Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA: Ni podataka ni borbe

Objavljeno prije

na

Generalna skupština UN 1993. godine proglasila je 17. oktobar za Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Datum je izabran jer se, 17. oktobra 1987, oko sto hiljada ljudi okupilo na otvaranju spomenika borbi protiv siromaštva u Parizu.

Naravno naša Vlada brine, i o siromaštvu, i o važnim obljetnicama. Oglasio se ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić i kazao da 8,6 odsto građana u CG živi ispod linije siromaštva. Ne zna se – otkud zna. Zavod za statistiku poljednju analizu siromaštva objavio je 2013. Četiri-pet godina tamo-vamo, ministar koristi podatke iz te analize. Linija siromaštva tada je po odrasloj osobi iznosila 186 eura, računalo se da ljudi koji imaju manje prihode žive u apsulutnom siromaštvu. ,,Ispod crte” tada je bilo oko 53 hiljade, odnosno 8,6 ljudi u Crnoj Gori.

,,Jesmo li zadovoljni? Nijesmo, jer bukvalno svaki 12 stanovnik živi u siromaštvu. Međutim, u Crnoj Gori ne možemo govoriti o ekstremnom siromaštvu, kako je to zapisano u Milenijumskoj deklaraciji, gdje je kao reper uzeta zarada od dolara dnevno. Srećom imamo značajno bolje rezultate od tih”, ocijenio je Purišić.

U pravu je ministar. Ako isključimo činjenicu da dolazi iz Plava, ne iz Subsaharske Afrike. Prvi od osam Milenijumskih ciljeva razvoja koje su zemlje UN dogovorile 2000. godine jeste bio ,Iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi. Da bi se ostvario trebalo je na pola smanjiti broj ljudi koji žive sa manje od jednog dolara dnevno i onih koji pate od gladi, te povećati količinu hrane za gladne. Liniju od jednog dolara dnevno utvrdila je ranije Svjetska banka na osnovu nacionalnih linija siromaštva najsiromašnijih zemalja, uglavnom iz Južne Azije i Subsaharske Afrike.

Nije to za nas, ustanovio je čak i Zavod za statistiku. Činjenicu da godinama nemamo podatke o broju siromašnih objašnjavaju time što su riješili da, umjesto metodologije Svjetske banke, koriste računice koje će biti usklađene sa pravilima koja važe u zemljama EU.

Tu ćemo da se proslavimo.

Evropsku definiciju siromaštva je prvi put Savjet Evrope usaglasio 1975. „Pojedinci su siromašni ako su njihov dohodak i resursi u toj meri neadekvatni da im ne omogućavaju da ostvare životni standard koji se smatra kao prihvatljiv u društvima u kojima žive”, piše u definiciji. Precizirano je da je zbog siromaštva moguća višestruka ugroženost koja se odražava kroz nezaposlenost, nizak dohodak, neadekvatne stambene uslove, neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i barijere za doživotno učenje, kulturu, sport i rekreaciju. ,,Siromašni su često isključeni i marginalizovani i ne učestvuju u aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim) koje predstavljaju normu za druge, a često im nije omogućen ni pristup fundamentalnim pravima”. Odokativno – dvije trećine ljudi u Crnoj Gori, minimum.

Evropska definicija uglavnom se poklapa sa onim što se smatra relativnim siromaštvom. Stručnjaci objašnjavaju da je u upotrebi i termin materijalna deprivacija. Iako zvuči baš birokratski, lista od devet stavki na osnovu kojih se procenjuje materijalna deprivacija u EU, vrlo je konkretna. Čine je: dugovanje za kiriju, hipoteku, račune za komunalne usluge, neredovna otplata kredita ili druga zaduženja; adekvatno grijanje prostora za stanovanje; suočavanje sa nepredvidivim izdacima; obrok od mesa, piletine ili ribe (ili vegetarijanskog ekvivalenta) svaki drugi dan; odlazak na jednonedeljni odmor jednom godišnje; televizor u boji; mašina za pranje veša; kola; telefon.

Čovjek je materijalno depriviran ukoliko ne može da priušti najmanje tri od devet predviđenih stavki, izrazito je materijalno depriviran ukoliko ne može da priušti najmanje četiri stavke, a ekstremno je depriviran ukoliko sebi ne može da priušti pet i više stavki. Ko god je voljan da pogleda sebe i oko sebe lako će utvrditi da nikako neće biti da tek svako dvanaesto čeljade u Crnoj Gori ima problem da zagrije kuću, plati ratu za kredit, kupi auto, da se taj jednonedjeljni odmor ne pominje.

Iznos koji treba izdvojiti za minimalnu potrošačku korpu posljednji put je objavljen prije dvije godine. U međuvremenu je Monstat pokušao da nam objasni da se može živjeti sa 2,08 eura dnevno po članu familije. Od tada ćute. Traže, biće, metodologiju. Prema posljednjim objavljenim podacima četvoročlanoj porodici je za mimalne troškove trebalo oko osamsto eura.

Prosječna plata u Crnoj Gori je 509 eura. Najmanje su plate u kategoriji Trgovina na veliko i trgovina na malo – 353 eura. U toj grani radi najviše radnika u Crnoj Gori, oko 47,5 hiljada. Ispod prosjeka su i plate u obrazovanju u kojem radi 13.700 ljudi. Iznose 485 eura.

Zato se dobro drži državna uprava. Oko dvadest hiljada zaposlenih kod najsigurnijeg poslodavca u prosjeku prima 592 eura.

Najviše su plate u sektorima Finansijske djelatnosti gdje radi blizu četiri hiljade i Snabdijevanje električnom energijom kojim se bavi 2,2 hiljade ljudi – 907, odnosno 816 eura.

Oko prosjeka, naravno, treba biti obazriv. Većina prodavačica, daleko je manje plaćena od prosječnih 353 eura u toj oblasti. Ako četiri zaposlena u firmi primaju, recimo, 350 eura, a njihov menadžer 1100, prosječno imaju petsto eura.

Nevladina organizacija Banka hrane saopštila je, povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva da polovina zaposlenih u Crnoj Gori ima 1,8 eura po članu porodice za dnevnu potrošnju, a da 1,2 eura po članu dnevno ima višečlana porodica, korisnik socijalne pomoći nakon skorašnjeg povećanja od 20 odsto.

Ta organizacija podsjeća da je MMF saopštio da se siromaštvo u zemljama Zapadnog Balkana posljednjih sedam godina povećalo, te da je Crna Gora uz Albaniju imala najoštriji rast siromaštva od pojave globalne finansijske krize.

,,Ja sam samohrana majka, koja nemam ni najosnovnije za dijete da krene u školu. Radim za dnevnicu, a to ni za ljekove mojih roditelja nije dosta, stari su po 75 godina, teško su bolesni. Boli me duša dijete ne mogu upisati u školu do koje mora da pješači osam kilometara, i ona je lošeg zdravlja : mokri svakih 15 minuta. Nemam način da je spremim, kao ćerka i majka molim za pomoć”, dio je jedne od molbi za pomoć koje se mogu pročitati na stranici Banke hrane.

Bivši šef UNICEF-a u Crnoj Gori Bendžamin Perks znao je da upozori kako traženje pomoći preko medija nije dobar način za rješavanje problema siromaštva. Vjerovatno je bio u pravu, ali uvijek postoji i onaj ugao iz kojeg je bolje pomoći jednoj nego nijednoj porodici.

„Država Crna Gora još uvijek, na žalost nema strategiju za pomoć siromašnima”, ocjijenjeno je u saopštenju Banke hrane.

Što bi se naša Vlada baktala siromašnima kad krupnim koracima zemlja ide naprijed, bruto domaći proizvod nam ne raste, nego leti. Sve i ako su podaci o rastu tačni, to za građane ne mora da znači ništa.

Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, skupu najuticajnijih svjetskih ekonomista i političara, ove godine je osnovna poruka bila da razvijene države svijeta i zemlje u razvoju treba da daju prednost životnom standardu nad apsolutnim rastom kao najboljem pokazatelju ekonomskih performansi. Neki od izlagača kazali su da nejednakost i nezadovoljstvo vode ka nesigurnosti, jačanju populizma i slično. Moglo bi se reći da su se važne i bogate glave prisjetile sirotinje zato što su se malčice prepale ulica.

Ranije je i MMF priznao kako neoliberalizam izaziva ,,ogromne lomove koji za sobom ostavljaju ljudske ruševine i potrebne su milijarde za saniranje posljedica”. The Guardian je tada, napomenuo kako takva upozorenja dolaze od istraživačkog odeljenja MMF-a, a ne od osoblja ,,koje leti u bankrotirane zemlje, pregovara o uslovima zajma sa vladama kojima je očajnički potreban novac i sprovodi fiskalno maltretiranje”.

Neće ta nauka kod nas skoro stići. Ovdje je na sceni i dalje čerupanje zemlje i guljenje ljudi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo