotakisa poslije pristupanja Makedonije UN pod nazivom ,,Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija”.
Grčka i BJRM su 1995. godine u Njujorku potpisale Prelazni sporazum, koji je trebao da vodi normalizaciji bilateralnih odnosa. Poslije sporazuma, Makedonija je uspjela da stekne međunarodno priznanje od 118 zemalja pod svojim ustavnim imenom, kao i da uđe u najvažnije evropske i svjetske institucije. No, spor oko imena je ostao. Najvidljivije je to bilo u grčkom blokiranju prijema Makedonije u NATO, zbog čega je Alijansa na samitu u Bukureštu 2008. poručila Skoplju da poziv za članstvo ostane otvoren, ukoliko sa Atinom bude pronađen kompromis oko imena.
Američki diplomat Metju Nimic, kao vođa pregovora, je dobio novu šansu promjenom vlade u Makedoniji. Vlada Zaeva zdušno želi da obezbijedi prijem u NATO na sljedećem samitu Alijanse 2018.
Prošle nedjelje je posrednik Nimic, nakon razgovora sa predstavnicima obje zemlje u Njujorku, izjavio da je pregovaračima dao novi predlog, koji je nova kombinacija njegovih ranijih ideja. Prema spekulacijama medija, Nimic je dostavio predloge u kojima ispred imena Makedonija stoji dodatak Sjeverna, Gornja, Nova, Vardarska ili termin Skoplje, u zagradi iza imena. „Imam velike nade da se ovaj proces kreće u pozitivnom smjeru”, izjavio je Nimic po završetku razgovora sa pregovaračima Makedonije i Grčke, Vaskom Naumoskim i Ademantiosom Vasilakisom.
No, više od 100.000 Grka u Solunu okupilo se u nedjelju na protestima protiv upotrebe termina Makedonija u bilo kojem rješenju između Atine i Skoplja. ,,Postoji samo jedna Makedonija i ona je grčka”, poručili su demonstranti.
Pregovarač u ime makedonije Vasko Naumovski, koji je i ambasador te zemlje u SAD nije djelio optimizam Nimica. On je izjavio da su Nimicovi predlozi daleko od dostojanstvenog rješenja.
U makedonskoj vladi kažu da je ovo lični stav Naumovskog. Prethodno je saopšteno da je Vlada posvećena rješavanju spora oko imena. „Aktivno se stvaraju uslovi o kretanju procesa prema naprijed, a ishod će zavisiti od spremnosti za kompromis u obje zemlje”, poručeno je iz Skoplja.
Porparol grčke vlade Dimitris Canakopulos je poručio: ,,Razgovaramo o složenom imenu (Makedonije) sa geografskom ili vremenskom odrednicom, erga omnes”. Canakopulos je ocijenio da je protest u Solunu imao desničarski i ulteranacionalistički karakter i da ne izražava stav većine grčkih građana. ,,Protesti ne mogu da utiču na spoljnu politiku”, zaključio je.
U Skoplju ima ocjena da je situacije između Makedonije i Grčke u odnosu na problem s imenom bolja nego što je bila, ali obje strane imaju još mnogo toga da razmotre i pregovaraju. „Čini se da su međunarodna zajednica i vlada u Grčkoj, poslije više godina uvidjeli da je došlo vrijeme da se nešto uradi po pitanju tog spora jer su se u međuvremenu promijenile i regionalne i kontinentalne, pa i globalna situacija”, ocijenio je komentator Sašo Ordanovski.
Premijeri Grčke i Makedonije, Aleksis Cipras i Zoran Zaev, sastali su se, dok je ovaj broj Montora odlazio u štampu, u Davosu, na marginama Svjetskog ekonomskog foruma, kako bi razmotrili najnovije predloge posrednika UN Metju Nimica, o imenu Makedonije. Premijeri su saglasili da intenziviraju proces u UN oko rješenja spora o imenu. ,,Obojica želimo da riješimo naše razlike pragmatizmom i odgovornošću”, kazao je Cipras. ,,Autoput Aleksandar Veliki, koji spaja makedonsko-srpsku sa makedonsko-grčkom granicom, će se preimenovati u autoput Prijateljstvo, a naziv će promijeniti i skopski aerodrom Aleksandar Veliki”, rekao je Zaev. ,,Mi nemamo iredentističke aspiracije prema našem susjedu”.
Makedonska vlada je ranije zauzela stav da svako rješenje mora ići na referendum. U Grčkoj, pak, po Ordanovskom to traže oni koji bi da na neki način blokiraju cio dogovor i koji su sa većim nacionalističkim strastima ušli u spor.
Za Radio Slobodna Evropa analitičar predsjednik Insituta za demokratiju i razvoj u Skoplju Albert Musliu, je ocijenio da ne treba žuriti sa održavanjem referenduma u narednih šest mjeseci. ,,Ukoliko je referendum obavezujući i ako ishod bude negativan, onda bi se obje zemlje našle u bezizlaznoj situaciji”.
Usijanje za domaću upotrebu
U svađi oko imena izmedu Makedonije i Grčke jasno je da Skoplje može više da dobije, i da se stoga više žuri, kaže Hajnc-Jirgen Akst, ugledni njemački strucnjak za Balkan. Grčka strana međutim može da povrati međunarodnu reputaciju.
Akst ne očekuje da će proces ići brzo . „Nijedna od strana ne želi da izgubi obraz. Pitanje imena dovodi do usijanja iz unutrašnjih razloga – mobilizacije birača – pa se moraju potražiti putevi da se izađe iz te pošasti. To važi za obje strane.”
Po Akstu, makedonska Vlada ima malu prednost: ona, za razliku od Sirize, nije dugo na vlasti. ,,A stara politička mudrost kaže da je najbolje pristupiti škakljivim pitanjima odmah nakon stupanja na vlast”, zaključio je Akst.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam
U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini
Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.
Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.
Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.
Gradimir GOJER
Komentari
Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar
Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?
Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.
Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).
Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.
Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.
Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.
Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.
Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.
O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.
Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Možemo se složiti ili ne složiti sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili
Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.
Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.
Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.
“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.
Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.
Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.
Iz vlade su pitanja ignorisali. Ostalo je samo da nagađamo jesu li premijer Abazović, koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).
Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je tužilaštvu predložio da tog građanina, po službenoj dužnosti, goni zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog. Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.
Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.
Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”
Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati. “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.
Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini