Povežite se sa nama

INTERVJU

DANIJEL CEROVIĆ, GITARISTA: Značajan iskorak

Objavljeno prije

na

Trinaesti Međunarodni festival gitare Nikšić održan je od 27. septembra do 2. oktobra, a publika je tokom šest festivalskih večeri imala priliku da uživa u vrhunskim koncertima domaćih i svjetskih virtuoza na gitari. Od osnivanja festivala 2005. godine do danas, grad pod Trebjesom ugostio je neke od eminentnih imena svijeta klasične gitare. Jedan od osnivača i umjetnički direktor festivala Danijel Cerović, jedan je od vodećih crnogorskih izvođača mlađe generacije iz domena klasične muzike, sa bogatom i intenzivnom međunarodnom koncertnom karijerom.

MONITOR: Davno ste za Monitor izjavili da Vam je cilj bio da ustanovite festival na najvećem nivou, uz učešće priznatih umjetnika sa međunarodne muzičke scene. Podsjetite nas na njegove početke, na ideju o nastanku ovakvog festivala u Crnoj Gori.
CEROVIĆ: Početak je bio, rekao bih, zanimljiv i uzbudljiv. Imao sam 26 godina kada smo donijeli odluku da ćemo organizovati festival. U to vrijeme u Nikšiću nije postojao niti jedan festival klasične, umjetničke muzike, a komercijalni festivali će se dogoditi nekoliko godina kasnije. Na samom početku, ali i kasnije, godinama, najveći problem nam je predstavljao nedostatak adekvatne infrastrukture koja bi koristila razvijanju naših projekata, pa su se prvi koncerti održali u restoranu Hotela Onogošt, u nikšićkom parku, na Bedemu, sceni Zahumlja…

Imali smo naravno sreću da su naš projekat od samih početaka podržale vodeće institucije kulture u gradu i državi. Značajan je broj pojedinaca i institucija iz inostranstva koji su prepoznali važanost i neophodnost organizovanja našeg projekta. Danas je situacija u pogledu infrastrukture značajno drugačija. Razvoj naše organizacije je pratio i značajan pomak u obezbjeđivanju uslova, tako da danas imamo nekoliko dvorana na raspolaganju. Željeli smo da damo doprinos razvoju izvođačke prakse za klasičnu muziku kod nas, da stvaramo publiku za koncerte klasične gitare, da ugostimo, kako rekoste priznate umjetnike iz čitavog svijeta, i damo šansu mladim ljudima iz Crne Gore i šire. Ako govorimo o brojkama, od nastanka naš festival je ugostio nekoliko stotina umjetnika iz čitavog svijeta, u svim segmentima festivala, a naša publika je imala priliku da sluša više od 150 koncerata. Naš festival je posvećen klasičnoj muzici, ali smo još 2008. godine ustanovili selekciju festival PLUS, na kom nastupaju umjetnici iz najrazličitijih muzičkih žanrova. Neki od gostiju su bili: Kanjizares, Miroslav Tadić, Vlatko Stefanovski, Boško Jović, Amira Medunjanin, glumci Rade Šerbedžija i Andrija Milošević.

MONITOR: Tokom ovog 13. izdanja, publika je šest večeri imala priliku da u Nikšiću uživa u koncertima domaćih i svjetskih virtuoza na gitari. Po čemu se ovo izdanje razlikuje od prethodnih?
CEROVIĆ: Otvaranje festivala tradicionalno protiče u znaku koncerta CSO sa pobjednikom takmičenja kojeg organizujemo u Tivtu , a ove godine se predstavila Julija Trinčuk iz Njemačke. Pored koncerata Open Podium – posvećen studentima gitare iz regionalnih centara, već pomenutog koncerta iz selekcije PLUS, od ove godine smo ustanovili program koji će biti posvećen umjetnicima iz Nikšića. Festival je zatvoren muzičko poetskim programom koji su izveli mladi nikšićki muzičari i pjesnici.

MONITOR: Vratio bih se na koncert studenata gitare sa Cetinja, iz Sarajeva i iz Beograda. Koliko je koncert bio posjećen i koliko je važna promocija mladih nada?
CEROVIĆ: Koncert je nastao iz potrebe da se pruži šansa onima koji dolaze, kojima će možda naš festival biti odskočna daska u karijeri. A ta potreba proističe iz naše primarne ideje, da budemo mjesto okupljanja umjetnika sa ostvarenim karijerama kao mjesto okupljanja budućih zvijezda. Bilo bi zanimljivo napraviti presjek karijera mladih umjetnika koju su osvajali takmičenja koja smo u proteklih 13 godina organizovali. Laureati dolaze iz čitavog svijeta, a u sklopu nagrade koje smo kao organizacija obezbijedili nalaze se majstorki instrument, koncert sa CSO, koncertna turneja… Od 2016. godine takmičenje se odvija kao zaseban događaj u poslednjoj sedmici maja u Tivtu, a od prošle godine je član EuroStrings grupe koja djeluje pod okriljem Evropske komisije, što je velika čast za naš projekat i značajan iskorak u pogledu mogućnosti za još uspješniju organizaciju.

MONITOR: A šta je to što vas je zapravo u djetinjstvu podstaklo da se prihvatite muzike i gitare?
CEROVIĆ: Nisam siguran. Prvi instrument sam dobio od ujaka koji je akademski grafičar, a takođe se amaterski bavio muzikom i svirao klasičnu gitaru. Kasnije sam u muzičkoj školi u Nikšiću učio od Rajka Simunovića . Muzika me je oduvijek ispunjavala. Kasnije, slušanje muzike, izvođenje, postali su moja nasušna potreba.

MONITOR: Redovno predajete na majstorskim kursevima u zemlji i inostranstvu na razmim poznatim univerzitetima. Takođe imate po cijelom svijetu koncerte. Šta je u planu?
CEROVIĆ: Pedagogija čini neodvojivi dio mojeg stvaranja. Sretan sam što mogu da podijelim svoja znanja i iskustva sa studentima na Muzičkoj akademiji na Cetinju na kojoj predajem od 2003. godine. Veliko mi je zadovoljstvo što sam u prilici da predajem na seminarima na Univerzitetima širom svijeta.

U planu su koncertne turneje koje ću kao član dua sa Goranom Krivokapićem izvesti u Italiji, Rusiji, Estoniji, Kini, Koreji na kojima ćemo predstaviti dvostruko izdanje sa Bahovim Engleskim svitama.

MONITOR: Kao član crnogorskog dua gitara sa Goranom Krivokapićem, snimili ste šest engleskih svita Johana Sebastiana Baha za NAXOS Records. Ovih dana potpisali ste ponovo ugovor sa ovom prestižnom izdavačkom kućom. O čemu se zapravo radi?
CEROVIĆ: Nedavno sam potpisao ugovor sa izdavačkom kućom NAXOS RECORDS, čime ću nastaviti saradnju koju sam kao član Crnogorskog gitarističkog dua započeo 2013. godine. Nakon uzbudljivog projekta transkribovanja i snimanja Bahovih Engleskih svita za dvije gitare sa Goranom Krivokapićem koje je Naxos izdao 2015. i 2018. na dva CD-a , očekuje me snimanje muzike za lautu koju je komponovao Sylvius Leopold Weiss (1687-1750), koju sam transkribovao za solo gitaru koristeći ,,londonski” manuskript kao osnovu. Radujem se nastavku saradnje sa producentom Norbertom Kraftom, dobitnikom nagrade Grammy, sa kojim ću snimati u Torontu početkom 2019. godine.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo