Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ponavljači u parlamentu

Objavljeno prije

na

Sve je izvjesnije da će 10. april donijeti samo novi nastavak beskrajne priče o propasti Kombinata aluminijuma u Podgorici. Činjenica da je prijedlog SNP–a o očuvanju proizvodnje u Kombinatu i Rudnicima boksita, glasovima DPS-a dobio većinsku podršku Odbora za ekonomiju ne znači mnogo. Makar ne još.

Vladajuća koalicija nije uspjela da dođe do zajedničkog rješenja za ogromne probleme tog preduzeće, čije bi saniranje iz državnog budžeta moglo odnijeti od 100 pa sve do 300 miliona eura. DPS, ne objašnjavajući zašto, insistira da se od Olega Deripaske i njegovog CEAC-a otkupi pravo vraćanja dugova Kombinata, iako su oni danas višestruko veći od poznatih a neizmirenih obaveza iz vremena privatizacije. SDP želi da KAP prođe kroz postupak programiranog stečaja uvjereni da je to najbrži i najjeftiniji način da se otarase i povjerilaca i nepoželjnih partnera iz Moskve. Ipak, Ranko Krivokapić i njegovi saradnici žele ovu priču završiti bez odgovora na suštinsko pitanje – da li je sudbinu KAP-a odredilo neznanje ili pohlepa političkih struktura koje njim i državom upravljaju četvrt vijeka? Računajući tu i Krivokapićeve partijske saborce koji su direktno odgovorni za to što privatizacioni ugovor sa Deripaskom nije raskinut 2009. godine, iako su se za to bili stekli svi uslovi. SDP, istovremeno, svima stavlja do znanje – nema tog Kombinata aluminijuma zbog koga bi oni, nakon 15 godina, napustili vlast.

Ni premijer Milo Đukanović ne pokazuje namjeru da podnese ostavku ukoliko Vladin prijedlog nacionalizacije KAP-a ne prođe u Skupštini. ,,Izvolite i kao parlament podržite taj predlog i mi ćemo preuzeti odgovornost za realizaciju”, poručio je poslanicima tokom premijerskog sata, ,,Ukoliko imate drugi koncept, nema problema. Preuzmite odgovornost i Vlada se neće gurati da nosi i taj dio odgovornosti, jer ima dovoljno svoje.” Premijer, očito je, još nije utvrdio prirodu odnosa između predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti. Zato on Skupštini umjesto ostavke, nudi mogućnost formiranja nekih paralelnih institucija sa funkcijama izvršne vlasti!? Bilo bi smiješno da nije činjenice – kad god Đukanović ,,preuzme odgovornost za realizaciju”, mi platimo koju desetinu ili stotinu miliona, po pravilu, problematičnih dugova. To se ponavljalo kad je KAP, slijedeći instrukcije vlade, ulazio u aranžmane sa Vektrom, Glenkorom, En plus grupom, CEAC-om… Desiće se, sva je prilika, i sada.

Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet početkom nedjelje nije prihvatio Vladine zaključke o načinu rješavanja problema u Kombinatu. Suštinski, to i nije bilo Vladino rješenje, već su pred poslanike stigli prepakovani detalji ponuda iz CEAC-a, o finansijskim uslovima pod kojim bi oni ustupili svoje akcije i otišli iz KAP-a bez podizanja prašine i preispitivanja minulih grijeha svih učesnika ovog posla. Taj je uslov, izgleda, neobično važan svim crnogorskim učesnicima pregovora sa Deripaskom i njegovima – od Đukanovića i Milana Roćena, do Branimira Gvozdenovića i Vujice Lazovića.

Ministar ekonomije Vladimir Kavarić nije uspio da za vladin prijedlog pridobije većinu članova Odbora. To ne čudi, ako se ima u vidu da je lično Kavarić, prije 14 mjeseci, praktično na istom mjestu predstavio paket zaključaka vladajuće (DPSDP) koalicije. Parlament je tada prihvatio Vladinu odluku o preuzimanju duga KAP-a prema Dojče banci od 22 miliona eura. Istovremeno je zadužio kabinet tadašnjeg premijera Igora Lukšića da raskine ugovor sa CEAC-om, preuzme kontrolu u Kombinatu potom obezbijedi potpunu i nezavisnu reviziju poslovanja KAP-a od dana preuzimanja od ruskog partnera. ,,Novi menadžment je dužan da obezbijedi izradu nezavisne studije održivosti aluminijumske proizvodnje u Crnoj Gori po svim segmentima”, predočio je Kavarić poslanicima. Od tada od njega slušamo samo izgovore.

Skupština u februaru prošle godine nije prihvatila prijedlog Pokreta za promjene koji je tražio da tužilac preispita privatizaciju KAP-a, kao i da država krene u proceduru osporavanja navodnih dugova Kombinata, koje su prikazivali zvaničnici CEAC-a. Sličan prijedlog Pozitivne CG odbijen je i na ovonedjeljnoj sjednici Odbora za ekonomiju.

Uz zahtjev za preispitivanje poslovanja, dugova, načina na koji su utrošeni krediti čije je vraćanje garantovala država, Pozitivna je imala još jedan, iz perspektive vladajuće koalicije, krajnje problematičan zahtjev: tražili su da se utvrde precizni rokovi u kojima će Vlada obaviti sve povjerene poslove.

To nije ono što žele Đukanović i njegovi saradnici. Njima treba novi dokument kako bi tom odlukom stavili van snage zaključke Parlamenta od prošle godine.

Đukanović je parlamentu već predstavio nove ideje o Kombinatu. Nije tačno, kaže, da će država preuzeti KAP sa 300 miliona eura duga. Pa objašnjava: ,,KAP će se preuzeti bez dugova. Jedini dug, prema scenariju Vlade, biće ovaj koji bi KAP platio dosadašnjem vlasniku da izađe. KAP je dužan 80 miliona i oni predlažu da im se umjesto 80 miliona otplati 40 miliona za četiri i po godine”, objasnio je Đukanović kome, naivnom, na pamet ne pada da provjeri vjerodostojnost tog duga. Umjesto toga on, onako usput, pominje kako taj naum ,,podrazumijeva” da Vlada izmiri KAP-ove obaveze od 103 miliona koje je već garantovala kreditorima. Poreski obveznici bi ,,u svakoj varijanti” platili i struju koju je tokom prošle i ove godine potrošio KAP (to je ceh od nekih 60 miliona). Premijer nam, potom, predočava kako je od sadašnjih 1.200 zapošljenih višak njih 700, pa bi otpremnine ,,prekobrojnih” odnijele najmanje još 15 miliona. Konačno Đukanović je predočio računicu po kojoj je ,,jedina formula održivosti” ta da se sa dodatnih sedam miliona eura godišnje iz državnog budžeta, makar u narednih šest godina, potpomogne saradnja KAP-a i Elektroprivrede.

Vrijedi li KAP Crnoj Gori toliko mnogo? I, pod uslovom da vrijedi, može li Crna Gora platiti tu potrebu a da ne ugrozi finansijsku održivost države? Da su Vlade Igora Lukšić i Mila Đukanovića radile svoj posao, danas bismo imali odgovor na neko od ovih pitanja. Umjesto toga, KAP troši struju, bez ugovora, kao ilegalni potrošač. Platićemo je mi. Jedino to nije sporno u ovoj priči.

U potrazi za istinom

Pitali smo predstavnike opozicije u parlamentarnom Odboru za ekonomiju (I) Da li je namjera Parlamenta da odlučuje o poslovanju jednog akcionarskog društva u skladu sa Ustavom i važećim zakonima u CG; (II) Jesu li članovi Odbora, prije izjašnjavanja o sudbini KAP-a, imali na raspolaganju sve potrebne informacije i podatke?

,,Smatram da se Skupština može i mora baviti krupnim ekonomskim problemima što svakako jeste sudbina KAP-a i Rudnika boksita, makar u mjeri u kojoj se britanski parlament bavi privatnim bankarskim sektorom”, kaže Aleksandar Damjanović (SNP CG):

,,Odgovor na drugo pitanje sadržan je u zaključcima koje je na predlog SNP usvojio Odbor za ekonomiju, finansije i budžet i koji će biti dostavljeni Skupštini koja 10. aprila, na moj predlog, treba da raspravlja o situaciji u KAP-u. Tim zaključcima smo upravo tražili da se u kratkom vremenskom roku dostave ključne i vjerodostojne informacije o finansijskoj situaciji u KAP-u, a naročito o stanju dugova. Za potrebe Skupštine to treba da uradi Državna revizorska institucija. Tek po dobijanju tih informacija možemo relevantno donositi krupne i teške odluke o budućnosti KAP-a, Rudnika boksita, a time i cjelokupnog energetsko – metalurškog repro lanca.

I Mladen Bojanić (Pozitivna Crna Gora) drži da rasprava o KAP-u nije nezakonita, ,,iako to može biti u nekom najširem tumačenju shvaćeno kao ugrožavanje slobode preduzetništva”. On, pri tom, podsjeća da je Vlada, u nekoliko navrata, ,,veoma direktno” ugrožavala jednakost aktera na tržištu. Sjetimo se čuvene ,,kontribucije” akcionarima Telekoma ili pomoći pojedinim bankama i kompanijama”, kaže Bojanić precizirajući: ,,Odluke o budućnosti KAP-a mogu imati velike posljedice na cijeli ekonomski sistem Crne Gore, i u tome će se vjerovatno naći opravdanje zašto je potrebno da se uključi i Skupština. Naravno, pravi razlog je pokušaj Vlade da izbjegne vlastitu odgovornost za neuspješno vođenje KAP-a dok je bio u državnom vlasništvu, problematičan proces privatizacije i niz loših poteza nakon nje.”

,,Jasno je da Skupština i njen Odbor za ekonomiju imaju samo dio informacija, a i to malo što imaju je servirano od Vlade. A Vlada ima drskosti da kaže da je pitanje KAP-a skinuto sa njenog dnevnog reda i da je sada sve u rukama Skupštine. To je providna igra na koju, nažalost, dio poslanika pristaje”, zaključuje Bojanić. ,,Što se tiče Pozitivne Crne Gore, mi smo spremni da prihvatimo svu odgovornost za donošenje odluke o daljoj sudbini KAP-a, ali uz uslov da dobijemo i ovlašćenja koja bi nam omogućila da zajedno sa ostalim poslaničkim klubovima koji ne pristaju na Vladine zaključke, angažujemo nezavisne revizore i uradimo analizu dosadašnjeg poslovanja, kontrolu nastalih dugova i izdatih garancija, ali i da uradimo realan poslovni plan za naredni period.”

,,Odbor za budžet i ekonomiju ima ustavne kapacitete da kao nadležno stalno radno tijelo Skupštine CG vrši nadzor ekonomske politike Vlade u oblasti privatizacije, subvencija, državne pomoći, poreske politike… Pošto je KAP trenutno ključno pitanje održivosti javnih finansija države i imajući u vidu da se ovdje radi o enormno velikom državnom paketu pomoći za jednu privatnu kompaniju (riječ je o 8-9 odsto BDP), Skupština bi morala da ima permanentni nadzor nad dešavanjim u ovoj kompaniji. O korupcionaškim, kriminalnim i bezbjednosnim aspketima ove transkacije morali bi raspravljati i neki drugi Odbori”, naglašava Nebojša Medojević (DF). On tvrdi kako ,,Vlada poslanicima nije dostavila nikakav materijal o finansijskom stanju KAP”.

– Mi iz PzP odavno pratimo pljačku Crne Gore preko KAP-a, a lično sam istraživao i korporativnu korupcijsku praksu Rusala u Rusiji sredinom 90-ih. Nama iz DF je veoma poznata šema pljačke, ali za tako važne odluke potrebni su nam detaljni i objektivni izvještaji koje nam Vlada nije dostavila, zaključuje Medojević.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo