Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Davljenje na rate

Objavljeno prije

na

Iako praktikuje da ubije – Duška Jovanovića, prebije – Miška Đukića, Mladena Stojovića, Željka Ivanovića… ili zaprijeti, vlast konstantno pokušava ućutkati nepodobna glasila i na diskretnije, perfidnije demokratske načine: povlašćenjima lojalnima i finansijskim iscrpljivanjem nelojalnih. Strategija – ekonomsko davljenje.

I povrh svega, povlašćeni se bune. Ovih su dana predstavnici televizija Prva, Atlas, Pink M i Radio-televizije Crne Gore RTCG, zajednički poručili – da to što bilježe znatno slabiju gledanost nije do njih, već do sistema mjerenja udjela gledanosti u Crnoj Gori. Tvrde: TV Vijesti vještački podižu rejting. I, još: ,,Monopol istraživačke agencije doprinosi povoljnijem položaju televizije, i nije zasnovan na realnim osnovama.”

Tako izgleda izokrenuta stvarnost. TV Vijesti su se, podsjeća za Monitor direktor Slavoljub Šćekić, dvije i po godine borile protiv diskriminacije u kojoj joj je svim sredstvima branjeno da dobije frekvenciju za Podgoricu i još neke velike gradove, što je uzrokovalo milionsku štetu.

„Tek pod ogromnim pritiskom Evropske komisije, Vlade Njemačke i Ambasade SAD dobili smo priliku da nas vidi cijela Crna Gora. Vrlo brzo smo, potom, napornim radom i istrajavanjem na profesionalnim standardima postali lideri u gledanosti i zadobili rekordno povjerenje gledalaca. Uz svu tragikomičnost u nastupu predstavnika četiri televizije, organizovanog preko noći i ‘po naređenju’, a zbog navodne sumnje u istraživanja i rejting TV Vijesti, označen je početak novog talasa napada na našu kompaniju. Pokušaji da se uticaj TV Vijesti umanji po svaku cijenu, dobijaju nove dimenzije. Šalje se i poruka našim klijentima da se ne reklamiraju kod nas, kako bi se nastavilo ekonomsko iscrpljivanje TV Vijesti.”

Nešto ranije, u odnosu na sinhronizovanu žalopojku četiri TV „žrtve” ,objavljeno je istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO). Matematički dokaz ko je u Crnoj Gori na meti režima: Skupština i Vlada prošle godine potrošili su 852,06 hiljada eura na medije, agencije za odnose sa javnošću i istraživanje javnog mnjenja, ali i produkcijske kuće, od čega je ubjedljivo najviše novca otišlo u ruke režimu sklonih glasila -dnevnika Pobjeda, portala Analitika i radija Antena M.

Iako Pobjeda državi duguje dvadesetak miliona eura, iako joj se redovno, na račun poreskih obveznika, otpisuju dugovi i daju garancije, iako već deset godina posluje nezakonito zbog neprivatizovanja, iako ima tiraž od oko četiri hiljade primjeraka, to nije smetnja institucijama da na račun te medijske kuće uplate najviše novca za promociju aktivnosti ministarstava u štampanim medijima – čak 81,37 hiljada eura, ili 89,16 odsto! Budimo iskreni: za to kako brane šefa zaslužuju i 100 odsto.

Neuporedivo tiražnijim dnevnicima Vijestima i Danu, po osnovu reklama, uplaćeno je 2,81 hiljada, odnosno – 3,48 hiljade eura. Direktor Vijesti Željko Ivanović za Monitor kaže da vrh vlasti koristi državnu Pobjedu kako bi svoje lične i familijarne potrebe održavao u životu novcem svih građana Crne Gore. ,,Osim milionskih dotacija kojima svake godine vlast pokriva minuse Pobjede umjesto da uvede stečaj i proglasi bankrot ekonomski neodrživog sistema, ona mu obezbjeđuje i druge načine finansiranja kroz distribuciju svojih oglasa, ali i oglasa javnih preduzeća i vlastima bliskih firmi u jednom irelevantnom mediju. Tako se uz dva miliona otpisanih dugova Pobjede prema budžetu skupi još pola miliona nezasluženih oglasa koji se, u stvari, uzimaju nezavisnim medijima kojima bi po poziciji na tržištu i uticaju morali pripasti.”

Takvo stanje ne smeta prvom vojniku Pobjede Srđanu Kusovcu da ustvrdi kako ,,činjenica da je Pobjeda u državnom vlasništvu ne znači da dobija bilo šta od države.” Nema šanse.

Još jedan od načina perfidnih pritisaka vlasti na nepodobne medije jeste stvaranje novih glasila sa fantomskim finansijerima, koji preko dampinških cijena pokušavaju ugroziti rad nezavisnih medija, naglašava Ivanović.

,,Anonimni vlasnik Dnevnih novina već više od godinu i po ne odustaje da bespovratno sipa po 120 hiljada eura mjesečno u projekat koji je osuđen na propast samo da bi se makar malo oštetili nezavisni mediji. Možete zamisliti ko je taj moćni vlasnik tog lista koji je već bacio preko dva miliona eura bez bilo kakvih šansi da na ovako malom tržištu bilo kada povrati taj novac.”

Direktor Dnevnih novina Boris Darmanović kaže da taj list pravi finansijski gubitak jer je počeo da izlazi tek prije godinu i po.

,,Taj minus se planiranom dinamikom smanjuje dok ne dođe u plus. Za period koji smo odredili, a on je jako dug, odnosno realan. Ja nijedan svoj proizvod, a ima ih nekoliko, nijesam pravio da bih pare zaradio sjutra. Većina ih ostvaruje profit nakon 3-5 godina. Kako ćemo to da napravimo, naravno da neću da otkrijem, jer bih tog momenta plan propao. Dnevne novine imaju najbrži rast tiraža na Balkanu sa najvećim rastom i apsolutno su perspektivne.” Red je reći: Dnevne novine su mjesecima dijeljene džabe. A sada se prodaju po 20 centi.

Vlast je na vrijeme shvatila važnost interneta pa zdušno pomaže društvo na tom polju – portal Analitiku. Prošle godine portal koji vodi Draško Đuranović, ujedno član savjeta TVCG, od Vlade i Skupštine dobio je najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, čak – 26,38 hiljada eura. Mnogo puta posjećeniji sajtovi Vijesti ili Café del Montenegro nijesu dobili ni centa.

Pomoć Đuranovićevom novinarstvu ne datira od lani. Dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu njegove supruge, država je prebacili na nas. Građane. Objašnjenje Vlade: moralo se pomoći medijima prema kojima je Bega press imao dugove. Đuranović, vidimo po njegovim tekstovima i portalu, ne zaboravlja. Odužuje se.

Tu je i Darko Šuković. Urednik radija Antena M od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije prošle godine inkasirao je daleko najviše – skoro 95 odsto ukupnog novca ili 24,5 hiljada eura! Za neuporedivo popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke. To je sedam puta manje nego prethodne godine. Za razliku od Vijesti koje bilježe enormni pad priliva novca, Anteni M cvjeta: u odnosu na pretprošlu godinu, taj radio je od, recimo, Ministarstva saobraćaja prošle godine dobio deset hiljada eura više. Zna Šuković što Vlada voli.

I prisluškivanje je jedan od načina za disciplinovanje. Krajem februara Dan je objavio podatak, tom listu potvrđen iz više izvora, da je zamjenik glavnog i odgovornog urednika tog dnevnika Nikola Marković za nešto više od godinu čak tri puta bio pod mjerama tajnog nadzora, a da su prisluškivani i urednik Hronike i Društva u tom listu Mitar Rakčević, kao i novinar Dražen Živković. Bilježeni su njihovi kontakti sa liderima opozicije, predstavnicima NVO sektora i nezavisnih medija.

Marković za Monitor kaže da što je veća pažnja i pritisak EU na ovdašnji režim tako se mijenja i metodologija obračuna vlasti sa nezavisnim medijima. ,,Od brutalnih, kakva su ubistva i premlaćivanja, preko milionskih odštetnih zahtjeva, pa sve do praćenja i prisluškivanja urednika i novinara. Procesi za odavanje državne tajne i visina zaprijećene kazne protiv moje malenkosti najbolje svjedoče kakav je odnos režima prema dnevnom listu Dan.”

Direktor Reportera bez granica za Evropu Olivije Bazil primijetio je da je u godini za nama od tri nezavisna medija sestra premijera Mila Đukanovića tražila 300.000 eura zbog njihovog pisanja o korupcionaškoj aferi. ,,Ukoliko bi se dogodilo da te tužbe budu uvažene, to bi bilo katastrofalno za održivost Dana, Vijesti i Monitora.”

Kazao je Bazil da prema njegovim saznanjima, odštetni zahtjevi protiv navedenih listova prelaze tri miliona eura, te da Crna Gora mora potpuno da ispoštuje praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. ,,Ne sporimo pravo građanima da tuže medije, jer se ponekad objavljuju stvari koje su kleveta. I kvalitet izvještavanja treba prilično popraviti, ali ukoliko protiv tri medija imate milionske tužbe, onda je jasno o čemu se radi.”

Za tužbe je nerijetko bila zadužena sestra premijera, advokatica Ana Kolarević. Dešavalo se, recimo, da po osnovu povrijeđene časti i ugleda, u bratovo ime, od Vijesti zahtijeva isplatu deset miliona eura. Pa dobiju ,,tek” deset hiljada. Drugi put, u ime vlasnika željezare Nikšić, ovoga puta po osnovu povrijeđenog poslovnog ponosa, Kolarevićka od Vijesti i Nebojše Medojevića zahtijeva isplatu takođe deset miliona eura, bez obzira što u vrijeme tog tužbenog zahtjeva takav pravni institut nije postojao. Dobili ,,samo” 33.000 eura. I tako dalje, do tri miliona.

Kolarevićka u ime familije, zna da odgovari: ,,E, neće se ta pravila diktirati za Anu Kolarević od šačice bolesnih umova, ljudi koje očigledno vodi mržnja prema Milu Đukanoviću”.

Nešto slično može se pročitati i u dokumentu Matice crnogorske, Pogled na medijske prilike u Crnoj Gori. U štivu koje potpisuje Ilija Despotović, objavljenom 2012. godine piše: ,,Nije dobro, nije profesionalno, nije ‘patriotski’ ako netrpeljivost ili mržnja prema Milu Đukanoviću zasljepljuje medijske krugove, pa se i oni priklanjaju političkim floskulama o ‘privatnoj državi’, o ‘dvoru’ i ‘dvorjanima’, čime na određeni način dovode u pitanje i kredibilitet ostvarene suverenosti države.”

To je ta patriotska logika: Đukanović i država – ista stvar.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo