Povežite se sa nama

MONITORING

Darovi tranzicije izlaze iz mraka

Objavljeno prije

na

oleg

Aleksej Kuznjecov, predsjednik odbora direktora KAP-a prihvatio je poziv skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije i učestvovaće na njenoj sjednici početkom naredne nedjelje. ,,Imam osjećaj da opozicija nema predstavu šta se dešavalo i kakva je situacija sada u KAP–u”, kaže Kuznjecov, ,,Zbog toga bih volio da gostujem u parlamentu i odgovorim na sva pitanja”. Koji dan ranije, takođe u parlamentu, održaće se konstitutivna sjednica Anketnog odbora za prikupljanje informacija o korupciji u privatizaciji Crnogorskog Telekoma. Najavljuje se da bi u okviru te istrage mogao biti ispitan i Milo Đukanović. Kao nekadašnji predsjednik, premijer, predsjednik Savjeta za privatizaciju, šef partije, biznismen, bankar, brat od sestre… Od njega nije stigla poruka kako bi i on volio ,,da gostuje u parlamentu i odgovori na sva pitanja…”.

Đukanović se u javnosti nije oglašavao od kako se afera Telekom iz SAD preselila u Crnu Goru. Možda i on na aferu gleda kao Vujica Lazovića, pa ne želi da odgovara na optužbe kako ne bi vršio pritisak na pravosuđe.

Predsjednik Parlamenta je ignorisao pismo prvog čovjeka KAP-a koji ga je zamolio da mu omogući da poslanicama objasni poziciju ,,ruske strane” u problemu teškom od 150 do 360 miliona eura (zavisi koje sve dugove, subvencije i garancije uključite u računicu). Čudo da Krivokapića na više fleksibilnosti nije motivisala makar činjenica da je Skupština nedavno potvrdila Vladinu odluku da preuzme i plati KAP-ov dug od 22 miliona eura prema Dojče banci. Podsjetimo se, Skupština je zadužila Vladu da raskine partnerstvo sa Olegom Deripaskom i njegovim skrivenim partnerima, preuzme upravljanje KAP-om i obezbijedi nezavisnu reviziju poslovanja Kombinata od njegove privatizacije 2005. godine. Nakon svega toga, predsjednik Parlamenta se ponaša kao neko kome nije satlo do istine o poslovanju nekada najveće kompanije u Crnoj Gori.

Ni Vlada ne žuri da izvrši obaveze. Umjesto da povrati izgubljeni (vlasnički) suverenitet u Kombinatu u kome je država – preuzimanjem tuđih dugova – postala pojedinačno najveći vlasnik bez upravljačkih prava, kabinet Igora Lukšića odriče se kontrole nad još jednim privrednim sistemom. Riječ je o Elektroprivredi Crne Gore. Bord EPCG, u kome predstavnici države imaju većinu, ovlastio je menadžment – u kome dominiraju predstavnici italijanske A2A – da samostalno odlučuje o daljem poslovanju sa KAP-om.

Tako imamo sljedeću poziciju: država je najveći vlasnik KAP-a, ali ne upravlja njim. To rade menadžeri Deripaskinog CEAC-a, dok država samo oprašta ili plaća njihove dugove. KAP za potrošenu struju Elektroprivredi duguje oko 30 miliona eura. Umjesto da se pozabavi rješavanjem tog problema, Vlada vruć krompir prebacuje u ruke italijanskog partnera. Ta je odluka sporna iz makar dva razloga. Menadžeri A2A nijesu dužni da brinu o tome što egzistencija blizu 1.500 porodica zavisi od rada rudarsko-metalurškog sistema (još uvijek postojećeg, iako su Rusi skoro uništili više od polovine nekadašnjeg repro lanca – Rudnike boksita, Glinicu, Anode, Kovačnicu, Preradu… ) Jednako važno: Lukšić i njegovi saradnici odlučili su da odnose između KAP- a i EPCG rješava A2A. A Italijani nijesu u stanju da ispune ni vlastite obaveze iz kupoprodajnog ugovora. Govorimo o obećanjima na osnovu kojih je A2A ušla u EPCG iako su za kupovinu njenih akcija ponudili 100 miliona manje od konkurencije.

CEAC – Vlada – A2A, eto ljubavnog trougla u kome svako sa svakim posluje, i svako svakoga vara. I svi nas – lažu.

Vlada je odlučila da požuri tamo gdje joj je proklamovana hitnost omogućila da zaobiđe pravila. Pomenuti ,,nezavisni” revizor koji će prekontrolisati poslovanje Kombinata angažovan je bez obaveznog javnog nadmetanja. I – kako neočekivana slučajnost – ispostavilo se da je Vlada za utvrđivanje istine o novčanim tokovima između KAP-a, CEAC-a i niza sa njima povezanih kompanija, angažovala firmu čija je direktorka Danijela Dimovska, godinama poslovno sarađivala sa vlasnicima Kombinata. Konačno, ni 35 hiljada eura, koliko je Vlada namijenila za posao revizije ,,u ovoj fazi”, ne garantuju rezultat. Naprotiv.

Sve u svemu: priča oko KAP-a sve više podsjeća na ono što se godinu dešavalo sa nikšićkom Željezarom. I tu se nešto mora presjeći u najskorije vrijeme. Miodrag Daka Davidović, vlasnik kompanije Neksan, je prošle nedjelje postavio ultimatum: ili će Vlada omogućiti da se Željezara strujom snabdijeve uz sve privilegije koje ima KAP, ili će on 15. marta izaći iz posla. Odgovor čekamo.

Država je prije 12 mjeseci platila 30-ak miliona eura umjesto vlasnika Željezare kompanije MNSS. Pošto su od nas uzeli taj novac i proslijedili ga u Švajcarsku, ministar ekonomije Vladimir Kavarić nas je dodatno obradovao tvrdnjom da su Holanđani (koji su prije toga bili Englezi) dobijeni novac “samo dijelom iskoristili za razvojni potencijal fabrike”. Potom je u Željezari uveden stečaj, a koji mjesec kasnije proglašen je i bankrot.

Vlada je dosljedna – preduzeće koje nas je, od dolaska DPS-a na vlast, koštalo makar 200 miliona eura (prema računici Vojina Đukanovića, nekadašnjeg direktora Željezare i ministra) prepušteno je na milost i nemilost stečajnom upravniku i Neksanu.

Da zasuče rukave i prihvati se posla od koga, navodno, zavisi sudbina Nikšića – to nikome u Vladi Crne Gore nije padalo na pamet. Mnogo im se više svidjela ideja da posao provjere nekom od provjerenih kadrova, pomažući mu nizom javnih i tajnih privilegija.

Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, koji su prošlog proljeća potpisali Davidović i stečajni upravnik Veselin Perišić, predviđa Vladinu saglasnost da se na plate zaposlenih ne obračunavaju porezi i doprinosi; da Vlada Neksanu ustupi potraživanje od 1,25 miliona eura za isplatu zarada; da se u Željezari ne zaračunava amortizacija… Ujedno je, samo na ime socijalnog programa i otpremnina iz državnog budžeta potrošeno 20 miliona eura. Da li se taj novac mogao upotrijebiti tako da i zapošljenima i državi bude bolje?

Nakon niza pravosudnih zamki i smicalica, radnici Željezare, kojima kompanija duguje više od šest miliona eura, izgubili su svoje mjesto u odboru povjerilaca. Tu će ih, po svoj prilici zamijeniti – Miodrag Davidović. Sud je odlučio da Neksanu prizna osam miliona navodnih potraživanja od Željezare iako ne postoji ni jedan dokument koji bi potvrdio njihovu osnovanost.

Priča je neobična: Neksan je 2009. godine došao u posjed deponije Halda. Davidović je izračunao da je za četiri godine na njegovoj deponiji Željezara izručila oko 140 hiljada tona otpada. To je pomnožio sa 60 (eura po toni) i dobio iznos potraživanja. MNSS četiri godine nije odgovarala na dopise Neksana da se riješi pitanje naknada za odlaganje fabričkog otpada, tvrdili su iz te kompanije. Međutim, bivši direktor Željezare Daniel Brol priča drugu priču: ,,Neksan nikada nije spomenuo da želi da naplati Željezari za ovaj aranžman i nikada u ovom kontekstu nije dostavio bilo kakve fakture. Umjesto toga, Neksan je zaradio milione izvlačeći čelik i legure iz deponovanog ostatka proizvodnje”, kazao je Brol. Dok je to još bilo važno.

Sada, čekamo 15. mart da vidimo da li Davidović ide ili ostaje. U obrazloženju ultimatuma upućenog Vladi on kaže: ,,Za ovakvu inicijativu postoje neoborivi argumenti jer je Željezara u stečaju sa nerentabilnom proizvodnjom, starim postrojenjima i nefunkcionalnom opremom, tako da je sama ta okolnost poseban uslov za subvencije”. Negdje drugo, to bi bili neoborivi argumenti da se Željezara momentalno zatvori, ,,crne tačke” saniraju, a radnicima pomogne da nađu neki pošten i koristan posao.

Ali, u Crnoj Gori ništa nije nemoguće.

Stečajni sudija Privrednog suda u Podgorici Miodrag Anđelić odlučio je da poništi vlastitu odluku, desetak dana staru, o pokretanja stečajnog postupka u kompaniji Vektra Montenegro. Novo ročište Anđelić je zakazao za 20 mart. Sve to možda i ne bi bilo toliko neobično da mađarska OTP banka nije, zbog nagomilanih dugova, zahtijevala uvođenje stečaja u poslovnu imperiju Dragana Brkovića još u novembru prošle godine. Prije četiri mjeseca, dakle. Prema propisima Privredni sud bi se o zahtjevu za uvođenje stečaja morao izjasniti u roku jedva nešto dužem od mjesec dana.

Pa šta onda, reći će neko? I argumentovati: Nije li Dragan Brković kum od šefa? Nije li Privredni sud u Podgorici mjesto iz koga lopovi nekažnjeno nose dokumenta, gdje se, u skladu sa stečajnim postupkom, na licitacijama prodaju preduzeća u kojima prethodno nije uveden stečaj (Ski centar Bjelasica), gdje nepostojeća bića osnivaju i gase preduzeća koja posluju čak i sa Vladom Crne Gore (slučaj Juba i Edina Efovića). Zašto onda i Vektra Montenegro ne bi mogla dobiti pripadajući dio privilegija za koje su se njeni menadžeri i vlasnici srčano borili.

A makar onoliko koliko pripada, recimo, Veselinu Baroviću. Vlada je, nedavno, odložila izjašnjavanje o predlogu da Solana Bajo Sekulić dobije pravo svojine na zemljište kojim, za sada, može samo upravljati. Stvar je u sljedećem: kad do kraja upropasti kompaniju koja iz mora vadi so, Veselin Barović bi morao državi vratiti zemljište kojim raspolaže ova kompanija. Riječ je 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže koji su, u međuvremenu, preimenovani iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Pa ih Barović pokušava prodati za nekih trista miliona eura. Dobio ih je, sjetimo se, za 800 hiljada, nakon što su propala nekolika pokušaja Mila Đukanovića i Veselina Vukotića da mu Solanu – kroz Savjet za privatizaciju – dodijele bez centa, kroz trampu za akcije HTP Fjord (tada u stečaju). Zakon nije na strani Barovića, ali mladi i pametni momci iz Vlade već su pokazali (Prva banka, FEP, A2A, Aman i Restis) da to za njih nije nepremostiva prepreka.

Neće biti ni posjeta Alekseja Kuznjecova u parlamentu. Što god on rekao. Da dolazi Sergej Šojgu – e to bi već bila druga priča. Milan Roćen zna zašto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO SE SDT DOHVATILO STARIH AFERA: Priče za laku noć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da su u SDT-u ozbiljni, novinari bi ovih dana pred tužilaštvom čekali da dođu (ili da ih dovedu) i u prisustvu advokata daju svoj iskaz makar dva bivša premijera, jedan gradonačelnik i predsjednik Privrednog suda. Ovako, sve liči na labudovu pjesmu odlazećih. Odnosno, neraspoređenih

 

Dvije, pomalo zaboravljene, privredne afere – raspodjela namjenskih kredita za poljoprivredu iz Abu Dabi Fonda i privatizacija HTP Boka – ponovo su se našle u fokusu javnosti, zahvaljujući Specijalnom državnom tužilaštvu.

Kao u dobra stara vremena (privođenje čelnika Budve, afera državni udar na izborni dan 2016) novinari su prošlog četvrtka u zoru, od svojih izvora iz policije i tužilaštva upozoreni da pripreme kamere i reportere pošto će tokom dana u Specijalno državno tužilaštvo policija privesti aktere afere Abu Dabi Fond. Prema najavama, njih je trebalo da  predvodi poslanik DPS-a Petar Ivanović, nekadašnji ministar poljoprivrede i ekonomski savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića.

Njega privode čim mu, u toku dana ili najkasnije sjutra, Skupština skine imunitet. Tako je glasila dojava. Pokazaće se – netačna.

Službenici specijalnog policijskog tima priveli su na saslušanje u SDT Budimira Mugošu, nekadašnjeg ministra poljoprivrede u prelaznoj vladi iz 2016. godine, Zorana Vukčevića, doskorašnjeg direktora Investiciono-razvojnog fonda i procjenitelja Milana Adžića. Nešto kasnije, istim povodom do zgrade Tužilaštva došetao je i poslanik Ivanović. Pa potom i biznismen Dragan Brković. Svi su, nakon saslušanja otišli kući.

Naknadno smo, nezvanično, obaviješteni da niko od saslušanih u tom trenutku nije imao status osumnjičenog lica, iako SDT istragu o ovom slučaju vodi, navodno, od sredine 2019. A sporost tužilaštva može da iznenadi samo naivne ili neupućene.

Priča počinje u junu 2015. godine kada je u glavnom gradu UAE potpisan sporazum o kreditiranju crnogorske poljoprivrede sredstvima Abu Dabi Fonda za razvoj, u iznosu od 50 miliona dolara. Dokumentacija o tom poslu je nepotpuna, potvrdio je u utorak ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Tako je i pitanje državnih garancija kojima je pokriven dobijeni kredit i dalje otvoreno. U novoj Vladi, kažu, ne mogu da pronađu dokumenta koja bi morala da postoje. Zatražiće ih od zajmodavca iz UAE, kako bi se obavijestili o obavezama države u ovom poslu. Do tada, Vlada se drži onoga za šta i sama može utvrditi da je sporno.

Nakon što je objavljeno da će novcem iz Emirata kreditirati projekte iznosima od jednog do tri miliona, Ivanovićevo Ministarstvo poljoprivrede je uputilo javni poziv zainteresovanim poljoprivrednim prizvođačima. Čim su krajem 2015. potpisani prvi ugovori bilo je jasno da tu nijesu čista posla.

Među odabranim zajmoprimaocima našla se i pljevaljska Vaktra Jakić u stečaju, za koju je već  bilo upitno da li će vratiti dobijeni novac. Novinari su pitali ministra Ivanovića čime ta firma garantuje za kredit, pošto ima ogromne dugove prema radnicima, Opštini, državi i kreditorima, a sva imovina joj je založena. „Kompanija je dala kvalitetnu garanciju i ne postoji opasnost da Vlada bude u situaciji da vraća kredit”, odgovorio je Ivanović.

Potom je, 6. aprila naredne godine, Fabrika peleta u Pljevljima svečano otvorena. Da bi se, koji dan kasnije, rodila sumnja da su se gosti i domaćin  slikali sa peletom koji je Vektra kupila u drugoj fabrici, pa ga prepakovala u vreće sa oznakom Vektre Jakić. Kredit – nije vraćen. Zato je IRF, u oktobru 2018, stavio zalog na opremu fabrike.

SDT se, i dalje, pretvarala kako o spornom poslu ne zna ništa. Sporadični napisi u medijima objedinjeni su, prošireni i dokumentovani u serijalu Mehanizam – Državna tajna RTCG, početkom  2019. godine. Novinar Mirko Bošković i njegovi saradnici došli su do podataka da su višemilionske kredite dobile i tek osnovane firme rizičnog kredibiliteta, sa poreskim dugovima i teško ostvarivim biznis planovima. Većina njih nije ispunjavala postavljene kriterijume, a dobar dio obećanog nije realizovan.

Danas znamo da je od pozajmljenih 50 miliona dolara država podijelila svega 23 koje je dobilo devet ovdašnjih kompanija. Ostatak novca je, izgleda, vraćen vlasniku. Ono što je plasirano, išlo je mimo državnog Trezora, preko specijalnog računa u Prvoj banci.

Ministar Stijović je početkom nedjelje objašnjavao kako je prva tranša od 15 miliona na račun Prve banke legla 2015. godine i da u Ministarstvu „nemaju podataka“ ko je dao nalog da se taj novac deponuje na računu van državnog sistema, „dok je druga tranša od 14,6 miliona prebačena po nalogu Milutina Simovića“.

Ubrzo se oglasio i bivši ministar. ,,Radio sam u cilju zaštite državnih interesa, u koordinaciji sa nadležnim institucijama. Sve ove navode lako je utvrditi uvidom u dostupnu dokumentaciju”, poručio je Simović.

Iz SDT-a se ne oglašavaju, osim što su slučaj proglasili tajnim, pa u dogledno vrijeme ne moraju objašnjavati svoje postupanje. Recimo: šta je postupajući SDT Stojanka Radović radila dvije godine ako su dokumentaciju iz resornog ministarstva dobili tek sada, dok su inicijalna saslušanja učesnika afere obavljena prošle nedjelje. Ili: da li je na sporu istrage SDT-a uticala činjenica da je, prema navodima medija, jedan od službenika Ministarstva koji je „pratio cijeli slučaj“ blizak rođak glavnog SDT Milivoja Katnića? Da li je Glavni SDT obavijestio  saradnike o mogućem konfliktu interesa? Kada će, i zašto već nije, SDT saslušati nekadašnje premijere Mila Đukanovića i Duška Markovića, pošto je malo vjerovatno da se Vladin posao vrijedan 50 miliona mogao realizovati mimo njihovog znanja i odobrenja? Da li izborna kampanja u Nikšiću ima veze sa činjenicom da Milutin Simović još nije saslušan? Makar, javnost o tome nije obaviještena.

Konačno, sporan je i iznos novca za koji je država, eventualno, oštećena u ovom poslu. Riječ je o više od devet miliona eura, pišu Vijesti pozivajući se na dokumentaciju tužilaštva. Istovremeno, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović tvituje: „Krenula hapšenja više lica u sklopu afere Abu Dabi Fond, u kojoj je budžet oštećen za više desetina miliona eura”. Devet ili više desetina – nije sve jedno.

Zato se, nakon ovog kruga priče, u centru pažnje našao biznismen Dragan Brković. „Država treba da pomogne da se proizvodnja vrati, da se povećavaju zapošljavanje i izvoz, a ne političke manipulacije i ćeranje duhova”, kazao je Brković nakon saslušanja u SDT-u da bi potom za poslovne nedaće okrivio Markovićevu Vladu. ,,Sve ovo što se meni dešava počelo je za vrijeme prethodne Vlade. Prethodna Vlada se nije bavila proizvodnjom, nju nije interesovala ni proizvodnja, ni izvoz ni zapošljavanje…“.

Prije nego se, eventualno, složimo sa gospodinom Brkovićem, da preciziramo. Ovo što se njemu dešava počelo je prije ravno tri decenije, u prvom premijerskom mandatu njegovog kuma Đukanovića. Tada je Brković, kao ovlašćeni prodavac opelovih automobila i autodjelova, ne zna se kako i zašto, postao gospodar svih uvozno-izvoznih poslova Kombinata aluminijuma. A nedugo zatim i povlašćeni zajmodavac sa statusom inostranog kreditora. KAP je propao, a Vektra je krenula da kupuje preduzeća. Pa ih dovodi do bankrota, radnike šalje na biro (uz neizmirene plate i doprinose) a imovinu – rasprodaje. Sve uz amin i zaštitu nadležnih.

Onda je, pošto je Brković krenuo da kritikuje bivše vlasti, iz SDT-a stigao glas: analizirajući privatizaciju HTP Boka i neispunjene obaveze njenog vlasnika, tužilaštvo je utvrdilo da je država u tom poslu oštećena za oko 50 miliona eura.  ,,Sagledane su sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje odluke, koja će biti najvjerovatnije u narednih nekoliko dana”, kazao je sagovornik iz SDT-a Vijestima.

Sad, dakle, i tužilaštvo zna: HTP Boka privatizovana je 2007. godine. Rok za obećane investicije istekao je 2010. Iz Vektre su, tada, državu optužili za prevaru. ,,Naša analiza je pokazala da je HTP Boka morala ići u stečaj, a ne u privatizaciju”, tvrdio je predsjednik borda Vektra Boke Milić Popović.

Potom smo saznali, od nekadašnjeg ministra turizma Predraga Sekulića, kako se država obavezala da će – ako Boka ode u stečaj – Vektri vratiti 70 odsto kupoprodajne cijene, odnosno 15,5 miliona eura!? Uključio  se i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. On je zahtjev CKB-a iz 2011, da se u Vektra Boku uvede stečaj zbog nevraćenih kredita, prihvatio tek 2015. „Kao posljedica odluke o uvođenju stečaja bez posla je ostalo 120 radnika Boke. Njima kompanija i njen vlasnik već duguju doprinose od 2010. godine do danas. Ujedno, Vektra Boka državi – na ime neplaćenih poreza i doprinosa – duguje oko tri miliona eura. To, ipak, nije bio razlog da se izvršna vlast na bilo koji način umiješa u ovaj postupak…“, pisao je tada Monitor.

Šest godina kasnije javlja se SDT. Osam dana prije nego se na sjednici Skupštine nađe zakon kojim taj dio tužilaštva prestaje da postoji. A njegovi tužioci postaju – neraspoređeni. Biće da to nema nikakve veze sa HTP Bokom ni sa aferom Abu Dabi Fond. Što bi rekao jedan, za to ne postoji ni udaljena sumnja.

Ili su u tužilaštvu, zaista, ozbiljni. Pa će uz Dragana Brkovića isti tretman imati i njegovi uticajni saradnici – od kuma do predsjednika Privrednog suda. Preko ministara iz desetak vlada i čelnika 2-3 Savjeta za privatizaciju.

 

Lažna obećanja i tuđi d(r)ug

Od 11 firmi koje su konkurisale za kredite iz Abu Dabi Fonda novac je dobilo njih devet, iako su samo dvije ispunjavale sve postavljene uslove (Franca iz Bijelog Polja i Goranović iz Nikšića su ispunjavale postavljene kriterijume i namjenski iskoristile dobijene kredite).

Prema javnom pozivu, iznos kredita koji može biti odobren nekoj kompaniji (između jednog i tri miliona) bio je direktno uslovljen njenim finansijskim stanjem. Naime, kredit je mogao biti najviše 30 odsto trajnog obrtnog kapitala kompanije (zalihe proizvoda, gotovina na računima i evidentirana potraživanja). Autori Mehanizma došli su do podataka koji svjedoče da je ovaj kriterijum drastično kršen.

Tako je kompanija Milkraft Leche iz Pavinog Polja dobila tri miliona iako je imala svega 100 hiljada eura obrtnih sredstava. Obećana mjekara još nije završena,  a Milkraft ne vraća uzeti kredit.

IM Gradina iz Rožaja dobila je tri miliona iako je imala obrtna sredstva u iznosu od 370 hiljada eura dok su njene sestre firme bile u blokadi zbog višemilionskih dugova. Od obećane farme za tov junadi i moderne klanice nije bilo ništa, a vraćanje uzetog kredita palo je na teret države.

Agro Carine iz Plužina dobila je 2,5 miliona iako, prema finansijskim izvještajima, nije imala obrtna sredstva. U obećanu farmu ovaca nije uloženo ništa, a kompanija je uzeti kredit vratila 2018. godine.

Vektra Jakić – dobila je tri miliona kredita prikazujući obrtna sredstva od 5,7 miliona (morali su imati najmanje devet miliona). Kompanija ne vraća uzeti kredit.

Tri kompanije su, prema dostupnim podacima, iskoristile kredite u skladu sa ugovorom, iako nijesu ispunjavale uslove za njegovo dobijanje.

HM Durmitor sa Žabljaka, dobila je dva miliona i pored obrtnih sredstava vrijednih samo 575 hiljada eura.

Kompanija Eko Per, vlasnik fabrike vode Diva iz Šavnika, dobila je 2,5 miliona iako su njena obrtna sredstva bila pet puta manja.

FML Nikšić, vlasnik mljekare Nika, dobila je 1,2 miliona mada firma nije imala obrtna sredstva.

Dobijeni novac namjenski su iskoristile i firme Franca i Goranović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE PADA PRESUDE ZA DRŽAVNI UDAR: Kraj Katnićeve (karij)ere?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva

 

Izborni je dan u Crnoj Gori – 16. oktobar 2016. godine. Izbornu šutnju i povremene izvještaje o izlaznosti birača prekida vijest o hapšenju srpskih državljanja zbog sumnji da su pripremali nasilje u izbornoj noći. Informaciju su, kao nezvaničnu, prvi prenijeli mediji (prednjačio Pink M) bliski tadašnjem režimu okupljenom oko Demokratske partije socijalista (DPS), a kasnije i ostali.

Glavni specijalni državni tužilac (GSDT) Milivoje Katnić tog popodneva zvanično je saopštio da je privedena grupa državljana Srbije zbog sumnji da su planirali teroristički napad, ali i da su određene političke strukture umiješane u stvaranje kriminalne organizacije. Opozicione partije tada su optužile Katnića da se direktno umiješao u izborni proces i uticao na volju birača insinuirajući da su opozicioni političari planirali „državni udar“ – naziv koji će cijeli ovaj slučaj nositi sve do danas. Katnić je kasnije pojasnio da je morao izaći sa takvim saopštenjem na dan izbora kako bi obeshrabrili sve organizatore, jer tada još nijesu znali brojnost kriminalne grupe i razmjere plana.

Od tada će Katnić lični i ugled SDT uložiti u postupak gonjenja optuženih za „državni udar“. Njegovo tužilaštvo podiglo je prvo optužnicu protiv 13 srbijanskih, crnogorskih i ruskih državljana, među kojima su bili lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević. Devet državljana Srbije još 2017. godine potpisali su sa SDT-om sporazum kojim priznaju učešće u pokušaju terorizma. Organizatori su navodno bili članovi ruske tajne službe (GRU) Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, dok je napad na građane i policiju trebao navodno da predvodi bivši šef srpske žandarmerije Bratislav Dikić.

Specijalno vijeće sudija podgoričkog Višeg suda – kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, a članovi vijeća bile Vesna Pean i Dragica Vuković, osudilo je sve optužene krajem 2019. godine na skoro 70 godina ukupno. Proces je nazvan „suđenjem vijeka“, a postupak su obilježile mnoge kontoverze – najveća je bila svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić koji je više puta javno mijenjao iskaz, od toga da su ruski GRU i poslanici DF-a pokušali nasilnu smjenu vlasti i ubistvo tadašnjeg predsjednika DPS-a Mila Đukanovića, do toga da je riječ o montiranom procesu Milvoja Katnića i crnogorske policije. Dok je svjedočio u postupku, Sinđelića je u Hravtskoj čekala pravosnažna presuda za ubistvo gdje je i izručen nakon izricanja presude.

Vijeće Apelacionog suda Crne Gore kojim je predsjedavao Zoran Smolović, članovi vijeća Milenka Žižić i Seka Piletić, donijelo je odluku prošle sedmice da se ukine prvostepena presuda Višeg suda i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim vijećem. Odluka nije bila jednoglasna jer je Žižić bila protiv takve odluke. Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere je pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva.

„Vijeće je ukinulo prvostepenu presudu jer su u postupku njenog donošenja, i u samoj presudi, počinjene povrede odredaba krivičnog postupka, a zbog kojih se nijesu mogli prihvatiti zaključci u prvostepenoj presudi, kako u odnosu na postojanje krivičnih djela, tako i u odnosu na postojanje krivice za ta djela” navodi se u saopštenju Apelacionog suda od 5. februara. Predmet „državni udar“ već je dodijeljen sudiji specijalnog odjeljenja Višeg suda Zoranu Radoviću.

U obrazloženju odluke vijeće sudija navodi da u obrazloženju prvostepene presude nijesu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, dok je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu postojanja krivičnih djela optuženih za koja su proglašeni krivim i njihove krivice za ta djela. Prvostepeni sud je, dalje navode, izmjenio činjenični dio optužnice za Mandića i Kneževića, unoseći u presudi datum drugačiji od onog koji je specijalni tužilac naveo, što je u suprotnosti sa zakonom. U obrazloženju navode i da prvostepeni sud nikada nije utvrdio postojanje oružja kojim je trebalo izvršiti krivično djelo, kao i da je, kako su ocijenili, pogrešno utvrdio da je došlo do pokušaja terorizma.

„Jer pokušaj, bio on podoban ili nepodoban, podrazumijeva da se radnja izvršenja krivičnog djela započne, ali ne i dovrši što podrazumijeva upotrebu određenog sredstva ili primjenu određenog načina izvršenja, što je u konkretnom slučaju izostalo“, navodi se u obrazloženju Apelacionog suda.

Specijalni državni tužilac Živko Savović podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) protiv GSDT Milivoja Katnića zbog nezakonitih radnji u predmetu „državni udar”, kao i i protiv specijalnog tužioca Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše.  Katnić je potvrdio da je njegovo tužilaštvo formiralo predmet po toj krivičnoj prijavi.

„Iznenađen sam prijavom tužioca Savovića, ali neka se provjere svi navodi i donese odluka… Ohrabrujem da niko ne čeka, pozivam sve da to (podnesu prijave) učine ako imaju saznanja. Naravno, snosiće i odgovornost za lažno prijavljivanje ukoliko se utvrdi da navodi nijesu tačni”, ističe Katnić.

Presudi Apelacionog suda najviše su se zasigurno obradovali Andrija Mandić i Milan Knežević koji su od parlamentarnih izbora 2016. godine vodili ličnu i političku borbu kako bi dokazali nevinost u postupku „državni udar“. Oni su prvostepenom presudom bili osuđeni na po pet godina zatvora.

„Imamo odluku koja je na tragu pravde i istine. Imamo namjeru da se suočimo sa svima koji su montirali taj lažni sudski proces. Nemamo nikakve dileme da ti tragovi vode do predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. To sve mora da se istraži i utvrdi“, kazao je Mandić, komentarišući presudu.

Sada opozociona Demokratska partija socijalista (DPS) ocijenjuje da je odluka Apelacionog suda donijeta u atmosferi kontinuiranih pritisaka vladajuće većine na pravosudne institucije.

„Nakon nedavne, skandalozne naredbe ministra pravde Vladimira Leposavića da se poništi prvostepena presuda za pokušaj terorizma, današnji sudski epilog nije neočekivan. Bojimo se da će današnja presuda biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a.

Na izborni dan 16. oktobra 2016. godine građani Crne Gore su podijeljeni. Na one koji su vjerovali da su lideri Demokratskog fronta pokušali nasilnu promjenu vlasti u Crnoj Gori i na one koji su vjerovali da je riječ o podmetačini DPS-a kako bi dobio još jedne izbore. Bez obzira na to kako se okonča novo suđenje za „državni udar“, ili na to da li će Katnić ostati bez funkcije nakon ukidanja SDT-a, ili na promjene u Tužilačkom savjetu i VDT-u, uvijek će ostati podjela u (ne)vjerovanju u „državni udar“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo