Povežite se sa nama

Uncategorized

BOJAN BAĆA, SOCIOLOG: Zašli smo u posljednju strukturnu krizu

Objavljeno prije

na

bojan-baca

MONITOR: Nakon što je Vlada smijenila rektorku, imali ste zanimljivu definiciju onoga što se u stvari događa – ,,kanibalizacija DPS-a”. O kakvom procesu je riječ?
BAĆA: Volim sociologiju da definišem kao naučnu disciplinu koja se bavi proučavanjem nenamjer(ava)nih posljedica (is)planiranih akcija. A kako u našoj državi vrijeme ne protiče već se gomila, čini mi se da smo došli do tačke u kojoj su svi problemi sa kojima se DPS – pa time i država – suočava, zapravo neanticipirani ishodi njihovih dosadašnjih politika i praksi. Krize su ciklične u našoj post-socijalističkoj zbilji (1988–1989, 1997–1998, 2006–2007), ali uvijek su se rešavale unutar režima, tako što bi došlo do zamjene elita, eventualno do apsorbovanja dijela dojučerašnjih protivnika. Bojim se da smo ovog puta zašli u posljednju strukturnu krizu, s tim da je i DPS-u postalo jasno da se više ne mogu osloniti na oprobane recepte u saniranju nagomilanih problema. Dovoljno je da pogledate sastav Vlade i poslaničkog kluba DPS da vam odmah postane jasno kako su im ljudski resursi potrošeni. Jer, kada dugoročno forsirate udvorništvo i poslušnost u odnosu na sposobnost i stručnost, nužno klizite u entropiju.

Zanimljiva su mi dva procesa koja su dovela do ove krize. Prvo, DPS-ovu Crnu Goru gradili su kadrovi koji su se form(at)irali u jednoj ozbiljnoj državi kakva je bila SFRJ. Poredak koji su ti ljudi stvarali nakon raspada te države nudio je nepotizam i klijentelizam kao ključne mehanizme društvene mobilnosti. Institucije na kojima bi država trebalo da počiva počele su da se pune neznalicama i zabušantima, a vremenom su ti ljudi uspostavili – ako ne i institucionalizovali – modele ponašanja i kriterijume napredovanja bazirane na podobnosti i udvorništu koji su, nažalost, novim generacijama postali sasvim normalna i legitimna stvar. U tom smislu, ultimativni ishod Crne Gore koju je gradio DPS je državni aparat koji uglavnom počiva na potpuno beskorisnom kadru. Sada kad je kompletan sistem zapao u krizu, DPS je prinuđen da se osloni na ono što su posijali. Čini mi se da su shvatili da imaju pune ruke ničega.

Drugi proces odnosi se na rabljenje onog što smo naslijedili – od prirodnih resursa do industrije – kao da sjutra ne postoji. U navodnoj borbi za državu Crnu Goru, DPS je potpuno razorio njenu realnu osnovu. To tako biva kad vas tranzicija vodi od plana do klana u upravljanju i privređivanju. Koliko znate sposobnih a nepodobnih ljudi koji kreiraju neku novu vrijednost? A koliko nesposobnih a podobnih na teretu budžeta?

Tu je i problem ,,političke socijalizacije” koju je uspostavio i na kojoj počiva režim. DPS je naučio svoje birače da očekuju konkretnu uslugu za glas, pa se već na prošlim izborima našao u procjepu kada je, u očajničkom pokušaju da zadrži vlast, prepustio brojne ,,pozicije” klijentima svojih koalicionih partnera, ostavljajući prevarenim i gnjevnim dobar dio sopstvenih birača.

Sve veća zaduživanja su pokazatelj da DPS nastoji da održava sistem – odnosno, ,,sigurne glasove” – ali i da im ponestaje resursa da podmiruju potrebe svih interesnih grupa unutar vlasti. Kako su građane opljačkali i zajednička dobra poharali, a bogatstvo akumulirali i koncentrisali u ruke ljudi bliskih vlasti, sve što im preostaje jeste da otimaju jedni od drugih, da gaze jedni druge. Na to sam mislio kad sam rekao da je DPS počeo da se kanibalizuje. U međuvremenu partijske elite su se isparanoisale (,,Ko je sljedeći?”), tako da će sve manje brinuti o održavanju na vlasti, a sve više kako da spasu sopstvenu kožu, što bavljenje rekreativnim aktivnostima poput curenja informacija, izdaje, zabadanja noža u leđa čini sve izvjesnijim.

MONITOR: Kako vidite stanje na državnom Univerzitetu? Od kada po Vama u stvari ne možemo govoriti o autonomiji UCG ?
BAĆA: Dok slušam polemike oko ,,autonomije univerziteta”, imam osjećaj da se UCG nalazi u nekoj vrsti kvantne realnosti, pa su rektoresini profesori spremni da suspenduju klasičan pogled na stvarnost ne bi li identifikovali postojanje autonomije tamo gdje je mi ostali ne vidimo. Suština je u tome da sukob oko Visoke medicinske škole nije ništa drugo do još jedan simptom unutarpartijskih (interesnih) kontradiktornosti koje DPS nije u stanju da prevaziđe. Zanimljiva mi je rektoresina izjava da ,,Univerzitet nije prćija ni ovih ministra, ni ove Vlade, već države Crne Gore”. Univerzitet kao prćija. Nebitno čija, ali ipak prćija! How cool is that! Sad čitajte između redova: ako se za ovih trideset godina država mijenjala četiri puta, a vladajuća partija nijednom, čija je Univerzitet prćija zaista?

Ako bacite pogled na ,,autonomiju” koju je Univerzitetu darivala rektoresa, shvatićete da ona i njeni ,,autonomaši” pod tim pojmom isključivo podrazumijevaju pravo rektorese da uređuje svoj feud kako ona to ište, a da nikome ne odgovara. Čim je neko pozove na odgovornost – cvrc! – narušena je autonomija. Budimo realni, rektoresa je, poput ,,kraljeve desnice”, dovedena na Univerzitet da skrši svaku naznaku autonomije i UCG pretvori u inkubator podobnih elita. Isto tako, jurišnici barona Bjelice – zovimo ih ,,bjelašima”, čisto da nadražimo crnogorske paranoidne nacionaliste – nijesu nekakvi pravednici koji žele UCG da pretvore u Frankfurtsku školu. To su isti oni koji su rektoresu i doveli u fotelju, a tokom njenog vladanja ponašali se poput perjanika joj. Sad samo služe drugom gospodaru.

Rektoresa je u svojoj kolumni iz septembra 1997, tadašnje promjene u državi nazvala ,,novom političkom osjećajnošću”. Danas ishod te ,,osjećajnosti” ona naziva ,,trijumfom neprosvijećenog staljinizma”. Ne znam da li je time implicirala da je ovo između bio ,,prosvijećeni staljinizam”, ali malo šta tako lijepo opisuje planirane akcije DPS i njihove neželjene posljedice kao rektoresina politička lirika.

MONITOR: Zbog rektorkine smjene ostavku je dao ministar kulture. Nijesmo navikli da se ovdje tako lako napuštaju funkcije, a puno toga se u zemlji desilo.
BAĆA: Bilo bi kul kad bi rektoresa odlučila da napravi pastiš, omaž, reboot, nastavak – ma, sve to ujedno! – svoje čuvene predstave koja bi se zvala, recimo, Everyman đilkoš. Ovoga puta bi se kao disident u režimu ,,neprosvijećenog staljinizma” bavila ,,jednom epohom u kojoj su njeni junaci svojim djelovanjem bitno određivali istorijske tokove u post-socijalističkoj, DPS-ovskoj Crnoj Gori”. Jer, vidite, samo u takvoj Crnoj Gori možemo da priuštimo luksuz da potez bivšeg ministra kulture proglasimo primjerom čojstva i junaštva. Stvari treba sagledati u kontekstu, posebno kad se u ,,buntu” izvjesnih osoba nazire određeni obrazac. Kada se rektoresa usmjerila na fakultetske jedinice – da im ruši autonomiju – tad i samo tad se zabrinuo ex-ministar, glasnuvši se tekstom u kome nam je pojasnio kako je UCG ličio na ,,crnogorska porodilišta” prije dolaska rektorese. Svakog ko je dovodio u pitanje njene ,,reforme” optužio je da je protiv države, progresa i Habermasa. Ex-ministar se aktivira samo kad rektoresu neko hoće da deaktivira. Ukratko, pitanje je koliko je ostavka bila njegova autonomna odluka, a koliko postupanje po direktivi.

MONITOR: A kako vidite aktuelni politički momenat? Politička kriza traje, sukobi u opoziciji su sve češći, kao i jezik devedesetih, vlast se utvrđuje ili pokušava da povrati punu kontrolu nad ključnim polugama za održanje – od vojske do javnog servisa. Kuda ide ovaj brod?
BAĆA: Mislim da ne plovi u devedesete. Vlast je ostala ista, ali je kontekst radikalno drugačiji. ,,Veliki snovi” koji su pokretali i lijepo i ružno u toj dekadi danas su tek malo više od razočarenja na javi. Ratosiljali smo se real-socializma, vidjeli pravo lice kapitalizma, višepartizam se manifestovao kao puka oligarhija, dobili smo nacionalne države, ali malo su se kome – osim ,,snalažljivim” – ostvarili snovi o boljem životu. Danas imamo i nešto što nazivamo ,,razočaranim independentistima”, a sve je više i ,,razočaranih DPS-ovaca”. Način na koji je režim stvarao osjećaj razočarenja i namagarčenosti kod ljudi od kojih je tražio da se bore za ,,velike ideje” biće premet nekih budućih istraživanja, ali mi se čini da su ta psihološka stanja dobrog dijela populacije rezultirala u apatiji i nespremnosti da se žrtvuje to malo, uslovno rečeno, komfora i mira koji imaju ,,od prvog do prvog”. Sjetite se koliko je ljudi u vrijeme raspada SFRJ mogla da nadraži situacija na Kosmetu. Druga je priča ko je kapitalizovao na toj energiji i kako je zloupotrijebio, ali tad smo imali desetine hiljada ljudi spremnih da se odrede u javnom prostoru i zamjere nekome glavonji. Danas se ljudi paze da ne lajkuju kakvu podršku protestima majki sa troje ili više djece.

Promijenila se i priroda javnog prostora, mahom su okupljanja u virtuelnom svijetu, tako da ako nas nečija retorika podsjeća na devedesete, nisam ubijeđen da ta osoba zna da rukuje oružjem i da bi sjutra bila spremna da zapuca i propusti novu sezonu Gejmotrona. Trolovanje i botovanje su ventili koji radi najveći dio javnosti. Devedesete su poznata teritorija, ali ono što me plaši je da nas čeka nešto radikalno drugačije i mnogo gore. Antonio Gramši lijepo je primijetio da vrijeme čudovišnog nastupa kada stari svijet umire a novi još uvijek ne uspijeva da se rodi.

MONITOR: Pomenuli ste protest majki i nedostatak solidarnosti. Kakvo smo mi to društvo?
BAĆA: Društvo u kome svako želi da bude tolerisan, ali niko da pokaže solidarnost. Solidarnost podrazumijeva određen rizik, ali i da niste sporedni lik u sopstvenom životu. Uvijek me je intrigiralo to kako su devedesetih tzv. ,,crnogorski independentisti” bili spremni da se solidarišu sa onima koje je država zlostavljala, dok su danas mnogi od njih glasnogovornici i/ili pioni režima. Jer, vidite, čim je država prestala da sponzoriše srpski nacionalizam i stavila crnogorski ,,na budžet”, sve te represivne i koruptivne prakse najednom su postale prihvatljive. Fascinira me momenat u kome su brojni kooptirani ,,građanisti” ubijedili sebe kako sve to rade jer vole državu Crnu Goru, za njeno dobro. Nisam psiholog, ali mi se čini da je lakše kad se stane ispred ogledala i kaže sebi da su se pare uzele zbog nekog višeg cilja, a ne zbog ličnih slabosti.

U tom smislu, ,,državotvorna priča”, odnosno žvaka o ,,odbrani identiteta” i ti grandiozni narativi – sav taj naš državni fetišizam i istorijska nekrofilija – savršeni su za prikrivanje svakodnevnih kukavičluka i sebičnosti. Ne samo kao način za prodavanje magle prosječnom biraču, već i kao psihološki mehanizam koji čini da kukavice i uhljebi sebe vide kao istorijske subjekte u borbi za stvar koja nadilazi njihov lični interes i komfor. To što smo izglasali nezavisnost ne znači da smo stekli i autonomiju – ni kao društvo, a još manje kao pojedinci. Kad kažem autonomija, podrazumijevam isto što i Kornelijus Kastorijadis: sposobnost društva da samo sebe konstantno dovodi u pitanje – svoje vrijednosti, institucije, organizaciju, svaki svoj segment. A zvanična politika ljubavi prema državi trebalo bi da bude prva na listi za propitivanje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo