MONITOR: Pčelarstvo u Crnoj Gori ima dugu i bogatu tradiciju. Kakvi su prirodni uslovi za uspješan razvoj pčelarstva?
VELIČKOVIĆ: Pčelarstvo je jedna od najvažnijih djelatnosti za ljudski rod, jer kroz proces oprašivanja omogućava opstanak biljaka. I kao takva djelatnost dugo je prisutna na ovim prostorima, a u najtežim vremenima pčele su opstajale zahvaljujući očuvanju i pčelarenju u manastirima. S jedne strane tradicija i u jednom periodu pčelarstvo kao način života, a sa druge povoljni i raznovrsni klimatski uslovi uz bogatstvo medonosnog bilja stvaraju prostor za razvoj ove djelatnosti. Na ovom području po klimatsko-pedološkim uslovima i sastavu biljnih zajednica postoje tri regiona koji pružaju različite uslove za gajenje pčela. To su sjeverni, centralni i primorski. Na malom prostoru toliko različitosti omogućava pčelarima selidbu pčela i korišćenje pašnih prilika kako tokom vegetacije tako i za zimovanje pčelinjih društava. Iako se uslovi za pčelarenje mijenjaju kroz vrijeme na ovim prostorima postoje uslovi za bavljenje pčelarstvom.

MONITOR: Gdje je Crna Gora po razvoju pčelarstva u regionu i svijetu?
VELIČKOVIĆ: Crna Gora sa svojim specifičnostima ima interesantnu poziciju za razvoj pčelarstva i dobijanje najvažnijih proizvoda od pčela. Podaci pokazuju da se broj pčelara kreće preko 3.500 od 55.000 do 60.000 pčelinjih društava. Što se tiče proizvodnje najviše se proizvodi med, a znatno manje drugi proizvodi. Prosječna proizvodnja po košnici još nije na zadovoljavajućem nivou, iako pčelari kojima je pčelarstvo profesija i koji sele pčelinja društva postižu veće prinose. Pčelari sa ovog područja mogu kvalitetom pčelinjih proizvoda naći svoje mjesto na tržištu Crne Gore kao i u okruženju. U Crnoj Gori ne postoje tzv. „bogate paše” sa zasijanim ili zasađenim kulturama, pa naši pčelari ne mogu imati i biti konkurentni sa kvantitetom već isključivo kvalitetom. Posebnu šansu daje organski način pčelarenja gdje pčelari po principima organske poljoprivrede mogu dobiti med visokog kvaliteta i na tržište plasirati po povoljnim prodajnim cijenama.

MONITOR: Da li pčelari u Crnoj Gori imaju odgovarajuće uslove da se bave pčelarstvom kao sopstvenim biznisom?
VELIČKOVIĆ: Zastupljenost više klimatskih zona, zatim velikih površina prirodnih livada i pašnjaka, prostrano kraško područje sa bogatim florističkim sastavom i medonosnim biljem, obezbjeđuju prirodne uslove za razvoj pčelarstva. U takvim uslovima može se dobiti med odličnog kvaliteta, ali i drugi pčelinji proizvodi. Još ogromna većina pčelara kao glavni i jedini proizvod od pčela ima med iako postoji mogućnost dobijanja i polena, perge i matične mliječi. Pčelarstvo je prvenstveno porodično zanimanje i vjerujem da će u Crnoj Gori tako ostati u narednom periodu. Najveći broj pčelara bavi se pčelarstvom kao dopunskom djelatnošću i, s obzirom na to da postoje neophodni uslovi, u narednom periodu treba intenzivirati aktivnosti kako bi se broj profesionalnih pčelara povećao. Specifičnost različitih mikroklimata i veliki broj različitih medonosnih biljaka na malom prostoru daje šansu za dobijanje poliflornog meda sa kvalitetom koji će garantovati plasman na sve probirljivijem tržištu. Imamo sve uslove da razvijemo sektor pčelarstva, da on postane prepoznatljiv dio crnogorske poljoprivrede zasnovan na kvalitetu. Osim prirodnih uslova za proizvodnju visokokvalitetnog meda, država podstiče razvoj pčelarstva kroz brojne aktivnosti i mjere podrške.

MONITOR: Imaju li crnogorski pčelari mogućnosti da prate savremena dostignuća u pčelarstvu?
VELIČKOVIĆ: Pčelarima se, ma gdje posjedovali pčelinja društva, kao imperativ nameće usvajanje savremenih dostignuća i znanja. Kroz edukaciju, posjetu radionicama, praćenjem stručne literature i pčelarskih portala, pčelari mogu obezbijediti nova znanja i dobru produktivnost u pčelarenju. Ono gdje treba popravljati situaciju jeste svakako primjena praktičnih znanja i da tradicija bavljenja pčelarstvom ne bude otežavajući faktor u primjeni novih znanja. A da bi se nova znanja lakše usvajala neophodno je raditi na popravljanju starosne strukture pčelara koja nije zadovoljavajuća. Iako Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja kroz agrobudžetske mjere daje podršku mladim pčelarima, još najveći broj pčelara je starosne dobi iznad 50 godina. Da bi pratili savremene trendove neophodno je da pored usvajanja novih znanja za svoju proizvodnju nabave i koriste savremenu opremu i pribor. Za tu namjenu koriste i ubuduće mogu koristiti IPARD projekte koji se realizuju preko Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja kao i sredstva iz nacionalnog agrobudžeta. Ohrabruje činjenica da je jedan broj pčelara značajno osavremenio i svoju proizvodnju i kroz navedene projekte nabavio savremenu opremu.

MONITOR: Da li predavanja o savremenom pčelarstvu drže kompetentni stručnjaci?
VELIČKOVIĆ: Pčelarstvo je oblast koja za postizanje dobrih rezultata zahtijeva puno stručnog znanja. Nigdje se promašaji u tehnologiji gajenja skuplje ne plaćaju kao u pčelarskoj proizvodnji. Zato je u interesu svih pčelara i pčelarstva stalna edukacija i usvajanje novih znanja i iskustava. Našim pčelarima pored stručnjaka iz Crne Gore o tehnologiji pčelarenja, zaštiti pčela i savremenom pčelarstvu predavanja drže istaknuti stručnjaci iz okruženja. Najčešće su to univerzitetski profesori iz Beograda, Novog Sada, Banjaluke, Niša. Pored učestvovanja na radionicama u Crnoj Gori, pčelari su često gosti na manifestacijama, predavanjima o pčelarstvu u okruženju. Svake godine se organizuje posjeta međunarodnom sajmu meda u Beogradu, kao i danima i izložbama meda u okruženju, a najčešće u Prijepolju, Užicu, Arilju. U Crnoj Gori izlazi mjesečni časopis Pčelarstvo koji edukuje i informiše pčelare o svim najvažnijim kretanjima u savremenom pčelarstvu.

MONITOR: Koje greške najčešće prave naši pčelari?
VELIČKOVIĆ: Gajenje pčela podrazumijeva dobro poznavanje tehnologije pčelarenja. Zato je neophodna stalna edukacija i primjena novih metoda u pčelarenju. Pogotovo nestručna i nekontrolisana primjena ljekova maskira prirodne principe selekcije. Ono čemu pčelari često ne pridaju važnost je da svaki tretman pčela znači stres, svaki stres je oslabljen imunitet a to je bolest. Nepoznavanje florističkog sastava i uslova medobranja takođe dovodi do loših rezultata i osvarivanja malih prinosa meda.

MONITOR: Da li se u Crnoj Gori prodaju ljekovi zbog kojih stradaju pčelinja društva?
VELIČKOVIĆ: Promet ljekova i drugih aktivnih supstanci koje se koriste u veterini regulisan je propisima. Ipak, dešava se da pčelari nabavljaju ljekove na raznim pčelarskim manifestacijama, ne vodeći računa o kvalitetu tih preparata. Tako rizikuju da izgube svoja pčelinja društva i cijele pčelinjake. Zato apel i poziv svim pčelarima da ljekove i druge preparate koji se koriste u zaštiti pčela i pčelinjeg legla nabavljaju kod registrovanih ustanova i uvoznika. Agrobudžetom je pčelarima data mogućnost podrške od 50 odsto za nabavku organskih ljekova.

MONITOR: Ima li Crna Gora dovoljno referentnih veterinarskih laboratorija, veterinarskih i drugih stručnjaka koji se bave zaštitom pčela?
VELIČKOVIĆ: U Crnoj Gori postoje ovlašćene veterinarske i druge laboratorije koje ispituju i otkrivaju uzročnike određenih bolesti. U njima se analiziraju med i drugi pčelinji proizvodi, njihov kvalitet i bezbjednost.

Med jedino proizvode pčele

MONITOR: Kako prepoznati falsifikovani med?
VELIČKOVIĆ: Med je slatka sirupasta materija koja je dobijena kao proizvod medonosnih pčela. I samo takav proizvod može se nazvati medom, dok sve drugo što se može naći na tržištu predstavlja falsifikat. Falsifikatori još koriste nedovoljno poznavanje potrošača, pa uspiju dio takvih proizvoda i prodati. Stoga je važno u kontinuitetu raditi na edukaciji potrošača, jer nije lako odokativnim metodama prepoznati falsifikat. I u Crnoj Gori i u okruženju, preko 90 odsto domaće proizvodnje meda prodaje se na „kućnom pragu” i od poznatih i provjerenih pčelara. Za prepoznavanje falsifikata najsigurnije su laboratorijske metode u kojima se radi fizičko–hemijska, senzorska i polenska analiza meda.

Istovremeno, značajno je da inspekcije rade svoj posao. Ministarstvo poljoprivrede posredstvom inspekcije Uprave za bezbjednost hrane ove godine povelo je još snažniju akciju kontrole prodaje meda, kako bi zaštitili potrošače i imidž crnogorskog meda. Rezultati akcije i količine zaplijenjenih proizvoda koji su se prodavali kao med, a zapravo to nijesu, pokazali su opravdanost pojačane kontrole.

EU ima 12 miliona košnica

MONITOR: Kakva je situacija sa pčelarstvom u EU?
VELIČKOVIĆ: U zemljama EU postoji oko 470. 000 pčelara, od toga oko 15.000 profesionalaca, a broj košnica iznosi 12.000.000. Najviše pčelinjih društava ima u Španiji, više od 2,4 miliona. U EU jedan profesionalni pčelar prosječno ima 256 košnica, a najviše u Španiji (420) i Švedskoj (300). Prosječni prinos meda po košnici je 18 kg, a najveći prinosi se ostvaruju u Mađarskoj i Belgiji (više od 40 kg). Posmatrajući ove brojke u Crnoj Gori treba dalje raditi na povećanju broja profesionalnih pčelara, a oni na povećanju broja društava, kao i na povećanju prinosa po pčelinjem društvu.

Varoa najveća opasnost za pčele

MONITOR: Od čega najviše stradaju pčelinja društva u Crnoj Gori?
VELIČKOVIĆ: Pčele najviše i najčešće stradaju od varoe. To je parazit prisutan na prostoru Balkana od 70-ih godina prošlog vijeka. Varou do sada niko nije mogao da uništi, ali sa njom može i mora da se pčelari. Opasnost predstavlja i „Američka kuga”, koju izaziva bakterija. Ovo je najopasnija zarazna bolest koja se prenosi između društava kao i između pčelinjaka. Tamo gdje se pojavi obavezna je prijava nadležnoj veterinarskoj stanici uz spaljivanje košnica sa pčelinjim društvom. U posljednje vrijeme sve veće probleme pčelama i pčelarenju pravi parazitsko oboljenje nozema. Brojne su mjere zaštite od ovih i drugih bolesti i štetočina samo ih treba primjenjivati uz preventivu koja podrazumijeva izbor lokaliteta za pčelinjak i higijensko-sanitarne uslove na pčelinjaku.

Veseljko KOPRIVICA