Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA: Ni podataka ni borbe

Objavljeno prije

na

Generalna skupština UN 1993. godine proglasila je 17. oktobar za Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Datum je izabran jer se, 17. oktobra 1987, oko sto hiljada ljudi okupilo na otvaranju spomenika borbi protiv siromaštva u Parizu.

Naravno naša Vlada brine, i o siromaštvu, i o važnim obljetnicama. Oglasio se ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić i kazao da 8,6 odsto građana u CG živi ispod linije siromaštva. Ne zna se – otkud zna. Zavod za statistiku poljednju analizu siromaštva objavio je 2013. Četiri-pet godina tamo-vamo, ministar koristi podatke iz te analize. Linija siromaštva tada je po odrasloj osobi iznosila 186 eura, računalo se da ljudi koji imaju manje prihode žive u apsulutnom siromaštvu. ,,Ispod crte” tada je bilo oko 53 hiljade, odnosno 8,6 ljudi u Crnoj Gori.

,,Jesmo li zadovoljni? Nijesmo, jer bukvalno svaki 12 stanovnik živi u siromaštvu. Međutim, u Crnoj Gori ne možemo govoriti o ekstremnom siromaštvu, kako je to zapisano u Milenijumskoj deklaraciji, gdje je kao reper uzeta zarada od dolara dnevno. Srećom imamo značajno bolje rezultate od tih”, ocijenio je Purišić.

U pravu je ministar. Ako isključimo činjenicu da dolazi iz Plava, ne iz Subsaharske Afrike. Prvi od osam Milenijumskih ciljeva razvoja koje su zemlje UN dogovorile 2000. godine jeste bio ,Iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi. Da bi se ostvario trebalo je na pola smanjiti broj ljudi koji žive sa manje od jednog dolara dnevno i onih koji pate od gladi, te povećati količinu hrane za gladne. Liniju od jednog dolara dnevno utvrdila je ranije Svjetska banka na osnovu nacionalnih linija siromaštva najsiromašnijih zemalja, uglavnom iz Južne Azije i Subsaharske Afrike.

Nije to za nas, ustanovio je čak i Zavod za statistiku. Činjenicu da godinama nemamo podatke o broju siromašnih objašnjavaju time što su riješili da, umjesto metodologije Svjetske banke, koriste računice koje će biti usklađene sa pravilima koja važe u zemljama EU.

Tu ćemo da se proslavimo.

Evropsku definiciju siromaštva je prvi put Savjet Evrope usaglasio 1975. „Pojedinci su siromašni ako su njihov dohodak i resursi u toj meri neadekvatni da im ne omogućavaju da ostvare životni standard koji se smatra kao prihvatljiv u društvima u kojima žive”, piše u definiciji. Precizirano je da je zbog siromaštva moguća višestruka ugroženost koja se odražava kroz nezaposlenost, nizak dohodak, neadekvatne stambene uslove, neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i barijere za doživotno učenje, kulturu, sport i rekreaciju. ,,Siromašni su često isključeni i marginalizovani i ne učestvuju u aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim) koje predstavljaju normu za druge, a često im nije omogućen ni pristup fundamentalnim pravima”. Odokativno – dvije trećine ljudi u Crnoj Gori, minimum.

Evropska definicija uglavnom se poklapa sa onim što se smatra relativnim siromaštvom. Stručnjaci objašnjavaju da je u upotrebi i termin materijalna deprivacija. Iako zvuči baš birokratski, lista od devet stavki na osnovu kojih se procenjuje materijalna deprivacija u EU, vrlo je konkretna. Čine je: dugovanje za kiriju, hipoteku, račune za komunalne usluge, neredovna otplata kredita ili druga zaduženja; adekvatno grijanje prostora za stanovanje; suočavanje sa nepredvidivim izdacima; obrok od mesa, piletine ili ribe (ili vegetarijanskog ekvivalenta) svaki drugi dan; odlazak na jednonedeljni odmor jednom godišnje; televizor u boji; mašina za pranje veša; kola; telefon.

Čovjek je materijalno depriviran ukoliko ne može da priušti najmanje tri od devet predviđenih stavki, izrazito je materijalno depriviran ukoliko ne može da priušti najmanje četiri stavke, a ekstremno je depriviran ukoliko sebi ne može da priušti pet i više stavki. Ko god je voljan da pogleda sebe i oko sebe lako će utvrditi da nikako neće biti da tek svako dvanaesto čeljade u Crnoj Gori ima problem da zagrije kuću, plati ratu za kredit, kupi auto, da se taj jednonedjeljni odmor ne pominje.

Iznos koji treba izdvojiti za minimalnu potrošačku korpu posljednji put je objavljen prije dvije godine. U međuvremenu je Monstat pokušao da nam objasni da se može živjeti sa 2,08 eura dnevno po članu familije. Od tada ćute. Traže, biće, metodologiju. Prema posljednjim objavljenim podacima četvoročlanoj porodici je za mimalne troškove trebalo oko osamsto eura.

Prosječna plata u Crnoj Gori je 509 eura. Najmanje su plate u kategoriji Trgovina na veliko i trgovina na malo – 353 eura. U toj grani radi najviše radnika u Crnoj Gori, oko 47,5 hiljada. Ispod prosjeka su i plate u obrazovanju u kojem radi 13.700 ljudi. Iznose 485 eura.

Zato se dobro drži državna uprava. Oko dvadest hiljada zaposlenih kod najsigurnijeg poslodavca u prosjeku prima 592 eura.

Najviše su plate u sektorima Finansijske djelatnosti gdje radi blizu četiri hiljade i Snabdijevanje električnom energijom kojim se bavi 2,2 hiljade ljudi – 907, odnosno 816 eura.

Oko prosjeka, naravno, treba biti obazriv. Većina prodavačica, daleko je manje plaćena od prosječnih 353 eura u toj oblasti. Ako četiri zaposlena u firmi primaju, recimo, 350 eura, a njihov menadžer 1100, prosječno imaju petsto eura.

Nevladina organizacija Banka hrane saopštila je, povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva da polovina zaposlenih u Crnoj Gori ima 1,8 eura po članu porodice za dnevnu potrošnju, a da 1,2 eura po članu dnevno ima višečlana porodica, korisnik socijalne pomoći nakon skorašnjeg povećanja od 20 odsto.

Ta organizacija podsjeća da je MMF saopštio da se siromaštvo u zemljama Zapadnog Balkana posljednjih sedam godina povećalo, te da je Crna Gora uz Albaniju imala najoštriji rast siromaštva od pojave globalne finansijske krize.

,,Ja sam samohrana majka, koja nemam ni najosnovnije za dijete da krene u školu. Radim za dnevnicu, a to ni za ljekove mojih roditelja nije dosta, stari su po 75 godina, teško su bolesni. Boli me duša dijete ne mogu upisati u školu do koje mora da pješači osam kilometara, i ona je lošeg zdravlja : mokri svakih 15 minuta. Nemam način da je spremim, kao ćerka i majka molim za pomoć”, dio je jedne od molbi za pomoć koje se mogu pročitati na stranici Banke hrane.

Bivši šef UNICEF-a u Crnoj Gori Bendžamin Perks znao je da upozori kako traženje pomoći preko medija nije dobar način za rješavanje problema siromaštva. Vjerovatno je bio u pravu, ali uvijek postoji i onaj ugao iz kojeg je bolje pomoći jednoj nego nijednoj porodici.

„Država Crna Gora još uvijek, na žalost nema strategiju za pomoć siromašnima”, ocjijenjeno je u saopštenju Banke hrane.

Što bi se naša Vlada baktala siromašnima kad krupnim koracima zemlja ide naprijed, bruto domaći proizvod nam ne raste, nego leti. Sve i ako su podaci o rastu tačni, to za građane ne mora da znači ništa.

Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, skupu najuticajnijih svjetskih ekonomista i političara, ove godine je osnovna poruka bila da razvijene države svijeta i zemlje u razvoju treba da daju prednost životnom standardu nad apsolutnim rastom kao najboljem pokazatelju ekonomskih performansi. Neki od izlagača kazali su da nejednakost i nezadovoljstvo vode ka nesigurnosti, jačanju populizma i slično. Moglo bi se reći da su se važne i bogate glave prisjetile sirotinje zato što su se malčice prepale ulica.

Ranije je i MMF priznao kako neoliberalizam izaziva ,,ogromne lomove koji za sobom ostavljaju ljudske ruševine i potrebne su milijarde za saniranje posljedica”. The Guardian je tada, napomenuo kako takva upozorenja dolaze od istraživačkog odeljenja MMF-a, a ne od osoblja ,,koje leti u bankrotirane zemlje, pregovara o uslovima zajma sa vladama kojima je očajnički potreban novac i sprovodi fiskalno maltretiranje”.

Neće ta nauka kod nas skoro stići. Ovdje je na sceni i dalje čerupanje zemlje i guljenje ljudi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo