Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Ređaju se velike riječi, vlast se hvališe uspjesima proevropskim i antifašističkim, opozicija je jedini branik antifašizma i evropejstva. Dani praznih riječi. Ni Evropa nema šta da slavi. Dovoljno je reći – Gaza. Zato neka ovo budu dani nade u budućnost. Bolju Evropu, i bolje nas
Pristižu čestitke na Dan pobjede nad fašizmom, koji je ujedno i Dan Evrope. Ređaju se velike riječi, vlast se hvališe svojim uspjesima, navodno proevropskim i antifašističkim, opozicija je navodno jedini pravi branik antifašizma i evropejstva. Dani praznih riječi.
Najglasniji su uobičajeno oni kojima su antifašizam i evropske vrijednosti tek slovo na papiru. Bilo je i krajnje neobičnih poruka. Demokratska narodna partija Milana Kneževića saopštila je da se „danas, gotovo osam decenija kasnije, suočavamo sa opasnim pokušajima revizionizma istorije, oživljavanjem nacističkih ideologija i relativizacijom podnesenih žrtava”. Kao da je saopštenje stiglo iz Ujedinjenih nacija, a ne partije koja se, između ostalog, protivi glasu Crne Gore za Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, nazivajući takav potez „sramotom i katastrofom“. Šta je oživljavanje fašizma, ako nije negiranje genocida i pogubljenja više od 8000 muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995, samo zbog njihovih imena.
Oglasili su se i iz DPS-a. „Dan pobjede nad fašizmom, koji obilježavamo i kao Dan Evrope, uvijek treba da nas podsjeti na žrtve koje je Crna Gora prinijela na oltar antifašističke ideje“, poručio je poslanik te partije Andrija Nikolić. Tačno. Još samo da se suočimo sa žrtvama ratnih devedesetih, dok je ta partija vodila Crnu Goru. Kad su ljudi deportovani pod nož Radovanu Karadžiću ili iz voza odvedeni u smrt, samo zbog imena. Podsjećanje na te zločine, uvođenje dana sjećanja i bilo kakvo drugo obilježavanje, Đukanovićeva vlast decenijama nije dozvoljavala. Dok je zarobljeno pravosuđe guralo ratne zločine duboko u fioke zaborava i aboliralo vlasti bilo kakve ogovornosti.
Organizovanje sjećanja ne dozvoljavaju ni novi evropejci na vlasti. Toliko je inicijativa mirovnih organizacija da se uspostave dan sjećanja i spomenik žrtvama zločina deportacija bosanskih izbjeglica ostalo bez odgovora i poslije Đukanovića i DPS-a.
Konačno znamo: Crna Gora će glasati za rezoluciju o genocidu u Srebrenici, objelodanio je premijer Spajić u parlamentu upravo pred odlazak ovog broja Montora u štampu. To je dobra vijest. No nije tajna: dio pripadnika vlasti negira genocid u Srebrenici. Javno su se oglasili protiv rezolucije UN. Vrijeđa im, vele, dostojanstvo i slobodarstvo. Čitava priča o crnogorskim amandmanima na Rezoluciju je za domaću upotrebu. To je pokušaj amortizacije udara koji dolaze od strane Vučića i Dodika, ali i dodvoravanje svojim partijskim i biračkim masama. Za nesuočavanje sa prošlošću i selektivno pamćenje ogromnu odgovornost snosi bivša vlast. Novoj nije ni padalo na um da zaviri u to nasljeđe bivšeg režima. Naprotiv. Pavle Bulatović, nekadašnji ministar Unutrašnjih poslova, koji je potpisao nalog za hapšenje i deportaciju bih izbjeglicja već je dobio ulicu u Pljevljima. Demokrate se evo upinju da, kao nagradu za životno djelo ulicu dobije i u Podgorici.
Nemamo šta da slavimo. Nema ni Evropa u kojoj jača radikalna desnica koja će, kako se osnovano predviđa, uskoro biti nikad jača i u Evropskom parlamentu. Za stanje duhova u Evropi dovoljno je reći – Gaza. I njene strahote, koje evropske prestonice odbijaju da vide.
U Njemačkoj je zabranjen ulazak Janisu Varufakisu, bivšem ministru finansija Grčke, jednom od najznačajnijih intelektualaca današnjice, u tu državu 12. aprila, kada je trebalo da prisustvuje Palestinskom kongresu. Prethodno je upitan – Zašto Palestinski kongres, kazao: „Kao Evropljani, mislim da je važno da se uzdržimo od osuđivanja bilo Izraelaca ili Palestinaca kada smo mi, Evropljani, ti koji smo uzrokovali ovu beskrajnu tragediju: pošto smo vekovima praktikovali ekstremni antisemitizam, što je dovelo do jedinstveno stravičnog Holokausta, decenijama smo saučesnici u sporom genocidu nad Palestincima, kao da dve nepravde čine pravdu“.
“Najbogatije, najmoćnije zapadne zemlje, one koje veruju da su predvodnici savremenog sveta u posvećenosti demokratiji i ljudskim pravima, otvoreno finansiraju i podržavaju izraelski genocid u Gazi”, primijetila je prošlog mjeseca Arundati Roj, svjetski slavna indijska književnica. I poručila: “ Ali milioni demonstranata na ulicama Evrope i SAD su nada za budućnost svijeta.”
Neka ovo budu dani nade u budućnost. Bolju Evropu, i bolje nas.
Milena PEROVIĆ